RSE: Gotovo ste cijeli život u crnogorskom turizmu. Gdje je on danas? Eksperti kažu – deset koraka unatrag. Ima li perspektive i gdje su rješenja za boljitak?
IVANČEVIĆ: Turizam je najkvarljivija roba. To je roba koja zavisi od najviše zagađivača. Početkom devedesetih godina su se na našim prostorima dešavale one užasne stvari, a turizam je naravno najviše osjetljiv na nestabilne situacije, ne samo u zemlji u kojoj se te nestabilne situacije dešavaju, već i u regionu. I s obzirom da smo tih godina imali te velike „borce“ koji su htjeli da prekrajaju granice, da osvajaju tuđe teritorije, da se obračunavaju jedni sa drugima zato što su ti drugi druge vjere i nacije, prvi je stradao turizam, najosjetljivija grana privrednog razvoja, odnosno najosjetljivija roba. I u tom vremenu mi smo ne samo stagnirali u turizmu, već smo se vratili mnogo godina i mnogo vremena unazad, zato što su drugi mnogo dalje otišli, a turizam je jedna živa materija, tako da je naše okruženje, a tu prije svega mislim na jadransko, a i mediteransko okruženje, otišlo mnogo dalje, stvorile su se nove turističke destinacije, stvorili su se ogromni kapaciteti koji su, i da smo se razvijali najnormalnije, bili veoma konkurentni prema nama, a kamoli kad je u pitanju naša stagnacija, odnosno vraćanje unazad.
RSE: Kakav je, po vama, odnos vlasti prema turističkoj privredi danas, prioritetnoj u Crnoj Gori, kako se to deklarativno govori, u smislu stimulacija, pogodnih zakonskih rješenja, potpore u smislu obezbjeđivanja adekvatne infrastrukture i svega ostalog što podrazumijeva podršku za jednu, kako oni kažu, prioritetnu granu.
IVANČEVIĆ: Naša vlast je dugo govorila, ovako deklarativno, da joj je turizam prioritetna grana privrednog razvoja, ali nije se puno uradilo da se zaista pređe s riječi na djela. Ali kod nas se ipak u posljednjih nekoliko godina desio jedan pozitivni pomak – počela je ta privatizacija, počelo je to restruktuiranje, počela su ulaganja u našu hotelsku industriju, tu mislim na hotelijere, kao kičmu turizma. Naravno, turistička ponuda je nešto što je čitav život u jednoj državi koja zaista želi da joj turizam bude prioritet, ali kičma razvoja turizma je svakako hotelijerstvo, restauraterstvo i agencijsko poslovanje. U tom smislu se mora reći da je država uradila neke korake, korake ka privatizaciji, ka animaciji stranog kapitala, u smislu rekonstrukcije postojećih hotelskih kapaciteta, kako bi standardima približno mogli konkurisati ili se primaći razvijenim turističkim destinacijama. U tom smislu to je jedna od ovako pozitivnih stvari i pohvala prema aktuelnoj vlasti u Crnoj Gori. Isto tako, naša struka nije zadovoljna načinom i dinamikom kako se odvija i razvija ambijent za bavljenje našim poslom. Tako da smo se u našim udruženjima, Udruženju hotelijera i restauratera i Udruženju turističkih agencija, organizovali i tražili vrlo eksplicitno od naše vlade da rješava neke probleme.
RSE: Nemamo vodu, imamo restrikcije struje, smeće u sred sezone na svakom koraku… Kako onda naprijed?
IVANČEVIĆ: Mora se rješavati jedno po jedno pitanje. Kao prvo moramo shvatiti da u državi koja smatra da joj je turizam prioritet razvoja, moraju se mnogo ozbiljnije i mnogo brže rješavati ovi infrastrukturni problemi. Ali pitanje svih pitanja je da turizam mora da dobije poziciju unutar sistema koji mu pripada, ako on ima ambicije da bude najveća razvojna šansa te države. Tu prije svega mislim na poziciju turizma i ugostiteljstva unutar fiskalne politike Crne Gore. Turizam nije dobio mjesto koje mu pripada i u tom smislu mi smo se svi zajedno obratili predsjedniku Vlade Crne Gore i svim nadležnim strukturama države da promijenimo tu poziciju turizma unutar fiskalnog sistema Crne Gore, a onda smo eksplicitno tražili rješavanje ovih infrastrukturnih problema. Jedan dio tih problema ste i vi pomenuli, ali tu svakako može još puno toga da se kaže. Radi se o putevima, izgledu naših aerodroma, o izgledu naših autobuskih stanica, o velikoj količini smeća, o nespremnosti sve te infrastrukture da primi te turiste, o još uvijek priči da je turistička sezona jul-avgust, a mi evo želimo da ponovo govorimo o šestomjesečnoj turističkoj sezoni, o dvanaestomjesečnoj turističkoj sezoni. Naše okruženje sada ima oko pedesetak hotelsko-ugostiteljskih preduzeća, mnoge naše članice su prošle godine radile čitavu zimu, pokušale da razviju tu dvanaestomjesečnu sezonu, što je ambicija svih nas i našeg udruženja. Tako da će i ljudi koji upravljaju ovom državom morati da shvate da je u jednoj turističkoj zemlji prije svega svaki građanin te zemlje turistički radnik i da turistička sezona traje dvanaest mjeseci. Dvanaest mjeseci moramo imati spremnu infrastrukturu, uređenu državu i pripremljene sve komplementarne djelatnosti kako bi ta osnova turističke privrede mogla da funkcioniše, tu mislim i na hotelijere i na restauratere i turističke agencije i sve one koji su direktni učesnici u turističkom prometu.
RSE: Mislite li da smo mi skupa destinacija u odnosu na ono što nudimo?
IVANČEVIĆ: Kako se uzme. Mi smo jeftinija destinacija u odnosu na druge, ali ne i kvalitetnija u odnosu na druge. Svaki proizvod ima svoju cijenu, ali u svakom slučaju obaveza je svih ovih koji kreiraju tu cjenovnu politiku u turizmu da je prilagode kvalitetu i mogućem tržištu. A ja mislim da je naša ambicija da imamo što skuplji proizvod ili što ekskluzivniji proizvod, kako bi ga mogli što bolje promovisati. Naš problem je trenutno što mi nemamo ponudu za ozbiljne turoperatore. Na području Evrope su se formirali veliki turoperatori koji da bi mogli neku destinaciju ozbiljno da tretiraju u svojim programima, i kad su u pitanju charter letovi i kad je u pitanju promocija i prezentacija tih programa na njihovoj teritoriji, ta destinacija mora da ima minimum od hiljadu i po do tri hiljade kreveta, što mi sada nemamo. Nama dolaze manji turoperatori za koje imamo ponudu, ali u vremenu koje je ispred nas moramo stvoriti ponudu za velike. Nekada je Crna Gora unutar TUI programa imala 35 hiljada putnika u avio-aranžmanima. U to vrijeme je TUI imao oko 700 hiljada putnika, znači mi smo bili pet posto njegovog programa. Danas TUI Group ima zajedno sa Thompson Group 19 miliona putnika, a mi sa dvije do tri hiljade putnika smo statistička greška. Znači još uvijek nemamo ozbiljnu ponudu, ni kad je u pitanju kvalitet, ni kad je u pitanju kvantitet. Ali eto posljednjih godina, naročito posljednje dvije godine stvaraju se novi kapaciteti, ide se ubrzano u privatizaciju i mislim da ovim tempom, već za dvije-tri godine, možemo računati na ove velike turoperatore i na vrlo ozbiljnu turističku sezonu kad je u pitanju šestomjesečna kupališna sezona, a i dvanaestomjesečna sezona.
RSE: Da se vratimo vašem ličnom doprinosu crnogorskom turizmu. Kupili ste hotel „Panorama“. Je li bilo skupo?
IVANČEVIĆ: Naša agencija „Adriatik ekspres“ je ušla u kupovinu tog hotela zajedno sa našim višegodišnjim, skoro trideset godina, partnerom sa kojim smo puno radili, gospodinom Špringerom. On je vlasnik jedne austrijske agencije koja ima veliku tradiciju i koja je prošle godine slavila devedeset godina svog postojanja. Znači, to je jedna agencija s velikom tradicijom i jedan hotelijer koji ima Wellness hotele koji su veoma popularni u Koruškoj i u Tirolu. Svaki hotel je skup kad se kupuje, ali mislim da cijena hotela nije najbitnija. Najbitnije je šta će biti s tim hotelom, koliki će biti, kakav će biti njegov kapacitet i koliko od tog hotela crnogorska ponuda Crne Gore može da očekuje.
RSE: Čula sam da planirate da to bude jedan crnogorski hotel, da imate već određena imena apartmana i tako dalje. Voljela bih o tome čuti nešto više.
IVANČEVIĆ: Hotel Panorama je jedan hotel koji nije bio puno prisutan na turističkom tržištu i standardi tog hotela ne odgovaraju današnjim standardima. Recimo soba tog hotela ima manju kvadraturu nego što je standard jedne zatvorske ćelije u Evropskoj uniji. Prema tome, to sve treba da pretrpi rekonstrukciju, da se prilagode standardi i smještaja i svi vanpansionski sadržaji standardima četiri zvjezdice. Imamo ambiciju da već iduće godine na mjestu gdje se sada nalazi hotel Panorama imamo hotel koji će se zvati „The Queen of Montenegro“ (Kraljica Crne Gore) i u tom smislu sve sadržaje želimo da prilagodimo tom nivou od četiri zvjezdice. To će biti jedan Wellness hotel, po najnovijoj tehnologiji zaokružen proces koji će, čini mi se, značiti jedno osvježenje u turističkoj ponudi, jer Welness nije samo kupanje i masaža, to je način života. Onda nas obavezuje ime, jer „Kraljica Crne Gore“ je nešto što asocira na našu crnogorsku kraljicu koju smo puno voljeli i koja je bila jedna dobra žena i koja zaslužuje da se po njoj nazove jedan dobar hotel i nadam se da će taj hotel opravdati to ime i taj kvalitet. Na vrhu, na petom spratu ćemo imati tri rezidencijska apartmana sa bazenima, jedan će biti posvećen kraljici Mileni, a dva princezama Kseniji i Vjeri.
RSE: Kad je ideja tako lijepa i kad se drži do tradicije, koliko je vlast doprinijela da možete napraviti takav projekt kojeg ste zamislili?
IVANČEVIĆ: Mislim da je vlast nespremno dočekala ovaj investicioni ciklus. Sada na području Budve do Bečića imamo jedan investicioni ciklus od oko 100 miliona eura. To je i u mnogo većoj i bogatijoj državi, na većem prostoru ozbiljna suma. Vlast je zaključila ugovore, prodala hotele i nespremno dočekala investitore, jer nije bila u stanju da tako brzo obezbijedi svu potrebnu dokumentaciju kako bi investitori nesmetano započeli svoje investicije, tako da smo mi hotelijeri, koji smo sad u tom investicionom ciklusu, u jednom velikom zaostatku i bojim se da će već ova turistička sezona osjetiti taj zaostatak, jer mnogi sadržaji, mnogi hoteli nisu završeni. Mi smo konkretno u našem hotelu već otkazali preko hiljadu gostiju. Imali smo plan otvaranja hotela 24. aprila, a sad smo sigurni da ga ne možemo otvoriti prije druge polovine maja mjeseca, što je velika šteta. Isti je slučaj s kompleksom hotela u Bečićima, hotel „Tara“ je već otkazao preko hiljadu Francuza, hotel „Mediteran“ je isto tako u velikom zaostatku zbog nespremnosti države da obezbijedi dokumentaciju, ostali hoteli takođe. Mislim da je država tu malo nespretno prihvatila investitore, ali nadam se da će se taj problem u buduće odstraniti, kako bi se taj investicioni ciklus obavljao u interesu države. Ovdje mnogi ljudi upoređuju investiciju i razvoj hotelijerstva s onim što je unakazilo crnogorsko primorje i potrošilo mnoge lokacije, a radi se o izgradnji stanova za tržište. Ovo je nešto drugo, ovdje je u pitanju razvoj, ovdje je u pitanju nešto na čemu treba da se bazira budućnost ukupne privrede Crne Gore, jer turizam treba da bude prioritet i osnova tog razvoja treba da bude razvoj hotelskih kapaciteta.
RSE: Kada je u pitanju hotel „Panorama“, vi ste se u startu susreli sa činjenicom da su neki radnici otuđili dio imovine.
IVANČEVIĆ: Mislim da tu treba stvarati jednu svijest o malo ozbiljnijem prihvatu investitora i ljudi koji su spremni da investiraju u crnogorski turizam. Kada se potpišu ugovori, kada plate i kada izvrše svoje obaveze, da se to ispoštuje do kraja. Jer mi smo tu imali tih nespretnih situacija kada je u pitanju primopredaja. To je prevaziđeno, na obostrano zadovoljstvo. Kad kažem obostrano zadovoljstvo, mislim na državu i na nas kao investitore. Ali u svakom slučaju država mora imati jedan ozbiljniji odnos prema svemu tome. U tom smislu Udruženje turističkih agencija, zajedno sa našim Udruženjem hotelijera i restauratera je obavijestilo o svim problemima vezanih za odvijanje našeg posla predsjednika vlade i tražilo od njega partnerski odnos u rješavanju svih tih problema. Na naše veliko zadovoljstvo dobili smo povratno pismo od predsjednika vlade koji nam je zakazao sastanak u sljedećih desetak dana, sa kojim želimo zaista da ostvarimo punu komunikaciju i da počnemo da rješavamo jedan po jedan problem. Turizam mora da bude makar regulisan na način kako je to regulisano u državama gdje on nije prioritet. U Srbiji je turizmu priznata ta izvozna djelatnost, a u Crnoj Gori gdje je turizam kičma razvoja, to nije tako. Prema tome to mora hitno da se riješi. Evo dobili smo te nekakve pozitivne signale od strane crnogorske vlasti da će se to ubuduće, kad počne sljedeća fiskalna godina, drugačije rješavati, što nas je vrlo obradovalo, jer nam to omogućava da budemo konkurentni kad je u pitanju cjenovna politika. Mi smo sada 17 posto skuplji u odnosu na druge, samo zbog toga što nam država nije pozicionirala turizam kao izvoznu djelatnost, ono što je slučaj sa svim ostalima.
RSE: A sada nešto malo i oko vašeg političkog angažmana. Bili ste u vrhu Liberalnog saveza od njegovog začetka, a onda ste ga napustili, kao i mnogi drugi, i prešli ste u Socijaldemokratsku partiju. Zašto ste otišli od Liberala i jeste li zadovoljni politikom koju vodi SDP?
IVANČEVIĆ: Moram da priznam da mi je bilo mnogo lagodnije pričati o turizmu, to mi je nekako više svojstveno. Politikom sam se počeo baviti slučajno i onda kada turizma nije bilo. Kada je politika ukinula turizam, onda sam ja smatrao kao jedan slobodan čovjek, kao čovjek kojem je oduzeta mogućnost da se bavi svojom osnovnom djelatnošću, počeo da se bunim. U fazi početka našeg pluralizma, na početku devedesetih godina kada se počela obrušavati naša bivša država, kada su neki ljudi proizveli te velikodržavne projekte, počeli ratove, počeli da ratuju za teritorije, počeli da proganjaju jedni druge zato što su različite vjere i nacije, i u svemu tome uništili mogućnost da se ja bavim svojim osnovnim poslom – turizmom, ja sam mislio da kao slobodan građanin trebam početi da se bunim protiv toga. Liberalni savez, koji je došao kao jedan projekat koji mi se činio najboljim koji se mogao desiti u Crnoj Gori u novijoj istoriji, bio je izazov za mene. Liberalni savez sebe nikad nije ni isprofilisao kao partiju i to je u početku bilo dobro, jer je okupljao velike slojeve slobodnomislećih ljudi koji su bili spremni da se postave jednom nacionalsocijalizmu koji je prijetio i koji je stvarao opasnost da Crnoj Gori uzme dušu, da joj uzme i nacionalni i državni identitet i sve ono što je Crnu Goru krasilo, a to je taj suživot, to su ta tri civilizacijska kruga koja su zaista bila njen veliki kapital. U tom smislu sam sebe našao u Liberalnom savezu, gdje sam mogao sa zadovoljstvom i punim srcem da se protiv toga borim. Ali vrlo brzo sam shvatio da su ljudi koji su vodili Liberalni savez taj projekt koji je bio osnova okupljanja širokog broja ljudi, stavljali u drugi plan, a da su u prvi plan stavili nekakve svoje lične frustracije i lične želje za afirmacijom, što me je počelo razuvjeravati već 1993. godine. U to vrijeme sam kao poslanik bio dosta aktivan u nekakvoj borbi za osvješćivanje Crne Gore i stvaranje nekakvog građanskog i civilizovanog evropskog duha. Reći ću vam nešto što još nigdje nisam javno rekao. Godine 1993. Narodna stranka je u toku ljetnih mjeseci napustila Vladu Crne Gore. Znate da je tada formirana prva višestranačka vlada, da je DPS, koji je imao apsolutnu vlast, ipak smatrao da treba da ponudi neke resore u vladi i drugim partijama. U vladi su uzeli učešća Socijaldemokratska partija, Liberalni savez i Narodna stranka. U toku ljetnih mjeseci Narodna stranka je napustila Vladu Crne Gore i u jednom neformalnom razgovoru sa tadašnjim i današnjim predsjednikom vlade Milom Đukanovićem dogovorili smo se da napravimo jedan zajednički sastanak oko daljnje saradnje i aktivnosti unutar Vlade Crne Gore. Mi smo taj sastanak napravili 3. septembra u Budvi 1993. godine, na kome su bili tadašnji moj kolega poslanik Vladimir Nikaljević, koji je zajedno sa mnom inicirao taj sastanak s predsjednikom vlade, onda je bio predsjednik naše partije Slavko Perović, bio je Milo Đukanović kao predsjednik vlade, odnosno potpredsjednik Demokratske partije socijalista, i gospodin Marović koji je bio u istoj ulozi. Tada su gospoda iz DPS-a zaista izrazili veliko neslaganje njihovih kolega i njihovog tadašnjeg predsjednika Bulatovića da se uopšte sarađuje sa partijama koje gravitiraju ka suverenoj Crnoj Gori, dakle koje su provenijencije kakve je bio u to vrijeme Liberalni savez i SDP, i bili su spremni da nam dozvole da i dalje radimo unutar sistema Crne Gore, unutar institucija sistema, čak i da pojačaju naše učešće, zajedno sa SDP-om. Tako da su bili spremni da pored dva aktuelna ministra, dva sjajna čovjeka, dvije ličnosti koje su u to vrijeme mijenjale svijest unutar vlade, radi se o profesoru doktoru Vukiću Puloveću, radi se o inžinjeru arhitekti Burzanu, radi se o Jusufu Kalamperoviću, dakle bili su spremni da nam daju još dva ministarstva, kako bi na taj način mogli da razvijamo našu ideju unutar sistema Crne Gore. To je bilo 1993. godine. Na tom sastanku je naš predsjednik eksplicitno rekao da ne samo da ne želi veće učešće u toj vladi, nego da ne želi više nikakvo učešće. A želja s druge strane je bila da nam omoguće da mi kroz veće učešće razvijamo naš projekat kroz institucije sistema. Složićemo se da bi to bilo mnogo bolje, da bi se brže razvijali procesi i da bi se mnogo brže napravio taj jedan veći otpor režimu gospodina Miloševića i da bi mnogo prije došlo do ovih procesa koji su nastali tek 1997-98. godine u Crnoj Gori. I od tada počinje moj drugačiji odnos prema toj partiji i daljnje aktivnosti koje sam imao u okviru Liberalnog saveza su se više svodile na nekakve moje individualne pokušaje da unutar parlamenta predlažem neke zakone vezane za turizam, za naše aerodrome koji su tada bili pod upravom ili pod okupacijom jednog preduzeća druge države. Kao i mnogi drugi ljudi koji su u to vrijeme napustili Liberalni savez, a željeli i dalje da se bore za taj projekat samostalne, evropske i slobodne Crne Gore, našli su sebe u drugim, ili nevladinim organizacijama ili drugim organizacijama, ja sam sebe vidio u Socijaldemokratskoj partiji koja je zaista taj posao, čini mi se, radila mnogo ozbiljnije i koja je, u jednom partnerskom odnosu sa drugima, bila spremija da sačeka ljude da se promijene.
IVANČEVIĆ: Turizam je najkvarljivija roba. To je roba koja zavisi od najviše zagađivača. Početkom devedesetih godina su se na našim prostorima dešavale one užasne stvari, a turizam je naravno najviše osjetljiv na nestabilne situacije, ne samo u zemlji u kojoj se te nestabilne situacije dešavaju, već i u regionu. I s obzirom da smo tih godina imali te velike „borce“ koji su htjeli da prekrajaju granice, da osvajaju tuđe teritorije, da se obračunavaju jedni sa drugima zato što su ti drugi druge vjere i nacije, prvi je stradao turizam, najosjetljivija grana privrednog razvoja, odnosno najosjetljivija roba. I u tom vremenu mi smo ne samo stagnirali u turizmu, već smo se vratili mnogo godina i mnogo vremena unazad, zato što su drugi mnogo dalje otišli, a turizam je jedna živa materija, tako da je naše okruženje, a tu prije svega mislim na jadransko, a i mediteransko okruženje, otišlo mnogo dalje, stvorile su se nove turističke destinacije, stvorili su se ogromni kapaciteti koji su, i da smo se razvijali najnormalnije, bili veoma konkurentni prema nama, a kamoli kad je u pitanju naša stagnacija, odnosno vraćanje unazad.
RSE: Kakav je, po vama, odnos vlasti prema turističkoj privredi danas, prioritetnoj u Crnoj Gori, kako se to deklarativno govori, u smislu stimulacija, pogodnih zakonskih rješenja, potpore u smislu obezbjeđivanja adekvatne infrastrukture i svega ostalog što podrazumijeva podršku za jednu, kako oni kažu, prioritetnu granu.
IVANČEVIĆ: Naša vlast je dugo govorila, ovako deklarativno, da joj je turizam prioritetna grana privrednog razvoja, ali nije se puno uradilo da se zaista pređe s riječi na djela. Ali kod nas se ipak u posljednjih nekoliko godina desio jedan pozitivni pomak – počela je ta privatizacija, počelo je to restruktuiranje, počela su ulaganja u našu hotelsku industriju, tu mislim na hotelijere, kao kičmu turizma. Naravno, turistička ponuda je nešto što je čitav život u jednoj državi koja zaista želi da joj turizam bude prioritet, ali kičma razvoja turizma je svakako hotelijerstvo, restauraterstvo i agencijsko poslovanje. U tom smislu se mora reći da je država uradila neke korake, korake ka privatizaciji, ka animaciji stranog kapitala, u smislu rekonstrukcije postojećih hotelskih kapaciteta, kako bi standardima približno mogli konkurisati ili se primaći razvijenim turističkim destinacijama. U tom smislu to je jedna od ovako pozitivnih stvari i pohvala prema aktuelnoj vlasti u Crnoj Gori. Isto tako, naša struka nije zadovoljna načinom i dinamikom kako se odvija i razvija ambijent za bavljenje našim poslom. Tako da smo se u našim udruženjima, Udruženju hotelijera i restauratera i Udruženju turističkih agencija, organizovali i tražili vrlo eksplicitno od naše vlade da rješava neke probleme.
RSE: Nemamo vodu, imamo restrikcije struje, smeće u sred sezone na svakom koraku… Kako onda naprijed?
IVANČEVIĆ: Mora se rješavati jedno po jedno pitanje. Kao prvo moramo shvatiti da u državi koja smatra da joj je turizam prioritet razvoja, moraju se mnogo ozbiljnije i mnogo brže rješavati ovi infrastrukturni problemi. Ali pitanje svih pitanja je da turizam mora da dobije poziciju unutar sistema koji mu pripada, ako on ima ambicije da bude najveća razvojna šansa te države. Tu prije svega mislim na poziciju turizma i ugostiteljstva unutar fiskalne politike Crne Gore. Turizam nije dobio mjesto koje mu pripada i u tom smislu mi smo se svi zajedno obratili predsjedniku Vlade Crne Gore i svim nadležnim strukturama države da promijenimo tu poziciju turizma unutar fiskalnog sistema Crne Gore, a onda smo eksplicitno tražili rješavanje ovih infrastrukturnih problema. Jedan dio tih problema ste i vi pomenuli, ali tu svakako može još puno toga da se kaže. Radi se o putevima, izgledu naših aerodroma, o izgledu naših autobuskih stanica, o velikoj količini smeća, o nespremnosti sve te infrastrukture da primi te turiste, o još uvijek priči da je turistička sezona jul-avgust, a mi evo želimo da ponovo govorimo o šestomjesečnoj turističkoj sezoni, o dvanaestomjesečnoj turističkoj sezoni. Naše okruženje sada ima oko pedesetak hotelsko-ugostiteljskih preduzeća, mnoge naše članice su prošle godine radile čitavu zimu, pokušale da razviju tu dvanaestomjesečnu sezonu, što je ambicija svih nas i našeg udruženja. Tako da će i ljudi koji upravljaju ovom državom morati da shvate da je u jednoj turističkoj zemlji prije svega svaki građanin te zemlje turistički radnik i da turistička sezona traje dvanaest mjeseci. Dvanaest mjeseci moramo imati spremnu infrastrukturu, uređenu državu i pripremljene sve komplementarne djelatnosti kako bi ta osnova turističke privrede mogla da funkcioniše, tu mislim i na hotelijere i na restauratere i turističke agencije i sve one koji su direktni učesnici u turističkom prometu.
RSE: Mislite li da smo mi skupa destinacija u odnosu na ono što nudimo?
IVANČEVIĆ: Kako se uzme. Mi smo jeftinija destinacija u odnosu na druge, ali ne i kvalitetnija u odnosu na druge. Svaki proizvod ima svoju cijenu, ali u svakom slučaju obaveza je svih ovih koji kreiraju tu cjenovnu politiku u turizmu da je prilagode kvalitetu i mogućem tržištu. A ja mislim da je naša ambicija da imamo što skuplji proizvod ili što ekskluzivniji proizvod, kako bi ga mogli što bolje promovisati. Naš problem je trenutno što mi nemamo ponudu za ozbiljne turoperatore. Na području Evrope su se formirali veliki turoperatori koji da bi mogli neku destinaciju ozbiljno da tretiraju u svojim programima, i kad su u pitanju charter letovi i kad je u pitanju promocija i prezentacija tih programa na njihovoj teritoriji, ta destinacija mora da ima minimum od hiljadu i po do tri hiljade kreveta, što mi sada nemamo. Nama dolaze manji turoperatori za koje imamo ponudu, ali u vremenu koje je ispred nas moramo stvoriti ponudu za velike. Nekada je Crna Gora unutar TUI programa imala 35 hiljada putnika u avio-aranžmanima. U to vrijeme je TUI imao oko 700 hiljada putnika, znači mi smo bili pet posto njegovog programa. Danas TUI Group ima zajedno sa Thompson Group 19 miliona putnika, a mi sa dvije do tri hiljade putnika smo statistička greška. Znači još uvijek nemamo ozbiljnu ponudu, ni kad je u pitanju kvalitet, ni kad je u pitanju kvantitet. Ali eto posljednjih godina, naročito posljednje dvije godine stvaraju se novi kapaciteti, ide se ubrzano u privatizaciju i mislim da ovim tempom, već za dvije-tri godine, možemo računati na ove velike turoperatore i na vrlo ozbiljnu turističku sezonu kad je u pitanju šestomjesečna kupališna sezona, a i dvanaestomjesečna sezona.
RSE: Da se vratimo vašem ličnom doprinosu crnogorskom turizmu. Kupili ste hotel „Panorama“. Je li bilo skupo?
IVANČEVIĆ: Naša agencija „Adriatik ekspres“ je ušla u kupovinu tog hotela zajedno sa našim višegodišnjim, skoro trideset godina, partnerom sa kojim smo puno radili, gospodinom Špringerom. On je vlasnik jedne austrijske agencije koja ima veliku tradiciju i koja je prošle godine slavila devedeset godina svog postojanja. Znači, to je jedna agencija s velikom tradicijom i jedan hotelijer koji ima Wellness hotele koji su veoma popularni u Koruškoj i u Tirolu. Svaki hotel je skup kad se kupuje, ali mislim da cijena hotela nije najbitnija. Najbitnije je šta će biti s tim hotelom, koliki će biti, kakav će biti njegov kapacitet i koliko od tog hotela crnogorska ponuda Crne Gore može da očekuje.
RSE: Čula sam da planirate da to bude jedan crnogorski hotel, da imate već određena imena apartmana i tako dalje. Voljela bih o tome čuti nešto više.
IVANČEVIĆ: Hotel Panorama je jedan hotel koji nije bio puno prisutan na turističkom tržištu i standardi tog hotela ne odgovaraju današnjim standardima. Recimo soba tog hotela ima manju kvadraturu nego što je standard jedne zatvorske ćelije u Evropskoj uniji. Prema tome, to sve treba da pretrpi rekonstrukciju, da se prilagode standardi i smještaja i svi vanpansionski sadržaji standardima četiri zvjezdice. Imamo ambiciju da već iduće godine na mjestu gdje se sada nalazi hotel Panorama imamo hotel koji će se zvati „The Queen of Montenegro“ (Kraljica Crne Gore) i u tom smislu sve sadržaje želimo da prilagodimo tom nivou od četiri zvjezdice. To će biti jedan Wellness hotel, po najnovijoj tehnologiji zaokružen proces koji će, čini mi se, značiti jedno osvježenje u turističkoj ponudi, jer Welness nije samo kupanje i masaža, to je način života. Onda nas obavezuje ime, jer „Kraljica Crne Gore“ je nešto što asocira na našu crnogorsku kraljicu koju smo puno voljeli i koja je bila jedna dobra žena i koja zaslužuje da se po njoj nazove jedan dobar hotel i nadam se da će taj hotel opravdati to ime i taj kvalitet. Na vrhu, na petom spratu ćemo imati tri rezidencijska apartmana sa bazenima, jedan će biti posvećen kraljici Mileni, a dva princezama Kseniji i Vjeri.
RSE: Kad je ideja tako lijepa i kad se drži do tradicije, koliko je vlast doprinijela da možete napraviti takav projekt kojeg ste zamislili?
IVANČEVIĆ: Mislim da je vlast nespremno dočekala ovaj investicioni ciklus. Sada na području Budve do Bečića imamo jedan investicioni ciklus od oko 100 miliona eura. To je i u mnogo većoj i bogatijoj državi, na većem prostoru ozbiljna suma. Vlast je zaključila ugovore, prodala hotele i nespremno dočekala investitore, jer nije bila u stanju da tako brzo obezbijedi svu potrebnu dokumentaciju kako bi investitori nesmetano započeli svoje investicije, tako da smo mi hotelijeri, koji smo sad u tom investicionom ciklusu, u jednom velikom zaostatku i bojim se da će već ova turistička sezona osjetiti taj zaostatak, jer mnogi sadržaji, mnogi hoteli nisu završeni. Mi smo konkretno u našem hotelu već otkazali preko hiljadu gostiju. Imali smo plan otvaranja hotela 24. aprila, a sad smo sigurni da ga ne možemo otvoriti prije druge polovine maja mjeseca, što je velika šteta. Isti je slučaj s kompleksom hotela u Bečićima, hotel „Tara“ je već otkazao preko hiljadu Francuza, hotel „Mediteran“ je isto tako u velikom zaostatku zbog nespremnosti države da obezbijedi dokumentaciju, ostali hoteli takođe. Mislim da je država tu malo nespretno prihvatila investitore, ali nadam se da će se taj problem u buduće odstraniti, kako bi se taj investicioni ciklus obavljao u interesu države. Ovdje mnogi ljudi upoređuju investiciju i razvoj hotelijerstva s onim što je unakazilo crnogorsko primorje i potrošilo mnoge lokacije, a radi se o izgradnji stanova za tržište. Ovo je nešto drugo, ovdje je u pitanju razvoj, ovdje je u pitanju nešto na čemu treba da se bazira budućnost ukupne privrede Crne Gore, jer turizam treba da bude prioritet i osnova tog razvoja treba da bude razvoj hotelskih kapaciteta.
RSE: Kada je u pitanju hotel „Panorama“, vi ste se u startu susreli sa činjenicom da su neki radnici otuđili dio imovine.
IVANČEVIĆ: Mislim da tu treba stvarati jednu svijest o malo ozbiljnijem prihvatu investitora i ljudi koji su spremni da investiraju u crnogorski turizam. Kada se potpišu ugovori, kada plate i kada izvrše svoje obaveze, da se to ispoštuje do kraja. Jer mi smo tu imali tih nespretnih situacija kada je u pitanju primopredaja. To je prevaziđeno, na obostrano zadovoljstvo. Kad kažem obostrano zadovoljstvo, mislim na državu i na nas kao investitore. Ali u svakom slučaju država mora imati jedan ozbiljniji odnos prema svemu tome. U tom smislu Udruženje turističkih agencija, zajedno sa našim Udruženjem hotelijera i restauratera je obavijestilo o svim problemima vezanih za odvijanje našeg posla predsjednika vlade i tražilo od njega partnerski odnos u rješavanju svih tih problema. Na naše veliko zadovoljstvo dobili smo povratno pismo od predsjednika vlade koji nam je zakazao sastanak u sljedećih desetak dana, sa kojim želimo zaista da ostvarimo punu komunikaciju i da počnemo da rješavamo jedan po jedan problem. Turizam mora da bude makar regulisan na način kako je to regulisano u državama gdje on nije prioritet. U Srbiji je turizmu priznata ta izvozna djelatnost, a u Crnoj Gori gdje je turizam kičma razvoja, to nije tako. Prema tome to mora hitno da se riješi. Evo dobili smo te nekakve pozitivne signale od strane crnogorske vlasti da će se to ubuduće, kad počne sljedeća fiskalna godina, drugačije rješavati, što nas je vrlo obradovalo, jer nam to omogućava da budemo konkurentni kad je u pitanju cjenovna politika. Mi smo sada 17 posto skuplji u odnosu na druge, samo zbog toga što nam država nije pozicionirala turizam kao izvoznu djelatnost, ono što je slučaj sa svim ostalima.
RSE: A sada nešto malo i oko vašeg političkog angažmana. Bili ste u vrhu Liberalnog saveza od njegovog začetka, a onda ste ga napustili, kao i mnogi drugi, i prešli ste u Socijaldemokratsku partiju. Zašto ste otišli od Liberala i jeste li zadovoljni politikom koju vodi SDP?
IVANČEVIĆ: Moram da priznam da mi je bilo mnogo lagodnije pričati o turizmu, to mi je nekako više svojstveno. Politikom sam se počeo baviti slučajno i onda kada turizma nije bilo. Kada je politika ukinula turizam, onda sam ja smatrao kao jedan slobodan čovjek, kao čovjek kojem je oduzeta mogućnost da se bavi svojom osnovnom djelatnošću, počeo da se bunim. U fazi početka našeg pluralizma, na početku devedesetih godina kada se počela obrušavati naša bivša država, kada su neki ljudi proizveli te velikodržavne projekte, počeli ratove, počeli da ratuju za teritorije, počeli da proganjaju jedni druge zato što su različite vjere i nacije, i u svemu tome uništili mogućnost da se ja bavim svojim osnovnim poslom – turizmom, ja sam mislio da kao slobodan građanin trebam početi da se bunim protiv toga. Liberalni savez, koji je došao kao jedan projekat koji mi se činio najboljim koji se mogao desiti u Crnoj Gori u novijoj istoriji, bio je izazov za mene. Liberalni savez sebe nikad nije ni isprofilisao kao partiju i to je u početku bilo dobro, jer je okupljao velike slojeve slobodnomislećih ljudi koji su bili spremni da se postave jednom nacionalsocijalizmu koji je prijetio i koji je stvarao opasnost da Crnoj Gori uzme dušu, da joj uzme i nacionalni i državni identitet i sve ono što je Crnu Goru krasilo, a to je taj suživot, to su ta tri civilizacijska kruga koja su zaista bila njen veliki kapital. U tom smislu sam sebe našao u Liberalnom savezu, gdje sam mogao sa zadovoljstvom i punim srcem da se protiv toga borim. Ali vrlo brzo sam shvatio da su ljudi koji su vodili Liberalni savez taj projekt koji je bio osnova okupljanja širokog broja ljudi, stavljali u drugi plan, a da su u prvi plan stavili nekakve svoje lične frustracije i lične želje za afirmacijom, što me je počelo razuvjeravati već 1993. godine. U to vrijeme sam kao poslanik bio dosta aktivan u nekakvoj borbi za osvješćivanje Crne Gore i stvaranje nekakvog građanskog i civilizovanog evropskog duha. Reći ću vam nešto što još nigdje nisam javno rekao. Godine 1993. Narodna stranka je u toku ljetnih mjeseci napustila Vladu Crne Gore. Znate da je tada formirana prva višestranačka vlada, da je DPS, koji je imao apsolutnu vlast, ipak smatrao da treba da ponudi neke resore u vladi i drugim partijama. U vladi su uzeli učešća Socijaldemokratska partija, Liberalni savez i Narodna stranka. U toku ljetnih mjeseci Narodna stranka je napustila Vladu Crne Gore i u jednom neformalnom razgovoru sa tadašnjim i današnjim predsjednikom vlade Milom Đukanovićem dogovorili smo se da napravimo jedan zajednički sastanak oko daljnje saradnje i aktivnosti unutar Vlade Crne Gore. Mi smo taj sastanak napravili 3. septembra u Budvi 1993. godine, na kome su bili tadašnji moj kolega poslanik Vladimir Nikaljević, koji je zajedno sa mnom inicirao taj sastanak s predsjednikom vlade, onda je bio predsjednik naše partije Slavko Perović, bio je Milo Đukanović kao predsjednik vlade, odnosno potpredsjednik Demokratske partije socijalista, i gospodin Marović koji je bio u istoj ulozi. Tada su gospoda iz DPS-a zaista izrazili veliko neslaganje njihovih kolega i njihovog tadašnjeg predsjednika Bulatovića da se uopšte sarađuje sa partijama koje gravitiraju ka suverenoj Crnoj Gori, dakle koje su provenijencije kakve je bio u to vrijeme Liberalni savez i SDP, i bili su spremni da nam dozvole da i dalje radimo unutar sistema Crne Gore, unutar institucija sistema, čak i da pojačaju naše učešće, zajedno sa SDP-om. Tako da su bili spremni da pored dva aktuelna ministra, dva sjajna čovjeka, dvije ličnosti koje su u to vrijeme mijenjale svijest unutar vlade, radi se o profesoru doktoru Vukiću Puloveću, radi se o inžinjeru arhitekti Burzanu, radi se o Jusufu Kalamperoviću, dakle bili su spremni da nam daju još dva ministarstva, kako bi na taj način mogli da razvijamo našu ideju unutar sistema Crne Gore. To je bilo 1993. godine. Na tom sastanku je naš predsjednik eksplicitno rekao da ne samo da ne želi veće učešće u toj vladi, nego da ne želi više nikakvo učešće. A želja s druge strane je bila da nam omoguće da mi kroz veće učešće razvijamo naš projekat kroz institucije sistema. Složićemo se da bi to bilo mnogo bolje, da bi se brže razvijali procesi i da bi se mnogo brže napravio taj jedan veći otpor režimu gospodina Miloševića i da bi mnogo prije došlo do ovih procesa koji su nastali tek 1997-98. godine u Crnoj Gori. I od tada počinje moj drugačiji odnos prema toj partiji i daljnje aktivnosti koje sam imao u okviru Liberalnog saveza su se više svodile na nekakve moje individualne pokušaje da unutar parlamenta predlažem neke zakone vezane za turizam, za naše aerodrome koji su tada bili pod upravom ili pod okupacijom jednog preduzeća druge države. Kao i mnogi drugi ljudi koji su u to vrijeme napustili Liberalni savez, a željeli i dalje da se bore za taj projekat samostalne, evropske i slobodne Crne Gore, našli su sebe u drugim, ili nevladinim organizacijama ili drugim organizacijama, ja sam sebe vidio u Socijaldemokratskoj partiji koja je zaista taj posao, čini mi se, radila mnogo ozbiljnije i koja je, u jednom partnerskom odnosu sa drugima, bila spremija da sačeka ljude da se promijene.
