„Mađar-dobošar, Srbin-najdlakaviji građanin Republike Hrvatske, Nigerijac-pjevač bećarca. Ne znam otkad je Nigerijac, ali priznajemo i njega. Pa onda u emisijama TV kalendara – ja sam uzeo samo par primjera – poginuo kraljević Marko, oslobođen Beograd, uhićena Ana Frank i to se sve zbraja u priloge o nacionalnim manjinama.“
Kakve veze ima kraljević Marko s današnjim položajem Srba u Hrvatskoj, pita, uz ostalo, Ratko Gajica:
„Kad su u pitanju vijesti o Srbima – i to govorim o dojmovima koje ima veliki broj ljudi – najviše govori kroz prizmu incidenata, u kontekstu rata i krivnje. I treća stvar, i emisijama radija i televizije, kad se o tome priča, onda se preko mjere, da ne kažem sad grublju riječ, dopušta govor mržnje. Imate emisije tipa ,Na prvoj crti‘, u kojima se dopušta priča koja nekritički proizvodi zaključak – njima ovdje nije mjesto.“
I saborski zastupnik Milorad Pupovac ističe da se iz hrvatskih medija ne bi baš moglo zaključiti da su manjine u Hrvatskoj bogatstvo, kako to ponavljaju čelni ljudi države:
„Mi čujemo u zadnje vrijeme, i to je dobro da čujemo, da se govori kako su manjine naše bogatstvo. Vodeći ljudi u državi, predsjednik vlade, predsjednik države, to govore, i time čine veliku stvar za Hrvatsku i veliku stvar za nas pripadnike nacionalnih manjina. Ali ako nas pitate da li je slika u javnosti adekvatna takvom iskazu predsjednika vlade i predsjednika države, ja bih mogao reći – teško da jeste. U najmanju ruku smo opterećenje.“
Pupovac ocjenjuje da su od svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, Srbi medijski u najlošijem položaju, iako, kaže, ne traže ništa posebno, niti drugačije od ostalih:
„A stalno se stvara slika kako žele kruha preko pogače, i kad traže da se kuća obnovi, i kad traže ne znam što drugo. Dakle, ne traže ništa posebno ili što druge manjine već ne bi imale. Ako treba reći – deset godina će to tako biti, deset godina ćete biti u kazni, vi koji se vraćate, onda neka se to kaže. Recimo – dok je Martić u zatvoru, bit ćete i vi u kazni i nećete imati tu vrstu pristupa i tu vrstu statusa. Oprostite, većina ljudi to nije podržavala i sada bismo trebali stvarati drugačiju sliku.“
Aleksandar Tolnauer, u ime židovske i svih ostalih nacionalnih manjina:
„Reći ću vam da smo mi kao nacionalne manjine odigrali, da ne kažem značajnu, da se ne precjenjujemo, ali vrlo ozbiljnu ulogu kada je ova zemlja trebala dobiti avi, kada je ova zemlja trebala dobiti osnovne pretpostavke za kandidaturu za Evropsku uniju. O tome nigdje nema ni riječi. Najčešće objavljeni prilozi o kojima se govorilo su nesuglasice, skandali, konfliktne situacije vezane za manjine ili njihove pripadnike ili predstavnike. Nas zabrinjava i zaprepašćuje koliki je mali broj prilika koji govori o kulturnim ili socijalnim aktivnostima manjina u informativnim programima.“
Glavni urednik Informativnog programa Hrvatske televizije, Vladimir Rončević, tvrdi da se dolaskom novih ljudi na Hrvatsku televiziju u zadnjih godinu dana stvari ipak mijenjaju nabolje, a poseban pomak očekuje od iduće godine, uvođenjem novih, dokumentarnih emisija za nacionalne manjine na sedam jezika:
„Planiramo od 1. siječnja krenuti sa emisijama na jezicima narodnosti. To je onih sedam koje smo obavezni prema međunarodnim konvencijama i prema našim zakonima, dakle talijanski, mađarski, srpski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski. To je temeljem Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima koju je hrvatski Sabor potvrdio.“
Koji je to srpski?
„Srpski jezik.“
Preciznija ili informiranija je Danijela Drašteta, urednica na Hrvatskoj televiziji i emisije „Prizma“ za nacionalne manjine:
„Jezik u emisijama o Srbima i za Srbe bit će jezik Srba u Hrvatskoj. Različito tome da li dolaze iz Istočne Slavonije, Istre ili iz Zagreba, tako će govoriti naši Srbi.“
Kakve veze ima kraljević Marko s današnjim položajem Srba u Hrvatskoj, pita, uz ostalo, Ratko Gajica:
„Kad su u pitanju vijesti o Srbima – i to govorim o dojmovima koje ima veliki broj ljudi – najviše govori kroz prizmu incidenata, u kontekstu rata i krivnje. I treća stvar, i emisijama radija i televizije, kad se o tome priča, onda se preko mjere, da ne kažem sad grublju riječ, dopušta govor mržnje. Imate emisije tipa ,Na prvoj crti‘, u kojima se dopušta priča koja nekritički proizvodi zaključak – njima ovdje nije mjesto.“
I saborski zastupnik Milorad Pupovac ističe da se iz hrvatskih medija ne bi baš moglo zaključiti da su manjine u Hrvatskoj bogatstvo, kako to ponavljaju čelni ljudi države:
„Mi čujemo u zadnje vrijeme, i to je dobro da čujemo, da se govori kako su manjine naše bogatstvo. Vodeći ljudi u državi, predsjednik vlade, predsjednik države, to govore, i time čine veliku stvar za Hrvatsku i veliku stvar za nas pripadnike nacionalnih manjina. Ali ako nas pitate da li je slika u javnosti adekvatna takvom iskazu predsjednika vlade i predsjednika države, ja bih mogao reći – teško da jeste. U najmanju ruku smo opterećenje.“
Pupovac ocjenjuje da su od svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, Srbi medijski u najlošijem položaju, iako, kaže, ne traže ništa posebno, niti drugačije od ostalih:
„A stalno se stvara slika kako žele kruha preko pogače, i kad traže da se kuća obnovi, i kad traže ne znam što drugo. Dakle, ne traže ništa posebno ili što druge manjine već ne bi imale. Ako treba reći – deset godina će to tako biti, deset godina ćete biti u kazni, vi koji se vraćate, onda neka se to kaže. Recimo – dok je Martić u zatvoru, bit ćete i vi u kazni i nećete imati tu vrstu pristupa i tu vrstu statusa. Oprostite, većina ljudi to nije podržavala i sada bismo trebali stvarati drugačiju sliku.“
Aleksandar Tolnauer, u ime židovske i svih ostalih nacionalnih manjina:
„Reći ću vam da smo mi kao nacionalne manjine odigrali, da ne kažem značajnu, da se ne precjenjujemo, ali vrlo ozbiljnu ulogu kada je ova zemlja trebala dobiti avi, kada je ova zemlja trebala dobiti osnovne pretpostavke za kandidaturu za Evropsku uniju. O tome nigdje nema ni riječi. Najčešće objavljeni prilozi o kojima se govorilo su nesuglasice, skandali, konfliktne situacije vezane za manjine ili njihove pripadnike ili predstavnike. Nas zabrinjava i zaprepašćuje koliki je mali broj prilika koji govori o kulturnim ili socijalnim aktivnostima manjina u informativnim programima.“
Glavni urednik Informativnog programa Hrvatske televizije, Vladimir Rončević, tvrdi da se dolaskom novih ljudi na Hrvatsku televiziju u zadnjih godinu dana stvari ipak mijenjaju nabolje, a poseban pomak očekuje od iduće godine, uvođenjem novih, dokumentarnih emisija za nacionalne manjine na sedam jezika:
„Planiramo od 1. siječnja krenuti sa emisijama na jezicima narodnosti. To je onih sedam koje smo obavezni prema međunarodnim konvencijama i prema našim zakonima, dakle talijanski, mađarski, srpski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski. To je temeljem Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima koju je hrvatski Sabor potvrdio.“
Koji je to srpski?
„Srpski jezik.“
Preciznija ili informiranija je Danijela Drašteta, urednica na Hrvatskoj televiziji i emisije „Prizma“ za nacionalne manjine:
„Jezik u emisijama o Srbima i za Srbe bit će jezik Srba u Hrvatskoj. Različito tome da li dolaze iz Istočne Slavonije, Istre ili iz Zagreba, tako će govoriti naši Srbi.“
