Dostupni linkovi

logo-print

Zamršeno bosansko klupko


Uspjeh zemalja bivše Jugoslavije na putu prema Europi, prvo Slovenije, pa Hrvatske i Makedonije, te Srbije i Crne Gore, u BiH vide kao šansu da i ova zemlja do ljeta dobije suglasnost za početak pregovora o stabilizaciji i pridruživanju, kao i da konačno uđe u NATO program Partnerstvo za mir.

No, želje su jedno, a realnost nešto drugo. To potvrđuje i sam predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Adnan Terzić. Primjer: ulazak BiH u Partnerstvo za mir:

“Zaključak u Vilnusu bi trebao da se kreće u jednom rasponu: ne još, ali postoji vidan napredak - jedna malo afirmativnija verzija odbijanja.”

Ne još, ali postoji vidan napredak, definicije koje se vežu uz ime BiH i kada je riječ o Europskoj uniji. U posljednjoj informaciji Europske komisije, u kojoj se govori o preostalim uvjetima iz Studije izvodljivosti, bh. dužnosnici se podsjećaju da su suradnja sa Haškim tribunalom, reforma policije, kadrovska popuna institucija, poštivanje ljudskih prava, usvajanje zakona o javnom RTV sustavu i RTV servisu, pitanja o kojima treba još raspravljati. Ministar vanjskih poslova BiH, Mladen Ivanić:

“Dakle, jedan dio praktičnih obaveza. Njih nema puno - jedno dvanaest, negdje oko dvanaest pojedinačnih stvari koje je potrebno uraditi da bi se ispunili ti uslovi iz Studije izvodljivosti i preduslova da bi Evropska komisija tokom maja dala saglasnost za otpočinjanje pregovora o stabilizaciji i pridruživanju.”

Iako ministar Ivanić govori da je riječ o praktičnim obvezama, dobri poznavatelji prilika u BiH znaju da je riječ o pitanjima zbog kojih se već dulje vrijeme u BiH lome koplja. To najbolje pokazuje nedavni posjet Visokoga predstavnika, Pedija Ešdauna, Banjoj Luci i njegovim razgovorima sa dužnosnicima RS-a o ispunjavanju europskih uvjeta. Ešdaun je tada kazao da je nova prepreka koju BiH mora preći da bi u majskim razgovorima o Studiji izvodljivosti dobro prošla reforma policije, koja bi trebala biti uređena na principu regija:

“To će biti težak zadatak, poput penjanja na Mount Everest. Te regije trebaju da obezbijede najprofesionalniji mogući rad policije. To je zadatak koji je dala Evropska komisija. Ako to ne možemo uraditi i unesemo i nove faktore, političku kontrolu, te savršenu etničku mješavinu, u tom slučaju ne možemo ispuniti evropske principe - i nema puta ka Evropi.”

No, predsjednik RS-a, Dragan Čavić, iznosi od ranije poznate i čvrsto držane stavove većeg dijela političke javnosti u ovome entitetu:

“Najbolnije pitanje u ovom regionu je pitanje otvaranja nekih karata, jer bude sumnju da one predstavljaju ulazak u neka druga, krupnija politička pitanja. A na kraju-krajeva, izlaze iz ustavno-pravnog okvira ove zemlje.”

Stalna međusobna nadmudrivanja među političarima u BiH, te bh. dužnosnika sa međunarodnom zajednicom i obratno, postavljanje prioriteta nad prioritetima, analitičari, te neovisni intelektualci u BiH nazivaju zamršenim klupkom. Ne zna se gdje je početak, a gdje kraj bh. približavanja Europi. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra:

“Sa ovim oblikom političkog uređenja i ovim političkim sistemom, BiH niti može pristupiti Evropskoj uniji, niti ima bilo kakvih šansi. S druge strane, ona ni u kom slučaju niti treba, niti može da ostane neka crna rupa ovdje, na sredini Balkana. Pretpostavka toga je sređivanje ustavne pozicije bh. naroda na jedan način koji će biti drugačiji od postojećeg. Sviđalo se to nekome ili ne, ali oni su bitna politička realnost.”

Predsjednik Srpskog građanskog vijeća, Mirko Pejanović, smatra da je vrijeme i da međunarodna zajednica mijenja svoju strategiju prema BiH:

“Ovdje međunarodna zajednica već nekoliko godina sama provodi neke projekte, kao što je, recimo, projekat jedinstvene vojske, jedinstvenog ministarstva odbrane, pa sad jedinstvene policije, a funkcioneri izabrani u parlamente, funkcioneri političkih stranaka drže ruke u džepovima kao da se to njih ne tiče. To su dva kolosijeka. Jednostvano, međunarodna zajednica ovdje mora pogledati dobro koliko ona svojom taktikom i strategijom doprinosi finansiranju i opstanku etno-nacionalne demokratije i nacionalizma u BiH. Razdefenisana strategija znači početak i kraj projekta integracije BiH.”

Profesor na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, fra Luka Markešić, koji se konzistentno zalaže za cjelovitu i multietničku BiH, smatra da je to ključ uspjeha na putu BiH ka Europi:

“BiH je na neki način razapeta između Slovenije i Hrvatske s jedne strane, i s druge strane između Srbije i Crne Gore i Makedonije. Bojim se da Evropska unija još uvijek djelomično oklijeva u jednom ozbiljnijem političkom shvaćanju, i djelovanju naravno, priključivanja BiH Evropskoj uniji zbog toga što još nije riješeno pitanje Kosova, nije riješeno pitanje odnosa između Srbije i Crne Gore i onda, neki barem političari u Evropskoj uniji pokušavaju BiH sagledavati prema tom području.”

Novinar i politički analitičar Ibrahim Prohić kaže da se na primjeru BiH potvrđuje stara istina političke filozofije - da je vanjska politika odraz stanja na unutarnjem planu:

“Pravilo je da BiH kasni s ispunjavanjem uslova koji su zadati na putu ka evropskim integracijama, te da i zakašnjele reforme bivaju iznuđene pritiskom međunarodnih posrednika. Susjedi, Republika Hrvatska i Srbija i Crna Gora, i pored nekih svojih specifičnih problema, ipak idu brže u pristupnim procesima. Nažalost, u BiH se ne shvata da je ovo prostor koji je pacificiran i da međunarodna zajednica nema imperativ ubrzanja priključenja BiH Evropskoj uniji. Taj cilj je prvenstveni, odnosno vitalni interes BiH. Nažalost, brzina priključenja je određena brzinom međunarodne birokratije, a ne izvornim kapacitetima BiH.”
XS
SM
MD
LG