Dostupni linkovi

logo-print

U Gornjem Bihoru kao u Luksemburgu


U dvadesetak sela Gornjeg Bihora živi manje od deset hiljada ljudi. Pri tome danas su mnogi u Bihoru samo na spisku, a u stvarnosti su negdje u inostranstvu, Beranama ili Podgorici. Zapadna Evropa, Bosna i Turska ipak su najčešće destinacije bihorskih pečalbara. Posljednjih godina njihova zemlja snova je Luksemburg. Bez sna je, međutim, zbog te zemlje, odnosno Otkupne stanice za mlijeko koju je u njegovoj kući sagradila luksemburška Vlada, Alija Babačić:

“Pričali su da će ovdje biti kao u Luksemburgu. Da se porodice neće odvajati, da naša djeca neće ići daleko od svojih kuća, nego da ćemo ovdje raditi, zarađivati, živjeti. Dvije i po godine, tri radim ovdje. Prvo mjesto sam u otkupu držao. Dok su bili ljudi iz “MEDNEM projekta” ovdje bilo je sve kako su govorili stočarima i nama u centrima. Kasnije ti su ljudi pošli, ali mi smo ostali u teškoće, čak ja u puno goroj situaciji nego kad su ti ljudi došli. Za struju sam plaćao, projekat sam sam platio. Sve sam platio od tih računa i troškova glava da zaboli. Šta se dogodilo?

Otkupni centar Mljekare u kući Babačića zatvoren je jer je nađeno da je voda za pranje suđa za mlijeko neispravna:

“Tu su vodu koristili čobani, prađedi. Živjeli su po sto godina. Evo, još ih ovdje ima koji su stariji ljudi i možete da posjetite njih da vam pričaju o toj vodi. Da dvije i po godine predajem mlijeko Mljekari, da za te dvije i po godine jedino u ovaj centar nije bilo kvarno mlijeko, dok u druge centre sve jes'“.

I zato što neko, kaže, svjesno spriječava razvoj mljekarstva, Babačić opet planira Luksemburg. Tamo su mu i tri kćeri, a posljednja je po drugi put otišla prije nekoliko mjeseci. U Luksemburg će po drugi put, jer perspektive ovdje ne vide i Hajdarpašići iz sela Vrševo. Priča domaćih Džeko:

“Spakovaše, pofateše na spavanje. Imalo je više policije nego Slobodan Milošević kada je hapšen. Sa psima. Svi smo tu četvorica, sve nezapošljeno. Moram. Milo ne prodo, čisto prodo ne. Doveo me tu bez ništa, šta 'oćemo. Tačno se zna. Sve su ni obećali. Da će biti i Mljekara i u “Zoru” da ćemo raditi i da će me zaposliti i da će djecu zaposliti, međutim, ništa od toga nema. To je čista laž. Al' opet se mora vraćat'.

RSE: Za Luksemburg?

DŽEKO: Pa, ne mogu da živim ovdje.

Ali u Luksemburg se više ne može, a u Bihoru je sve teže ostati. Brojke govore da se Mljekari “Zora” iz Bihora isporuči oko hiljadu litara mlijeka dnevno. Dakle, decilitar proizvedenog mlijeka po glavi stanovnika tog područja koje se naziva “poljoprivrednim”. Ismet Ajdarpašić, kooperant Mljekare:

“Neko je prevario, neka vlada je to učinjela. Da li luksemburška ili naša, nešto je tu urađeno da bi se ti ljudi vratili i našli zaposlenje. Od toga ništa. Neko je uzeo pare i ljudi su prevareni. To je ogroman broj ljudi vraćen tu”.

A među vraćenima je i Ragib Hajdarpašić koji kaže da je oglas za zapošljenje u Mljekari “Zora” raspisivan i u Luksemburgu:

“Tamo je bio raspisan konkurs ko će da se prijavi, dobrovoljno da se vrati da će imat posao i da će imat uslove da bi radio u toj Mljekari”.

RSE: A đe je bio raspisan konkurs?

HAJDARPAŠIĆ: Tamo se nalazilo na vratima od Karitasa i tamo đe smo mi živjeli, ali od toga nema ništa. Ko se pisao da se vrati, to dobio nije.

I zbog svega toga mnogi se odlučuju na nove ilegalne odlaske. Vijesti iz Luksemburga kažu - neuspješne. Alija Babačić:

“Čeka se avion da se napuni i ljudi koji su dolazili i vratili znači da su opet pošli. Ilegalno su prešli granicu, da su opet tamo pohvatani i sad treba da se vrate, ovih dana očekuje se avion da se napuni”.
XS
SM
MD
LG