Dostupni linkovi

logo-print

Crnogorska suverenost se ne može istrgovati ili prošvercovati


Samo dvanaest sati nakon što se u Beogradu ljubazno ispozdravljao sa crnogorskim zvaničnicima, Havijer Solana je zaprijetio zvaničnoj Podgorici. Ukratno, Visoki predstavnik Evropske Unije je javno ustvrdio da je igra na crnogorsku suverenost pogrešna računica, da se crnogorski Zakon o referendumu mora izmijeniti, te da Evropa, sve zbog stabilnosti balkanskog regiona, neće prihvatiti crnogorsku nezavisnost ukoliko ona ne bude osvojena kvalifikovanom većinom.

Odavno je poznato da Havijer Solana nema ni volje, ni strpljenja da sluša crnogorsku referendumsku priču. Tako je bilo prije tri godine, tako je i danas. Malo ko je, međutim, vjerovao da će visoki predstavnik Evropske Unije biti toliko otvoreno pristrasan. Valjalo bi, prije svega, znati u ime kojeg dijela Evrope govori Havijer Solana. Stručnjaci OEBS-a, sve redom Evropljani, odavno su utvrdili da je crnogorski Zakon o referendumu usklađen sa međunarodnim standardima. Prošle sedmice to je izričito potvrdio i Dimitrije Rupel, predsjedavajući OEBS-a. Sam pregled evropskih iskustava kazuje da unutar Evropske Unije ne postoje strožija referendumska pravila od onih koje propisuje crnogorski zakon. Ovdje se u međuvremenu prestalo zveckati oružjem i jasno je da crnogorski referendum ne bi mogao donijeti nova razaranja, ratove ili ubijanja. Nema nijednog ozbiljnog evropskog razloga da se Evropa zabrine zbog crnogorskog referenduma, niti je priča Havijera Solane obrazac pravednosti.

Naprotiv, od Crne Gore se traži da se ponaša mimo svijeta da bi, navodno, postala dio svijeta. Kada je Ustavnom poveljom stvarana sadašnja zajednička država bila je dovoljna prosta većina u parlamentima. Sada ispada da ni referendumska većina nije dovoljna za samostalnu Crnu Goru. Stoga nema nikakve dileme, Havijer Solana se, u ime Evropske Unije, javno stavio na stranu integralističke manjine u Crnoj Gori. Na taj način je evropski komesar sasvim svjesno i vrlo proračunato otežao postizanje unutarcrnogorskog kompromisa.

Stoga ne treba da čudi što je stav visokog predstavnika Evropske Unije izazvao toliko žuči kod vlasti u Crnoj Gori. Ispada da je na crnogorsku kooperativnost uzvraćeno imperijalnom logikom. Solana je, poput nekog gubernatora iz srednjeg vijeka, prosto poručio da lokalno crnogorsko pleme nema ona prava koja imaju drugi evropski narodi. Na kraju, ima tu i neke gorčine. Onaj dio moderne Crne Gore koji se, dok je carovao rat na ovim prostorima, ljudski borio za evropske ideale sada mora da te iste evropske standarde i ideale brani, ne od domaćih, već od radikala evropske birokratije.

Međutim, ma koliko djelovalo paradoksalno, posljednji javni nastup visokog predstavnika Evropske Unije može biti od koristi za Crnu Goru. Za početak, raspršene su iluzije. Nema “dobre vile” iz inostranstva koja će Crnoj Gori donijeti nezavisnost nakon isteka roka važenja Ustavne povelje. Nema ni tajnih pogodbi, odgađanje rješenja nije značilo rasplitanje crnogorskog čvora, crnogorska suverenost se ne može ni istrgovati, niti prošvercovati. Stvari su, upravo zahvaljujući Havijeru Solani, krajnje uprošćene. Ako crnogorska vlast hoće da utre put za crnogorsku suverenost, mora za nju da se izbori mudro, odlučno i uz poštovanje pravnih i političkih zakona savremenog svijeta. Fer referendum postaje uslov svih uslova. Tek nakon referendumskog rezultata može početi ozbiljnija i veselija crnogorska priča, ma kakav bio taj rezultat. Jer, za početak će se znati što hoće i kojim putam žele građani Crne Gore. Evropa će takvu odluku morati da poštuje, a Havijer Solana će ostati samo epizodista u crnogorskoj priči.
XS
SM
MD
LG