Dostupni linkovi

logo-print

Ratnik nema mira ni spokoja


''Želim, ako je moguće, da se meknu te Pregradske gore kak' bi se vid'lo moje Međimurje, ako to tak može bit. Staru mamu 'oću, 'oću slepu staru mamu. A-ha, znam, hoćeš staru mamu. Hoćeš guske kaj lete iz Mađarske. To je jesen kasna. Stara mama, kam' lete te guske, kam' idu? A, sinek, one lete, idu u zemlju gdje je toplo kak' u krušnoj peći, a sunce vel'ko kak ti je mlinski kamen. Eno, tam' idu.''

Riječima kojima se prije četrdeset godina pred plovidbu oko svijeta opraštao od svog Međimurja, rodne Kotoribe i stare bake, književnik i prekaljeni moreplovac, Joža Horvat, obratio se danas predsjedniku države i zahvalio na visokom odličju:

''Jednom se živi, pa neka je barem kako srce želi. A moje ludo srce je htjelo da se ostvare snovi moga djetinjstva. Jedno od tih snova bilo je veliko more.''

Horvatove brodove, Besu i Modru Lastu, kojima je sredinom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća obišao svijet, pamte generacije. Napisao je jedan brodski dnevnik, devet romana, a od toga šest vezanih uz temu mora.

Sudionik NOB-a, oštro je kritikovao nedostatke socijalističkog sustava, ali i hvalio sve što je bilo dobro, kazao je na današnjoj prigodnoj svečanosti predsjendik države Stjepan Mesić, potsjećajući i na Horvatov scenarij dugo bunkeriranog filma Ciguli-Miguli:

''Pisao je uvijek antiratno. Uvijek je bio za mir. Uvijek je bio za druženje među ljudima.''

Na današnjoj svečanosti u Uredu predsjednika države bili su i brojni Horvatovi prijatelji iz Međimurja. Iako je u rodnom kraju proživio kao dječak tek prvih deset godina života, tvrdi da mu je upravo Međimurje vječna i neiscrpna snaga:

''Kada bih uzimao u cjelini svoj život, koji je bio dramatičan sa mnogo uzbuđenja, morao bih kazati da sam sretan čovjek, bez obzira na sve one nedaće i surovu sudbinu koja me je kažnjavala za neke moje podvige, za ostvarenje nekih mojih snova.''

Na drugom putu oko svijeta, kad mu je nesretno stradao i drugi sin Marko, mislio je da je kraj i želio odustati od svega:

''Ali jednom ratniku nema mira ni spokoja. Poslije smrti Marka nabavio sam ponovno brod i plovio.''

Narušena zdravlja Joža Horvat živi dans sa suprugom u Zagrebu, daleko od mora, i jedina mu je veza s plavim prostranstvom časopis More u kojem i u devedesetoj aktivno piše i surađuje.

Sretan je, kaže, zbog hrvatske države i želi joj ''da se ugase izvori mržnje, da što više bude kruha i slobode. S takvim mislima ja sam i danas došao ovamo, sa takvim mislima se opraštam sa vama.''
XS
SM
MD
LG