''Želim, ako je moguće, da se meknu te Pregradske gore kak' bi se vid'lo moje Međimurje, ako to tak može bit. Staru mamu 'oću, 'oću slepu staru mamu. A-ha, znam, hoćeš staru mamu. Hoćeš guske kaj lete iz Mađarske. To je jesen kasna. Stara mama, kam' lete te guske, kam' idu? A, sinek, one lete, idu u zemlju gdje je toplo kak' u krušnoj peći, a sunce vel'ko kak ti je mlinski kamen. Eno, tam' idu.''
Riječima kojima se prije četrdeset godina pred plovidbu oko svijeta opraštao od svog Međimurja, rodne Kotoribe i stare bake, književnik i prekaljeni moreplovac, Joža Horvat, obratio se danas predsjedniku države i zahvalio na visokom odličju:
''Jednom se živi, pa neka je barem kako srce želi. A moje ludo srce je htjelo da se ostvare snovi moga djetinjstva. Jedno od tih snova bilo je veliko more.''
Horvatove brodove, Besu i Modru Lastu, kojima je sredinom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća obišao svijet, pamte generacije. Napisao je jedan brodski dnevnik, devet romana, a od toga šest vezanih uz temu mora.
Sudionik NOB-a, oštro je kritikovao nedostatke socijalističkog sustava, ali i hvalio sve što je bilo dobro, kazao je na današnjoj prigodnoj svečanosti predsjendik države Stjepan Mesić, potsjećajući i na Horvatov scenarij dugo bunkeriranog filma Ciguli-Miguli:
''Pisao je uvijek antiratno. Uvijek je bio za mir. Uvijek je bio za druženje među ljudima.''
Na današnjoj svečanosti u Uredu predsjednika države bili su i brojni Horvatovi prijatelji iz Međimurja. Iako je u rodnom kraju proživio kao dječak tek prvih deset godina života, tvrdi da mu je upravo Međimurje vječna i neiscrpna snaga:
''Kada bih uzimao u cjelini svoj život, koji je bio dramatičan sa mnogo uzbuđenja, morao bih kazati da sam sretan čovjek, bez obzira na sve one nedaće i surovu sudbinu koja me je kažnjavala za neke moje podvige, za ostvarenje nekih mojih snova.''
Na drugom putu oko svijeta, kad mu je nesretno stradao i drugi sin Marko, mislio je da je kraj i želio odustati od svega:
''Ali jednom ratniku nema mira ni spokoja. Poslije smrti Marka nabavio sam ponovno brod i plovio.''
Narušena zdravlja Joža Horvat živi dans sa suprugom u Zagrebu, daleko od mora, i jedina mu je veza s plavim prostranstvom časopis More u kojem i u devedesetoj aktivno piše i surađuje.
Sretan je, kaže, zbog hrvatske države i želi joj ''da se ugase izvori mržnje, da što više bude kruha i slobode. S takvim mislima ja sam i danas došao ovamo, sa takvim mislima se opraštam sa vama.''
Riječima kojima se prije četrdeset godina pred plovidbu oko svijeta opraštao od svog Međimurja, rodne Kotoribe i stare bake, književnik i prekaljeni moreplovac, Joža Horvat, obratio se danas predsjedniku države i zahvalio na visokom odličju:
''Jednom se živi, pa neka je barem kako srce želi. A moje ludo srce je htjelo da se ostvare snovi moga djetinjstva. Jedno od tih snova bilo je veliko more.''
Horvatove brodove, Besu i Modru Lastu, kojima je sredinom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća obišao svijet, pamte generacije. Napisao je jedan brodski dnevnik, devet romana, a od toga šest vezanih uz temu mora.
Sudionik NOB-a, oštro je kritikovao nedostatke socijalističkog sustava, ali i hvalio sve što je bilo dobro, kazao je na današnjoj prigodnoj svečanosti predsjendik države Stjepan Mesić, potsjećajući i na Horvatov scenarij dugo bunkeriranog filma Ciguli-Miguli:
''Pisao je uvijek antiratno. Uvijek je bio za mir. Uvijek je bio za druženje među ljudima.''
Na današnjoj svečanosti u Uredu predsjednika države bili su i brojni Horvatovi prijatelji iz Međimurja. Iako je u rodnom kraju proživio kao dječak tek prvih deset godina života, tvrdi da mu je upravo Međimurje vječna i neiscrpna snaga:
''Kada bih uzimao u cjelini svoj život, koji je bio dramatičan sa mnogo uzbuđenja, morao bih kazati da sam sretan čovjek, bez obzira na sve one nedaće i surovu sudbinu koja me je kažnjavala za neke moje podvige, za ostvarenje nekih mojih snova.''
Na drugom putu oko svijeta, kad mu je nesretno stradao i drugi sin Marko, mislio je da je kraj i želio odustati od svega:
''Ali jednom ratniku nema mira ni spokoja. Poslije smrti Marka nabavio sam ponovno brod i plovio.''
Narušena zdravlja Joža Horvat živi dans sa suprugom u Zagrebu, daleko od mora, i jedina mu je veza s plavim prostranstvom časopis More u kojem i u devedesetoj aktivno piše i surađuje.
Sretan je, kaže, zbog hrvatske države i želi joj ''da se ugase izvori mržnje, da što više bude kruha i slobode. S takvim mislima ja sam i danas došao ovamo, sa takvim mislima se opraštam sa vama.''
