Dostupni linkovi

Istok ili Zapad, Rusi ili Amerikanci?


U razgovoru za podgorički „Dan“ pričljivi gospodin Vanijev je, ničim izazvan, ustvrdio da potkupljeni crnogorski mediji forsiraju Amerikance, da postoji prava antiruska kampanja i da se Crna Gora - povodeći se u lojalnosti za Amerikancima - gotovo preobratila u 51-u američku državu. Svrha čitave operacije je, prema konzulu Vanijevu, da se spriječi prodaja podgoričkog Kombinata aluminijuma ruskoj firmi „Rusal“ i da se, uopšteno gledano, Rusima ne dozvoli ulaganje kapitala u Crnu Goru.

Ko zna šta je iskusnog diplomatu, kao što je gospodin Vanijev, natjeralo da napravi diplomatski skandal: možda je nervoza posljedica zastoja pregovora o prodaji KAP-a ruskoj firmi, možda su diplomatu iritirale novinarske priče o prljavom ruskom kapitalu koji se zaputio u Crnu Goru...

Svejedeno: izjava ruskog konzula podigla je veliku prašinu, razbuktala strasti ali i – posredno progovorila o sadašnjoj poziciji Crne Gore.

Ne treba smetnuti sa uma: ruski konzul je posijao optužbe u času dok još traje tender za prodaju Kombinata aluminijuma. Tako se, kao predstavnik ruske države, direktno umiješao u proces privatizacije i prodaje KAP-a. A jezik kojim se koristio konzul Vanijev govori za sebe: to nije diplomatski rječnik, više liči na obični ultimatum koji se upućuje neposlušnim, udaljenim kolonijama.

Zato se očekivala oštra reakcija crnogorske države, neka nota upozorenja, tek da se pokaže kako Crna Gora postoji i da ne pristoji nikome, pa ni ruskom konzulu, da se istresa po njoj. Međutim, umjesto grmljavine i protestne note, crnogorski predsjednik Filip Vujanović je pokušao juče da spusti loptu na zemlju, tvrdeći da polemika oko ruskog kapitala govori u stvari koliko je vrijedan podgorički aluminijski gigant.

U realnom životu, stvari su drugačije nego što ih prikazuje predsjednik Vujanović: nije riječ o rastu tenzija već o borbi grabljivaca za plijen. Problem je - što je Crna Gora taj plijen.

U stvari: lažna je, vještačka, dilema - pravoslavni, bratski Istok ili katolički, hladni Zapad; ruski finansnijski magnati ili zapadni koncerni. Ne treba imati iluzija - na sličan način je ruski finansijski mugul Deripaska zarađivao prve milione rubalja, kao što je neki evropski derikoža zgrtao prve stotine hiljada eura. Kapital - ruski ili američki - ne poznaje nacionalnost i to Crnu Goru ne bi trebalo da brine.

Crnogorski problem se ogleda u pitanju: što da se radi sa novcem dobijenim privatizacijom velikih preduzeća? Do sada je svjež strani kapital uglavnom služio za kupovinu socijalnog mira, preživljavnje do nove prodaje ili novih izbora. Crna Gora nije, makar do sada, pokazala sposobnost da kapital dobijen privatizacijom upotrijebi u cilju vlastitog razvoja i poboljšanja kvaliteta života. Koliko je stotina miliona eura proteklo kroz Crnu Goru, počev od čuvenog tranzita cigareta, stranih donacija, sve zaključno sa prihodima od privatizacije? Koliko je novca ušlo u budžet, a koliko u privatne džepove? Osim tunela Sozina, crnogorska Vlada gotovo da nije imala kapitalne investicije u infrastrukturu za posljednjih deset godina.

A kada nema razvoja, ponavljaju se stari problemi i ponavlja se isti nipodaštavajući obrazac ponašanja prema Crnoj Gori. Ima neke sličnosti između ponašanja ruskog konzula Vanijeva i evropskog komesara Solane: i Vanijev u ekonomiji, i Solana u politici na Crnu Goru gledaju kao na nesposobnu koloniju koju treba disciplinovati. Kada se isti obrazac ponavlja, onda treba biti iskren pa se zapitati: je li problem u strancima koji na nas pogrešno gledaju ili u Crnoj Gori koja ne umije da promijeni sliku o sebi?
XS
SM
MD
LG