Dostupni linkovi

logo-print

Suvremenik epohe kataklizmi i kriza


Karol Jozef Wojtyla prvi je netalijan koji je postao papom nakon skoro pola milenija. Kardinal Krakova ujedno je i prvi slavenski papa u povijesti Katolicke crkve, a kada je 1978. izabran za njezina poglavara s 58 godina, bio je i jedan od najmladjih papa u posljednjih skoro stoljece i pol.

Svi ovi presedani kao da su nagovjestavali da Ivan Pavao II, kako se odlucio zvati na novoj duznosti, kao papa nece biti obican sluga Crkve kojoj je nacelu.

Manje od osam mjeseci nakon sto je postao papom, Wojtyla se vratio u Poljsku. Njegov devetodnevni, trijumfalni posjet rodnoj zemlji u vrijeme tamosnjih restrikcija svega, od hrane do slobode, osramotio je komunisticku vlast i ojacao otpor represiji. Upravo je papina podrska bila kljucna za nastanak i ulogu pokreta Solidarnost.

Ivan Pavao II je vjerovao da su i krscanski ideali nadahnuli su narode u istocnoj Evropi da povedu revolucije kojima je zbacen komunizam:

"Nenasilne revolucije 1989. pokazale su da zudnja za slobodom nikad ne moze biti ugusena. Ona nastaje iz najdubljeg osjecanja dostojanstva i osobne vrijednosti svakog ljudskog bica. Moderni totalitarizam je, prije svega, bio udar na ljudsko dostojanstvo i nastojao je poreci neotudjive vrijednosti zivota svakog pojedinca. Revolucije 1989. mogucim su ucinili hrabri muskarci i zene, nadahnuti mnogo dubljom i mocnijom vizijom", kazao je pocetkom '90-ih Ivan Pavao II sudionicima Opce skupstine Ujedinjenih naroda.

Njegov rani utjecaj na prodemokratske pokrete u istocnoj Evropi, u Moskvi je smatran vrlo opasnim. Prije nekoliko dana objavljeni dokumenti iz arhiva isotcnonjemacke obavjestajne sluzbe svjedoce kako je atentat na papu Ivana Pavla II 1981. godine narucila sovjetska tajna sluzba KGB. Plan su provele tajne sluzbe bivse Istocne Njemacke i Bugarske, koje su angazirale tursku teroristicku organizaciju "Sivi vukovi". Njezin je clan, Ali Agca, pucao na papu i ranio ga 13. maja 1981. godine na Trgu svetog Petra u Rimu.

No, papin zivot bio je ugrozen i losim zdravljem. Kao mladic, umalo je poginuo kada ga je udario kamion. Pocetkom 90-ih uklonjen mu je pretkancerogeni tumor iz debelog crijeva, a zatim mu je nakon loma noge ugradjena vjestacka kost. Cinjenica da pati od Parkinsonove bolesti, u Vatikanu je sluzbeno potvrdjena tek kada je umro.

Ivan Pavao II je za dvadesetsest godina pontifikata posjetio vise od 120 drzava. Kao nijedan njegov prethodnik, koristio se sredstvima modernog doba da prenese svoju poruku u svaki dio svijeta. Bezbroj puta se obracao posredstvom televizije, nastupao na omladinskim festivalima, govorio pred milionima hodocasnika, cesto na njihovim maternjim jezicima.

Iako bi ga se moglo nazvati modernim papom, bit njegove poruke uvijek je ostajala duboko ukorijenjena u tradiciji Crkve kojoj je bio na celu.

Njegov nekomporomisan stav prema pobacaju, kontroli radjanja, homoseksualnosti, razvodu i zaredjivanju zena svecenika izazivao je kritike cak i unutar same Crkve. No, papa je ostao dosljedan svojim uvjerenjima i jednom je rekao: "Crkva ne moze biti udruzenje slobodnih mislilaca. Ne mozete glasati o necemu u sto vjerujete".

Ivan Pavao II je vjerovao u mir i toleranciju. To su bile njegove glavne poruke kada je 1997. godine stigao u Sarajevo i koju godinu kasnije u Banju Luku.

"Zelim iskreno pozvati sve, krscane i sljedbenike drugih vjera, da radimo zajedno kako bismo izgradili svijet bez nasilja, svijet koji voli zivot i razvija se u pravdi i solidarnosti", porucio je Ivan Pavao II.

Papa je takodjer tri puta posjetio Hrvatsku, boravio u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Zelio je doci i u Srbiju, ali je Srpska pravoslavna crkva porucila kako se jos uvijek nisu stekli neophodni uvjeti za takav posjet. Unatoc tome, Ivan Pavao II se zalagao za unapredjenje odnosa Katolicke i Pravoslavne crkve. Proslog ljeta, vracajuci davno izgubljenu rusku ikonu, porucio je moskovskom patrijarhu Alekseju:

"Neka ovaj cin pokaze patrijarhu cvrstu zelju rimskoga pape da zajedno s njim krene na put medjusobnog razumjevanja i pomirenja i punog jedinstva medju sljedbenicima Iskusa Krista", porucio je Ivan Pavao II.

Papa je posebno radio na priblizavanju krscanstva i islama. Bio je prvi rimski pontif koji je primio palestinskog celnika Jasera Arafata, prvi je papa koji je poljubo Kur'an i usao u dzamiju. Nakon teroristickih napada na New York i Washington, 11. septembra 2001. je odbacio navode o njihovoj vjerskoj motiviranosti:

"Ne smijemo dopustiti da ono sto se dogodilo dovede do produbljivanja razlika. Vjera nikada ne smije biti razlog za sukob", kazao je Ivan Pavao II.

Papa je posjetio Bliski istok i u ime Katolicke crkve sluzbeno se ispricao Zidovima za nasilje i progone koje su trpjeli kroz povijest.

"Uvjeravam zidovski narod da je Katolicka crkva duboko ozaloscena zbog mrznje, progona i iskazivanja antisemitizma prema Zidovima, a od strane krscana, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu," kazao je papa.

Nicije, pa ni naslijedje Ivana Pavla II, nije niti moze biti samo pozitivno ili samo negativno. Cesto je neophodno da prodju godine, kako bi se necija uloga i znacaj mogli vidjeti u pravom svjetlu. Tek buduci dogadjaji daju smisao onim proslim. Ipak, u slucaju Karola Wojtyle jedna je cinjenica neosporna: obiljezio je vrijeme u kojem je zivio, bas kao sto je i ono obiljezilo i formiralo njega.
XS
SM
MD
LG