Da li je vrh Crne Gore istinski za nezavisnost?

U Savjetu ministara Državne zajednice potvrđeno nam je da je general pukovnik Aleksandar Dimitrijević imenovan za pomoćnika ministra Odbrane za bezbijednost, ali nam nijesu mogli precizirati na čiji prijedlog. Podgoričke “Vijesti” su ranije, najavljujući njegovo imenovanje, objavile da je to prijedlog ministra odbrane Prvoslava Davinića i njegovog zamjenika Vukašina Maraša. Komentar kako je zvanična Podgorica pristala na postavljenje Dimitrijevića za kojeg se sumnja da je u vrijeme Miloševićevog režima, između ostalog, bio zadužen za specijalni rat protiv Crne Gore, nijesmo mogli dobiti i pored upornih pokušaja od savjetnika za bezbijednost Predsjednika Republike Vuka Boškovića, koji je isključio telefon, kao ni od načelnika Uprave za odbranu Crne Gore Borislava Lalevića. Nekadašnji oficir Vojske Jugoslavije, sada funkcioner Ministarstva unutrašnjih poslova general Radosav Martinović, imenovanje Dimitrijevića nije htio da komentariše, kao ni savjetnik predsjednika Skupštine za bezbijednost general Blagoje Grahovac, uz obrazloženje da je sve što je imao o tome ranije rekao. Podsjetimo da je general Grahovac ranije upozoravao i tvrdio da se umjesto reforme u Vojsci Srbije i Crne Gore radi na učvršćivanju Miloševićeve arhitekture. I više od deset stranačkih funkcionera Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije odbilo je da komentariše imenovanje Dimitrijevića. Izvršni direktor Grupe za promjene Nebojša Medojević, je ocijenio da je ovo još jedna potvrda da vlast nema snage da sprovodi ključne reforme poput one u vojsci:

“Jer, te strukture onemogućavaju bilo kakav razvoj demokratije, razvoj civilnog društva i stalno se zloupotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe, posebno što sada se sasvim izvjesno može konstatovati da su te vojne bezbijednosne strukture veoma povezane i sa nekim finansijskim oligarhijama, s jedne strane, a s druge strane sa nekim centrima za koje se osnovano sumnja da su povezani sa ratnim zločinima i sa tada nekim logističkim centrima koji skrivaju haške optuženike”.

Potpuni muk zvanične Podgorice donekle se može tumačiti kao potvrda nezvaničnih informacija da je general Aleksandar Dimitrijević tokom navedenog perioda, dok su zvanična Podgorica i Beograd bili u izuzetno zategnutim odnosima, izvjesnim aktivnostima zadužio crnogorsku vlast. Na drugoj strani, za Nebojšu Medojevića je posebno indikativno to što su se sa imenovanjem Dimitrijevića saglasili predstavnici Crne Gore i to je, po njegovom mišljenju, potvrdilo njegovu tezu da vrh Crne Gore nije istinski za nezavisnost:

“Koja je uloga tu gospodina Marovića, gospodina Maraša i gospodina Đukanovića, jer to su sve aktivnosti koje se sprovode sa dozvolom crnogorske vlasti i Grupa za promjene otvoreno sumnja duže vremena da gospodin Đukanović i DPS nijesu za crnogorsku nezavisnost i da čine sve da odlože to pitanje i održi status quo. Očigledno je da su te političke strukture vlasti u Crnoj Gori kao i u Srbiji svjesne da bi otvaranjem te “pandorine kutije”, koja je uglavnom smještena u sektoru vojne bezbijednosti, mnoge stvari došle na vidjelo i bilo bi jasnije što se sve dešavalo”.