Dostupni linkovi

Cetinje se vraća na diplomatsku mapu svijeta?


Do završetka I svjetskog rata i stvaranja države Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Crna Gora u svojoj prijestonici na Cetinju imala je dvanaest ambasada stranih država, među ima i Kraljevine Srbije. Prema riječima Anđe Kapičić, direktora Državnog muzeja, dio ambasada imao je svoje zgrade poput Francuske, Austrougarske, Italije i Bugarske, kao i Turske, koja je bila lična Pašina kuća, a jedan broj se nalazio u privatnim kućama uglednih Crnogoraca. One su i danas u prvatnom vlasništvu, dok se u ostalima nalaze obrazovne i druge državne institucije:

“U jednoj je Englesko poslanstvo koje je, takođe, posebno divna zgrada. Ona je Akademija muzične umjetnosti. Onda, Rusko poslanstvo kao Akademija za likovne umjetnosti. Tako da svaka ima svoju svrhu”.

RSE: Tu je i zgrada Srpskog poslanstva.

KAPIČIĆ: Da tu su živjeli Karađorđevići. To je danas Etnografski muzej. On treba ovih dana da se otvori. Francusko poslanstvo je posebno, rađeno u duhu secesije tada početkom XX vijeka što je bila avangarda u arhitekturi. Imala je čak i Amerika 1905.godine. To nije bilo na nivu ambasade, nego na nivou konzulata, kancelarije, a ona je bila u prvom hotelu koji je podignut u Crnoj Gori Lokandi, a on je srušen u zemljotresu, tako da danas nema Lokande.

Nakon prisajedinjenja Crne Gore Srbiji 1918. više nije bilo potrebe za ambasadama, a posljednji diplomatski predstavnici koji su napustili Crnu Goru bili su Amerikanci 1922.godine. S kraja XIX i početka XX vijeka Crna Gora nije morala da trči za Evropom. Evropa je bila na Cetinju i dala pečat u stvaranju građanskog društva. O duhu tog vremena govori jedan od starijih Cetinjana, profesor Latinskog i predsjednik Matice crngorske u prijestonici, Stanko Roganović:

“U salonima kraljice se tancovalo ili igrale neke društvene igre, a u Odžakliji vodili muški razgovori. Na Dvoru su gostovali poznati umjetnici gdje su izvođena djela Betovena, Meldensona, Šopena i drugih”.

Dominantno ratničko i gorštačko okruženje, uz predstavnike diplomatskog kora, naučilo je golf, tenis i klizanje:

“Naročito je bilo popularno klizanje na ledu. Dešavalo se da istovremeno na tociljanju budu i obični građani i djeca i diplomate, pa se navodi da je krajem 1892. skoro došlo do teže povrede francuskog diplomate Šaju, pa je ministar Šaju, iako izvanredno vješt ovoj raboti, zbog nespretnosti drugih zamalo nadrljao. Pri Italijanskom poslanstvu 1906.godine osnovan je teniski klub, a tenis je inače bio omiljena zabava, posebno kod diplomatskog kora, članova Dvora. Iste godine osnovan je golf klub pod pokroviteljstvom kneginje prijestolonasljednice”.

Da je slavna prijestonica od slave i sjaja s početka XX vijeka prešla danas u drugu krajnost svjedoči i bilbord-grafit na ulasku u grad na kojem piše “Cetinje ne radi”. To je najpreciznija slika stanja u ovom gradu na početku XXI stoljeća, a upotpunjuju je i riječi direktora Istorijskog muzeja Anđe Kapičić:

“Cetinje je grad koji dijeli sudbinu Crne Gore. Tako da smo mi vrlo, vrlo na neki način osiromašeni i duhovno i ekonomski”.

Konkretni koraci za vraćanje ambasada na Cetinju već se čine, potvrđuju to i riječi Sretena Vujovića, pisca i prevodioca ,sekretara crnogorskog P.E.N.-a, koji kaže da je njemački konzul Hanjc već predlagao gradskim vlastima na koji bi način oni povratili Njemačko poslanstvo koje je sada privatna kuća:

“Pošto oni kao strani državljani ne mogu kupiti tu nekretninu predložili su da eventualno Opština zbrine te ljude, a da bi oni to refundirali u vrijednosti koja je možda dva puta veća nego to što bi Opština ili Republiku uložila da zbrine te ljude”.

Ukoliko se poslanstva zaista vrate stranim diplomatskim predstavništvima za institucije koje su danas smještene u njima, prema riječima Anđe Kapičić, trebalo bi na Cetinju sagraditi nova moderna zdanja:

“Cetinje ne smije da bude samo grad prošlosti, nego to treba da bude i grad budućnosti. Tim akademijama treba naći smještaj na Cetinju. Napraviti nekoliko divnih modernih objekata “.

Na Cetinju je u toku i renoviranje zgrade u koju bi uskoro trebalo da se preseli predsjednik Republike, a predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić neprekidno se zalaže da se sjedište Skupštine izmjesti iz Podgorice na Cetinje.
XS
SM
MD
LG