Dostupni linkovi

logo-print

Bez državne strategije u “izvozu” kulture


U Europi je već neko vrijeme vrlo prepoznatljiva radikalna struja hrvatskih umjetnika, točnije, konceptualna umjetnost, ističe poznati hrvatski slikar Željko Kipke:

“Ti umjetnici vani funkcioniraju savršeno i prisutni su na svim relevantnim izložbama kada se radi presjek ovog teritorija.”

Osobno je lani bio pozvan na nekoliko velikih europskih izložbi, od Zemanove u Beču do Bolonje, te poznate “Pasage de Europe” u Francuskoj.

“Povodom primanja deset novih članica u Europsku uniju, u jednom muzeju moderne umjetnosti je napravljena izložba. Ne može se reći da smo nepoznati, naprotiv. Prisutniji smo vani, nego na domaćem terenu.”

Umjetnik, kojem je cijena u Hrvatskoj naglo skočila otkako se za njegova djela prije nekoliko godina zainteresirao i kupio ih američki bogataš Bill Gates, tvrdi da je probijanje hrvatskih umjetnika u Europu i svijet još uvijek individualni čin:

“Individualna strategija je još uvijek onaj ključni moment koji je presudan za preskakanje hrvatske granice. Još uvijek društvo fali u tom segmentu.”

Ni hrvatski film nije više nepoznat Europi, ističe filmski režiser Rajko Grlić:

“Ovi krajevi su uvijek bili čuveni po tome da su se dobri proizvodi događali usprkos sistemu. Talenat, volja i upornost su nadvladali okolnosti koje nam nisu išle na ruku, mislim na regulativu premale zemlje u kinematografiji.”

Pola godine u Americi, pola u Hrvatskoj, Grlić tako živi već godinama, a u tim dolascima i odlascima primjećuje da se Hrvatskoj, prije svega, dogodila – književnost:

“Svaki put prije odlaska u Ameriku mogu kupiti deset knjiga od kojih su tri najmanje izuzetno zanimljive, što se ovdje nije dugo događalo. Ova generacija je zanimljiva, artikulirana i književno i politički. Mislim da će oni, prije ili kasnije, probiti jednu barijeru i ući u neko evropsko književno tržište. U svim malim kinematografijama se događalo da je jedna generacija pisaca povukla za sobom jednu generaciju filmadžija. Mislim da će se to i ovdje dogoditi.”

Pisac Miro Gavran kaže da je odavno već prešao, ne samo hrvatske, već i europske granice. Djela su mu prevedena na 23 jezika. Sutra leti u Argentinu gdje se uspješno izvodi predstva po njegovom tekstu “Sve o ženama”:

“Moja djela su izvođena od Sofije preko Pariza do Atene. U Slovačkoj su mi napravili i festival, Gavran fest, na kojem se igraju samo moje stvari. Djela mi se izvode i u Sarajevu, Mostaru, u cijeloj Bosni i Hercegovini, kao i u Sloveniji. Prije dva mjeseca u Češkoj su izvedene dvije moje premijere, u Vrhlabi i u Opavi. Kao dramski pisac mogu biti dosta zadovoljan. Čak se dosta djela objavljuje i po Evropi, od Moskve do Osla.”

Misli da je ključ njegova planetarnog uspjeha u slijedećem:

“Prije 22 godine sam krenuo sa Antigonom. Mislim da je najbitnije to što nikada nisam nastojao biti trendovski pisac. Bez obzira da li sam pisao drame, komedije ili romane, uvijek sam nastojao da djelo ima ljudsku dimenziju i da je prepoznatljivo. Nikada nisam išao na neke efekte koji će zabljesnuti samo neku elitu, ili neke ljude koji razumiju književnost. Nastojao sam da djela imaju duboku ljudsku emociju i jednostavnost. Mislim da je jednostavnost ta koja prevazilazi vrijeme i koju ljudi prepoznaju.”
XS
SM
MD
LG