Dostupni linkovi

logo-print

Loša komunikacija izvršne i zakonodavne vlasti


Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Vijeća ministara, te Parlamentarne skupštine BiH, ulazeći u još jednu kalendarsku godinu vladanja državom, obvezali su se početkom godine, a nakon krize vlasti u BiH, na punu međusobnu suradnju. To je, prema riječima, članova Predsjedništva BiH, Sulejmana Tihića, te Borislava Paravca, trebao biti put za rješavanje svih nesporazuma. Paravac i Tihić, podsjećamo, tada su kazali:

“Zatraženo je od Vijeća ministara da tješnje surađuje s oba doma Parlamenta BiH.”

“Predsjedništvo je zacrtalo sebi da u narednom periodu kroz stalne kontakte s instittucijama na nivou BiH, prije svega s Parlamentom, Savjetom ministara, da kroz te dijaloge dođe do razrješavanja nesporazuma.”

Da nesporazumi nisu otklonjeni i da suradnje između izvršne i zakonodavne vlasti na razini BiH nema, pokazale su prošlotjedne sjednice Zastupničkoga i Doma naroda Parlamenta BiH. Suspenzija primjene carinske nulte stope ugovora o slobodnoj trgovini između BiH i Srbije i Crne Gore i Hrvatske bila je kap koja je prelila čašu. Naime, ministri bh. vlade oglušili su se na zahtjev zastupnika da dođu na sjednicu Parlamenta i obrazlože svoju odluku.

Ovo je samo jedan u nizu primjera kako ministri, stava su zastupnici i izaslanici, ne posštuju državni parlament. Iznesene su tada oštre kritike i išlo se čak do ocjene da se u zemljama gdje vlada ne poštuje parlament to smatra državnim udarom.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Adnan Terzić, pravdajući članove svoga kabineta - ali i samoga sebe, kazao je:

“Pa, ne znam šta, šta sad hoćete od mene? Ja vas molim da ne dolazim. Kad ne dođem, onda rušim dignitet Doma. Kad dođem, onda nisam zanimljiv. Šta? Evo, Zlatku sam zanimljiv.”

Tako odgovara premijer BiH. A zastupnici, nekoliko dana poslije, na naš upit što treba učiniti kako bi se pokrenulo pitanje odgovornosti Vijeća ministara, podijeljeno reagiraju. Zastupniik vladajuće Stranke demokratske akcije, Mirsad Ćeman, stava je da su primjedbe članova Parlamenta BiH opravdane i da Parlament ima moć da zbog takvoga odnosa ne razmatra prijedloge zakona koji stižu iz Vijeća ministara sve dok se odnos ne promijeni:

“Ja razumijem operativu, da tako kažem, i vrlo često izuzetnu zauzetost članova Vijeća, ali jednostvano treba imati više sluha za procedure u Parlamentu. S druge strane, smatram potpuno opravdanim prigovor koji se čuo od predsjedavajaućeg Vijeća ministara, prema kojem bi bilo neophodno isto da Parlament ustali termin svog zasjedanja, kako bi onda i članovi Vijeća ministara sa više izvjesnosti mogli planirati svoje prisustvo. Dakle, ipak se radi o dvosmjernom procesu.”

Zastupnik druge vladajuće stranke, Hrvatske demokratske zajednice BiH, Vinko Zorić:

“Ja od toga ne bih pravio veliki problem, s tim da treba poboljšati komunikaciju sa zastupnicima, koji su, na koncu, nositelji reformi, dakle oni moraju usvojiti sve te zakone da bismo dobili ulaznicu za priključenje euroatlantskim integracijama.”

Odnosom Vijeća ministara BiH prema najvišem zakonodavno tijelu u državi razočaran je i zastupnik Stranke za BiH, Beriz Belkić:

“Ja sam imao, recimo, praksu da kao član Predsjedništva prisustvujem svakoj sjednici Parlamenta. I nije mi jasno kako ljudi ne nalaze interes. Naime, prisustvo sjednici daje vam niz informacija, obezbjeđuje vam komunikaciju sa zakonodavnom vlašću itd. Dakle, čini tu strukturu jedinstvenom. Izvršna vlast i zakonodavna vlast - bez sinhornizacije nema rezultata.”

Oporba u Parlamentu BiH puno je oštrija u reagiraju na pitanje odgovornosti Vijeća ministara prema Parlamentu. Zastupnik Socijaldemokratske stranke, Selim Bešlagić:

“Možemo slobodno reći da prisustvo ministarskog vijeća, premijera, ministara je bilo toliko rijetko da skoro smo i zaboravili kako im izgledaju face. Mi možemo da kažemo da jednostavno oni ili ne žele da surađuju sa Parlamentom, ali je najveći problem u tome što to konstatuju i oni koji su u Parlamentu većina. Međutim, kad se postavi pitanje odnosa ministarskog vijeća prema Parlamentu i kada se postavi njihova ogovornost, tada oni, i pored tog što sami kažu da su nezadovoljni, glasaju da o tome se ne treba izjašnjavati, jer ministarsko vijeće, pa bogamu, radi.”

Zastupnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Nikola Špirić, kaže da treba tražiti razloge za opisanu situaciju:

“Mislim da se Parlamentu moraju vratiti izvorne nadležnosti da bira Vijeće ministara, a ne da potvrđuje. Provjeru bitnih ministarstava i izbor vrši OHR. Dakle, oni svojom bogomoljom smatraju kancelariju OHR i Visokog predstavnika, a ne državni parlament. I nažalost, ja mislim da taj model ukoliko se brzo ne napusti,, da ćemo mi teško će izgraditi princip odgovornosti za vršenje vlasti u BiH, što je prijeko potrebno BiH. Kada je Predsjedništvo u pitanju, ono je nažalost u jednoj specifičnoj situaciji, jer mi imamo članove Predsjedništva koji izgleda na sudu prije trebaju dokazati jesu li kriminalci ili članovi Predsjedništva.”

Da li će se nešto promijeniti u narednome periodu, odnosno da li će Vijeće ministara biti odgovornije, pitanje je na koje odgovor mogu dati samo premijer i njegovi ministri. Isto važi i za članove Predsjedništva BiH. No, otvoreno je i pitanje što ako promjena ne bude. Selim Bešlagić kaže:

“Možda će se vrijeme zaoštravati između pozicije i opozicije prema ministarskom vijeću. Treba možda sačekati malo.”
XS
SM
MD
LG