Dostupni linkovi

logo-print

Mržnja prema Đukanoviću pokopala liberale


Tako je izgleda moralo biti.

Stranka koja je osnovana kao pokret ugašena je dekretom jednog čovjeka. Stranka
kojoj je cilj bila nezavisna Crna Gora prestala je da postoji u vremenu kada
se, po prvi put, crnogorski referendum zaista pokazuje na horizontu.

Iako je 24.marta zvanično ugašen Liberalni savez Crne Gore, ta je partija
odavno bila hodajući politički mrtvac. Posljednji sukob na vrhu, prošlogodišnji
odlazak Miodraga Živkovića, samo je najavio završni čin drame nestanka. Godinama
unazad Liberalni savez je noseći ličnu ideju o samostalnoj Crnoj Gori bio pred
velikim izazovima i prolazio kroz mnoga raskršća. Pare, funkcije, apanaže,
kojima je raspolagala i kojima je mahala crnogorska vlast krunili su partijsku
moć i kršili lojalnost članstva. Bilo je to teško iskušenje, ali to nije bio
jedini ni glavni razlog propasti.

Ko zna kada je stvarno počeo kraj Liberalnog saveza, mada su se znaci loma
mogli uočiti još '93.godine, nakon prvih velikih čistki koje su sprovedene
bez ikakve rasprave, protivljenja članstva ili povike u medijima. Onoga časa
kada je postalo jasno da se svaka rasprava sa vođom završava šikaniranjem
neistomišljenika nestalo je unutrašnje partijske energije, a pravu ?smrtovnicu?
sopstvenoj stranci vrhovnici Liberalnog saveza potpisali su onog trenutka kada
su dopustili da ljubav prema Crnoj Gori bude zatrpana mržnjom prema Đukanoviću.
Tada je stranka počela da ukida sopstvenu budućnost. Umjesto saveza sa
istomišljenicima liberali su birali pakt sa negatorima Crne Gore. U jeku borbe
za Crnu Goru vrhovništvo liberala napuštalo je Crnu Goru. Na kraju, Liberalni
savez je otišao u istoriju u neskladu sa idejama zbog kojih je i osnovan
optužujući sopstveni narod da je izdao sopstvenu partiju.

Da sve bude gore, iako je Liberalni savez ugašen, partijski službenici
Liberalnog saveza primaće još koji mjesec ili godinu plate gradonačelnika,
odbornika i poslanika. To je zaista ciničan kraj. Velika bitka za Crnu Goru na
kraju je svedena na gužvanje za lični dohodak i topli obrok. U danima nakon
objave kraja Liberalnog saveza brojni analitičari i mediji tragali su za
odgovorom kome će se preliti preostali glasovi Liberalnog saveza, koja će
stranka profitirati iz liberalnog poraza i da li će se promijeniti odnos snaga u
predvečerje referendumskog dana. I opet se, svjesno ili ne, pravi ?dimna
zavjesa?. Nije najbitnije kome će otići glasovi. Članstvo te partije, ti brojni
obični ljudi, uvijek su bili i biće za nezavisnu Crnu Goru.

Ključno crnogorsko pitanje je sada da li će Crna Gora, prvenstveno njena
politička elita, izvući pouke iz poraza Liberalnog saveza. Krah liberala
pokazao je šta se dešava kada se ideja samostalne Crne Gore prigrabi kao lično
vlasništvo i kada se njom računa, prodaje i kupuje. Može li nešto slično da se
ponovi sada kada je ideja o nezavisnosti u rukama vladajuće koalicije i samog
Đukanovića? Ako ima dobrih vijesti nakon ?smrti? Liberalnog saveza onda je to
makar činjenica da ovdašnja vlast više ne može van sebe i svojih članova da
traži dežurnog krivca. Nema više ni Slavka Perovića, ni Liberalnog saveza. Ako
to žele Đukanović i Krivokapić mogu mirno da zakorače u referendumsku kampanju.
Neće biti unutrašnjih barikada.

Ali ni crnogorska inteligencija nema više prava na igru skrivalica. Njena uloga
i obaveza je da natjera crnogorsku vlast da održi referendumsko obećanje i da
konačno krene u izgradnju otvorenih državnih institucija i normalnog građanskog
društva. Svu postojeću energiju sada valja pretočiti u konkretan pritisak na
Đukanovića i državni vrh da ne odigra pogrešan potez kao 2002.godine. Samo će
tako crnogorska elita pokazati da je zrela i sposobna za državu koju zagovara i
samo će se tako dokazati da ovdje jednom ideja može biti veća od pojedinaca
koji je promovišu.
XS
SM
MD
LG