Dostupni linkovi

logo-print

Koliko koštaju dobrovoljne predaje?


Posljednje dobrovoljne predaje Haškom tribunalu optuženih za ratne zločine, Vinka Pandurevića, Gojka Jankovića, Drage Nikolića, Save Todovića, i odluka Vlade RS-a da tim licima i njihovim porodicama obezbijedi materijalnu pomoć otvorila je niz pitanja: da li je ova odluka moralna, ima li zakonsku osnovu i da li je ovo stimulisanje zločina u nekoj budućnosti?

Odlukom Vlade od 6. decembra 2004. godine, svim haškim optuženicima koji se dobrovoljno predaju valstima RS-a do 30. juna 2005. godine predviđena je isplata jednokratne pomoći od 50 hiljada maraka. Osim ovoga, Vlada je obećala i stalna mjesečna primanja licu osumnjičenom za ratne zločine koje se nalazi u pritvoru pri Međunarodnom krivičnom sudu za ratne zločine u Hagu, u visini dvije prosječne plate zaposlenih radnika u RS-u u prethodnoj godini. Njihovim porodicama također je obećana pomoć u visini jedne prosječne plate u RS-u.

Potpredsjednik Narodne skupštine RS-a, Tomislav Tomljanović, smatra da ovakva odluka Vlade nema zakonskog osnova:

“Ja moram priznati da Narodna skupština nije imala ništa slično. Ja ne znam temeljem kojih zakonskih propisa ili zakona je takva odluka donesena.”

U vladajućim krugovima mišljenja su da je stimulisanje haških optuženika u interesu svih građana RS-a. Bez potpune saradnje s Hagom neće biti ni puta u Evropu, ni u Partnerstvo za mir, kaže Borislav Bojić, visoki funkcioner SDS-a:

“Objektivno gledano, za našu zajednicu ovaj posao saradnje sa Haškim tribunalom je zaista potreban - za sve građane ove zemlje. Ako to građani ne shvataju, onda...Ja ipak mislim da građani to razumiju.”

Ipak, kod većine građana stav vlasti da finansira osumnjičene za ratne zločine izaziva mučninu:

“Za mene nije to u redu, jer ja primam 100 maraka mjesečno, on da prima 50 hiljada maraka - to nije normalno.”

“Pa, prvo kad budu isplaćivali penzije i sve ostalo kako treba, pa onda dalje, sa viškom neka raspolažu kako znaju.”

“Ja mislim da je to neprimjerno, pogotovo prema porodicama poginulih boraca. Oni ne mogu da naplate ratnu odštetu, ne materijalnu, a onima koji su počinili zločine još se plaća za to.”

Slični su stavovi i socijalno ugroženih kategorija i opozicionih stranaka. Predsjednik republičke organizacije porodica zarobljenih i nestalih lica, Žarko Radić:

“Odakle tolika sredstva da se za odlazak u Hag obezbjeđuju, za porodice, sa automobilima, sa hiljadama, hiljadama maraka, da se pratnja do aerodroma sprovodi sa deset do petnaest vozila? A naše invalidnine su takve kakve jesu i sad je došlo na vidjelo ono što smo mi tvrdili - da naše invalidnine nikada nisu povećane.”

Potpredsjednik RS-a i visoki funkcioner SDA, Adil Osmanović:

“Smatram sramnom takvu odluku, pogotovo kada imamo veliki broj ljudi u ovoj državi koji su na ivici egzistencije. Prema tome, bolje bi bilo ta sredstva usmjeriti u druge fondove, prije svega onima koji su zaslužni za državu BiH i kojima treba se pomogne - da se ta sredstva prema njima usmjere.”

Potpredsjednik SDP-a BiH, Slobodan Popović:

“I mislim da to nije nešto što je normalno. Jer, pazite, u javnosti se stvara dojam da ljudi idu tamo ne da odgovaraju za zločine po međunarodnom pravu, nego da nastave navodnu zaštitu nacionalnih interesa vlastitih naroda, u čije ime su oni činili zločine.”

Uz obrazloženje da i Hrvatska i Srbija na sličan način stimulišu predaju svojih optuženika, u Vladi ne žele da komentarišu pitanje iz kojih se sredstava finansiraju haški optuženici. Jovan Spajić, direktor Sekretarijata za odnose sa Haškim tribunalom, tvrdi da do sada jednokratna pomoć od 50 hiljada maraka nije isplaćena niti jednom od lica koja su se predala u posljednje vrijeme:

“Nismo isplatili jer to se obrađuje, ima procedura.”

Po proceduri, svaki optuženik mora prvo podnijeti zahtjev, kaže Spajić:

“Procedura se pokreće službeno nakon prijema zahtjeva člana porodice ili drugih lica prema Sekretarijatu, Vladi ili bilo kome ko dostavlja Sekretarijatu. Ali Sekretarijat je nadležan. Sekretarijat ga dostavlja fondaciji “Pomoć” pri boračkoj organizaciji RS-a, koja obrađuje takav zahtjev.”

Iako osiromašene građane i cifre koje se zvanično predstavljaju zaprepašćuju, sve češće se u javnosti može čuti mišljenje da dobrovoljne predaje koštaju i nekoliko puta više.
XS
SM
MD
LG