Dostupni linkovi

logo-print

DPS zna za lukavstvo


Iako neće učestvovati u briselskim razgovorima, zvaničnici u Podgorici sa posebnom pažnjom će pratiti što je dogovoreno u sjedištu Evropske Unije. Jer, jasno je, mada će ove sedmice u Briselu razgovarati evropski komesar Solana i dvojica srpskih državnika Koštunica i Tadić, biće priče i o Crnoj Gori i njenoj budućnosti, makar kroz pitanje održanja zajedničke države. No, iako svi govore o rješenju krize na saveznom nivou, malo ko stvarno zna kako izgleda taj “spasonosni lijek” što ga Evropa sprema za budućnost Srbije i Crne Gore. Izvjesno je samo da se mora razbiti sadašnja blokada sistema.

Usvajanje Studije o izvodljivosti je nemoguće, prije svega zbog akutnog problema legitimiteta zajedničke države. Mandat poslanika u Parlamentu Srbije i Crne Gore je istekao, savezni izbori nijesu na vidiku i time je Ustavna povelja postala, de fakto, mrtvo slovo, dokument koji više nikoga ne obavezuje. Ne može se govoriti o približavanju Evropske Unije i Državne zajednice u kojoj funkcionišu jedino zajednički avion za putovanja i zajednička blagajna za dnevnice poslanika. Zato se sredinom protekle sedmice počelo govorkati o izmjeni Ustavne povelje. Nije slučajno što je iz Beograda o tome prvo pričao Zoran Šami, predsjednik zajedničkog Parlamenta i visoki funkcioner Koštuničine Demokratske srpske stranke. Legalista Koštunica i njegovi partijski saradnici znaju da, ukoliko nema neposrednih izbora, mora doći do novog dogovora o zajedničkoj državi.

Ubjedljivo pobjeđujući na lokalnim izborima, Đukanović i njegov DPS su pokazali ko je gazda u Crnoj Gori. Ako Beograd i Brisel hoće dogovor moraju se prvo sporazumjeti sa zvaničnom Podgoricom. Zato je, kao probni balon, prošle sedmice iz Beograda lansirana ideja o izmjeni Ustavne povelje i zato se iz Brisela nijesu čula glasna protivljenja promjeni akta koji je, između ostalih, potpisao lično Havijer Solana. I Beograd i Brisel očito nude novu rundu razgovora. Izgleda da su u Podgorici “zagrizli mamac”. Odmah se javio portparol DPS-a Predrag Sekulić, naglašavajući da je za crnogorske vladajuće socijaliste sasvim prihvatljiva ideja o odgađanju neposrednih izbora i njihovo vezivanje za redovne republičke izbore. I Miodrag Vuković, visoki funkcioner DPS-a, glatko je prihvatio mogućnost izmjene Ustavne povelje. DPS zna za lukavstvo. Prihvatajući priču o izmjeni Ustavne povelje Đukanovićeva stranka hoće da se riješi pritiska zvanog organizacija neposrednih izbora. Ako se ta obaveza izbjegne, onda vrh DPS-a ne mora da brine do kraja godine. Novih pritisaka neće biti, ni iz Brisela, ni iz Beograda.

U međuvremenu, računaju u vrhu DPS-a, biće organizovan crnogorski referendum, nakon čega će svaka dalje priča o zajednici i neposrednim izborima biti izlišna. Sve izgleda kao još jedan vješt manevar DPS-a da se kupi slobodnog vremena do referenduma. Ali, ono što danas izgleda kao olakšanje može sjutra da bude kamen oko vrata. U slučaju da prihvati izmjenu Ustavne povelje vrh DPS-a će sebe uplesti u vrlo opasnu igru tajnog pregovaranja i novih izmjena Povelje sa nesagledivim posljedicama. Jer, vezivanjem neposrednih izbora sa republičkim krajem 2006.godine DPS bi formalno prihvatio da postoji alternativa referendumu. Što ako Solana i njegovi igraju baš na tu kartu da DPS-ovsku alternativu vide kao jedino rješenje i ponove pritisak na Podgoricu kao 2002.godine? Što ako se u međuvremenu prihvati Studija izvodljivosti, ukoliko Državna zajednica bude primljena kao punopravni član u međunarodne institucije i organizacije? Stalno mijenjanje pravila igre može da se osveti Podgorici. Ako nema dogovora oko Parlamenta, ako nema dogovora oko izbora, ko zna, možda neće biti dogovora ni oko referenduma. Sve to ne treba iskušavati vlastitom budućnošću. Referendum početkom iduće godine jedini je i najbolji odgovor na zahtjev za izmjenu Ustavne povelje. I zvuči sasvim korektno kao crnogorski minimum. I za Brisel i za Beograd, ali i za Đukanovićev DPS koji bi jednom morao da se drži vlastitih obećanje.
XS
SM
MD
LG