Dostupni linkovi

logo-print

Donacije kao nepoznanica


Ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH, Mirsad Kebo, tokom posjete Brčko distriktu razgovarao je sa gradonačelnikom Mirsadom Đapom i supervizorom za Brčko Susan Johnson. Takođe je posjetio povratnička naselja Brod, Omerbegovaču i Ilićku.

Ministar Kebo kazao je da je zadovoljan rezultatima povratka i obnove na području Brčkog, gdje se do sad vratilo 24 000 izbjeglih i prognanih osoba.

On je odao priznanje vlastima distrikta zbog uspješne realizacije povratka oko 24000 raseljenih lica i obnove stambenog fonda, najavljujući da bi ove godine, u okviru državnog projekta „Sutra 2”, u Brčkom trebalo da bude rekonstruisano 45 stambenih objekata.

* * * * *

U okviru obilaska područja na kojima žive povratnici Hrvati, nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić, boravio je u Modriči.

On se susreo sa svećenicima Modričke, Čardačke i Garevačke župe, te sa načelnikom Opštine Modriča Mladenom Krekićem. Nakon razgovora Kardinal je izjavio kako je zadovoljan sigurnosnom situacijom na području opštine Modriča, gdje se nalaze Hrvati, ali ne i sa intenzitetom njihovog povratka, jer se tamo vratio iznimno mali broj Hrvata. Tokom susreta bilo je govora i o drugim pitanjima samoodrživog povratka, te uređenju infrastrukture u naseljima u kojima žive povratnici Hrvati.

„Proces povratka u opštinu Modriča u potpunosti je završen, bar što se tiče vraćanja imovine”, naglasio je načelnik Krekić.

Dodao je da su novčana sredstva limitirajući faktor za izgradnju
infrastrukture, ali da očekuje da će taj problem postepeno biti rješavan u
narednom periodu.

Prema podacima opštinske uprave, u Modriču se vratilo oko hiljadu Hrvata, uglavnom u sela Garevac i Čardak, mada ih je prije rata bilo nekoliko puta više.

* * * * *

Predstavnički dom Parlamenta federacije BiH po drugi put je odgodio izjašnjavanje o Prijedlogu zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova. Vlada je dostavila poslanicima prečišćeni tekst, ali kako je on na klupe stigao tokom zasjedanja, to je bio razlog za odgodu izjašnjavanja.
Zakon se odnosi na stanove preduzeća i ustanove, za koje nije podnesen zahtjev za povrat i koji se trenutno koriste kao alternativni smještaj. Takvih stanova je samo u Zenici sedam stotina.

Prema nezvaničnim informacijama, trenutno je najveći problem u procesu usaglašavanja amandman kojim se dozvoljava otkup tih stanova i za certifikate.

* * * * *

Parlamentarna komisija za utvrđivanje trošenja donacija, čiji je predsjednik Tihomir Gligorić, krajem sedmice je zasjedala i proslijedila izvještaj Predstavničkom domu Skupštine BiH, nadajući se da će se o njemu raspravljati na narednoj sjednici. O nekim tačkama iz ovog izvještaja Gligorić kaže:

GLIGORIĆ: Mi smo tu jednoglasno prihvatili da je potrebno da nam u roku od 60 dana Savjet ministara BiH dostavi izvještaj o donatorskim sredstvima od 1996. godine do dana podnošenja izvještaja. Potom da Savjet ministara, odnosno nadležno ministarstvo, izvrši prezentaciju projekta pomoću kojeg se formira centralna baza podataka. I treći zaključak je da se trebaju uključiti istražni organi kao što je Tužilaštvo, SIPA (Agencija za istrage i zaštitu), OSA (Obavještajno sigurnosna agencija) i Revizija (Ured za reviziju finansijskog poslovanja).

RSE: Šta mislite da li će Vijeće ministara odgovoriti na ove vaše zahtjeve?

GLIGORIĆ: Sudeći po dosadašnjoj praksi, mi baš i nemamo dobru saradnju, s obzirom da Savjet ministara ne ispoštuje čak ni zaključak Predstavničkog doma koji uvijek mora da obavezuje izvršnu vlast. U prošlim slučajevima nije bio korektan odnos prema Parlamentu. No, u ovom slučaju, ukoliko Predstavnički dom prihvati naš izvještaj, a ne vidim zaista nikakav problem zašto ne bi mogao da ga prihvati, u tom slučaju Predstavnički dom će obavezati Savjet ministara i nadam se da će u nekom od dva-tri pokušaja Savjet ministara da se uozbilji i da shvati da zakonodavni organ, organ koji ga je birao, treba da mu podnosi račun.

RSE: Od kojeg ministarstva očekujete najvažnije podatke?

GLIGORIĆ: To je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, s obzirom da oni imaju taj projekat UNDP-ja, koji je potpisan 2000. godine, odnosno još je iz 1998. godine kad su u pitanju entiteti. Tako da ovo Ministarstvo ima taj projekat, ali mi smo zato i tražili da se izvrši prezentacija tog projekta, s obzirom da, po nama, mišljenju komisije, on ne odgovara u potpunosti onom zadatku koji je dobila istražna komisija, a to je ne samo da se evidentiraju donatorska sredstva, nego da se utvrdi i način trošenja, što je propust, s obzirom da taj projekat, koji je toliko skup, ipak nema takvu mogućnost.

RSE: Da li ste tražili podatke od međunarodnih organizacija koje su učestvovale u donacijama?

GLIGORIĆ: Pa s obzirom da je istražna komisija ponudila svoj vlastiti projekat od 299 hiljada konvertibilnih maraka i to Savjet ministara nije prihvatio, uz obrazloženje da je taj projekat nepotreban, neizvjestan i da ne vide efekte tog projekta – to je jedan doduše skroman projekat, ali je mogao da odgovori svrsi, kako je tražila Skupština – ostalo je ustvari da sada vidimo kako će Savjet ministara da reaguje, s obzirom da će na Skupštini da se povede rasprava i o tom našem projektu koji je, ja smatram, bio sveobuhvatniji i mogli smo tada doći do toga da koristimo, ne samo kao što se sada koriste ili evidentiraju u bazi podataka samo javne investicije, mi smo mislili obuhvatiti i nevladin sektor, a to podrazumijeva da bi korisnici bili opštine, kantoni, entiteti i naravno diplomatsko-konzularna predstavništva, znači ambasade, baš ovo što ste vi pitali. No, ukoliko Skupština ne podrži takvu vrstu rada ove komisije, mi ćemo biti prinuđeni da koristimo ono što ima Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, a to je svakako organičavajuće, znači nećemo imati potpune podatke.

RSE: I još samo da podsjetite koja je to posljednja cifra oko donacija. Krenuli ste s pet milijardi, a sada je to izgleda mnogo više.

GLIGORIĆ: Pa nama je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa prezentiralo podatak od 12 milijardi konvertibilnih maraka. Naravno, odmah su rekli da taj podatak nije tačan, s obzirom da se radi o dupliranju podataka. Da je recimo Republika Srpska iščistila te duplirane podatke, ali da drugi to nisu učinili, kao Federacija BiH, očekuje se da to oni urade, i tvrde da je tačan iznos 11 milijardi i 800 miliona konvertibilnih maraka. Ali po njihovoj tvrdnji nisu obuhvaćena sredstva Evropske unije, odnosno Evropske komisije, gdje se radi o iznosu od 2,5 milijarde konvertibilnih maraka. I naravno nije kompletan nevladin sektor koji je bio značajan. U tom slučaju, prema njihovoj procjeni, još 30 posto takvih sredstava i onda se sve to može zaokružiti da je negdje 17 milijardi konvertibilnih maraka, po gruboj procjeni, došlo u BiH u vidu donacija.

RSE: Sve u svemu, težak zadatak komisije i mnogo prepreka.

GLIGORIĆ: Težak je s obzirom da smo mi počeli ozbiljno da radimo u komisiji i nakon našeg prijedloga projekta da se to može ne samo evidentirati, nego znači ustanoviti i način trošenja, dobili smo opstrukcije od Savjeta ministara i javio se problem i vrtimo se u tom začaranom krugu. Oni nas šalju između skupštinske većine koja nas onda šalje prema Savjetu ministara, Savjet ministara kasnije ne poštuje odluke te Skupštine i jednostavno vraćaju nas ka nekom ministarstvu koje se još izdiže iznad svih i na taj način smo svi u začaranom krugu, a mislim da to nije nikome u interesu, ni institucijama, ni građanima Bosne i Hercegovine.

RSE: Neko ipak želi da se ne zna prava istina.

GLIGORIĆ: Licitira se sredstvima od pet milijardi američkih dolara do devet milijardi. Takav raspon je zaista nedopustivo tolerisati u smislu nagađanja, nego zato zaista izvršna vlast i parlament moraju preuzeti odgovornost da utvrde koliko je to tačan iznos.

* * * * *

O povratku i obnovi u Unsko-sanskom kantonu u ovoj emisiji govori
Ajša Bećirbegović, šef Odsjeka za izbjegle i raseljene osobe kantonalne vlade:

RSE: Održivi povratak je sintagma koja se upotrebljava, nažalost kasno, tek u posljednje vrijeme. Kako vidite takav povratak na vašem kantonu u ovoj godini?

BEĆIRBEGOVIĆ: Preduslov povratka, odnosno održivi povratak je značajan faktor za odluku jedne porodice da se vrati u svoje ranije mjesto prebivališta, i kontakti koje ovo Ministarstvo ostvaruje s međunarodnom zajednicom nas upućuju da će u 2005. godini biti značajnih ulaganja. Ne samo što je to značajan faktor da se ljudi vrate, nego inače kroz tranziciju Bosne i Hercegovine održivost kroz zapošljavanje, školovanje, infrastrukturu, poljoprivredna pomagala, zemljišno ulaganje, dodjeljivanje koncesija, izgradnja kvalitetnih vodovodnih i ostalih infrastrukturnih potreba, to su činjenice koje će pomoći da se ljudi vrate.

RSE: Šta čini vaše Ministarstvo, koje se između ostalog bavi problematikom izbjeglica, ali i međunarodne organizacije?

BEĆIRBEGOVIĆ: Moram vam reći da Ministarstvo zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, u sklopu kojeg su i izbjegli i raseljeni kao kategorija, radi skoro svih ovih osam godina na tome da u našem budžetu budu obezbijeđena značajna sredstva. Isto tako se trudimo da i općine imaju nekakva sredstva pri svojim budžetima. Reći ću da za ovu godinu imamo 450 hiljada obezbijeđenih sredstava za alternativni i nužni smještaj za sve one porodice koje očekuju da im se izgrade njihove kuće. Također smo prisutni kao kanton u planu za 2005. godinu američke Agencije za međunarodni razvoj. Tu su također projekti KARS-a koji u našem kantonu ima još nekoliko završnih značajnih obaveza, a to je izgradnja kuća, infrastrukture i jačanje malih razvojnih kapaciteta, poljoprivrednih ulaganja i tako dalje.

RSE: Poznato je da je Luteranski savez učinio mnogo upravo u vašem kantonu.

BEĆIRBEGOVIĆ: Velikim dijelom je odradio puno toga, najviše u Bosanskoj Krupi i u Sanskom Mostu i u Prijedoru koji je naslonjeni grad na Unsko-sanski kanton, iz kojeg je najveći broj raseljenih ljudi, kreće se skoro oko 11 hiljada iz pretežno Banjaluke i Prijedora. Taj se broj u ovoj godini smanjio, zbog toga što smo krenuli na ovu reregistraciju. Ali prije toga da vam kažem još par statističkih podataka koji su u ovom momentu isto tako bitni. U Unsko-sanski kanton se od Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas vratilo 115 957 osoba, od toga Bošnjaka 96 886, Hrvata 1 149 i Srba 17 316. Naravno, ima i kategorija ostalih – 576. Da kažem još i statistički podatak u vezi obnovljenih stambenih objekata. Ovo su naši podaci, koje mi uzimamo iz naših Ureda za izbjegla i raseljena lica kojih ima osam u svih osam općina Unsko-sanskog kantona, oformljenih prije četiri godine od strane UNHCR-a. Tamo uvijek rade dvije do tri osobe koje značajno doprinose ispravnim statističkim podacima, za što smo i pohvaljeni. Broj obnovljenih stambenih jedinica do danas je 19 346, po raznim osnovama, bilo od domaćih sredstava ili od međunarodnih donatora. Broj stambenih jedinica preostalih za obnovu je 18 847. Totalno oštećenih objekata je 12 468. Kad su u pitanju objekti, moram istaknuti da je jako bitno da kategorije povratnika shvate, i ovim putem apeliram, ispunjavanje općih kriterija. Upravo su ti opći kriteriji nešto što ih navodi na mogućnost dobijanja svih mogućih donacija koje ih sljeduju ili koje bi mogli dobiti ili za koje se mogu boriti u daljnjim postupcima. A to je upravo u ovim sektorima za izbjegle i raseljene osobe u općinskom stambenom organu, našem prvostepenom organu, koji vodi računa o tome da li su se stranke 2000. godine reregistrirale, odnosno da li su se sad reregistrirale da bi ostvarile ovaj opći kriterij. On je vrlo jednostavan, a to je da stranka želi da se vrati na svoje ranije mjesto prebivališta, da prikaže koliki broj članova ima želju da se vrati, da prikaže kakva primanja ima, da prikaže da su mu imovinski odnosi čisti u vezi sa kućom koja je u ratnim dejstvima uništena. Evo vidite, ovaj momenat „u ratnim dejstvima“ je nešto što je vrlo bitno napomenuti. Ne vidimo razloga da se nekom ko je u ratnim dejstvima ostao bez svoje kuće ne može pomoći, odnosno da se ne dođe u situaciju da mu bilo ko izgradi njegovu kuću i da on ne bude u svojoj općini interno raseljena osoba. Imamo probleme, naravno, za sve ovo vrijeme dok radimo, i općinski stambeni organi i mi, jer mnogo ljudi je ostalo bez svojih roditelja na kojima je bilo zemljište odnosno na kojima su bile kuće. Prošlo je i ovih osam godina koliko traju donatorske izgradnje i tako dalje, ali ipak je još uvijek jako puno zemljišta na ocu ili na majci i tako dalje. Tako da mnogima ukazujemo, baš ispred ovog Ministarstva, na činjenicu da je 1998-1999 ili naročito 2000. godine neka porodica ušla u izgradnju, ali kad se vidjelo da im nisu ispravni papiri, na listu prioriteta za ta sredstva je došao neko drugi.

RSE: Mnogo pomaže u vašem radu i dobra baza podataka.

BEĆIRBEGOVIĆ: Jako dobro je osmišljena, u smislu jednog kontinuiteta. Stranka se vrati na svoje ranije mjesto prebivališta, iza toga općinski stambeni organ sagleda njenu stambenu jedinicu, a nakon sagledavanja stambene jedinice se sagledava infrastruktura i tako dalje. Dakle, tu je trebao biti uposlen cijeli sektor i prvostepenog i drugostepenog organa i sektor za izbjegle i raseljene u Ministarstvu odnosno u Vladi i sektor općine, kao i sektor obnove, kao i sektor za smještaj ljudi. Tu nam je nedostajala jedna karika u lancu, a to je da se prati taj kontinuitet. Tako da smo često puta imali slučajeve da se ljudi vrate, no nismo imali mogućnost da se baš tim ljudima izvrši obnova i tako dalje. Možemo se pohvaliti da smo ukinuli tranzitni centar koji je također bio osnovan 1998. godine. Tih tranzitnih centara je postojalo deset u čitavoj Bosni i Hercegovini, gdje su ljudi smještani na tri do mjesec dana i tako dalje. Imali smo obitelji koje su tu stanovale i po nekoliko godina. Taj tranzitni centar smo ukinuli i svi su ti ljudi dobili svoje stambene objekte i otišli su tamo gdje su nekad živjeli, i u Bosanski Brod i u Derventu, jako puno objekata je izgrađeno na taj način.

RSE: Znači li to da nema više ni kolektivnih centara?

BEĆIRBEGOVIĆ: Kolektivnih centara kao kolektivnih centara nema, ali imamo nešto što je izgradila danska Vlada, a to su čvrste barake koje sadrže sve infrastrukture, od centralnog grijanja pa nadalje, koje su također donirane kao kolektivno stanovanje, gdje žive ljudi u najsuvremenijim zemljama svijeta. Međutim, ostalo je još 18 porodica koje su jednim dijelom interno raseljene iz općine Ključ i jednim dijelom iz Prijedora i iz Banjaluke. To su obično stariji ljudi koje su, da tako kažem, djeca tu ostavila i ne mogu se vratiti bilo u Ključ, bilo u Prijedor, bilo u Banjaluku. Tako da su to na neki način i socijalni slučajevi. Ostaje nam da vidimo kako ćemo te slučajeve u 2005. godine riješiti. Ali ne tretiramo to kao kolektivni smještaj, zato što su to zaista fino izgrađeni objekti, koje imamo u Velagićima i Krasuljama, općina Ključ.

RSE: I da podsjetimo one na koje se odnosi ponovna registracija, do kada je taj rok?

BEĆIRBEGOVIĆ: Za cijelu BiH reregistracija je počela 15. decembra, a zvanično se završava 31. marta. Neće biti baš tako lako ostvariti taj status i pravo na izgradnju kuće ili infrastrukture ukoliko se ljudi ne reregistriraju u svojoj matičnoj općini, gdje su imali prebivalište prije rata, mogu se prijaviti i u mjestu boravka, ali jednostavno je potrebno da obave tu svoju građansku dužnost.

RSE: Da li je procedura komplikovana?

BEĆIRBEGOVIĆ: Nije. Od 2000. godine obrasci su također osmišljeni sa vrlo jednostavnim zaglavljima, odnosno zaista se može ispisati puno varijanti – gdje hoćete živjeti, gdje ste se snašli, gdje se niste snašli u smislu rada i tako dalje, gdje vam je stambeni objekat i tako dalje, koliko se članova vraća i u tom smislu. Dakle, u Unsko-sanskom kantonu i u cijeloj Federaciji BiH, u svim općinama, postoje Uredi za izbjegle i raseljene osobe koji su nadležni da pomognu stranci pri popunjavanju, odnosno da stranka ništa ne plaća.

* * * * *

Ko zaključuje Ugovor o zakupu stana, šta on sadrži i kada se moë raskinuti. Na ova pitanja objašnjenja daje naš pravni savjetnik, Milan Račić, Američki komitet za izbjeglice, Kancelarija u Podgorici:

UGOVOR O ZAKUPU STANA

Ugovor o zakupu stana zaključuje se između vlasnika stana, zakupodavca i lica koje zakupljuje stan, odnosno zakupca.

Ugovor se zaključuje u pismenoj formi i sadrži naročito: ugovorne strane, vrijeme i mjesto zaključenja ugovora, podatke o stanu koji je predmet zakupa, vrijeme trajanja zakupa, prava i obaveze ugovornih strana u korištenju i održavanju stana, visinu zakupnine, način i rokove plaćanja, uslove i rokove za otkaz ugovora.

Ako u ugovoru o zakupu nije utvrđeno vrijeme trajanja zakupa, smatraće se da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme.

Prilikom primopredaje stana datog u zakup sačinjava se zapisnik o stanju u kome se stan nalazi, koji potpisuju obje ugovorne strane.
Zakupodavac je dužan da najmanje mjesec dana prije namjeravanog povećanja zakupnine o tome obavijesti zakupca.

Ugovor o zakupu prestaje:
istekom vremena na koje je zaključen,
sporazumnim raskidom,
otkazom,
danom pravosnažnosti rješenja nadležnog organa o rušenju zgrade,
propašću zgrade i
drugim slučajevima propisanim zakonom.

Zakupodavac može dati otkaz ugovora o zakupu stana:
ako zakupac koristi stan za obavljanje poslovne djelatnosti, bez saglasnosti zakupodavca, ako izdaje stan u podzakup ili ako dozvoli korišenje stana licima koja nisu predviđena ugovorom,
ako zakupac ne plati zakupninu,
ako se nanosi šteta stanu i
ako se stan koristi na način kojim se korisnici ostalih stanova ometaju u mirnom korištenju stana.
XS
SM
MD
LG