Mjesna zajednica Stara Rijeka nekada je bila u sastavu općine Sanski Most. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma većim dijelom je pripojena, tada srpskom Sanskom Mostu, a danas Oštroj Luci. Do sredine 1992. godine, Stara Rijeka je brojala 1682 stanovnika i imala je veoma razvijenu infrastrukturu. Ratne godine ostavile su ogromne posljedice. Stanovništvo je protjerano, a preko 300 stambenih objekata je zapaljeno. Proces povratka i obnove stambenog fonda počeo je 1999. godine. Ispred obnovljene katoličke crkve u Staroj Rijeci srećemo župnika Iliju Arlovića koji ističe da život u ovom mjestu lagano umire:
''Ukupno se vratilo oko sedamdesetak osoba, mahom starije dobi i to ili dvoje ili jedno u kuću. Mlađi bi se vratili, ali socijalna situacija je kritična i teška. Nekada su ljudi ovdje živjeli isključivo od rude, radili su u rudnicima Ljubija. Pošto nema nikakvog posla i perspektive, mislim da povratka neće biti. Prošle, 2004. godine, vratila su se svega dva čovjeka i ne vjerujem da će se iko više vratiti.''
Župnik Arlović kaže da lokalne vlasti Oštre Luke i Sanskog Mosta u proteklih pet godina nisu pokazale ni minimum interesovanja za rješavanje problema povratnika u Staroj Rijeci:
''Ni ljudi više ne znaju gdje pripadaju. Cijelo selo je prije rata pripadalo Sanskom Mostu, tako da su danas svi njihovi dokumenti tamo. Niko od političara se nije zanimao, niti je dolazio, u naše selo.''
O mukama povratnika govori Ante Krešić iz zaseoka Garevci. Iako se u rodno mjesto vratio među prvima prije šest godina još uvijek čeka dolazak električne energije:
''Došao sam ovdje ima šest godina. Vratio sam se iz Hrvatske. Za ovo vrijeme što sam se vratio, dobio sam nešto materijala za kuću pa sam nešto malo i napravio. Struje još nema. Radim sam u izuzetno teškim uslovima.''
Život povratnika u Staroj Rijeci posebno je težak u zimskom periodu. Drago Begić nam govori o mnogobrojnim problemima, te ističe da povratnici nemaju ni osnovnih uslova za preživljavanje u rodnom mjestu:
''Vratilo se nekoliko ljudi, ali se slabo živi. Imam sto maraka penzije iz Njemačke. Uglavnom svi živimo od sličnih penzija. Imamo dva jaka poljoprivrednika, ali i oni žive od penzije, mada najbolje stoje. Nemamo nikakve tvornice, niti radionice, nemamo trgovinu, nemamo mjesnu zajednicu. Nemamo ništa. Imamo crkvu pa se oko nje savijamo.''
U Staroj Rijeci, mjestu bez škole, ambulante, trgovine samo zvona crkve i malobrojni povratnici daju do znanja da tu još uvijek žive ljudi. Ukoliko bosansko-hercegovački političari, posebno lokalni vlastodršci iz Oštre Luke i Sanskog Mosta, odluče da jednog dana posjete Staru Rijeku, neka to bude što prije, jer je riječ o mjestu u kojem umire život.
* * * * *
Međunarodne i domaće institucije tokom ove godine u povratak izbjeglih osoba, posebno u održivi povratak, uložiće oko sto miliona konvertibilnih maraka, saopšteno je nakon sastanka o podršci povratku kojeg su u Sarajevu organizovali Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice te UNHCR. Kako je novinarima kazao državni ministar za ljudska prava i izbjeglice, Mirsad Kebo, sastanku je prisustvovao 41 predstavnik najvećih donatora i implementatora:
''Konstatovali smo da je učinjen značajan napredak u saradnji međunarodnih donatora i implementatora sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, prije svega preko naših regionalnih centara koji su prošle i u ovoj godini održali preko 36 različitih skupova u Bosni i Hercegovini na kojima smo razgovarali o implementaciji donatorske pomoći u sve krajeve Bosne i Hercegovine. Zaključeno je da je i dalje potrebna pomoć povratnicima, da su potrebe i dalje velike, a prije svega u oblasti održivog povratka. One koji rade na odabiru korisnika za donaciju uputili smo da koriste bazu podataka Ministarstva za ljudska prava da ne bi došlo do toga da neki ljudi koriste sredstva od više donatora, a da drugi ne dobiju nikakvu pomoć. Danas smo razgovarali o činjenici da su neka područja Bosne i Hercegovine ostala crne rupe i da je povratak onih ljudi koji su nekada tamo živjeli zaista vrlo upitan. U ovoj i u prošloj godini u Bosni i Hercegovini područja zaobiđena od pomoći domaćih i međunarodnih organizacija su: područje istočne Bosne, istočne Hercegovine, Posavina i Kanton 10. Ovaj sastanak ima za svrhu da pomoć koja je sada smanjena ravnomjerno raspodjeli na sva područja za koja postoji interes. To zovemo manjinski povratci. Očigledno je da je kod sva tri naroda postoje takvi prostori.''
* * * * *
Američko Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo izvještaj o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Dio koji se odnosi na povratak izbjeglih i raseljenih komentariše predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske, Branko Todorović:
''Rješavajući pitanja povratničke populacije, prije svega povrat imovine, otvaramo jedno drugo pitanje, a to je diskriminacija povratnika. Diskriminacija je svakako jedan od gorućih problema ljudskih prava u Bosni i Hercegovini jer smo svjedoci da se sistematska diskriminacija povratnika u Republiku Srpsku, mislim da je slično stanje i u Federaciji Bosne i Hercegovine, vrši kao jedna vrsta nastavka političkih ideologija koje su promovisale nasilje i etničko čišćenje sa ciljem da se etnički čiste teritorije stečene ratom, nasiljem i zločinima očuvaju i u miru. Mi, kao i druge nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, ukazali smo na jednu sistematsku diskriminaciju povratnika zbog njihove etničke, vjerske ili političke pripadnosti. To je nehumano i krši se sa osnovnim standardima ljudskih prava što je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom. To otvara niz pitanja kada je u pitanju budućnost cijele Bosne i Hercegovine. Ono što smatramo veoma važnim je pitanje funkcionisanje pravosuđa u Bosni i Hercegovini, pogotovo u Republici Srpskoj. Uočljivo je da sudovi, tužilaštvo i policija u Republici Srpskoj nisu napravili niti jedan konkretan ozbiljna korak ka procesuiranju ratnih zločinaca.''
* * * * *
Vijeće Ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je prijedlog Zakona o Matici iseljenika Bosne i Hercegovine čiji je predlagač Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Zamjenik resornog ministra, Ivica Marinović, tim povodom je izjavio da će ovim zakonom biti uređen pravni status Matice iseljenika koja nastavlja sa radom kao organizacija na razini Bosne i Hercegovine i obavlja djelatnosti od značaja za odnose sa iseljenicima i iseljeničkim organizacijama. Očekuje se da Matica iseljenika ujedini brojna udruženja iseljenika, organizirana pretežno po nacionalnom principu. Potreba za usvajanjem novog zakona proizilazi iz činjenice da je važeći zakon donesen 1990. godine, te da se od tada stanje u oblasti bosansko-hercegovačkog iseljeništva značajno izmijenilo.
U Republici Srpskoj do 1. marta ponovno je registrirana oko 21 tisuća raseljeničkih i oko dvije tisuće izbjegličkih obitelji, priopćilo je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica. Najviše ponovno registriranih je u Banja Luci, a krajnji rok za registraciju izbjeglih i raseljenih lica u Republici Srpskoj i u Federaciji ističe 31. marta 2005. godine.
Neovisni zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, Sead Avdić, je sa predstavnicima Udruženja građana za zaštitu nosilaca stanarskih prava na nacionaliziranim stanovima, Dom, razgovarao o potrebi izmjene Zakona o otkupu stanova od Federacije Bosne i Hercegovine koji je ocijenjen neustavnim i diskriminirajućim jer onemogućuje da nositelji stanarskih prava ove stanove i otkupe, te tako ostvare elementarno pravo, pravo na dom. Predstavnik ovog udruženja, Haris Biogradlić, je između ostalog izjavio:
''Mi smo nosioci stanarskog prava na nacionaliziranim stanovima. Stanarsko pravo nad tim stanovima smo legitimno dobili kao i ostali nosioci stanarskog prava u državi Bosni i Hercegovini. Sramotno je za ovu državu, za Federaciju, da mi nemamo pravo da otkupimo stanove. Moramo čekati nekakvu komisiju za restituciju i donošenje Zakona o restituciji koji je u zraku. Nama ne treba restitucija. Tražimo da se promijeni član 47, federalnog Zakona o otkupu stanova koji je donesen prije sedam godina. Tim članom smo diskriminirani kao građani. Do sada je to pet puta bilo na Federalnom parlamentu, ali nikako i da se usvoji. U oktobru mjesecu je Vlada Federacije ponovo tražila promjenu člana 47 i on je bio dostavljen na parlamentarnu proceduru. Tada je vraćen na doradu. Sredinom decembra Vlada Federacije ponovo je dostavila u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o otkupu stanova gdje bi se brisanjem člana 47 dozvolio otkup nacionaliziranih stanova. Već je mart. Ponovo je došlo do opstrukcije. Kako nam je država dodijelila stanove po zakonima bivše države, tako treba i da riješi problem oko obeštećenja. Vlada Federacije non-stop pokušava da nas ubaci u neki sukob sa bivšim vlasnicima tih stanova. Mi nemamo ništa protiv bivših vlasnika, mi se borimo za svoje pravo da budemo izjednačeni sa ostalim nosiocima stanarskog prava. Insistiramo i tražimo da se u parlamentarnu proceduru stavi član 47 Zakona o otkupu stanova kako bi smo mogli otkupiti stanove. Do sada je desetina starijih ljudi umrla. Njihov stan je slobodan i opština ga preuzme. Familija tog čovjeka više ne može otkupiti taj stan. Pitanje je koliko će ovakvo stanje trajati i koliko će još ljudi umrijeti. Da li treba da odemo u treće zemlje?''
Zoran Žuljević, član udruženja Dom:
''Svi zakoni su na čekanju i sada imamo jednu famoznu komisiju za restituciju. Svi vrlo dobro znamo da kada ništa ne želi da se riješi, formira se komisija. Otvoreno postavljamo pitanje - ko je formirao tu komisiju i na koji način. Istovremeno imamo mogući odgovor da je formirana iz interesne sfere, a to je vjerska zajednica. Njima je još devedesete godine obećano da će im se sva imovina vratiti. Komisija je trebala da počne sa radom najkasnije 15. avgusta 2004. godine, a da završi s radom 31. decembra 2004. godine. Prvo saopštenje komisije dobili smo prije mjesec dana. Ona kasni već šest mjeseci. Iz našeg iskustva, za još šest mjeseci nećemo imati ništa konkretno. A ako i budemo imali, sve to mora da prođe oba Doma i da se sa svim tim usaglasi OHR. Ulazimo u 2006. godinu, koja je izborna godina. Ovaj vruć krompir tada niko neće htjeti da uzme u ruke i da ga rješava. Možda će se nešto i obećati, ali niko ništa neće raditi. U izbornoj godini dobićemo neku novu vladu i vlast. Dok se ona formira ulazimo u ljeto 2007. godine. Naš problem traje od 1997. godine. Mislim da je jedino rješenje da OHR, koji nas podržava i sugerira rješenja našim političarima, donese rješenje da otkupimo stanove, a da Vlada, ukoliko smatra potrebnim, obešteti pravedno bivše vlasnike.''
* * * * *
Govorimo o nastojanjima opštine Donji Vakuf da se obnovi porušeni stambeni fond, kao i drugi objekti, putevi i infrastruktura. O onom što je urađeno, ali i o narednim planovima, informiše Mustafa Rujanac, pomoćnik načelnika opštine Donji Vakuf:
''Općina se trudi svim silama da stanje koje smo tu zatekli nakon završetka rata što prije obnovi. Imali smo oko 3100 devastiranih i oštećenih objekata. Od toga je oko 2200 objekata potpuno uništenih. Kroz različite vidove ulaganja od stranih i domaćih donatora smo uspjeli obnoviti oko 1300 stambenih objekata. Elektroinstalacije je bilo uništeno oko 70 posto, a od toga je više od pola obnovljeno. Vodovod i kanalizacija su također jednim dijelom bili uništeni, ali su dobrim dijelom i obnovljeni. Što se tiče puteva imali smo manja oštećenja, oko 30 procenata. Obnovljeno je više od 70 procenata. Završili smo implementaciju imovinskih zakona. Svi privatni objekti i stanovi su vraćeni u posjed njihovih vlasnika. S povratkom nismo baš zadovoljni. U odnosu na broj stanovnika iz 1992. godine fali nam polovina. Od ovih koji su tu, trećina je interno raseljenih osoba. Raseljeni u najvećem broju danas žive u Republici Srpskoj i u inostranstvu. Osnovali smo udruženje Povratak i ono se uglavnom brine o ovim koji su se vratili. Pomaže im u obnovi objekata, u pronalaženju posla kako bi lakše nastavili život kada se vrate. Za ovu godinu smo planirali da izdvojimo nešto sredstava iz budžeta da pomognemo ljudima koji su interno raseljeni. Za održivi povratak očekujemo pomoć od zajednice. Mi smo tu da tu pomoć realizujemo na najbolji mogući način. Nadam se da ćemo imati na raspolaganju dovoljno sredstava kako bi smo ljudima što više pomogli. Mislim da je bolje da vlastitim snagama uradimo što više.''
Kako ide obnova kuća u selu Torlakovac? Imamo pismo od jednog vašeg sugrađanina, Dževada Čizmića, koji je iz tog sela i koji još uvijek nije uspio da se vrati u svoju kuću.
''U Torlakovcu je stanje kao i u svim ostalim dijelovima opštine Donji Vakuf. Prilikom odabira korisnika donacija nastojimo da neki kraj ne bude favorizovan u odnosu na drugi. Gospodin Čizmić je u jednom od projekata za donaciju već odavno. Njegova kuća će se početi obnavljati u proljeće. Kod nas je stanje vrlo teško i to stanje se odražava na povratnike. Sve ljude koji se vrate ne čeka zagarantovan posao. To je jedan veliki minus. Ali takvo stanje je u svim opštinama Bosne i Hercegovine. Nismo mi neki izuzetak.''
Dževad Čizmić piše:
''Izbjeglica sam od 1992. godine, a sada imam status interno raseljene osobe. Živim u Donjem Vakufu sa porodicom u uslovima koji nisu dostojni čovjeka. Imam četveročlanu porodicu, a najmlađe dijete je teško bolesno. Naša kuća u Torlakovcu je srušena i ja bih rado nešto uradio da se ona popravi, ali novca nema. Još nisam dobio ni jedne cigle, ili bilo kakvu donaciju. Nema gdje se nisam prijavljivao za dodjelu materijala kako bih popravio kuću. Kao što sam rekao, ona se nalazi u mjestu Torlakovac, na putu Donji Vakuf - Jajce. Tako blizu, a za povratak tako daleko. Živim u velikoj neizvjesnosti. Molim vas da objavite ovo pismo kako bi neko čuo za moju muku od opštinskih, preko federalnih, do državnih vlasti. Srdačno vas pozdravlja Dževad Čizmić koji jedva čeka da dođe na svoje i da živi život dostojan čovjeka.''
Molimo sve one koji mogu i žele pomoći Dževadu da nam se jave.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
''Ukupno se vratilo oko sedamdesetak osoba, mahom starije dobi i to ili dvoje ili jedno u kuću. Mlađi bi se vratili, ali socijalna situacija je kritična i teška. Nekada su ljudi ovdje živjeli isključivo od rude, radili su u rudnicima Ljubija. Pošto nema nikakvog posla i perspektive, mislim da povratka neće biti. Prošle, 2004. godine, vratila su se svega dva čovjeka i ne vjerujem da će se iko više vratiti.''
Župnik Arlović kaže da lokalne vlasti Oštre Luke i Sanskog Mosta u proteklih pet godina nisu pokazale ni minimum interesovanja za rješavanje problema povratnika u Staroj Rijeci:
''Ni ljudi više ne znaju gdje pripadaju. Cijelo selo je prije rata pripadalo Sanskom Mostu, tako da su danas svi njihovi dokumenti tamo. Niko od političara se nije zanimao, niti je dolazio, u naše selo.''
O mukama povratnika govori Ante Krešić iz zaseoka Garevci. Iako se u rodno mjesto vratio među prvima prije šest godina još uvijek čeka dolazak električne energije:
''Došao sam ovdje ima šest godina. Vratio sam se iz Hrvatske. Za ovo vrijeme što sam se vratio, dobio sam nešto materijala za kuću pa sam nešto malo i napravio. Struje još nema. Radim sam u izuzetno teškim uslovima.''
Život povratnika u Staroj Rijeci posebno je težak u zimskom periodu. Drago Begić nam govori o mnogobrojnim problemima, te ističe da povratnici nemaju ni osnovnih uslova za preživljavanje u rodnom mjestu:
''Vratilo se nekoliko ljudi, ali se slabo živi. Imam sto maraka penzije iz Njemačke. Uglavnom svi živimo od sličnih penzija. Imamo dva jaka poljoprivrednika, ali i oni žive od penzije, mada najbolje stoje. Nemamo nikakve tvornice, niti radionice, nemamo trgovinu, nemamo mjesnu zajednicu. Nemamo ništa. Imamo crkvu pa se oko nje savijamo.''
U Staroj Rijeci, mjestu bez škole, ambulante, trgovine samo zvona crkve i malobrojni povratnici daju do znanja da tu još uvijek žive ljudi. Ukoliko bosansko-hercegovački političari, posebno lokalni vlastodršci iz Oštre Luke i Sanskog Mosta, odluče da jednog dana posjete Staru Rijeku, neka to bude što prije, jer je riječ o mjestu u kojem umire život.
* * * * *
Međunarodne i domaće institucije tokom ove godine u povratak izbjeglih osoba, posebno u održivi povratak, uložiće oko sto miliona konvertibilnih maraka, saopšteno je nakon sastanka o podršci povratku kojeg su u Sarajevu organizovali Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice te UNHCR. Kako je novinarima kazao državni ministar za ljudska prava i izbjeglice, Mirsad Kebo, sastanku je prisustvovao 41 predstavnik najvećih donatora i implementatora:
''Konstatovali smo da je učinjen značajan napredak u saradnji međunarodnih donatora i implementatora sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, prije svega preko naših regionalnih centara koji su prošle i u ovoj godini održali preko 36 različitih skupova u Bosni i Hercegovini na kojima smo razgovarali o implementaciji donatorske pomoći u sve krajeve Bosne i Hercegovine. Zaključeno je da je i dalje potrebna pomoć povratnicima, da su potrebe i dalje velike, a prije svega u oblasti održivog povratka. One koji rade na odabiru korisnika za donaciju uputili smo da koriste bazu podataka Ministarstva za ljudska prava da ne bi došlo do toga da neki ljudi koriste sredstva od više donatora, a da drugi ne dobiju nikakvu pomoć. Danas smo razgovarali o činjenici da su neka područja Bosne i Hercegovine ostala crne rupe i da je povratak onih ljudi koji su nekada tamo živjeli zaista vrlo upitan. U ovoj i u prošloj godini u Bosni i Hercegovini područja zaobiđena od pomoći domaćih i međunarodnih organizacija su: područje istočne Bosne, istočne Hercegovine, Posavina i Kanton 10. Ovaj sastanak ima za svrhu da pomoć koja je sada smanjena ravnomjerno raspodjeli na sva područja za koja postoji interes. To zovemo manjinski povratci. Očigledno je da je kod sva tri naroda postoje takvi prostori.''
* * * * *
Američko Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo izvještaj o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Dio koji se odnosi na povratak izbjeglih i raseljenih komentariše predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske, Branko Todorović:
''Rješavajući pitanja povratničke populacije, prije svega povrat imovine, otvaramo jedno drugo pitanje, a to je diskriminacija povratnika. Diskriminacija je svakako jedan od gorućih problema ljudskih prava u Bosni i Hercegovini jer smo svjedoci da se sistematska diskriminacija povratnika u Republiku Srpsku, mislim da je slično stanje i u Federaciji Bosne i Hercegovine, vrši kao jedna vrsta nastavka političkih ideologija koje su promovisale nasilje i etničko čišćenje sa ciljem da se etnički čiste teritorije stečene ratom, nasiljem i zločinima očuvaju i u miru. Mi, kao i druge nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, ukazali smo na jednu sistematsku diskriminaciju povratnika zbog njihove etničke, vjerske ili političke pripadnosti. To je nehumano i krši se sa osnovnim standardima ljudskih prava što je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom. To otvara niz pitanja kada je u pitanju budućnost cijele Bosne i Hercegovine. Ono što smatramo veoma važnim je pitanje funkcionisanje pravosuđa u Bosni i Hercegovini, pogotovo u Republici Srpskoj. Uočljivo je da sudovi, tužilaštvo i policija u Republici Srpskoj nisu napravili niti jedan konkretan ozbiljna korak ka procesuiranju ratnih zločinaca.''
* * * * *
Vijeće Ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je prijedlog Zakona o Matici iseljenika Bosne i Hercegovine čiji je predlagač Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Zamjenik resornog ministra, Ivica Marinović, tim povodom je izjavio da će ovim zakonom biti uređen pravni status Matice iseljenika koja nastavlja sa radom kao organizacija na razini Bosne i Hercegovine i obavlja djelatnosti od značaja za odnose sa iseljenicima i iseljeničkim organizacijama. Očekuje se da Matica iseljenika ujedini brojna udruženja iseljenika, organizirana pretežno po nacionalnom principu. Potreba za usvajanjem novog zakona proizilazi iz činjenice da je važeći zakon donesen 1990. godine, te da se od tada stanje u oblasti bosansko-hercegovačkog iseljeništva značajno izmijenilo.
U Republici Srpskoj do 1. marta ponovno je registrirana oko 21 tisuća raseljeničkih i oko dvije tisuće izbjegličkih obitelji, priopćilo je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica. Najviše ponovno registriranih je u Banja Luci, a krajnji rok za registraciju izbjeglih i raseljenih lica u Republici Srpskoj i u Federaciji ističe 31. marta 2005. godine.
Neovisni zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, Sead Avdić, je sa predstavnicima Udruženja građana za zaštitu nosilaca stanarskih prava na nacionaliziranim stanovima, Dom, razgovarao o potrebi izmjene Zakona o otkupu stanova od Federacije Bosne i Hercegovine koji je ocijenjen neustavnim i diskriminirajućim jer onemogućuje da nositelji stanarskih prava ove stanove i otkupe, te tako ostvare elementarno pravo, pravo na dom. Predstavnik ovog udruženja, Haris Biogradlić, je između ostalog izjavio:
''Mi smo nosioci stanarskog prava na nacionaliziranim stanovima. Stanarsko pravo nad tim stanovima smo legitimno dobili kao i ostali nosioci stanarskog prava u državi Bosni i Hercegovini. Sramotno je za ovu državu, za Federaciju, da mi nemamo pravo da otkupimo stanove. Moramo čekati nekakvu komisiju za restituciju i donošenje Zakona o restituciji koji je u zraku. Nama ne treba restitucija. Tražimo da se promijeni član 47, federalnog Zakona o otkupu stanova koji je donesen prije sedam godina. Tim članom smo diskriminirani kao građani. Do sada je to pet puta bilo na Federalnom parlamentu, ali nikako i da se usvoji. U oktobru mjesecu je Vlada Federacije ponovo tražila promjenu člana 47 i on je bio dostavljen na parlamentarnu proceduru. Tada je vraćen na doradu. Sredinom decembra Vlada Federacije ponovo je dostavila u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o otkupu stanova gdje bi se brisanjem člana 47 dozvolio otkup nacionaliziranih stanova. Već je mart. Ponovo je došlo do opstrukcije. Kako nam je država dodijelila stanove po zakonima bivše države, tako treba i da riješi problem oko obeštećenja. Vlada Federacije non-stop pokušava da nas ubaci u neki sukob sa bivšim vlasnicima tih stanova. Mi nemamo ništa protiv bivših vlasnika, mi se borimo za svoje pravo da budemo izjednačeni sa ostalim nosiocima stanarskog prava. Insistiramo i tražimo da se u parlamentarnu proceduru stavi član 47 Zakona o otkupu stanova kako bi smo mogli otkupiti stanove. Do sada je desetina starijih ljudi umrla. Njihov stan je slobodan i opština ga preuzme. Familija tog čovjeka više ne može otkupiti taj stan. Pitanje je koliko će ovakvo stanje trajati i koliko će još ljudi umrijeti. Da li treba da odemo u treće zemlje?''
Zoran Žuljević, član udruženja Dom:
''Svi zakoni su na čekanju i sada imamo jednu famoznu komisiju za restituciju. Svi vrlo dobro znamo da kada ništa ne želi da se riješi, formira se komisija. Otvoreno postavljamo pitanje - ko je formirao tu komisiju i na koji način. Istovremeno imamo mogući odgovor da je formirana iz interesne sfere, a to je vjerska zajednica. Njima je još devedesete godine obećano da će im se sva imovina vratiti. Komisija je trebala da počne sa radom najkasnije 15. avgusta 2004. godine, a da završi s radom 31. decembra 2004. godine. Prvo saopštenje komisije dobili smo prije mjesec dana. Ona kasni već šest mjeseci. Iz našeg iskustva, za još šest mjeseci nećemo imati ništa konkretno. A ako i budemo imali, sve to mora da prođe oba Doma i da se sa svim tim usaglasi OHR. Ulazimo u 2006. godinu, koja je izborna godina. Ovaj vruć krompir tada niko neće htjeti da uzme u ruke i da ga rješava. Možda će se nešto i obećati, ali niko ništa neće raditi. U izbornoj godini dobićemo neku novu vladu i vlast. Dok se ona formira ulazimo u ljeto 2007. godine. Naš problem traje od 1997. godine. Mislim da je jedino rješenje da OHR, koji nas podržava i sugerira rješenja našim političarima, donese rješenje da otkupimo stanove, a da Vlada, ukoliko smatra potrebnim, obešteti pravedno bivše vlasnike.''
* * * * *
Govorimo o nastojanjima opštine Donji Vakuf da se obnovi porušeni stambeni fond, kao i drugi objekti, putevi i infrastruktura. O onom što je urađeno, ali i o narednim planovima, informiše Mustafa Rujanac, pomoćnik načelnika opštine Donji Vakuf:
''Općina se trudi svim silama da stanje koje smo tu zatekli nakon završetka rata što prije obnovi. Imali smo oko 3100 devastiranih i oštećenih objekata. Od toga je oko 2200 objekata potpuno uništenih. Kroz različite vidove ulaganja od stranih i domaćih donatora smo uspjeli obnoviti oko 1300 stambenih objekata. Elektroinstalacije je bilo uništeno oko 70 posto, a od toga je više od pola obnovljeno. Vodovod i kanalizacija su također jednim dijelom bili uništeni, ali su dobrim dijelom i obnovljeni. Što se tiče puteva imali smo manja oštećenja, oko 30 procenata. Obnovljeno je više od 70 procenata. Završili smo implementaciju imovinskih zakona. Svi privatni objekti i stanovi su vraćeni u posjed njihovih vlasnika. S povratkom nismo baš zadovoljni. U odnosu na broj stanovnika iz 1992. godine fali nam polovina. Od ovih koji su tu, trećina je interno raseljenih osoba. Raseljeni u najvećem broju danas žive u Republici Srpskoj i u inostranstvu. Osnovali smo udruženje Povratak i ono se uglavnom brine o ovim koji su se vratili. Pomaže im u obnovi objekata, u pronalaženju posla kako bi lakše nastavili život kada se vrate. Za ovu godinu smo planirali da izdvojimo nešto sredstava iz budžeta da pomognemo ljudima koji su interno raseljeni. Za održivi povratak očekujemo pomoć od zajednice. Mi smo tu da tu pomoć realizujemo na najbolji mogući način. Nadam se da ćemo imati na raspolaganju dovoljno sredstava kako bi smo ljudima što više pomogli. Mislim da je bolje da vlastitim snagama uradimo što više.''
Kako ide obnova kuća u selu Torlakovac? Imamo pismo od jednog vašeg sugrađanina, Dževada Čizmića, koji je iz tog sela i koji još uvijek nije uspio da se vrati u svoju kuću.
''U Torlakovcu je stanje kao i u svim ostalim dijelovima opštine Donji Vakuf. Prilikom odabira korisnika donacija nastojimo da neki kraj ne bude favorizovan u odnosu na drugi. Gospodin Čizmić je u jednom od projekata za donaciju već odavno. Njegova kuća će se početi obnavljati u proljeće. Kod nas je stanje vrlo teško i to stanje se odražava na povratnike. Sve ljude koji se vrate ne čeka zagarantovan posao. To je jedan veliki minus. Ali takvo stanje je u svim opštinama Bosne i Hercegovine. Nismo mi neki izuzetak.''
Dževad Čizmić piše:
''Izbjeglica sam od 1992. godine, a sada imam status interno raseljene osobe. Živim u Donjem Vakufu sa porodicom u uslovima koji nisu dostojni čovjeka. Imam četveročlanu porodicu, a najmlađe dijete je teško bolesno. Naša kuća u Torlakovcu je srušena i ja bih rado nešto uradio da se ona popravi, ali novca nema. Još nisam dobio ni jedne cigle, ili bilo kakvu donaciju. Nema gdje se nisam prijavljivao za dodjelu materijala kako bih popravio kuću. Kao što sam rekao, ona se nalazi u mjestu Torlakovac, na putu Donji Vakuf - Jajce. Tako blizu, a za povratak tako daleko. Živim u velikoj neizvjesnosti. Molim vas da objavite ovo pismo kako bi neko čuo za moju muku od opštinskih, preko federalnih, do državnih vlasti. Srdačno vas pozdravlja Dževad Čizmić koji jedva čeka da dođe na svoje i da živi život dostojan čovjeka.''
Molimo sve one koji mogu i žele pomoći Dževadu da nam se jave.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba