Dostupni linkovi

Za i protiv pornografije


RSE: Razgovaramo sa Mladenom Djordjevićem rediteljem pomenutog filma „Made in Serbija“, kao i scenaristom Draganom Nikolićem. Na telefonskoj vezi imamo fotografa i reditelja porno filmova Slobodana Stankovića, ako mogu tako da kažem „porno maga zemlje Srbije“.

STANKOVIĆ: Samo još mali dodatak, treba me prvenstveno predstaviti kao vlasnika i glavnog urednika magazina „Striptiz“. Kao porno maga me ne možete predstaviti, zato što baviti se u zemlji Srbiji ovom temom znači prvenstveno biti entuzijasta. Magovi su u Madjarskoj, Nemačkoj i drugim državama, gde je ovaj biznis veoma razvijen.

RSE: Pričaćemo o tome koliko je porno biznis kod nas razvijen a sve na osnovu filma „Made in Serbia“. Mladene na ovom filmu radili ste nekih godinu dana.

DJORDJEVIĆ: Prošlo je godinu dana od kad smo krenuli sa pripremama filma, kako smo se Dragan i ja upustili u te vode.

RSE: Predpostavljam da pre nego što ste krenuli da radite ovaj film, da li iz ličnog zadovoljstva ili zbog filma, pratili i ono što je porno-industrija u svetu. U čemu se razlikuje porno-industrija u Srbiji od one u svetu?

DJORDJEVIĆ: Moram da priznam da je porno-industrija u Srbiji uspela, ako govorimo o filmskoj, da ostvari jedan autentičan i poseban stil, i o tome može najbolje Boban da priča, ali se taj poseban stil odnosi na žanr komedija dakle, naši porno filmovi su dobre urnebesne komedije, u tome se razlikujemo od strane produkcije.

RSE: Šta je toliko smešno?

DJORDJEVIĆ: Pre svega ti likovi koje Boban postavlja, naročito ti dialozi koje Boban smišlja na licu mesta, ta autentičnost je jako vredna, i to je nešto po čemu se mi izdvajamo od svetske porno industrije.

RSE: Imao sam priliku da vidim taj film koji će biti pred Beogradskom publikom za dva dana. Dragane imate li vi osećaj da je ovde da je bila naglašena ta komična dimenzija ili je postojalo i nešto što se može nazvati tragičnim momentom s obzirom da ste i vi dali akcenat u filmu na socijalne momente, na uslove iz kojih ljudi dolaze, siromaštvo u kojem žive, i što ih, negde se u filmu može pročitati, podstiče da učestvuju u porno projektima.

NIKOLIĆ: Film je po meni na kraju tužan, cela priča je meni tužna pre svega zbog tog socijalnog miljeja u kojem se to dešava i iz kojeg dolaze likovi, ali ne mogu da kažem da nema komičnih elemenata. Dolazimo iz Sava Centra, sa pres konferencije, ljudi su se urnebesno smejali od početka filma, ali na kraju su izašli sa nekom gorčinom, jer je to naša realnost.

* * * * *

RSE: Evo i dela razgovora iz filma, koji je videla naša publika maloj sali Sava centra, sa dvoje srpskih porno glumaca, čiju priču vi pratite u filmu. Nazvaćemo ih onako kako ih nazivate i u filmu: Djurica i Eržika, oni pričaju o tome kako je okruženje reagovalo na njihov porno angažman.

DJURICA: Imao sam frku dok se nije otkrilo, dok mi je još majka bila živa, ja sam prvo radio neke fotografije i to su igrom slučaja bile fotografije ne sa devojkom, nego sa muškarcem. Tako da prvo što je otkrila, bile su moje biseksualne sklonosti, a kasnije i sve ostalo. Bila je baš frka i majka je prvo plakala, pitala me je kako? Zašto? Što je meni, kad se sad setim toga, smešno, ali tada mi je bilo jedino pravo što sam mogao u tom trenutku da joj kažem: rupa je rupa.

ERŽIKA: Meni deca, bukvalno, u mom zivotu ne znaju šta ja radim. Ona mladja ćerkica što živi u Jagodinu, možda i zna, ali šta ja znam. U nekom erotskom časopisu izišla je slika, a onda je ovoj mladjoj ćerci to neko pokaziv´o i onda je ona rekla: šta kakva mi je majka, takva je, to je ipak moja majka. A šta sad kaže? Moje mišljenje je da bi trebali da imamo više razumevanja u to, i da stvarno prihvatimo to, ipak je to bolje nego da čovek ide da krade, da laže, na prevaru, ovo su ipak lepe pare, samo kad bi bila ta sreća da ima više snimanje, to bi bilo još najbolje, ali valjda će ga bude, nadam se.

RSE: Dakle bili su to Djurica i Eržika dvoje porno glumaca čija se sudbina prati u dokumentarnom filmu „Made in Serbia“. Slobodane, kako vi vrbujete glumce za vaše filmove?

STANKOVIĆ: Pravi izraz je kako ih pronalazim. Ja se ozbiljno bavim ovom temom, dajem oglas da tražim fotogenične osobe, vlasnik sam jednog magazina, gde taj oglas takodje izlazi s vremena na vreme. Ljudi mi se sami javljaju, kada neko želi da se okuša u tom žanru iz znatiželje, avanturizma, a neko zato što mu treba novac, neko iz egzibicionizma. Sto ljudi sto ćudi. Tako da sam došao do nekih zanimljivih zaključaka da su motivi razni, ali ih možemo, grubo govoreći, ipak svesti na dva osnovna. To su egzistencialni razlozi i želja za avanturom. Kod muškaraca, uglavnom, preovladava ovo drugo, dok je kod devojaka prvenstveno bitan finansiski momenat.

RSE: Ono što se može videti u ovom filmu jeste da se na te vaše pozive, uglavnom odazivaju ljudi, koji po nekim „estetskim kriterijima“ ne odgovaraju toliko slici koju imamo o porno glumcima, a gledajući zapadne visoko budžetne porno filmove, kako to objašnjavate?

STANKOVIĆ: Već u vašem pitanju je skoncentrisana jedna strateška greška, kada se priča o domaćoj pornografiji. Prvo, da bi neko pričao na ovu temu merodavno, mora biti koliko toliko obavešten o svetskoj porno produkciji. Kada bi ste vi čuli za čoveka koji se zove Ed Pauers, i kada bi ste znali kakve filmove on snima i koliko miliona dolara je zaradio, videli biste da nema nikakve razlike izmedju njega i mojih glumaca. Nemojmo govoriti o visokobudžetnoj produkciji „Private“. Mi ne možemo to da uradimo, jer nemamo infrastrukturu za takve projekte. Meni je strašno žao da neko priča o mom radu, a ja vidim da je ta priča bazirana na površnom gledanju mojih filmova ili mojih fotografija.

RSE: Da vam dokažem da sam vrlo pažljivo gledao ovaj film, poslušaćemo još jedan deo iz filma „Made in Serbia“, u kojem se vidi kako vi razgovarate sa jednom od vaših porno zvezda, ime joj je Sinan.

STANKOVIĆ: Ko te tako unakazi?

SINAN: Ma tamo jedan iz mog mesta, manijak.

STANKOVIĆ: Manijak? Sinane ispričaj mi, šta ti se desilo?

SINAN: Evo, napao me jedan iz mog mesta.

STANKOVIĆ: Znači manijak je?

SINAN: Da.

STANKOVIĆ: Šta je razlog? Ti si dobar dečko zašto bi te neko napao?

SINAN: „Bio pijan, bila neka svadba, pa kad je došao sa svadbe, ja sam bio u nekoj piceriji i došao i uzeo mi upaljač. Zamolio sam ga da mi vrati upaljač, on pita: šta si rekao? Da mi vratiš moj upaljač. I on je došao i udario me.“

STANKOVIĆ: Da li je bio ljubomoran što se baviš ovim poslom?

SINAN: Bio je.

STANKOVIĆ: Da li je moguće da su ljudi u sredini gde živiš i radiš, ljubomorni na tebe zbog ovog posla?

SINAN: Mnogi su ljubomorni.

STANKOVIĆ: Da živiš u Madjarskoj ili Nemačkoj tebi bi ljudi kao porno glumcu tražili autogram, a ne da te napadaju. Menjaj sredinu Sinane, nema ovde budućnosti.

SINAN: Ja i razmišljam da odem odavde, bilo gde da odem, samo ovde više da ne budem.
∗∗∗

RSE: Slobodane, čini mi se kao neizbežno pitanje, imate li nekad strah da manipulišete ovim ljudima?

STANKOVIĆ: Iznenadjen sam tom vrstom pitanja. Prvo, što se to kosi sa mojim moralom i karakternim osobinama, mojim kućnim vaspitanjem. Ja ni u kom pogledu ne manipulišem sa njima, oni nebi radili sa mnom da je to tačno. Morate me malo bolje poznavati da bi smo pričali, ovo je ozbiljna tema. Meni je drago da je reditelj, zagrebavši po površini pornografije, to shvatio i samo zato što sam ja u njemu video jednog dobrog čoveka, ja sam mu dozvolio da on sa svojom kamerom udje u taj svet. Verujte mi, da tu privilegiju niko pre njega, u toj meri, nije imao. Evo i kroz ovaj odgovor, ja vam govorim o sebi; jako je bitno da u poslu nisu samo lepi i potentni ljudi, već i ljudi koji, pored nekih fizičkih kvaliteta, imaju i neke karakterne crte, koje meni kao čoveku odgovaraju. Morate shvatiti da pornografija nije ništa ružno i prljavo, da tu niko nikoga ne vara, ne bije, ja bar govorim u svoje ime. To da ja sa tim ljudima manipulišem, ako je neko stekao takav utisak, to nema veze sa mnom, sa mojim likom i delom.

RSE: Meni se to pitanje nameće na osnovu onoga što smo već čuli u prvim minutima ove emisije, to da ljudi objašnjavaju da su socijalni razlozi ti koje njih potstiču da ulaze u ovo. Da li Mladene odajete takav utisak, a na osnovu poznanstva i rada sa tim ljudima?

DJORDJEVIĆ: Ne verujem da se iz filma može videti da je u pitanju neka manipulacija. Radi se o vrlo prostim stvarima, to su ljudi koji znaju za Bobana Stankovića, znaju da on snima filmove i prosto njima treba za sledeći mesec lova da kupe drva, i oni njega pozovu, to su čiste stvari. Neko može da kaže mali su, veliki su honorari, ali gde god se okrenete, u pitanju su mali honorari. Moram da kažem da nikako nisam imao za cilj, radeći na ovom filmu, da bilo koga ismevam ili iskoristim bilo čiju muku za ismejavanje, ili da bilo na koji način manipulišem sa tudjom mukom, tako da sam ja, zapravo, radeći godinu dana na ovom filmu, na neki način zavoleo te ljude, i nemam prema tim ljudima nikako negativan odnos. Kad radite dugo na jednom takvom projektu, vi shvatite sve motive i sve razloge, pa o bilo kakvom liku da se radi.

STANKOVIĆ: Da se nadovežem na Mladenovu impresiju, koju je stekao tokom snimanja. Pominjali ste socijalni faktor, on nije presudan u odluci nekoga dali će da se javi meni ili u neku fabriku da radi. Pored tog socijalnog razloga, mora postojati i želja da neko baš na taj način zaradi pare. Da li me razumete?

RSE: Potpuno vas shvatam, a da li vi uspevate radeći taj posao u Srbiji da zaradite?

STANKOVIĆ: Ja strahovito puno radim, i imam velikih problema na teritoriji Srbije, puno para mi duguju distributeri, velike su i muke da izvučem pare od mog časopisa. Srećom, ja radim kvalitetno, zanimljivo i gro svog fotografskog i snimateljskog rada prodajem širom sveta, tako da meni stižu honorari i iz inostranstva, prodajem u Štokholmu, u Hamburku, sada pregovaram sa jednom velikom produkcijom u Amsterdamu.

* * * * *

Kratak pregled o porno-industriji u svetu:
U SAD pornografska industrija donosi oko 15 milijardi dolara godišnje, više nego svi holivudski filmovi zajedno. U Los Andjelesu se svake godine snimi oko 10 hiljada takozvanih tvrdih porno filmova, dok se u Holivudu realizuje oko 400 filmova. Građani potroše za porno sadržaje više nego na ulaznice za bioskope, pozorišne predstave, izložbe i ostale kulturne sadržaje zajedno. Sredinom 90-tih godina lanci hotela Šeraton, Hilton i Hajat su u SAD ostvarivali godišnje oko 150 miliona dolara prihoda od porno filmova, koji se prikazivani preko kablovske televizije u hotelskim sobama, gostima koji su izrazili želju. Sa pojavom Interneta, pornografija je dobila dodatni impuls i novi oblik. Protivnici pornografije smatraju da Internet dodatno podstiče lažni identitet, laž i hvalisavost. Tako u Velikoj Britaniji, 33 odsto ukupne upotrebe Interneta otpada na takozvanu tvrdu pornografiju.
Pojedini autori su analizirali i karakter i razmere pornografije ub takozvanoj digitalnoj ekonomiji. Teoretičari informatičkog društva ignorišu značaj industrije zabave, bez obzira što je u pojedinim zemljama to jedan od glavnih izvora prihoda. Tako je za SAD izuzetno važan izvoz proizvoda zabave između ostalog i u uravnotežavanju trgovinskog deficita. Socilog Danijel Bel naglašava važnost naučnih i znanja iz tehnologije. On smatra da industrija zabave ima ključnu ulogu u tzv. kopirajt ograničenjima, a što je štetno za naučna istraživanja i obrazovanje.

* * * * *

RSE: Gospodine Stankoviću, pomenuli ste koji su razlozi, socialni ali i neki drugi, kada se glumci, bilo muškarci ili žene, odluče da snimaju. Da li to možda znači da je većina glumaca ili skoro svi iz nižih socijalnih slojeva?

STANKOVIĆ: Ne, heteo bih da dopunim ovaj komentar o ne znam kakvim zaradama u porno industriji, to je samo površni zaključak da pornografija donosi veliku zaradu, a to je zato što su ulaganja u porno filmove minimalna. Recimo film „Vodeni svet“ je koštao 200 miliona dolara, „Aleksandar Makedonski“ 150 miliona, a jedan dobar porno film može da se snimi za 10 hiljada dolara, tu leži tajna zašto pornografija obrće novac. Kada bi u jedan porno film moralo da se uloži 100 miliona dolara, i da se plati neki glumac, kao recimo Džek Nikolson koji kad se negde pojavi dobije 10 miliona dolara, nemoguće bi bile tolike zarade. Ulaganja u infrastrukturu jednog pornića su vrlo mala, a onda, geometrijskom progresijom se zaradjuje. Ne možete da od jednog visokobudžetnog filma da očekujete da vam donese novac u toj meri, i u tom procentu. To je kao kad kažete: trgovina drogom, minimalna ulaganja – maksimalna dobit. Meni se, inače, za snimanje javljaju ljudi iz raznih socijalnih slojeva, javljaju mi se i bračni parovi,ali moramo shvatiti da Srbija prolazi jednu vrlo tešku situaciju, ljudi kada vide da za mesec dana rada u fabrici ili nekom propalom preduzeću, nekoj firmi zarade 10 – 15 hiljada dinara a da recimo jedna glumica dobije 100 do 200 evra za jednu scenu kod nas, tu onda više nema dileme; kad creva zakrče kad se stomak oglasi.

RSE: Da li kad je reč o glumcima za koje se, recimo može reći da imaju odredjeni problem, odredjeni strah kada je reč o muškarcima strah od žena, koji žele da nadomeste taj strah i u realnom životu time, što će u porno filmu biti superiorni. Da li je reč o ljudima koji imaju izvesne probleme sa identitetom.

STANKOVIĆ: Ne, moje lično saznanje kroz privatan život, a i kroz ovu praksu jeste da je antropološki žena seksualno dominantno biće, ni jedan muškarac ne može da parira nijednoj ženi, to mora biti jasno. Gde ste videli da žena koristi vijagru da bi dobro odglumila neku scenu.

RSE: Slobodane ja moram odmah da vas zaustavim pošto se činimi se u studiju nisu složili sa vama. Da li je žena seksualno dominantno biće?

NIKOLIĆ: Uglavnom se pornići prave za muškarce, voleo bih da vidim porno filmove koje rade žene, koji su ženski afiniteti, mislim da je takvih filmova jako malo, ustvari, mislim da ne postoje.

STANKOVIĆ: Znate zašto je to tako? Zato što je muškarcima seks cilj, a ženama sredstvo, prema tome, žene manipulišu na planetarnom nivou seksom.

RSE: Ja sam celog života živeo u ubedjenju da je seks obostrano zadovoljstvo.

STANKOVIĆ: Jeste, samo kažem kako je Bog podelio uloge. Izadjite sad na ulicu i obezbedite sebi seks u roku od 5 minuta - ne može.

RSE: Vratiću priču na ono što je srpska specifičnost: poslednjih meseci, a možda i duže od godinu dana, ovde doživljavamo eksploziju pornografije. Na najrazličitije načine dnevni listovi osvanjuju sa fotografijama, bukvalno dece, koja se slikaju, a onda to žuti listovi prenose na naslovnim stranama. Što bi rekao profesor Fakulteta političkih nauka, Ratko Božović: Srbija je danas kao javna kuća bez zidova. Dragane, zašto mislite da je toliko interesovanje za pornografiju danas ovde u Srbiji?

NIKOLIĆ: Meni se čini da, pre svega, tu preovladjuje jedan pornografski odnos samih medija, ti snimci koji se pojavljuju, to je strašno, to se objavljuje necenzurisano, manipuliše se sa tim u medijima, i to je pre svega taj pornografski odnos. Zašto su to ta deca uradila, kakvi su motivi bili? To je nešto što bi trebalo da ostane u krugu njihovih porodica, i na nivou nekih socioloških, psiholoških istraživanja, a mediji to zloupotrebljavaju. Mi imamo jednu jako lošu medisku mrežu i tu vlada jedan haos.

RSE: Kako bi ste vi Mladene objasnili ono što je u velikom broju tih slučajeva, koje sam sad pomenuo istina, da ti mladi ljudi i te kako žele da se pojave u tim medijima u takvim situacijama.

DORDJEVIĆ: Mislim da Srbija nije specifična što se toga tiče u odnosu na svet, što se tiče eksploatacije tih privatnih pornića. Znamo za onaj slučaj Pamele Anderson.

RSE: Znamo da je ona i imala dobru volju da to objavi.

DORDJEVIĆ: I ona je verovatno izjavljivala da to nije njenom voljom, ne znamo šta se kuvalo oko toga. Na stranom tržištu se svašta može naći, što zadire u intimu ljudi, što je protiv intime ljudi, i što je zloupotreba intime. Mi smo i dalje dosta zatvorena sredina, i to što su u poslednje vreme izašli neki privatni pornići, nama to deluje ogromno, iako ih je bilo samo nekoliko ali ja znam da je to nešto što postoji i napolju, možda čak i u većoj meri. Napolju se vrlo otvoreno prikazuje nasilje, vrte se autentični snimci egzekucija i tako dalje, tako da to nije ništa ne uobičajeno, a mi sad ulazimo u svet, Evropu, pa su to za nas neke novosti.

RSE: Nikako se nebi sa vama složila asistent na Medicinskom fakultetu i lekar na Institutu za psihologiju, Danijela Marić, koja nam je u odgovoru, koji sam i vama postavio, rekla sledeće:

MARIĆ: Sistem vrednosti u društvu u kojem živimo jeste inverzan, u smislu precenjenja vrednosti, koje bi trebale da budu možda u drugom planu ili anaparte sa nekim drugim vrednostima,a to su, naravno, duhovne vrednosti i kvaliteti. Društvo u kojem živimo glorifikuje estetiku kao takvu, kao onu koja se odnosi na lepotu tela, crte lica i ostalo. Tako da se u skladu sa tim sistemom vrednosti ponaša veliki broj mladih, pa i onih starijih, koji definitivno ide u nepoentu svoje vrednosti. Naravno da moram da se nadovežem i na to, da je definitivno umešao prste i egzibicionizam, u odredjenim slučajevima i prekomeran, koji se definitivno nalazi u toj demarkacionoj, znači nejasnoj liniji izmedju estetike i erotike, a sa druge strane vulgarnosti, pornografije.

RSE: Koje konkretno slučajeve mislite?

MARIĆ: Ne mogu da kažem koji konkretan slučaj, jer toga je mnogo, danas je to postao fenomen, kao da se pomerila granica u korist pornografije. Prvo je to običan posmatrač doživljavao šok, a onda se posle tog šoka, svako čudo za tri dana, čak i navikao, bojim se da je pomerio svoju definiciju i lepote i estetike i erotičnosti i vulgarnosti i pornografije.

RSE: Gde je tu razlog za zabrinutost, pošto to nije trend koji postoji samo u Srbiji u svetu su na primer Internet porno-sajtovi najposećeniji?

MARIĆ: Ne možemo se mi porediti sa svim i svačim u svetu, jer mi definitivno još nismo svet, moramo da se merimo sa nama sličnima. Mi smo društvo gde se neke stvari, na koje su se u svetu navikli mi još uvek doživljavamo kao šokantno. Naš sistem vrednosti do skora je bio baziran na patrijarhalnosti, što u svetu odavno nije, znači, mi tek koračamo prema svetu i ti su koraci sitni. Mi ne možemo da kažemo u svetu je ova pojava ok, pa i kod nas, ali mi još nismo u tom stupnju zrelosti, kulture. Kada mi budemo na civilizaciskom nivou světa, onda možemo da govorimo kako to kod nas i kod njih funkcioniše. Mi još uvek nismo područije, koje bi se moglo sa svetom po mnogo čemu porediti.

DORDJEVIĆ: To nije nešto suprotno od onog što sam ja rekao, pa ću pokušati sada da budem jasniji. Mi zaista jesmo izuzetno zatvorena sredina, i posledica te zatvorenosti i potiskivanja problema su frustracije; kad god se nešto potiskuje to izlazi u mnogo gorem obliku i sada na videlo izlaze te priče o incestu u porodici, o nasilju u porodici, i na kraju krajeva, izlaze i ovi porno snimci. To je jedan uobičajeni mehanizam otvaranju društva, ništa to nije ne obično.

RSE: Slobodane šta vi mislite, sada smo možda otvorili i neku drugu temu. Da li vas raduje to što se odnos prema pornografiji menja? Uzmimo jedan od najtiražnijih dnevnih listova „Kurir“ i pogledajmo naslovnu stranu; videćemo gole mlade devojke, koje nisu porno glumice. Da li to vas raduje?

STANKOVIĆ: Prvo bih se osvrnuo na govor ove dame. Kada ste joj postavili vrlo konkretno pitanje da na primeru kaže, ona se zbunila i rekla da ne zna, kaže: ima puno primera. Mnogi ljudi sebi daju za pravo da sa nekih kvazi visokih pozicija pričaju o ovoj temi, a da u stvari pojma nemaju o temi, i to mene užasno nervira i boli. Mišljenja takvih ljudi mogu naneti, generalno gledano, samo zlo ovom poslu. Pogledajte samo kako se zloupotrebljava reč pornografija, to je reč koja je postala sinonim za nešto ružno i prljavo, a kada uzmete rečnik, shvatite da je ta reč grčkog porekla sastavljena iz dve reči, vidite da u tome nema ničeg ružnog i prljavog, znači svi su u stanju da ispiraju svoja usta rečiju pornografija, a kad pitate tu damu: izvinite, koliko porno filmova ste pogledali u svom životu, ona će reći: ni jedan. Pa kako onda imaš pravo da pričaš o nečemu. Pogledajte šta je Mladen kao reditelj uradio, on je godinu dana proveo sa glumcima radeći na tom filmu.

RSE: Svaka čast Mladenu, ali mislim da ste vi negde pogrešno shvatili, ona u svojoj izjavi govori da su u Srbiji vrednosti pomerene i da mladi ljudi više cene nekakvu estetiku, pa makar i pogrešnu nego što su duhovne vrednosti. To je možda neka poruka iza koje bi svi mogli stati.

STANKOVIĆ: U ovim pričama stalno se mešaju tremini, pornografija je specifičan žanr, i budimo iskreni, svi smo mi na planeti pornografi, jer kad radimo ono što rade porno glumac i glumica pred kamerom, mi to isto radimo u svojim sobama, i vi ste došli na svet zato što su vaši tata i mama radili ono što radi Ron Jeremi i Džema Džemson. Šta je tu ružno voditi ljubav? Šta je ružno pokazati polne organe. Stalno ima neka dvosmislena priča, „Kurir“ je objavio nešto, zbog čega bi u normalnoj državi taj časopis bio momentalno ugašen, njima sada sledi jedan ozbiljan sudski proces, oni su objavili fotografije sa sajta koji je komercijalan i sa kog niko nesme da uzima bez dozvole, objavili su skandaloznu stvar, kažu da im je zabrinuti čitalac dostavio fotografije i oni su na naslovnoj strani objavili fotografiju devojke sa ličnom kartom, pa to ni policija, ni sudstvo, ni lekar nesme da uradi. Oni su uništili život jednoj devojci, koja je zbog toga doživela stres, porodila se pre dva meseca, koja je malte ne izgubila mleko zbog toga. Neko je na brutalan način, zbog senzacionalizma, ušao u tu temu na jedan pogrešan način. To je pornografija, i zbog toga bi vlasnik tog sajta u bilo kojoj pravnoj državi bio bi bogat čovek a taj magazin bi bio ugašen, finansiski, jer nebi mogao da plati tu odštetu. To je brutalnos, to je lažna Srbija. Taj isti magazin se poziva na nepravde u društvu, zašto su poslanici povisili plate? A onda uradi nešto, što je nezamislivo u civilizovanom svetu, da sa tudjeg sajta bez dozvole objavi na naslovnoj strani, kao da je izbio treći svetski rat, kao da je cunami rasturio pola planete.

RSE: „Kurir“ je bio česta tema ovih emisija, a večeras i nemamo nikog iz „Kurira“. Dragane, šta je vas toliko zaitrigiralo u porno-industriji u Srbiji, pa ste došli na ideju da snimite ovaj film?

NIKOLIĆ: Na ideju smo došli negde zajedno, Mladen se time bavio u svom kolokvijalnom filmu, reportaži o bioskopu Partizan. Zajedno smo napisali sinopsis i imali smo ideju da to ima neku igranu strukturu, sličnu „Hard Coru“ Pola Šredera, gde otac traga za svojom kćerkom koja je zagubljena u porno podzemlju Amerike. Ovde naš junak, u nekoj autobiografskoj prič, traga za devojkom koja pokušava da izgradi porno karijeru u Madjarskoj.

RSE: I ta nit se provlači kroz ceo film, svi glumci sanjaju o tome da odu u Madjarsku.

DORDJEVIĆ: Madjarska je za naše porno glumce, reditelje obećana zemlja, Budimpešta je centar porno industrije za istočnu Evropu, mi smo u toku snimanja ovog dokumentarca putovali na porno sajam u Budimpeštu, i to je značajan deo filma, jer naš junak na posletku odlazi. Dinova priča (jedan od likova u filmu) je isto značajna. Baš kada je bio prvi drugi dan snimanja, on je tada prvi put otišao na jedno snimanje u Budimpeštu, sa Stankovićem, i to mu se posrećilo, i vidim da on, gotovo svakog meseca, putuje tamo. To je obećana zemlja za ljude odavde, pošto je porno industrija tamo na mnogo višem nivou.

RSE: U Madjarskoj se snimi oko hiljadu filmova godišnje.

NIKOLIĆ: Što u Madjarskoj, što u inostranoj produkciji.

RSE: Slobodane, koliko mi u Srbiji snimimo?

STANKOVIĆ: Ja snimam kao lud, nažalost, niko više ne otkupljuje, pošto je piraterija ubila ekonosku računicu kod distributera, i dok se tom velikom zlu ne stane na put, verujte mi, ja ne znam kad će naši pornofili da ugledaju moj novi film. Stalno snimam, stalno radim, hiper sam produktivan, ali dok se neke društvene okolnosti ne promene, dok se ne stvore neki preduslovi…

RSE: Treba stati na kraj pirateriji, to se žale u svim žanrovima.

NIKOLIĆ: Treba država da se odredi prema pornografiji i prostituciji, treba da se definišu neke stvari, pa možemo da razgovaramo preciznije.

RSE: Ova država bije bitku i oko sankcionisanja nasilja u porodicama, to bi možda trebao da bude prvi korak u rešavanju tih osetljivih pitanja, dok se dodje do pornografije, mislim da će puno vode Dunavom proteći.

O pornografiji u Crnoj Gori, tačnije kako je na severu Crne Gore. Pojednine estradne zvezde se sve češće ponašaju provokativno na sceni, ako već nemaju dobar glas, isturaju svoj stas. Da li je u pitanju samo sračunata taktika da bi se pridobila publika ili i egzibisionizam? O slučaju poznate pevačice iz Bijelog Polja koja se slikala kao od majke rodjena za lokalni list, a urednik ovog magazina se potom slikao obnažen za jedan tabloid, u cilju antipropagande pornografije.

RSE: Fotografije u novinama nage pjevačice, Samire Grbović-Sani, u njenom rodnom i prilično konzervativnom Bijelom Polju, izazvale su osudu od jednog dijela javnosti, drugi deo željan skandala ima razumevanje za nju. Lokalna revija „Polje“ je zbog toga dijelimično promijenila i uredjivačku politiku, kaže njen urednik i književnik Mirko Rakočević, što se tiraža tiče, isplatilo se, kaže on.

RAKOČEVIĆ: Imali smo tu jedan razgovor sa Samirom Grbović-Sani, pjevačicom, koja se slikala gola, i vjerujte da je imalo i te kako uticaja na kupovinu lista. Medjutim, izbjegli smo da stavimo fotografiju na naslovnu stranu, nego smo je stavili u nutar novina. Za nas je odprilike „savremeni civilizaciski trend“ pornografija, i upravo se veliki tiraži prave na principu objavljivanja golišavih fotografija i lascivnih tema.

RSE: Sani je uvijerena da je samoobnaživanje umjetnička nadgradnja dobre muzičke baze.

SANI: Sudeći po meni i mom slučaju, bilo je potrebno obnažiti se 99 posto. Ja sam probila led na taj način, doduše, sigurna sam da kad nema pesme uzalud je sve to, možeš i da se obnažiš i da igraš, organizuješ grupu koja će igrati za tebe, praviti neki šou program, mislim da je to nekako uzalud.

RSE: Da li se mora otići iz Bijelog Polja u Beograd da bi se neko svukao do gole gože, k´o od majke rodjene?

SANI: U Beogradu je potrebno biti da gradiš karijeru, zato što se u Beogradu sve dešava i odatle se sve račva.

RSE: Osećate li stid u Bijelom Polju?

SANI: Ne, ja sam se jako psihički spremila na tako nešto, i uradila sam to u momentu kada sam baš bila spremna, i kad mi je to bilo simpatično i neka vrsta igre, svi ti komentari. Neko je bacio novine, naljutio se na méně, neko je nazvao i rekao: šta će ti to? Ja sam jako spremna i znam da se nosim sa tim, zato što je to ipak sve biznis.

RSE: Da li je to erotika ili pornografija?

SANI? Ovo kod mene je bio jedan prefinjeni seksepil.

RSE: Popularnost podižu i porno filmovi, o tome se priča u poslednje vrijeme, da li bi snimila porno film?

SANI: E, to je već neki korak na koji se sigurno ne bih odlučila, to je zbilja intima i to je samo za dve osobe, a ja znam na šta sam spremna. Ja sada dalje mogu da činim razne kontradiktornosti, pošto sam probila led.

RSE: Ako bude za deset godina potrebno i to da se udje medju 10 najpopularnijih, što ćeš onda da radiš?

SANI: Iskreno, ne bih sad znala na to da odgovorim, nećemo toliko da planiramo u napred, da budemo živi i zdravi, možemo za deset godina da pričamo šta smo i gde smo?

RSE: Evo ovde jedna fotografija, ti imaš jedan djerdan i ništa više.

SANI: Jeste, ja imam samo jedan djerdan i jedan šešir.

RSE: Zaboravio sam šešir, nisam ga primijetio.

SANI: Kad su se neki ljutili na mene, rekla sam im: nemojte i šešir da skinem.

RSE: A šešir i ostalo svukao je književnik Mirko Rakočević, da li je moralo Mirko?

RAKOČEVIĆ: To je bila fotografija za jedan tabloid, više smo išli ka nekoj erotskoj fotografiji, znači ne pornografskoj, bila je to moja ideja da se malo narugam tom opštem trendu koji vlada u našem društvu.

RSE: Znači ne možemo očekivati porno film Mirka Rakočevića.

RAKOČEVIĆ: Ne možete, zavisi sve kako budem napredovao, kako ljudski rod bude napredovao. Zasad smo uspješni, čitani, tiražni.

RSE: Znam da se ta golišava djevojka na naslovnoj strani često zove zečica, kako se to književno kaže, kada je u pitanju muškarac?

RAKOČEVIĆ: Vuk.

RSE: Nije zeka ili zec?

RAKOČEVIĆ: Nije, to se kaže vuk.

SANI: Da li ja iskreno uživam u tim fotografijama? Mogu vam reći da uživam, jer sam uspela da uradim ono što sam želela.

RSE: Gospodine Stankoviću da li je danas moguć uspeh na estradi bez erotike odnosno pornografije? Često se prepliće i jedno i drugo, ili zapravo za ovakvim lascivnim sadržajima postežu uglavnom oni koji su drugorazrednog kvaliteta.

STANKOVIĆ: Cela planeta vrti se samo oko dve stvari: to su seks i novac, i meni je svaka porno glumica koja odradi najperverzniju scenu u porno filmu hiljadu puta poštenija, nego bilo koja pevačica koja se polurazgoliti na sceni. Foliranje tipa: ja nisam radila pornografiju ja sam radila erotiku, muka mi je od tog licemera, svi smo mi pornografi i završena priča.

RSE: Dragane, Mladene, slažete li se vi da su svi licemeri, kao što kaže Slobodan?

NIKOLIĆ: Definitivno u našoj sredini postoji dosta licemerija, ali nisu to svi. Tu postoji jedna tačna stvar: odnos prema pornografiji je ipak licemeran i ja sam to video družeći se sa akterima moga filma, koji su imali dosta problema sa svojom sredinom, čak dosta problema sa onim ljudima koji redovno odlaze u te eroteke.

RSE: Kakvih problema?

NIKOLIĆ: Porno modeli su po pravilu osudjivani od sredine u kojoj žive, iako dosta tih ljudi gleda porno filmove, radi se o dvoličnosti koju sam sretao.

RSE: Šta mislite kome ste pomogli ovim filmom?

NIKOLIĆ: Pomogao sam ovim filmom na dva načina. Snimajući ispovesti tih porno glumaca, ja sam shvatio da njima kamera služi za oslobadjanje tereta. To su ljudi koji nemaju puno prilike da se poveravaju bilo kome. Oni su kameru, i mene za kamerom, shvatili kao nekog kome mogu da se povere, i to je to magijsko dejstvo kamere. Na drugi način sam pomogao tako što njihova ispovest ipak odlazi u javnost, i nadam se da će ljudi drugačije početi da razmišljaju o tim ljudima, jer sam ih sa više aspekata prikazao.

RSE: Čemu potreba da se poveravaju, ukoliko su to ljudi koji samim tim što su odlučili da rade to, što rade, neke stvari su raščistili sa sobom?

NIKOLIĆ: To su ljudi koji su ugnjetavani od sredine, to su ljudi koje osudjuje sredina, to su ljudi koji u odredjenom momentu moraju da pokažu taj svoj bol koji im sredina nanosi i oni moraju nekom da ispovede taj bol, i to su radili pred kamerom. Bojao sam se da do toga neće doći, mnogi su me upozoravali da će ti ljudi biti zatvoreni.

RSE: Zašto ne prestanu to da rade, ako im to predstavlja takvo opterećenje?

NIKOLIĆ: To su vrlo ozbiljni i konkretni životni problemi, radi se o tome da oni za sledeću nedelju, mesec, nemaju pare za drva, bukvalno rečeno.

RSE: Mnogo je takvih ljudi u Srbiji.

NIKOLIĆ: Sticajem okolnosti oni poznaju Stankovića. Naravno, postoje i predispozicije za bavljenje tim poslom, sigurno je da se ne bi svi bavili tim poslom, ali ja zaista nemam potrebu da ih osudjujem. Proveo sam sa njima godinu dana, njihove motive razumem, oni često nisu sposobni za druge poslove, to je ipak lakši način zaradjivanja, mnogo je lakše to, nego da kopaju po ceo dan. Ljudi biraju lakše poslove, to je razumljivo, zaista ne bih mogao da ih osudim. Ne samo da biraju lakše poslove, nego često biraju poslove koji im preostanu, oni su često u situaciji da im ostane samo snimanje porno filmova, pa to i urade.

* * * * *

Pornografiju su izumeli muškarci zbog sopstvenih potreba, tačnije da bi erotizirali svoju nadmoć, smatraju mnogi autori, a ima i protivnika ovakvog mišlljenja. Lin Sigal, profesor psihologije i ženskih studija na Univerzitetu u Londonu, kaže da je razlog što muškarci masovno upražnjavaju pornografiju zapravo njihov strah od impotencije, infantilna anksioznost od kastracije, što izaziva njihovo osećanje neprijateljstva prema ženama. «Kroz pornografiju, muškarci izbegavaju stvarnu ženu, umanjuju svoj strah i stvaraju iluziju o svojoj seksualnoj moći, intimizirajući se sa čvrstim kao kamen muškim polnim organom većim nego u stvarnosti» ,kaže Sigal.
Koreni pornografije sežu još u rano detinjstvo. Istraživači ukazuju da se dečaci dok su bebe vaspitavaju u mnogo rigidnijem ambijentu nego devojčice. Kako dečaci odrastaju, roditelji ih uče da se uspeh može ostvariti samo kroz takmičenje. Da bi opstali u surovom muškom svetu, dečaci uče da ne treba da veruju svojim osećanjima i da ne treba da ih ispoljavaju. Postaju tako podozrivi prema drugim muškarcima i kao rezultat veoma se često osećaju usamljenima i izolovanima. Muškarci se takođe osećaju ugroženima zbog moći emocija koje poseduju žene. Jedini izlaz iz izolacije u kojoj se nalaze muškarci vide u tome da ih žene seksualno prihvate, što izaziva dodatnu frustaciju i zato se često okreću pornografiji. Za razliku od stvarnog života, u svetu pornografije autoritet muškarca je neupitan, a žena je zahvalna sluškinja, koja ispunjava sve njegove želje. Iluzija je tako stvorena. Psihoanalitičar Estela Veldon, autor teksta "Majka, Madona, Kurva," kaže da mnogi muškaraci uvlače svoje partnerke u korišćenje pornografije. Obično kažu "Zar ne želite bolji seksualni život". Znam za slučajeve gde su muškarci koristili svoje žene u porno igrama a potom i svoju decu. Kada par zajedno upražnjava pornografiju dobija iluziiju da su bliže jedno drugome. Snimaju svoj seksualni odnos i osećaju se zapravo izvan sebe samih. Taj dehumanizirajući aspekt je bitan deo pornografije. To dehumanizira drugu osobu, odnos među partnerima i bilo kakvu intimnost," kaže Estela Veldon. Američki socioglog Heri Brod (Harry Brod), napisao je interesantan esej "Slatke muke, bolna zadovoljstva", u kome ističe da je pornografija štetna, jer ohrabruje ljude da uspostavljaju površne odnose. "Ljudi koji upražnjavaju pornografiju osećaju se zapravo mrtvima iznutra i nastoje da izbegnu da se suoče sa tim bolom. Postoji osećanje slobode, ali koje je privremeno. Zato se pornografija ponavlja – morate joj se stalno vraćati da biste održali tu iluziju," kaže Brod. U napadima na pornografiju Robin Morgan je sredinom 70-tih godina prošlog veka lansirala doktrinu da je "Pornografija teorija, a nasilje praksa." I mnogi drugi autori su kasnije tvrdili da pornografija dehumanizuje i tretira ženu kao objekt. Međutim, tokom 90-tih godina klatno se delimično pomerilo u prilog odbrane pornografije. Tako su mnoge feministkinje podržavale pornografiju. Pojedine aktiviskinje feminističkog pokreta su čak snimile porno filmove, u kojima su igrale glavne uloge, propagirajući sadomazohistički seks. Kemil Pegli tvrdi da pornografija ne može biti odvojena od umetnosti.
Bill Margold spada u glumce koji su najduže glumili u porno filmovima. On kaže da se odlučio na takav životni put, da bi zadovoljio želju muškaraca u svetu, u kome se ne pridaje mnogo značaja željama žena. "Hteo sam da omogućim muškarcima, koji gledaju filmove, specifičan odnos sa ženama koje nisu mogli da imaju u realnom životu, dok su odrastali. Brutalno seksualno ponašanje prema ženi u porno filmovima je neka vrsta osvete za neostvarene snove u realnosti," smatra Margold.
U najdrastičnijoj formi, pornografija može da vodi i do seksualnog nasilja odnosno kriminala, mada je ova tvrdnja predmet najvećih polemika i osporavanja.
Najdrastičniji je primer Teda Bandija iz SAD, serijskog ubice, čiji su motivi bile seksualne prirode. Bandi je osuđen na smrt. Noć pre pogubljenja 1989 godine, u jednom radio intervjuu, on je objasnio svoju zavisnost od pornografije. "To se dešava postepeno. Postajete sve zavisniji kao i u slučaju ostalih opijata. Bili su mi potrebni sve intezivniji sadržaji da bi se uzbudio, sve dok nisam dosegao tačku kada je pornografija otišla predaleko. Dostigne se stadijum u kome se čovek znatiželjan da vidi da li to što radi, uključujući i ubijanje, omogućava veće zadovoljstvo nego čitanje ili gledanje porno sadržaja," kazao je Bandi.

* * * * *

RSE: Gospodine Stankoviću, mi u glavnom večeras govorimo o aktivnim učesnicima u porno industriji, na koji način vi oblikujete film i na koji način se obraćate onome što se zove konzument? Vidimo da je konzumenata mnogo, kakvu poruku želite da pošaljete muškarcima, a kakvu ženama? Šta mislite da oni očekuju od filma koji vi režirate?

STANKOVIĆ: Kao prvo, ja se jako se dobro zabavljam snimajući te filmove, zaradim neki novac, kojim izdržavam moju porodicu, a ja sam vaspitan tako da je za mene sramota krasti lagati i ubiti. Pored snimanja ove vrste filmova, nema motiva koje nisam snimao, rok koncerti, modne revije, slikao sam sve političke skupove i dogadjaje itd.

RSE: Po vašoj proceni, šta muškarac kao konzument, odnosno žena kao konzumentkinja, očekuje, šta je to njena potreba ili njegova potreba da bi gledali vaš ili bilo koji drugi film?

STANKOVIĆ: Postoje ljudi koji se zovu pornofili, vole to da gledaju, kao što postoje ljudi koji vole da gledaju drame, istoriske spektakle. Ljudi prvenstveno žele da se zabave.

RSE: Da li su to ljudi koji u realnosti imaju neki seksualni problem, da li su na neki način inferiorni u tom segmentu svog života, pre svega seksualnog?

STANKOVIĆ: Pornografija je planetarni manifest životnih radosti, mi tu ne vidimo da niko nikog ubija. Pogledajte večeras bilo koji film na bilo kojoj televiziji, od početka do kraja je uradjena scena gde neko nekom puca u glavu, prosipa mu creva. Ja čak imam jednu teoriju po kojoj: gospodari sveta, kojima još uvek više odgovara u finansiskom smislu zarada stečena na ratovima, namerno napadaju pornografiju iz svih oružija, kako bi skrenuli pažnju sa svoje monstruozne namere zavadi: pa vladaj. Ja imam potpuno drugu devizu, možda najbolji odgovor na vaše pitanje – vodimo ljubav a ne rat. Možda će vodjenje ljubavi, na način na koji sam ga ja prikazao kamerom, nekome biti simpatičan a nekome ne, ali, kao što znamo, o ukusima se ne raspravlja. Hteo bih da javno pohvalim Mladena Djordjevića, na prvom mestu kao dobrog čoveka i očigledno veoma talentovanog režisera, koji je dao ogroman doprinos boljem sagledavanju ove zanimljive teme o kojoj i mi večeras ćaskamo. Nadam se, u želji da se do prave istine dodje, da će u svakom budućem razgovoru prvenstveno biti pozivani merodavni ljudi, koji svojim likom i delom mogu najkonkretnije da govore o ovoj zanimljivoj temi, a ne neki kao što je bila ona dama, koje se zbunila na vaše konkretno pitanje i nije znala šta da kaže, koji ustvari imaju puno predrasuda o pornografiji. Mladen je svojim filmom dao nemerljiv doprinos srpskom sagledavanju ove teme, to su Madjari, Česi, Amerikanci uradili davno. Ako mi Srbi ne možemo da proivedemo dobar automobil, kao Nemci ili nešto drugo, imamo bar puno lepih mladića i devojaka i možemo deo svetskog kapitala da usmerimo i na Beograd. Za vašu emisiju daću jednu ekskluzivnu vest: doneta je odluka da Beograd u maju mesecu dobija svoj prvi Sajam erotike, Madjari ove godine imaju svoj deseti. Daj bože da se ta ideja realizuje na najbolji mogući način u Beogradu, i da Srbi koraknu u svet sa osmehom na licu, sa radošću i sa svim zadovoljstvima, koje život sam po sebi pruža.

RSE: Hvala vam puno, bio je to reditelj porno filmova S. Stanković i vidimo se na tom sajmu, predpostavljam da ćete tamo biti. Mladene da li ćete i vi obići sajam?

DORDJEVIĆ: Naravno.

RSE: Mnogo smo govorili večeras o licemeriju, pa vas moram pitati da li bi ste vi prihvatili režiranje jednog porno filma?

DJORDJEVIĆ: Imam trenutno druge planove, ovo je ipak bio dokumentarni film o srpskoj porno-industriji.

RSE: Ovo vaš diplomski film na Fakultetu dramskih umetnosti, šta bi vas sprečilo da režirate jedan porno film?

DJORDJEVIĆ: Ne vidim ja tu neke prevelike prepreke, ja bih se čak i upustio u to, i moram da kažem, a to se vidi i na bitnim svetskim festivalima, da se granica izmedju porno filma i da kažem „strejt“ filma ruši. Bitni autori, kao što su Lars Fon Trir i ostali, se vrlo hrabro upuštaju u porno vode i njihovi filmovi imaju dosta eksplicitne scene, imaju porno scene. Ta barijera se ruši i umetnost, inače, ne bi trebala da ima nikakve granice i nikakve zabrane. Dešava se jedna pozitivna stvar, zašto se ne bi bilo koji autor upustio u tako nešto, jer sa umetničke tačke gledišta porno žanr je neistražen i moglo bi se tom žanru prići i sa većim ambicijama. Kada to kažem, ne podcenjujem rad porno reditelja ali samo kažem da bi možda i mi školovani mogli da se upustimo u jednu takvu avanturu.

RSE: Kako to sad stoji sa filmom, možda je ovo jedini način da se preživi od ovog posla u Srbiji.

DJORDJEVIĆ: Uopšte, što se tiče filma, ne može da se preživi, niti bi ti „umetnički“ pornići pomogli, sa preživljavanjem, to je potpuno druga priča.

RSE: Dragane, kakvu poruku šaljete ovim filmom „Made in Serbia“?

NIKOLIĆ: Stanje u društvu kroz pornografiju, mislim da je veoma jasno da je ono teško, i da je veoma crno i mračno.

RSE: Mladene, kakva je sudbina filma, za dva dana na Festu, a onda pred beogradsku publiku, a zatim? Zbog nekih momenata u filmu, ne verijem da će biti prikazan na televiziji.

DJORDJEVIĆ: To ćemo još videti, mislim da će to radije prihvatiti neke strane televizije, no o tom potom, ali što se tiče bioskopa mi sad imamo neke pregovore, dosta su velike šanse da se ostvari distribucija u dva bioskopa u Beogradu, doduše u nekim poznijim terminima, tako da će beogradska publika imati priliku da to vidi i nakon Festa.
XS
SM
MD
LG