Dostupni linkovi

logo-print

Belgija u Bosni?


Na samom početku, govori Vedran Peršić, portparol Visokog ureda u Sarajevu, koji podsjeća šta je tačno rekao Ashdown i u kom kontekstu:

„Pa, kada Visoki predstavnik govori o Belgiji, on prije svega misli na mogućnost da Bosna i Hercegovina u svom konačnom izgledu, znači kako bi mogla da izgleda, ne bi trebala da izgleda kao centralizovana država, kao recimo Francuska, već kao jedna decentralizovana država kao što je Belgija.“

Kraljevina Belgija federalna je država sa tri regiona i deset provincija, odnosno kantona. Na sjeveru zemlje je Flandrija koja je holandsko govorno područje, jug zemlje je Valonija – frankofonsko područje, u sredini Brisel – glavni grad, zaseban region i dvojezično mjesto. Manje od jedan posto od ukupno deset miliona stanovnika njemačka je manjina.

Politički analitičar Jorn de Cock kaže da je Belgija geografski, jezički, pa čak i kulturološki vrlo raznolika zemlja i vrlo komplicirana:

DE COCK: Uz to se još uvijek vode rasprave treba li i to postojeće stanje, koje je uvedeno ustavnim promjenama 1993. godine, još više federalizirati, odnosno razlučiti. Hvala Bogu da se još uvijek samo diskutira, nema nasilja...

RSE: Belgija ima kralja, koji ima više ceremonijalnu nego vladajuću ulogu, ali je važan jer nije ni Flamanac, ni Valonac, nego prosto prvi Belgijanac. U federalnoj Skupštini podjednak je broj obje etničke grupe, baš kao i u Vijeću ministara koje ima izvršnu vlast. Ministarstvo vanjskih poslova na primjer, pripada ovom nivou vlasti:

DE COCK: I onda imamo, i tu počinje ono komplicirano, jednu flamansku, jednu valonsku i jednu skupštinu za Brisel. Tri skupštine koje odlučuju o masu praktičnih, životnih stvari – na primjer obrazovanju. Važno pitanje koje je potpuno regionalizirano, nema državnog belgijskog, postoje flamanski, francuski pa čak i njemački ministar obrazovanja, iako manje od jedan posto ljudi govori njemački

RSE: Ministri su dakle različiti, a programi?

DE COCK: I ti može biti potpuno različito, ali nije. Djeca danas u Evropi imaju vrlo slične programe, svi uče skoro isto. Tu nema velikih razlika. I to je razlika u odnosu na Bosnu. Mi nismo imali rat, tako da ne postoji opasnost da bi na primjer neko frankofonsko dijete moglo učiti drugačiji razvoj ili temelje svoje zemlje, ili iskrivljenu istoriju.

RSE: Belgija ima ukupno sedam parlamenata u kojima se odlučuje o životu u toj zemlji. Na pitanje nije li to previše za jednu tako malu zemlju, Jorn deCock odgovara:

DE COCK: Jeste, to je puno, ali šta je alternativa? Osim toga, svjedoci smo da sistem funkcionira. Ja znam da čovjek koji ovdje studira pravo ima pune ruke posla. Komplicirano jeste, ali da se nismo za to odlučili, Belgija bi već bila podijeljena.

RSE: Nije li sistem preskup?

DE COCK: Naravno, skup je, naravno da imamo previše ministara, ali šta je alternativa? Bolje i malo više platiti za funkcionalan sistem koji zemlju drži na okupu, nego podjela, sukob, nezadovoljstvo, loša atmosfera…

* * * * *

Prema tabeli Ujedinjenih naroda, na kojoj se ocjenjuje bogatstvo i kvaliteta života država u svijetu, Belgija se uvijek kreće između trećeg i četvrtog mjesta. I upravo ta kvaliteta života je nešto što dvije grupe drži na okupu, jer, bez obzira na antagonizme, niko nije spreman tako olako trampiti dobar život za neovisnost.

Bosna je pak zemlja razjedinjena u siromaštvu, a decentralizacija po belgijskom sistemu jako puno košta. Bosna je zemlja izvan bilo koje međunarodne asocijacije i svjetskog konteksta, Belgija je članica Evropske unije i sjedište ne samo Unije, nego i NATO pakta.

Pa zašto se onda u opetovanim raspravama o uređenju balkanskih država često kao primjer i model izvlači ovaj belgijski, pitali smo Ines Sabalić, izvještača iz Brisela:

„Za Belgiju se kaže da je to najzapadnija balkanska evropska zemlja ili da je to Bosna sa jako puno novaca. Kada se kaže da je Belgija zemlja sa jako puno novaca, to znači da unutra postoji jaki etnički sukob, koji se, normalno, izražava nešto drugačije nego kod nas, dakle nema tog nasilja, ali da je novac taj koji Belgiju drži na okupu. Ta zemlja je decentralizirana do te mjere da je teško reći po čemu su Flandrija i Valonija jedna zemlja. Teško ćete naći Valonce koji govore holandski. Nizozemci su govorili francuski, pogotovo u starijim generacijama, međutim više se ne razumije samo po sebi da mlade generacije uče francuski. Na ličnim kartama iz Flandrije ime i prezime piše na holandskom i na engleskom, ali ne i na francuskom.“

* * * * *

RSE: Bosnu i Hercegovinu, prema Ustavu, naseljavaju tri ravnopravna naroda – Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Iako ih ima, ostale niko ne pominje. U kolokvijalnom govoru svi će bosanskohercegovački susjedi reći za stanovnike BiH – Bosanci ili Hercegovci, ali kad ih prebrojavaju, uredno će se vratiti imenima Srbin, Hrvat, Bošnjak ili čak Musliman. U Belgiji je oficijelna nacionalnost – Belgijanac. Kako se, međutim, u stvarnom životu izjašnjavaju ljudi?

DE COCK: Različito. Postoje Flamanci i Valonci koji na to pitanje odgovaraju – ja sam Flamanac, odnosno ja sam Valonac, ali i sa Belgijanac. Postoje i oni koji se nazivaju Evropljaninom. Ne postoji zakon po kojem se morate identificirati. Odgovor ustvari ovisi od političke opredijeljenosti. Postoje i Flamanci i Valonci koji žele vidjeti podijeljenu zemlju, ali većina ipak želi zadržati postojeće stanje.

RSE: U Bosni i Hercegovini su tendencije različite, dezintegrativni faktor je jak, a nema bogatstva koje bi uvjetovalo ili ako hoćete prisiljavalo ljude da se iz praktičnih razloga drže zajedno. Čisto poređenja radi sa bosanskohercegovačkom stvarnošću, pitali smo Jorna deCocka šta se dešava kad Belgija igra utakmicu sa Francuskom, odnosno Nizozemskom, za koga navijaju Flamanci, odnosno Valonci?

DE COCK: Oba za Belgiju. Postoje tri stvari u Belgiji koje Belgiju drže na okupu: kralj, nogometna reprezentacija i kulturološka sličnost unatoč razlikama.

RSE: Bosna i Hercegovina nema kralja, nego Paddy Ashdowna, koji uskoro odlazi. Za reprezentaciju, i kad ima uspjeha, navija u najboljem slučaju polovina stanovnika. Igra li se sa susjedima, niti toliko. Jorn deCock na kraju razgovora o kompliciranom belgijskom državnom uređenju kaže:

DE COCK: Mi smo zemlja kompromisa i to je ono što se u Bosni mora još učiti.
XS
SM
MD
LG