Dostupni linkovi

logo-print

Samostalno ili sa Srbijom?


RSE: U današnjem Mostu organizujemo prvi javni dijalog izmedju predstavnika dva crnogorska pokreta – Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbija i Crna Gora i Pokreta za nezavisnu Crnu Goru. Prošle nedelje na sednici Upravnog odbora Pokreta za zajedničku državu rečeno je da je ovaj pokret otvoren za civilizovan dijalog sa pobornicima samostalnosti, što su ovi odmah prihvatili, ističući da oni već duže vremena poručuju da je Crnoj Gori neophodan dijalog o najkrupnijem držvanom pitanju. Most se obratio rukovodstvu oba pokreta sa ponudom da organizuje takav dijalog. Odgovor obe strane bio je pozitivan.

Gospodine Kadiću, zašto bi Crnoj gori bolje bilo da svoju budućnost gradi u zajednici sa Srbijom nego da bude samostalna država?

KADIĆ: Jasno je da su Srbija i Crna Gora države koje je stvorio jedan narod, upravo sa ciljem da žive zajedno, naši preci su to znali mnogo prije nas i ova država Srbije i Crne Gore funkcioniše evo više od osamdeset godina. Zašto je Crnoj Gori bolje da bude u zajednici sa Srbijom? Ne postoji nijedan razlog da bude drugačije. Ne znam nijednu ozbiljnu studiju koja bi pokazala da Crna Gora sa ovakvim razvojem privrede i nivoom razvoja može da bude samostalna. Medjunarodni monetarni fond, na primjer, kaže da Crna Gora ne može, i kad bi bila samostalna, da udje u tu organizaciju. I Evropska unija potvrdjuje naš stav da će Crna Gora u zajednici sa Srbijom prije ući u Evropsku Uniju. Ako bi došlo do odvajanja, svi ozbiljni ekonomski stručnjaci govore da će u tom slučaju Crna Gora kasniti. Dalje, mi smo u 21 vijeku, prošlo je vrijeme podjela, stvaranja malih država. Nelogično je da se traži cijepanje jednog jedinstvenog ekonomskog prostora kad znamo da danas evropsku porodicu čini 25 članova i da je Evropska unija bukvalno jedinstveno tržište, a tržište, odnosno ekonomija je ono što treba da spaja a ne da razdvaja. Jedan od argumenata jeste i odbranbeni. Sigurno je da više neće biti značajnijih potresa u ovom dijelu Balkana, ali je jasno da bi Crna Gora kao samostalna država bila nestabilna u smislu odbrambenog sistema. Ne treba zaboraviti činjenicu da projekt Velike Albanije nije stavljen ad acta nego se samo pod odredjenim okolnostima mijenja i da dalje živi. Itekako je bitan i socijalni faktor. Ne postoji porodica u Crnoj Gori koja nema nekog rodjaka u Srbiji. Preko 10 hiljada crnogorskih studenata studira na univerzitetima u Srbiji. Ako bi se desilo da Crna Gora bude samostalna, normalno da bi se ti studenti drugačije tretirali. Sve to ukazuje na apsolutnu prednost državne zajednice Srbije i Crne Gore u odnosu na samostalnu Crnu Goru, a tu prednost itekako uvidja danas i Evropska unija.

IVANOVIĆ: Ne znam da li je vam je zaparalo uši ono što je konstanta u argumentima gospodina Kadića, a to je - jedan narod, jedna država, jedan prostor. Upravo ta činjenica pokazuje da je prilaz Pokreta za zajedničku državu Srbija i Crna Gore antievropski i anticivilizacijski jer počiva na etnicitetu, dok Pokret za nezavisnu Crnu Goru afirmiše gradjanski pristup i zalaže za formiranje Crne Gore kao slobodnog, otvorenog, gradjanskog i civilnog društva. Potpuno je irelevantno pitanje kakav će biti državni okvir, suština je šta će biti u tom državnom okviru, bila to samostalna Crna Gora ili zajednička država sa Srbijom. S obzirom na iskustvo iz ovih – da ne idemo sada u istoriju i da se pozivamo na djedove i na babe – posljednjih petnaest godina mi smatramo da projekat samostalnosti predstavlja za Crnu Goru mnogo bolji i mnogo brži put u društvo evropskih naroda. Mislim da je projekat samostalne Crne Gore interes i Srbije, jer će Srbija takodjer nakon petnaest godina more konačno znati gdje su njene granice. Jer, granice Srbije su bukvalno bile mora. Da li su na liniji Karlovac-Karlobag-Virovitica, na Zidanom Mostu, negdje po sredini Bosne, na Drini ili ne znam gdje. Srbija bi, znači, napokon, poslije petnaest godina, ostala sama sa sobom i počela na pravi način da radi na onome što je njen dominantni interes, a to je kako stvoriti pravi demokratski ambijent i slobodno i gradjansko društvo.

KADIĆ: Ja sam govorio o ekonomskim, socijalnim i odbrambenim razlozima koji idu u prilog zajedničke države, a pomenuo sam i istorijske i kulturne. Od gospodina Ivanovića nijesam čuo nijedan argument koji bi dao prednost samostalnoj državi. Gospodin Ivanović pominje etnički princip, a ja govorim o jedinstvenom ekonomskom prostoru i zajedničkom tržištu. On je, izgleda, više zabrinut za stanje u Srbiji, kako će Srbija proći, a ja govorim o prednostima koje će Crna Gora imati u zajedničkoj državi.

IVANOVIĆ: Vidim da gospodin Kadić nije shvatio ono što sam pričao, tako da ću da pojasnim. Pričao sam o tome koje vrijednosti dijeli Crna Gora onako kakvu je vidi Pokret za zajedničku državu, a koje vrijednosti dijeli Crna Gora onako kakvu je vidi Pokret za samostalnu Crnu Goru. Riječ je o ambijentu u kome ćemo da živimo i vi, gospodone Kadiću, i ja i naša djeca. Da li taj sistem vrijednosti predstavljaju gusle, trube, "Marš na Drinu", boj na Kosovu, skandiranja na sportskim utakmicama "Ustaše, ustaše", kamenovanje autobusa koji dolaze s albanskim turistima, promovisanje kulturnog modela turbofolka, kiča i šunda, ili su to evropske vrijednosti – otvorenost, multikulturalnost i suživot ? Vi kažete da vas Evropa podržava. Ne znam kako vas može podržavati s vašom pričom o Velikoj Albaniji od koje je Crna Gora kao ugrožena.

KADIĆ: Te priče o ksenofobičnosti su prazne i bez ijednog argumenta. Evropa nas apsolutno podržava. Čuli ste nekoliko puta, gospodine Ivanoviću, vi to itekako pratite, novinar ste, stav Evropske unije, odnosno gospodina Solane, da je za Crnu Goru i Srbiju najbrži put ulaska u Evropu - zajedno, a ne pojedinačno. Gospodin Ivanović govori kao da ja ne znam šta je civilizacijsko, šta je gradjansko, a za svoj Pokret tvrdi da je civilizacijski i gradjanski. To se, medjutim, ne može reći za one koji hoće da se dijele danas u 21 vijeku. Oni hoće da rade upravo ono što se radilo prije petnaest godina, hoće da izdrobe jedinstveni prostor i pretvore ga u male feude. Priča ovog Pokreta je vraćanje u srednji vijek.

IVANOVIĆ: Godi mi kada slušam i gospodina Kadića i pripadnike Pokreta za zajedničku državu kako govore o Evropskoj uniji s velikim uvažavanjem i s velikim pijetetom i kako se hvale podrškom koju imaju od gospodina Solane. Problem je, medjutim, u tome što mi ponekad zagovornici ideje zajedničke države djeluju, da budem malo metaforičan, kao ljudi koji se po danu hvale kako se druže sa Solanom, a po noći idu po hercegovačkim pećinama da se nadju s Radovanom Karadžićem da odigraju partiju pokera ili da dovrše njegove memoare. Nije dovoljno reći - mi smo za Evropsku uniju, važno je šta to podrazumijeva. Evo, ja bih volio da čujem od gospodina Kadića kakav je odnos Pokreta za zajedničku državu prema onome što se desilo u posljednjih petnaest godina, konkretno prema ratnom zločinu, prema gospodinu Radovanu Karadžiću i gospodinu Ratku Mladiću, prema onom što je uradjeno u Dubrovniku, Srebrenici, Vukovaru. Znam da to nervira gospodina Kadića, ali ja moram da na tome insistiram. Bilo je tragikomično gledati nekoliko posljednjih nastupa te ujedinjene opozicije po podgoričkim ulicama, kada su njihove pristalice nosile zastave Evropske unije umjesto nekadašnjih zastava sa mrtvačkom glavom, a ispod tih zastava pjevali su pjesme koje su pjevale svih ovih petnaest godina, a pogotovo prije petnaestak godina: "Igrale se delije" i "Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala, nije mala, nije mala, tri put ratovala, i opet će i opet će ako bude sreće". Znači, vokabular nije promijenjen.

KADIĆ: Ja se uopšte ne nerviram, ne znam odakle gospodinu Ivanoviću ta ideja. Pažljivo ga slušam i apsolutno sam smiren. Njegova nervoza i nedostatak argumenata ukazuje da su argumenti Pokreta za zajedničku državu apsolutno dominantni. Te priče o periodu prije petnaest godina, otkud mi sad sa Solanom i tako dalje - su naprosto smiješne. Čini mi se da su tvorci tog vašeg Pokreta ne tako davno bili glavni zagovornici i nosioci upravo ovog što vi pokušavate da pripišete nama. Što se nas tiče, mi se nećemo vraćati u prošlost, neka se svako osjeća kako se želi osjećati. Mi želimo u dijalogu argumentima da pokažemo prednosti zajedničke države, odnosno boljitak koji će ona donijeti Crnoj Gori koju je ova vlast, tokom ovih petnaest godina, dovela apsolutno do prosjačkog štapa. Crna Gora užasni loše živi. Govoriti da je inflacija u Crnoj Gori četiri posto - to se može pričati samo ljudima koji ništa ne znaju. Ne može ni da bude inflacije kada danas u Crnoj Gori ništa ne radi.

IVANOVIĆ: Vi ste potpuno u pravu da je standard u Crnoj Gori na veoma niskom nivou. Ali vi u isto vrijeme kažete da se nećete vraćati u prošlost, a upravo je to suština. Šta je uzrok ekonomskog stanja koje danas imamo u Crnoj Gori? Uzrok tome je politika koju ste vi, gospodine Kadiću, to jest vaš Pokret i vaša stranka, podržavali svih ovih petnaest godina. To je politika koja je počela sa pričom o izbacivanju slovenačkih frižidera i zamrzivača, a krenula je iz ekonomskog ambijenta u kome je prosječna plata bila 1000 maraka, što se danas može računati kao 1000 eura, a sada je ta plata 200 eura. Slovenija je ušla u Evropsku uniju, Hrvatska je na pragu Evropske unije, a gdje su Srbija i Crna Gora. Ne možemo da stavimo pod tepih ono što se dešavalo prije petnaest godina i da kažemo: "Puj, pike, ne važi". Ne možemo praviti ozbiljnu državu, bez obzira na njen državni okvir, ako se ne suočimo s onim što je bilo u ovih petnaest godina. Ja sam vas, gospodine Kadiću, pitao da mi kažete koji je stav vašeg Pokreta naspram ratnog zločina ili magnum crimena koji je počinjen u Bosni. Mi smo se po tom pitanju razlikovali svih ovih petnaest godina. Mi smo 1989-1990. godine, znači prije nego što je počeo rat, održavali u Crnoj Gori mitinge pod sloganom "Danas je junaštvo ne ići u rat", a ljudi koji su danas u vašem Pokretu zagovarali su Gazimestan, Ušće, "Samo sloga Srbina spasava" i "Svi Srbi u jednoj državi".

KADIĆ: Na pitanje gospodina Ivanovića šta je uzrok ove bijede, ali apsolutne bijede u Crnoj Gori, odgovor je jednostavan i vrlo konkretan - a vlast. Da budem još precizniji - za ovakvo stanje u Crnoj Gori, za ovakvu socijalnu katastrofu, kada preko osamdeset posto stanovništva ne može da sastavi kraj s krajem, odgovoran je gospodin Đukanović i vlast oko njega. Petnaest godina u Crnoj Gori je ista vlast. Pa nismo valjda svi mi u Crnoj Gori tako kratkog pamćenja, pa da ne znamo ko je prije petnaest godina imao i šta je imao i ko šta sada ima. Šta je ova vlast uradila za ovaj narod? Danas nema nijedne fabrike u Crnoj Gori koja radi, osim šverca i trgovine ljudima. Pogledajte samo koliko su našli droge. Preko 30 hiljada mladih ljudi je probalo drogu. O tome prije 15 godina nije bilo ni pomena. Stalno se vraćate na priču o zločinu, gospodine Ivanoviću. Zločin je zločin i nijedan nema opravdanja. Ali mora se utvrditi istina o zločinima. Da ih je bilo, bilo ih je i to nije sporno. Prema tome, dajte da se ne vraćamo u prošlost nego da govorimo o prednostima jednog i drugog koncepta. Ja iznosim argumente, a vi govorite nekim za mene zapanjujućim izrazima, nekom retorikom za koju sam mislio da je prevazidjena barem u naše vrijeme.

IVANOVIĆ: Znate li koliko je prošlo od Drugog svjetskog rata? Preko šezdeset godina. I upravo ovih mjesecin se u Berlinu podiže jedan monumentalni spomenik žrtvama holokausta. Znači, šezdeset godina se jedno gradjansko, demokratsko i moderno društvo, kakvo je njemačko, suočava s onim što je jedna neodgovorna i skandalozna vlast počinila u Drugom svjetskom ratu. Mi smo na jednom mikro planu imali sličnih dešavanja i ne možemo sada da napravimo super bogato i super srećno ekonomsko društvo, a da u glavama većine ljudi ostanu teorije krvi i tla, etniciteta, klerikalizma i sve ono što vi i dalje propagirate.

KADIĆ: Gdje se vi čuli da mi to propagiramo? Niste mogli nigdje čuti da je ijedan čelnik našeg Pokreta iznosio te teze.

IVANOVIĆ: Evo, sad ću vam reći. Ne šta je rekao neko od čelnika, nego šta piše u vašem osnivačkpm papiru koji je proslijedjen svim članovima Upravnog odbora. U vrhu tog papira stoji: "Formira se Pokret za evropsku državnu zajednicu Srbija i Crnu Gora", a tekst se završava usklikom "Sve za srpstvo-srpstvo nizašto".

KADIĆ: To uopšte nemamo u Deklaraciji, nemojte. Nemojte pričati o onome što ne postoji, molim vas. Neko vam je vjerovatno podmetnuo taj papir.

IVANOVIĆ: Nije mi podmetnuo, nego je to poslao gospodin Vuksanović, glavni organizator vašeg Pokreta. Drugo, je li gospodin DJuretić - sad ćete reći da nije ni on - istoričar i uglednik beogradskog ogranka vašeg Pokreta na osnivačkoj skupštini u Beogradu rekao da će, kad prevlada opcija zajedničke države, svi oni koji su bili protivnici toga biti protjerani i da će se Crna Gora, kako je on rekao, očistiti od takvih izroda.

KADIĆ: To je tačno i izjavu gospodina DJuretića smatram apsolutno neodmjerenom, ali gospodin Ivanović neće da kaže i drugi dio. Istog trenutka se od te izjave ogradio profesor Ušćumlić, koji je predsjedavao sjednicom, kao i gospodin Tadić, predsjednik beogradskog Pokreta. A gospodin Ivanović, kao slobodni novinar, kao čovjek koji bi prije svega trebao da vodi računa o istinitosti informacija, nije se ogradio od izjave gospodina Krivokapića, predsjednika Skupštine Crne Gore, koji je rekao da ovi takozvani terazijski, znači pežorativno, Crnogorci ne vrijede ni prazna fišeka. Ako hoću da pravim analogiju, onda bi po toj logici ljudi koji se u Crnoj Gori zalažu za zajedničku državu zaslužili pun fišek. Mnogo je značajnije i mnogo važnije kada takvu izjavu da gospodin Krivokapić koji je predsjednik Parlamenta, nego gospodin Duretić koji je istoričar i nije nikakav funkcioner. I prosto je nevjerovatno da se ni razne medjunarodne organizacije, ni posmatračke misije nijesu ogradile od te skandalozne izjave, jer gospodin Krivokapić je predstavnik zakonodavne vlasti. Medjutim, vrijeme fišeka je prošlo, nastupa vrijeme argumenata. Mi naše argumente iznosimo, govorimo o prednostima onoga za šta se zalaže naš Pokret. Od vas, gospodine Ivanoviću, nijesam čuo nijedan argument, samo priče o petnaest godina unazad, ko je bio ratnohuškač i tako dalje. Pri tome zaboravljate da je gospodin Đukanović bio cijelo vrijeme na vlasti, on se slikao kod Dubrovnika.

IVANOVIĆ: Gospodin Kadić sad banalizuje čitavu priču svodjenjem na personalni nivo - ko je za Đukanovića, ko je protiv njega. Njihov je usud, medjutim, što su oni podržavali Đukanovića u onoj njegovoj najgoroj fazi, kada je gospodin Đukanović zajedno sa gospodinom Bulatovićem bio namjesnik Miloševića za Crnu Goru i kad su sve ove stvari o kojima pričamo počinjene.

KADIĆ: Dobro ste to konstatovali. Asplutno se slažem da je gospodin Đukanović bio namjesnik gospodina Miloševića. Drago mi je da se tu slažemo.

IVANOVIĆ: Da, ali rekao sam i to da je vaš usud to što ste ga vi podržavali u toj fazi, za razliku od nas. A onda kad se počeo distancirati od gospodina Miloševića, ne samo personalno, nego i od sistema vrijednosti zasnovanog na etničkom konceptu koji je gospodin Milošević propagirao dok je bio politički živ, a koji je, nažalost, i danas u Srbiji dominantan, vi ste onda počeli da se ogradjujete i da se distancirate od gospodina Đukanovića i ostali ste do posljednjeg daha u zagrljaju gospodina Miloševića. Plakali kad ga je gospodin Đindjić poslao za Hag. Gospodin Žižić, koji je sada predsjednik Upravnog odbora vaseg Pokreta, u znak protesta je podnio ostavku na mjesto predsjednika savezne Vlade. To je, znači, bio protest protiv hapšenja čovjeka koji je od svih evropskih relevantnih institucija, na koje se gospodin Kadić sada poziva, ocijenjen kao autor zločinačkog projekta, najvećeg u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Gospodin Žižić, koji danas personifikuje vaš Pokret, plakao je kad je taj čovjek poslat tamo gdje treba. Ja nemam ništa protiv priča o korupciji i lošoj ekonomiji, naprotiv, ali problem je u tome što, kad vi kritikujete gospodina Đukanovića ili kad ta kritika dolazi iz Beograda, ona ne dolazi zbog toga što iza toga stoji namjera da se ukloni loš vladar, pa da se u Crnoj Gori napravi demokratski evropski ambijent, nego samo zbog toga što se gospodin Đukanović zalaže za projekat koji politički, ideološki i etnički ne odgovara zvaničnoj politici Beograda i opoziciji u Crnoj Gori. Kada bi Đukanović promijenio ploču, kada bi se vratio na ono za šta je bio od 1990. do 1995. godine, kada bi rekao da je za zajedničku državu, vi biste ga, kao i oni iz Beograda, nosili na ramenima. Gospodin Bećković je 1991-1992. godine pisao čitave ode o gospodinu Đukanoviću, nazivao ga mladim herojem, borcem, i tako dalje. Partner opozicije u Crnoj Gori nije evropska Srbija, ona želi samo ovu Srbiju koju danas gledamo ili onu još goru koju smo gledali u vrijeme Slobodana Miloševića i gospodina Šešelja, znači, konzervativnu, izolovanu, tragikomičnu. Kako ćemo da napravimo, gospodine Kadiću, multietičko društvo, kad vi odmah u prvoj rečenici ovog razgovora govorite o Velikoj Albaniji? Pa tako je počeo rat - pričama o Velikoj Albaniji, Velikoj Hrvatskoj, ustašama, Šiptarima i balijama.

KADIĆ: U jednoj stvari smo se gospodin Ivanović i ja složili, da treba da uklonimo lošeg vladara - gospodina Đukanovića.

IVANOVIĆ: Nismo se složili. Ja sam vam rekao da vi pokušavate da banalizujete priču i svedete to na personalno pitanje.

KADIĆ: Ja samo ponavljam ono što ste vi rekli. Slažem se da je bio namjesnik gospodina Miloševića, to ste vi rekli i tu se apsolutno slažemo. A što se tiče gospodina Žižića, reći ću vam zašto je podnio ostavku. To je učnio zato što je gospodin Milošević, mimo zakona i mimo ustava, bio isporučen Hagu. Znači, čovjek je legalista i poštuje proceduru. I Evropa shvata demokratiju kao proceduru i nije dozvoljeno kršiti zakone i ustav zbog svojih ličnih interesa.

IVANOVIĆ: Tačno je da gospodin Milošević nije otpremljen u Hag po toj vašoj proceduri.

KADIĆ: Ne po našoj, gospodine Ivanoviću, već po ustavu i zakonu. Što se tiče priče oko toga s kim saradjujemo i pežorativnog termina "terazijski Crnogorci", na osnivačkom skupu u Beogradu bilo je osam ili deset akademika, preko sedamdeset profesora univerziteta i ne znam koliko još doktora nauka. Pametna država bi se s takvim ljudima, koji su se dokazali u svojoj struci, ponosila.

IVANOVIĆ: Znate li u čemu su se oni, nažalost, najbolje dokazali? U utemeljivanju zla i instaliranju gospodina Miloševića u Srbiji. Isti ti akademici, isti taj Bećković koji je vam je držao govor u Beogradu.

KADIĆ: Zar su Ljubomir Tadić i Matija Bećković bili poznati obožavatelji gospodina Miloševića? Ali dobro, to narod zna.

IVANOVIĆ: Danilo Kiš je u jednom svom djelu, zove se „Skladište“, rekao da svaki intelektualac, svaka javna ličnost, u životu polaže samo dva ispita. Ali ako padne iz ta dva ispita, onda ne pada na semestar ili na godinu, nego pada za čitav život. A ta dva ispita su fašizam i staljinizam. A ti vaši akademici, s kojim se vi dičite i kitite, i koji su bili u prvom redu na beogradskoj osnivačkoj skupštini vašeg Pokreta, pali su na tim ispitima. Oni su podržali i staljinizam i fašizam. I da imaju elementarnog intelektualnog poštenja, trebalo bi da zaćute. Kada je prije četiri-pet godina desnica, predvodjena gospodinom Hajderom, došla na vlast u Austriji, a ta desnica je u odnosu na ovu vašu desnicu zapravo ljevica, gospodja Jelinek, austrijska književnica koja je prošle godine dobila Nobelovu nagradu za književnost, samu sebe je osudila na pet godina nepojavljivanja u javnosti. To je bio njen protest kao intelektualca, dakle kao nekoga ko treba da bude savjest društva. Takvi intelektualci su potrebni i Srbiji i Crnoj Gori, a ne oni koji su zajedno sa srpskim popovima išli ispred Miloševićevih topova. To je bio naslov jednog teksta u "Monitoru" iz davne 1991. godine - "Popovi, pa topovi". Ti popovi i ti akademici kojima se vi, gospodine Kadiću, dičite i dan danas su 1989., 1990. i 1991. godine vadili kosti iz jama po Bosni i Hrvatskoj i pripremali teren za Miloševićeve tenkove koji su pobili 200 hiljada i raselili dva miliona ljudi. Želio bih od vas, gospodine Kadiću, i ne samo od vas lično nego od vašeg Pokreta, da smognete snage i kažete - preuzimamo odgovornost ili - stidimo se. Evo, ja se stidim, iako sam bio, a i sada sam, protiv toga, iako nijesam bio na Dubrovniku, niti sam mogao biti, zbog čega sam prošao Golgotu u jednoj ksenofobičnoj i nacionalističkoj Crnoj Gori. Ja se stidim zbog onoga što je crnogorska vojska uradila u Konavlima i Dubrovniku. I ja to želim da čujem i od vas koji ste to tada podržavali i koji ste tamo bili, zajedno sa tenkovima, sa popovima i sa topovima, sa gospodinom Amfilohijem Radovićem koji je išao da gusla vojnicima u Trebinju i Hercegovini, da ih nadahnjuje pred odlučne borbe za "oslobodjanje" Dubrovnika.

KADIĆ: Kako možete da te ljude nazivate staljinistima i fašistima. Koliko se sjećam, najveći otpor režimu Slobodana Miloševića je bio upravo na Univerzitetu u Beogradu.

IVANOVIĆ: Sjećate li se mitinga na Ušću? U prvom redu je sjedio gospodin Bećković i aplaudirao gospodinu Miloševiću.

KADIĆ: Ta pitanja o odgovornosti za Dubrovnik i Konavle, koja ste mi postavili i preko mene pokušavate da ih postavite našem Pokretu, treba da postavite onim ljudima koji su danas sa vama u vašem Pokretu i prije svega čovjeku koji je idejni tvorac vašeg Pokreta - gospodinu Đukanoviću. Ima tu i generala.

IVANOVIĆ: Upravo sam ih vama postavio, jer je značajan dio Crne Gore prihvatio tu odgovornost. Gospodin Đukanović se izvinio Hrvatima za Dubrovnik i Bosancima za Srebrenicu, a vi ste ga kritikovali zbog toga.

KADIĆ: Gospodin Đukanović je izgleda zaboravio ko je poslao te vojnike na dubrovački front, ko je bio vlast u to vreme. Nije valjda gospodin Kadić koji je bio u opoziciji? Strašne stvari se sada pričaju o Dubrovniku. Ja sam pročitao izjavu jednog čovjeka - neću ime da mu pomenem - koji je rekao da je "crnogorska ološ bila na Dubrovniku". Preko stotinu ljudi je tamo poginulo i taj čovjek naziva te mlade ljude, koje su gospodin Đukanović i ova vlast poslali na Dubrovnik, crnogorskim ološem. Nisam čuo nijedan demanti od takozvanih suverenista.

IVANOVIĆ: Potpuno se slažem s vama. To je bila nedopustiva generalizacija. Najveći broj ljudi je bio zaveden i izmanipulisan propagandom koju su kreirali ljudi koji sad sjede u vašem Pokretu. A oni koji su kreirali čitav taj ambijent, ti su stvarno bili ološ.

KADIĆ: Ja se slažem, ali zar nije gospodin Đukanović bio predsjednik Vlade u to vrijeme? Zar nije general Grahovac bio general u to vrijeme? Ima ih još, uzeo sam samo dva primjera.

IVANOVIĆ: To je tačno, ali je pozitivna stvar što su oni 1996.-97. godine prihvatili odgovornost za to, počeli proces suočavanja sa prošlošću i napravili otklon prema toj politici, a vi ste ih zbog toga napadali. Vi gospodinu Đukanoviću ne možete da oprostite to što je prestao da sanja velikosrpski, svesrpski san. Da je nastavio da sanja zajedno s vama i gospodinom Miloševićem o granicama i o etničkim teritorijima, on bi i dalje bio vaš najveći lider i madjioničar u ekonomskim stvarima, kako ste ga tada zvali. Suština je upravo u tome. Vi ga kritikujete upravo zbog toga što je okrenuo ledja vašoj politici i što je počeo da se izvinjava gospodinu Mesiću i gospodinu Izetbegoviću.

KADIĆ: U onoj velikoj, Titovoj Jugoslaviji bio je zakon o zaštiti lika i djela Josipa Broza. Upravo ova priča gospodina Ivanovića mi je potvrdila moju pretpostavku da Pokret za samostalnu Crnu Goru ima samo jednu funkciju, a to je zaštita lika i djela gospodina Đukanovića. To je posto nevjerovatno. Gospodina Đukanovića apsolutno ne interesuju niti ideje, niti principi, niti narod, nego samo njegova lična korist. Ne možemo pričati o nekom strahovitom zaokretu. Ne radi se o zaokretu zbog toga što je došlo do nekog prosvjećenja, nego zbog toga da bi se spasili isključivo lični interesi. Recite mi koje su prednosti samostalne Crne Gore osim jednog cilja - da se zaštiti gospodin Đukanović od mogućih medjunarodnih potjernica. Da li se vi ponosite gospodinom Đukanovićem i pričom o trafikingu?

IVANOVIĆ: Vama je gospodin Đukanović opsesija. Vi sve vrijeme pričate o njemu. Ja sam vam na početku rekao da je to banalizacija ovog pitanja. Ja ne spominjem gospodina Koštunicu.

KADIĆ: Nije banalizacija kada se govori o ljudima koji sprovode vlast. Banalizacija je vaša priča o Miloševiću koji nije više na vlasti. Evo, ovih dana imamo izjavu gospodina Kujovića, koji kaže da je nemoguće da se na referendumu - pazite, to govori potpredsjednik Skupštine - ljudi izjasne da će željeti da žive u zajedničkoj državi. Znači on unaprijed zna da je nešto nemoguće. Govorim o profilu ljudi koji kreiraju politiku. Opozicija može da bude loša, ali opozicija nije odgovorna, jer ona nema vlast vlast. Ja govorim o čovjeku koji je na vlasti petnaest godina. Recite mi, gospodine Ivanoviću, ima li vlasti u Evropi koja traje petnaest godina, osim vlasti gospodina Đukanovića? Je li tačna priča o švercu cigareta? Je li tačna priča da je zbog šverca cigareta oštećena Evropska Unija? Je li tačna priča da je na Debelom Brijegu nadjeno 500 kilograma droge? Je li tačna priča o aferi seks trafikinga? Je li tačna priča da se vode procesi protiv gospodina Đukanovića, ali ne gospodina Đukanovića kao političara, nego gospodina Đukanovića koji je bio predsjednik Vlade, pa predsjednik države, pa opet predsjednik Vlade, koji je kreirao politiku kojom je Crna Gora dovedena do dna i na socijalnom i na ekonomskom i, ako hoćete, na moralnom planu.

IVANOVIĆ: To što je gospodin Đukanović na vlasti svih ovih petnaest godina najbolje govori o vama, jer samo uz opoziciju, koja je nesposobna da ponudi bilo kakvu alternativu, gospodin Đukanović ili bilo ko na njegovom mjestu, mogao je da vlada petnaest godina. Ponoviću ono što sam napisao u desetinama tekstova. Za nezavisne intelektualce koji pripadaju našem pokretu svi izbori od 1997. godine naovamo, to jeste od onda kada ste vi produžili da "spavate" sa gospodinom Miloševićem, a mi počeli da glasamo za gospodina Đukanovića, svodili su se na glasanje za manje loše rešenje izmedju dva loša. Izmedju opcije gospodina Đukanovića koji 1997. je rekao da je dosta bilo ratova i zločina i da moramo preuzeti odgovornost za ono što je napravljeno u Bosni i Hrvatskoj, i vaše opcije, koju je tada personifikovao gospodin Bulatović, odnosno gospodin Milošević, u kojoj je dominirao vokabular o istrebljivanju Šiptara i ustaša, mi smo se opredijelili za prvu opciju.

KADIĆ: Što se tiče gospodina Miloševića, Ranko Kadić i stranke kojima sam ja pripadao bili su protiv Miloševića kad je bio na vlasti. Neki koji su sada u Pokretu za nezavisnu Crnu Goru itekako su bili s njim bliski. Ja s njim blizak nijesam, medjutim kada je čovjek u zatvoru, kada nema šanse da se brani, meni kultura ne dozvoljava da takvog čovjeka napadam. Ja sam napadao gospodina Miloševića dok je bio na vlasti. I kao što sada kritikujem gospodina Đukanovića kao personifikaciji vlasti, kada on ode sa vlasti, ja ga više neću napadati. Nikada neću napadati one koji su otišli sa vlasti, a, ne daj bože, one koji su uz to još i u zatvoru.

IVANOVIĆ: Suština naših razlika je u tome kakva Crna Gora, bez obzira na njen državni okvir, treba da bude. Mi smo za multietničku državu, oni su za etničku državu. Mi smo za sekularnu državu, oni su za klerikalnu državu. Mi smo za civilnu državu, a oni su, kao što je goaspodin Kadić rekao u prvoj rečenici, za državu koja će da ima jaku vojsku kojoj će vojska iz Srbije da pomogne da se odbrani od Velike Albanije, Velike Hrvatske i tako dalje. Oni su za ksenofobičnu zajednicu, a mi za otvorenu zajednicu, bez netrpeljivosti i frustracija. Kada bi kojim slučajem koncepti bili obrnuti, kada bi Pokret gospodina Kadića zagovarao vrijednosti otvorenog, civilnog društva, suočavanja s prošlošću i multietniciteta, ja bih podržavao taj Pokret. Prije bi podržao taj pokret nego Pokret za samostalnost ako bi samostalnost značila zatvorenu, ksenofobičnu, klaustrofobičnu, konzervativnu i klerikalnu i državu.

KADIĆ: Radi se o odlasku lošeg vladara. Ja sam ubijedjen i nadam se da će gospodin Ivanović, kad vidi šta naš Pokret stvarno, bez emocija, traži, a to je poboljšanje života u Crnoj Gori, promijeniti mišljenje i pristupiti našem Pokretu.
XS
SM
MD
LG