Dostupni linkovi

logo-print

Kao kriva rijeka


Isuf Cenaj, Albanac porijeklom ali i hrvatski državljanin, nakon otkaza se nije vratio u rodne Skivjane, pokraj Đakovice, nego je ostao u Splitu, tražeći i očekujući pravdu, to jest povratak u komunalno poduzeće „Čistoću“:

„Nikakvo ponašanje, nikakav odnos nisu imali šefovi (prema meni), niti sindikat, niti oni koji rade na inspekciji rada jer ja pristojno kucam na vrata i pristojno ulazim, a taj službenik u kancelariji mi kaže: ,A šta si došao?‘„.

„A što si došao?“, bilo je pitanje s kojim je Isuf živio ne više od splitskih ulica nego na splitskim ulicama:

„Spavao sam vanka. Većinom sam spavao vanka...“

Čistač, ili po splitski škovacin, ostao je zaboravljen poput smeća kojeg je dvadeset godina revnosno skupljao po gradu:

„Bila mi je situacija tako teška kao kriva rijeka.“

Kriva rijeka se malo ispravila tek lani, kad je krov nad glavom našao u prihvatilištu splitske udruge „Most“:

„To je nužni smještaj. Tu nema recimo slobodnog stanovanja, mira, da mogu stanovati kako mi odgovara, da mi nitko ne smeta... Moramo se svađati oko stanovanja.“

Beskućnički dani su jednog dana, prije godinu i po, promijenili tijek. Isuf je zakucao na vrata internet-kluba „100 D“. Voditeljica kluba Marijana Radoš:

„Prvi susret s Isufom je bio jako zanimljiv. On je došao s tim da je razmišljao kako je Internet danas budućnost i kako bi to možda moglo pomoći njemu u nekom zaposlenju i ne znam čemu. Zainteresiran za sve, sjeo je za kompjutor i počeli smo s nekim laganim repeticijama, gdje sam ja vidjela da je komunikacija malo otežana, u smislu manjka riječi i možda moje brzine pričanja. Međutim, Isuf je jako brzo sve usvajao i kopčao, tako da kad smo skužili tko je, što je i odakle je, onda je sve bilo puno jasnije i proces je išao ubrzanije. Tako da je stvarno napredovao. Ta želja i za životom i da ima nekih stvari koje bi htio, napredak i sve to skupa, meni kao mladom čovjeku je super, sjesti s njim popiti kavicu, sjesti za kompjutor i uopće popričati, porazgovarati. On ima svoju priču.“

Isuf Cenaj ne može plaćati članstvo u Internet klubu pa je stoga – kako bi besplatno koristio usluge – proglašen počasnim članom. Inače
prima socijalnu pomoć od 400 kuna, ili nešto više od 50 eura:

„Takav život je sramotan. Volio bih da imam kakvu mogućnost da nešto radim.“

Kako uopće beskućnik Isuf živi:

„Pa živim... Nekada živim bolje, a nekada grozno.“

Isufu je najdraže u internet-klubu:

„Pa malo na kompjuter, zanima me nešto vidjeti, zabavljati se, tako da ne prolazi vrijeme na prazno.“

Internet klub djeluje u sastavu splitske grupe TOD. Njen predsjednik je Mišo Rogošić:

„Ja njemu kažem: ,Isufe, slušaj, ti znaš bolje da radiš na kompjutoru nego neki sveučilišni profesori‘. A on meni kaže: ,Ma nemoj mi reći?‘. Ja mu kažem: ,Je, istina je. Ima nekih što stvarno ne znaju, a ti znaš, pišeš mailove, tražiš podatke...‘. Njega jednostavno nekako sve interesira, jako brzo uči, stvarno je fenomen. Mi mu na svaki način nastojimo pomoći, koliko možemo. Sada će biti otvorena jedna slikarska radionica u pučkom učilištu, ne znam koliko će trajati, dva-tri mjeseca, tražili smo da mu daju jedno mjesto gratis, pošto on dosta dobro slika. Rekao sam mu: ,Isufe, kad ti budeš Pikaso, onda ćemo da prodajemo tvoje slike‘. Eto.“

Isuf, koji je inače završio samo osnovnu školu, ako nije u internet-klubu, onda je u znanstvenoj knjižnici. Ako nije ni tamo, onda je na putu do pučke kuhinje u predgrađu:

„Ako se nalazim na Rivi, onda bih trebao ići pola sata, možda 40 minuta, nisam gledao na sat.“

Isufu nije lako hodati – ima bolesne vene na nogama, a nije mu bilo lako ni zato što je sve donedavno imao samo raspale patike. Onda je dobio nove cipele, zahvaljujući akciji društva iz internet-kluba. Tu možda počinju ali i ne prestaju asocijacije na Pepeljugu, jer grad je odlučio beskućniku Isufu dodijeliti stan u koji će useliti još možda ove godine:

„To je dobra stvar jer bi mi onda bilo u redu stanovanje. Onda bih mogao voditi računa o životu. Imao bih mogućnost da uspijem riješiti problem života.“

Još samo kad bi bilo posla Isuf bi ispravio svoju krivu rijeku. A kad se to dogodi zaključit ćemo da beskućnik za kompjuterom koji je meo grad nije dozvolio da bude pometen, jer kako Marijana kaže:

„Jednom rečenicom – Isuf nam je jednostavan čovjek s možda malo manje sreće u životu nego mi, ali jednog velikog srca, s osmijehom na licu. Ponekad vam pomalo nabija i kompleks.“

I na kraju, ako vas zanima još poneki detalj ove priče, pišite Isufu na slijedeću adresu: isuf@net.hr
XS
SM
MD
LG