Dostupni linkovi

logo-print

Nova era transatlantskog jedinstva?


U radu današnjeg summita sudjelovao je i američki predsjednik Georg Bush, prvi put nakon preuzimanja drugog mandata u Bijeloj kući. On je izrazio zadovoljstvo činjenicom što su saveznici odlučili doprinijeti programima obuke snaga sigurnosti u Iraku.

"Dvadest šest nacija je sjedalo oko okruglog stola i svi su rekli – ostavimo prošlost iza nas i usredotočimo se na to kako pomoći najmlađoj svjetskoj demokraciji da uspije. Posebno cijenim odluku o pomoći u obuci pripadnika iračkih snaga sigurnosti. Držim to vrlo značajnom misijom. Na koncu, uspjeh Iraka ovisi o tome koliko će Iračani biti osposobljeni i voljni usprotiviti se teroristima, kazao je Bush.

U zajedničkoj izjavi sa summita reafirmira se uloga NATO-a kao ključna između Evrope i Sjedinjenih država u pitanjima sigurnosti. Glavni tajnik NATO Jaap de Hoop Scheffer istaknuo je kako postoji dobra volja kod svih da Alijansa igra aktivniju ulogu .

"Šefovi vlada i predsjednici država, razmotrili su političku ulogu NATO-a i podržali njeno jačanje. Prihvaćeno je upravo ono što sam stalno ponavljao proteklih osam, devet mjeseci – a to je - da je NATO političko- vojni savez i da se ne bi trebali stidjeti da raspravimo sva relevantna politička pitanja".

U zajedničkoj izjavi dvadeset šestorica su ponovili svoju namjeru da dalje razvijaju snažne partnerske odnose s Evropskom Unijom, pozdravili su posljednja pozitivna događanja između Izraelaca i Palestinaca, napredak ostvaren u Afganistanu i Iraku, a dana je i podrška ukrajinskom predsjedniku Viktoru Juščenku u približavanju njegove zemlje Alijansi. Ostajemo čvrsto pri našem obavezama da stabiliziramo Balkan kojeg u budućnosti vidimo kao dio euroatlantske zajednice, stoji u zajedničkoj izjavi današnjeg summita NATO saveza u Bruxellesu.

* * * * *

Ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik George Bush pripremaju se za sastanak koji će se održati u četvrtak, 24. veljače u Bratislavi. Obje strane vjeruju da će zahvaljujući osobnom prijateljstvu i međusobnom uvažavanju, dvojici državnika uspjeti prevladati nesporazume i poteškoće, poput sukoba oko ukrajinskih predsjedničkih izbora, a što neki analitičari ocjenjuju i uzrokom "glavnom krizom" u odnosima Washingtona i Moskve.


Ruski politički analitičari kažu da je predsjedniku Putinu "vrlo drag" njegov prekooceanski kolega, Georg Bush. Ipak, posljednja zbivanja oko Ukrajine, ali i druge teme – mogle bi pokazati koliko su takvi osjećaji snažni.

Vyacheslav Nikonov, šef Politčke fondacije u Moskvi kaže:
"Putin simpatizira Busha. Podržavao ga je otvoreno na predsjedničkim izborima prošle godine. Ruski predsjednik još gaji neke osjećaje prema svom kolegi, ali mislim da je ta kemija prilično narušena zbog Ukrajine. No, zbog Ukrajine, Putin je ljut na cijeli svijet, ne samo na Busha".

No, što je to što veže predsjednika Ruske Federacije i prvog čovjeka SAD ?
Analitičari ističu da dvojica moćnika dolaze iz različitih društvenih miljea. Jedan je izdanak moćne političke obitelji, drugi potječe iz tipične socijalističke sredine. Jedan je odrastao u elitnoj četvrti Kennebunkport u Mainu, drugi u društvenom stanu u Lenjingradu. I dok je Bushov otac bio na čelu CIA, Putinov je bio tek srednje pozicionirani dužnosnik u sličnoj sovjetskoj službi.

Ukratko, jedan je bio predodređen da bude jaka politička figura, a za Putina na državnoj razini nitko nije ni znao sve dok ga Jelcin nije imenovao svojim nasljednikom.

Po ocjenama stručnjaka, ono što Busha i Putina veže jest njihovo shvaćanje života.

James Richter, profesor političkih znanosti na kolegu Bates u SAD tvrdi da upravo njihovo osobno životno iskustvo pridonosi međusobnom razumijevanju:

"U jednom trenutku shvatili su što znači samodisciplina i to je izmijenilo njihove živote i okrenulo ih prema putu uspjeha. Putin se kretao u lošem društvu, ali je onda otkrio judo. To je na neki način izmijenilo njegov život. Otišao je na studij i završio u KGB. Sa Bushom, priča je bila naravno drugačija, ali samodisciplina ga je odvukla od alkohola i usmjerila prema predsjedničkoj funkciji".

Obojica, dakle, cijene hrabrost, odlučnost i ustrajnost. Dvojica predsjednika uvijek su dosljedni u podršci osobama iz svoga okruženja i kabineta, pokazuju veliku samodisciplinu, skloni su tijelo vježbama, ne piju i uvelike se razlikuju od svojih prethodnika".

Ako se uzmu u obzir ove karakteristike, predstojeći summit bi mogao biti vrlo uspješan. I dok američki eksperti upozoravaju da će Bush aktualizirati pitanje demokratskih sloboda i vladavine prava u Rusiji, što bi moglo isprovocirati Putina, moskovski politilog Nikonov tvrdi da je razgovarao i s Putinom i s njegovim suradnicima, i da Putin na ovakve primjedbe neće reagirati.

"Putin ne vidi neki problem s funkcioniranjem demokracije u Rusiji. Osobno , posljednje događaje vidi kao transformaciju iz neuspješne demokracije za vladavine Jelcina u demokratski sustav koji on provodi. Po mom mišljenju, Putinov odgovor Bushu bi mogao biti – bolje se brini kako se broje glasovi na Floridi. Putin stvarno ne primjećuju da ima ikakvih problema sa ljudskim pravima".

I na kraju, mogu li vrijednosti koje obojica državnika dijele u svojim osobnim životima utjecati na prevladavanje njihovih političkih razlika. Odgovor će se znati kada se Bush i Putin sastanu u Bratislavi, a onda bi, još jednom mogli iznenaditi promatrače i analitičare političkih zbivanja.

* * * * *

Evropska turneja američkog predsjednika Georga Busha u prvom planu je uglednih svjetskih medija . U središtu pozornosti je " nova era transatlanstkog jedinstva" i predstojeći summit američkog i ruskog šefa države u Bratislavi.



Financial Times ističe kako je američki predsjednik u pomirljivim tonovima govorio o novom dobu transatlanstvog jedinstva, no istodobno je bacio rukavicu izazova evropskim vladama u nekim ključnim političkim područjima. To se , piše ovaj list, posebno odnosi na poziv američkog predsjednika, da demokratske reforme u Rusiji budu ključne u odredjivanju odnosa SAD i Evrope prema Moskvi. Bush je , što se i očekivalo zatražio veći angažman evropskih saveznika u Iraku. Ovaj dnevnik, podsijeća da je Bruxelles već odobrio plan obuke 800 iračkih policajaca, državnih službenika i sudaca, te obećao pomoć u izradi ustava "najmladje demokracije"na svijetu , kako je Bush nazvao Irak nakon posljednjih izbora. I Washington Post ističe dio govora predsjednika Busha u kojem je pozvao Evropu da bude "snažniji partner" u Iraku, ali i u ostalim dijelovima svijeta gdje je važno poticati slobodu i demokraciju.

Washingtonski dnevnik, medjutim piše, da su neki evropski dužnosnici zadržali skepticizam u odnosu prema politici Washingtona, iako je Bush isticao da je "vrijeme neslaganja prošlost", te da ni jedna sila na svijetu više ne može razdvojiti Evropu i SAD".

New York Times izdvaja susret Busha i Chiraca, jednog od najupornijih oponenata rata u Iraku. Iako je američki predsjednik nastojao omekšati francuskog kolegu zgodnim upadicama da od Jacquesa "uvijek dobije zgodan savjet" ili da bi mu dobrodošao kauboj na ranču, kada su ga novinari pitali hoće li ugostiti svoga domaćina u Texasu, razlike medju dvojicom državnika nisu beznačajne. Novinar ovog dnevnika primjećuje , kako Chirac nije ni shvatio ovu Bushovu šalu.

No, zajednički interes dvojica šefova država su pokazali oko Sirije i Libanona, u Afganistanu i na Balkanu, gdje njihovi vojnici zajednički djeluju, piše, New York Times, ali podsijeća da kada je riječ o sudjelovanju vojnika NATO saveza u obnovi Iraka, Chirac , kao i još nekoliko članica Alijanse nisu spremni poslati svoje snage u Irak. Zanimljiv je i komentar koji objavljuje Wall Street Journal u kojem se ističe da je Bush spreman " zakrpati" razdore medju saveznicima, ali da će u središtu njegove ovotjedne evropske turneje biti kako "staru Evropu" snažnije uključiti u rat protiv terorizma, ne samo u Iraku, već i drugdje u svijetu.
XS
SM
MD
LG