Dostupni linkovi

logo-print

Model Beneluksa za Srbiju i Crnu Goru?


Zemlje Beneluksa - Belgija, Holandija i Luksemburg, imaju svaka svoju zastavu na Ist Riveru, ali i više zajedničkih organa kao što su: komitet ministara, parlament, sud, generalni sekretarijat. Zemlje Beneluksa imaju i zajedničke carinske stope. Ukinuli su međusobne carine, ograničenja na uvoz robe iz drugih članica. One koordinišu društvenu, ekonomsku i socijalnu politiku, a ukinuta je i pasoška kontrola na granicama. Glavna institucija Beneluksa je Komitet ministara sastavljen od po tri ministra spoljnih poslova koji predvode delegacije privrede i finansija. Predsjedavajući se rotira svakih šest mjeseci, a odluke se donose jednoglasno. Svaka delegacija ima jedan glas, ali ako se jedna uzdrži od glasanja odluku mogu donijeti druge dvije. Roman Jakič, donedavno predsjedavajući Političkog komiteta Savjeta Evrope, kaže da je obradovan prijedlogom Podgorice i da je sada najvažnije da Beograd prihvati inicijativu za razgovore:

“Na način da će početi o njoj raspravljati, jer stavljanje “glave u pesak” i pričanje da federacija funkcioniše loše je, pošto svi znamo kako u Srbiji i Crnoj Gori tako i u međunarodnoj zajednici da federacija nije, odnosno nefunkcioniše na način koji bi svi mi željeli”.

Direktor Foruma za etničke odnose, analitičar Dušan Janjić na drugoj strani smatra da model Beneluksa nije primijenljiviv na odnose Crne Gore i Srbije, jer je, podsjeća, taj model nastao nakon rata u pokušaju smirivanja vjerskih i etničkih tenzija i obezbjeđivanje kulturnih i drugih autonomija na tim prostorima:

“Na žalost, ovde je problem drugačiji. U slučaju Beneluksa nije bio problem državnih statusa, nego je prioritet bio religijski sukob, a ovde je prioritetni sukob državni status. Dakle, nije do kraja primenljivo, ali treba učiti jednu stvar. Treba što pre preći na ekonomska pitanja”.

Ipak, Janjić je mišljenja da bi se ovaj model mogao primijeniti na odnose Srbije i Kosova i djelimično Crne Gore, prije svega u ekonomskom pogledu:

“Ako se bude gledalo u perspektivi, pre svega zbog rata na Kosovu i velikih razlika koje postoje iz sukoba, ako se bude perspektivno gledalo to bi zaista moglo da bude od koristi da se, kada je u pitanju Srbija, Kosovo i Crna Gora koristi zajednička potreba za proizvodnjom električne energije, za nekim rudama, zatim, agroturizmu i da se na tome gradi nešto što liči na Beneluks”.

Komitet ministara Beneluksa ima ograničenu zakonodavnu funkciju, jer može donositi konvencije koje moraju ratifikovati nacionalni parlamenti. Njegove odluke su pravno obavezujuće za sve tri vlade koje ih prethodno moraju pretočiti u nacionalno zakonodavstvo. Parlament Beneluksa je konstitutivno vijeće koje nema zakonodavnu, već savjetodavnu funkciju. Čine ga po dvadesetjedan član iz belgijskog i holandskog parlamenta i sedam poslanika iz Luksemburga. Parlament zasijeda tri puta godišnje u prestonicama zemalja članica i donosi preporuke radi funkcionisanja Unije, kulturne saradnje, spoljne politike i unifikacije zakona. I još jedna zajednička institucija, Sud pravde Beneluksa, ima zadatak da promoviše ujednačenu interpretaciju zajedničkih propisa, da na zahtjev vlada tumači neku pravnu odredbu i sudi u sporovima zapošljenih u administraciji Unije. Ukoliko bi iz Beograda stigle pozitivne reakcije na crnogorski prijedlog, Romana Jakiča smo pitali da li bi dogovor političkih subjekata bio dovoljan za postizanje dogovora o ovom modelu, bez prethodnog provjeravanja volje građana:

“Inicijativa kako sam shvatio ide u smjeru rješavanja pitanja prije nego što bi došlo do toga. Sad, kako će se politika odlučiti da li da taj kompromis, ako dođe do kompromisa, potvrdi na referendumu, onda je to već za politiku da to napraviAli to je sasvim u rukama političkih aktera u obe države da se dogovore na koji način će potvrditi neki dogovor, ako do dogovora dođe”.

Jakič je uvjeren da bi i Evropska Unija podržala takav dogovor Beograda i Podgorice.
XS
SM
MD
LG