Dostupni linkovi

logo-print

Zašto su mediji i pravosuđe u sukobu?


Pred sudovima u Bosni i Hercegovini sve je više krivičnih postupaka protiv dilera drogom, suđenja za oružane pljačke, procesa protiv političara zbog korupcije ili zloupotrebe ovlaštenja. Među osobama kojima se sudi su i bivši i sadašnji zvaničnici, kao što je nekadašnji član Predsjedništva BiH Ante Jelavić, ili sadašnji zastupnik u državnom parlamentu Hasan Čengić.

I dok se mediji svim ovim procesima bave usput kritizirajući istrage, duge sudske procese, preblage presude ili nagodbe sa optuženima po svaku cijenu, u pravosuđu za medije tvrde da svjesno i neargumentovano od sudskih procesa prave afere i vrše pritisak na sudije.

Predsjednik Vrhovnog suda Federacije BiH, Amir Jaganjac:

“Kad se raskopaju pozadine svih tih afera, silnog vrijeđanja, blaćenja sudija itd., u suštini se sve to svede na neki lični interes u pojedinom predmetu. Isključivo lični interes nečiji. I mislim da je taj pritisak u zadnje vrijeme najviše izražen.”

Predsjednik Općinskog suda u Ljubuškom, Marin Zadro:

“Imam izuzetno pozitivnih, a i izuzetno negativnih situacija sa novinarima. Dakle, situacija gdje su novinari izuzetno dobro, kvalitetno, vrlo profesionalno i moralno radili svoj posao, ostavljajući sudu da on uradi svoj posao. Ali i negativnih iskustava, gdje su novinari fulali milion posto - da su čak novinari, možda i nesvjesno, bili zloupotrebljavani od nekih, možda i sudionika postupaka.”

Sudija Kantonalnog suda u Tuzli, Vildana Helić:

“Pošto ja dugo radim u sudstvu, u pravosuđu zapravo, i pošto sam dugogodišnji bivši tužilac, ja sam osjećala u pojedinim vremenima velike pritiske putem medija, znate. Ja sam pokušala da pratim novinske članke pojedinih medija, štampanih medija prije svega, pojedine emisije pojedinih televizijskih kuća i ono što sam uočila jeste da se gotovo u svakoj novini može pronaći članak koji govori o sudstvu, gdje čitalac koji čita može izvući zaključak da se u to sudstvo ne može vjerovati kao neovisno.”

Predavač na Odsjeku žurnalistike Fakulteta političkih nauka Sarajevo Nermina Šačić navodi kako i analize pokazuju da postoji javno izražen sukob medija i sudstva:

“Ja mislim da je on iniciran od strane drugih, od strane onih koji donose svaki čas zakone, od strane onih koji su sebi dali to apsolutno pravo da oni donose zakone - govorim o političkim strukturama vlasti i mislim da oni kreiraju ovakvu klimu. Pazite, nemojte zaboraviti da i u medijiima imate još uvijek političke pritiske itd., da i političke strukture vlasti koriste medije za obračune sa nekim stvarima. Možda je nekome zaista i tendencija da mi imamo nepovjerenje u sudske organe vlasti.”

Sudija Vrhovnog suda Federacije BiH, Vesna Softić:

“Mi imamo, recimo, slučajeve koji dugo traju, nažalost dugotrajne krivične postupke. Javnost, naravno, ima potrebu da bude informisana o takvim dugotrajnim krivičnim postupcima i jasno je da oni izazivaju medijsku pažnju. Ali počesto u takvim izvještavanjima se i oglašavaju krivci i izražava se nezadovoljstvo i načinom kako postupak ide, a pogotovo karakterom odluka. Mjera medija u tome kako izvještavaju, a pogotovo šta očekuju od jednog sudskog postupka, mora da postoji baš zbog toga da se taj pritisak do pravosnažnosti presude ne bi ostvario na bilo koga - na tužioca, na sudiju, na sudsko vijeće, na branioca. Tu mora postojati zaista jedna mjera.”

Predsjednik Vijeća za štampu BiH, Nermin Durmo:

“Svaki rad, pa i rad sudija i tužilaca je podložan kritici javnosti. Uostalom, oni postoje zbog javnosti. Ako neko to shvata kao pritisak - ja ne mogu reći da li ga ima u smislu kontinuiranog pisanja ili emitovanja reportaža o pojednim sudijama, pa da sad decidno kažem to jeste ili nije pritisak - međutim, ako ima neke kritike, onda ona nije usmjerena da se taj sudija izvrne pritisku, nego upravo da mu se možda besplatno da neko drugo mišljenje, odnosno šta javnost misli o tome i kako javnost to doživljava, a upravo su mediji ti koji su veza između suda i javnosti.”

I mada su novinari kritizirani zbog tzv. suđenja putem medija, u Bosni i Hercegovini, pokazuju podaci, još nema slučajeva da tužilac ili sudija podnese tužbu protiv nekog medija zbog klevete, što u evropskim zemljama nije rijetkost. U Vijeću za štampu BiH navode čak da je sve manje i sudskih procesa u kojima zbog klevete javne ličnosti tuže medije i novinare, ili u kojima mediji tuže jedni druge. Visina odštetnih zahtjeva, također, sve je niža. Pokazalo se, naime, da su svi dosadašnji procesi dugo trajali i da su jednako mnogo koštali i one koji tuže, a i optužene za klevetu.
XS
SM
MD
LG