“Miroslavljevo Jevanđelje”, jedna je od najvećih kulturnih i istorijskih znamenitosti nastalih na teritoriji Crne Gore, u Petrovoj crkvi u Bijelom Polju, za koju je i rukopisano prije više od osam vijekova, po narudžbini humskog kneza Miroslava, koji je i stolovao u tom mjestu. Ono se danas čuva u Narodnom muzeju u Beogradu, a država Crna Gora uložiće napore da se taj spomenik kulture vrati tamo gdje je i nastao, gdje bi njegova vrijednost došla do pravog izražaja, kaže pomoćnik ministra kulture u Vladi Crne Gore Predrag Malbaša.:
“Zašto u svijetu nema većih problema po tom pitanju? Zato što su predmeti koji se nalaze van granica neke zemlje istinski valorizovani i njihova istorija i dokumentarna vrijednost nije stavljena u neke funkcije koje bih ja nazvao dnevnopolitičke. Za razmišljanje je što će se desiti u trenutku ako dođe do gašenja ove državne zajednice. Ja mislim, a to je stvar dogovora, da bi bilo izvjesno da se na nivou muzeja napravi jedan ugovor o preuzimanju materijala koji pripada Crnoj Gori. “Miroslavljevo Jevanđelje”, kao spomenik koji je stavljen na Listu svjetske kulturne baštine, po mjestu svog nastanka, po sadržaju i po značaju apsolutno bi trebao da bude u Crnoj Gori, a pravo mjesto za njega bi bilo u Bijelom Polju”.
Od kako se tačno prije stodeset godina našlo u rukama posljednjeg srpskog kralja iz dinastije Obrenovića, Aleksandra, kome su ga poklonili iz Hilandara, gdje se nakon Bijelog Polja gdje je nastalo nalazilo neutvrđen broj godina, “Miroslavljevo Jevanđelje” je prevalilo zanimljivo putešestvije od kraljevog sefa u vrijeme kada je na njega izvršen atentat, preko Krfa i skrivanja po manastirima u toku ratnih godina, do Narodnog muzeja u Beogradu gdje je sada. “Došlo je vrijeme da se skrasi u gradu u kome ga je rukopisao grešni Grigorije Dijak, kako je zapisano i u njemu”, kaže gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milošević:
“I u razgovoru sa ljudima i iz duhovnog i iz svjetovnog života svi su zainteresovani da bi to možda moglo, iako tu treba da budu i specijalni uslovi za čuvanje, dokument bude ili u Centru za kulturu ili u muzeju ili u crkvi. To bi mogao da bude jedan kulturni, turistički događaj. Možemo da stvaramo uslove da taj dokument dođe u Bijelo Polje. To nam je obaveza. Da zajedno svi pokušamo da pokrenemo tu inicijativu. Ja nijesam lokalista, ali da je sreće taj bi dokument trebao da ostane za stalno u Bijelom Polju. Dokazano je da je taj dokument napisan u Bijelom Polju, krenuo odavde i on se čuva u muzeju u Beogradu što je sasvim nelogično, iako smo mi zahvalni da smo čuli da se to čuva u najboljim uslovima, ali bi mi trebali da stvorimo ovdje kao grad i kao Crna Gora uslove da se on čuva ovdje u Crnoj Gori i Bijelom Polju”.
“Miroslavljevo Jevanđelje” je dio crkve Svetog apostola Petra”, kaže starješina te bogomolje protojerej Jovan Tomović.”Jedino je logično da se nalazi u njoj”, kaže on. “Miroslavljevo Jevanđelje” je temelj kulture na kome su sazidane brojne duhovne vrijednosti tog kraja”, kaže protojerej Tomović:
“Doživio sam ga kao nešto svoje, kao korijen svoj na kome je nazidana i književnost i pismenost ovoga naroda i saznanje o našoj prismenosti i o tragu naše pismenosti. i želio sam ga zagrliti, želio sam ga imati, ne ja lično, nego, iako sam svjestan, iako je u Narodnom muzeju u Beogradu, bio sam svjestan da je moje. Ali igra slučaja je učinjela da je fotokopija, jedan primjerak, dospio u Bijelo Polje baš u vremenu kada sam ja starješina toga Hrama, ali svakako uvijek misao imamo da imamo original. Jer pretpostavljamo s punim pravom da ono pripada isključivo Petrovoj crkvi u Bijelom Polju”.
“Zašto u svijetu nema većih problema po tom pitanju? Zato što su predmeti koji se nalaze van granica neke zemlje istinski valorizovani i njihova istorija i dokumentarna vrijednost nije stavljena u neke funkcije koje bih ja nazvao dnevnopolitičke. Za razmišljanje je što će se desiti u trenutku ako dođe do gašenja ove državne zajednice. Ja mislim, a to je stvar dogovora, da bi bilo izvjesno da se na nivou muzeja napravi jedan ugovor o preuzimanju materijala koji pripada Crnoj Gori. “Miroslavljevo Jevanđelje”, kao spomenik koji je stavljen na Listu svjetske kulturne baštine, po mjestu svog nastanka, po sadržaju i po značaju apsolutno bi trebao da bude u Crnoj Gori, a pravo mjesto za njega bi bilo u Bijelom Polju”.
Od kako se tačno prije stodeset godina našlo u rukama posljednjeg srpskog kralja iz dinastije Obrenovića, Aleksandra, kome su ga poklonili iz Hilandara, gdje se nakon Bijelog Polja gdje je nastalo nalazilo neutvrđen broj godina, “Miroslavljevo Jevanđelje” je prevalilo zanimljivo putešestvije od kraljevog sefa u vrijeme kada je na njega izvršen atentat, preko Krfa i skrivanja po manastirima u toku ratnih godina, do Narodnog muzeja u Beogradu gdje je sada. “Došlo je vrijeme da se skrasi u gradu u kome ga je rukopisao grešni Grigorije Dijak, kako je zapisano i u njemu”, kaže gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milošević:
“I u razgovoru sa ljudima i iz duhovnog i iz svjetovnog života svi su zainteresovani da bi to možda moglo, iako tu treba da budu i specijalni uslovi za čuvanje, dokument bude ili u Centru za kulturu ili u muzeju ili u crkvi. To bi mogao da bude jedan kulturni, turistički događaj. Možemo da stvaramo uslove da taj dokument dođe u Bijelo Polje. To nam je obaveza. Da zajedno svi pokušamo da pokrenemo tu inicijativu. Ja nijesam lokalista, ali da je sreće taj bi dokument trebao da ostane za stalno u Bijelom Polju. Dokazano je da je taj dokument napisan u Bijelom Polju, krenuo odavde i on se čuva u muzeju u Beogradu što je sasvim nelogično, iako smo mi zahvalni da smo čuli da se to čuva u najboljim uslovima, ali bi mi trebali da stvorimo ovdje kao grad i kao Crna Gora uslove da se on čuva ovdje u Crnoj Gori i Bijelom Polju”.
“Miroslavljevo Jevanđelje” je dio crkve Svetog apostola Petra”, kaže starješina te bogomolje protojerej Jovan Tomović.”Jedino je logično da se nalazi u njoj”, kaže on. “Miroslavljevo Jevanđelje” je temelj kulture na kome su sazidane brojne duhovne vrijednosti tog kraja”, kaže protojerej Tomović:
“Doživio sam ga kao nešto svoje, kao korijen svoj na kome je nazidana i književnost i pismenost ovoga naroda i saznanje o našoj prismenosti i o tragu naše pismenosti. i želio sam ga zagrliti, želio sam ga imati, ne ja lično, nego, iako sam svjestan, iako je u Narodnom muzeju u Beogradu, bio sam svjestan da je moje. Ali igra slučaja je učinjela da je fotokopija, jedan primjerak, dospio u Bijelo Polje baš u vremenu kada sam ja starješina toga Hrama, ali svakako uvijek misao imamo da imamo original. Jer pretpostavljamo s punim pravom da ono pripada isključivo Petrovoj crkvi u Bijelom Polju”.
