Dostupni linkovi

logo-print

Danas jesi, sutra nisi


Postoje naznake da će nogometaši prelaziti i iz Hrvatske u Srbiju i obratno. Direktor Hajduka Igor Štimac poziva u svoj klub najboljeg igrača Crvene Zvezde Nikolu Žigića. Istovremeno, prije nekoliko dana jedan mladi Zvezdin navijač je pretučen u Vukovaru samo zato što je imao šal tog nogometnog kluba. Na prigovore da je i stoga rano za dolazak igrača iz Beograda, Štimac u svojoj novoj retorici kaže da mu je važno kakav je tko nogometaš, a ne u koju crkvu ide. Direktor Hajduka je prošlog mjeseca izveo i donedavno nezamisliv transfer – najbolji igrač Dinama Niko Kranjčar je prešao u Split. Sve je to bio povod Goranu Vežiću da s bivšim nogmetašima Vladimirom Bearom, Draganom Holcerom i Sulejmanom Repcom porazgovara o tome kako su prelasci iz kluba u klub izgledali prije pedeset i četrdeset godina.

Kad se spominje slavna Hajdukova momčad iz pedesetih godina prošlog stoljeća, onda se uvijek ističe da je njen najbolji nogometaš došao iz Zagreba, a najveći veseljak i boem iz Mostara. Prvi je Bernard Vukas, a drugi je Sulejman Rebac, tada odlično desno krilo. Rebac danas živi rodnom Mostaru i uvijek se rado sjeća dana u Hajduku:

„Ipak je to Hajduk. Imao sam s njim jako finih trenutaka.“

Prije točno pedeset godina, nakon osvojenog prvenstva, tadašnji Repčev suigrač, golman Hajduka i reprezentacije svijeta, Vladimir Beara, morao je otići u Crvenu Zvezdu i taj transfer koji je potresao Split ni dan danas nije zaboravljen:

„Ne, to se nije zaboravilo, niti će se zaboraviti. Dok god ja ne odem na groblje, to se neće zaboraviti. Takvo ponašanje se pamti iz generacije u generaciju. Evo i nakon pedeset godina ja još imam teret na leđima zbog onog što sam otišao. Ali razlika između mog i Kranjčarevog odlaska je ogromna. Kranjčar je dobio dozvolu da može otići, a mene su iz Hajduka istjerali.“

Beara kaže da novci nisu bili u pitanju:

„Ja sam u svojoj igračkoj karijeri od deset godina u Hajduku dobio deset hiljada dinara kad sam se ženio. Za to sam mogao kupiti jedno pečeno janje i ništa više. Ne znam iz kojih razloga, ne znam to ni danas, pitao sam i ljude koji se tim sportom bave, zbog čega, svi su mišljenja da je to bila velika zloba, velika ljubomora na mene.“

I najboljem golmanu na svijetu nije bilo oprošteno to što je iz Splita otišao baš u Crvenu zvezdu:

„Ja sam u Zvezdi bio pristojno primljen, nikad ružnu riječ nisam čuo. Ali šta je bio problem? Ja sam bio neobično vrijedan za te klubove. Ja sam im donosio prvenstva, kupove, i mene izgubiti je značilo izgubiti pola tima. I kad sam najavio da želim otići iz Zvezde, onda je nastao pakao i u Zvezdi, samo ćutke. Ovdje je nastao pakao naglas, i s uvredama i s pričama i s čudom božjim, a oni su to napravili na drugi način – otišao sam iz Zvezde kao siromašak, bez kite cvijeća.“

Beara je htio u Njemačku, za što nije dobivao dozvolu:

„Ja sam si onda rekao da ću tražiti angažman na drugi način. Tražio sam dozvolu za odlazak u inostranstvo, dobio sam je, dao mi je lično Tito.“

Veliki Vladimir, kako ga je nazivao svjetski tisak, u domovinu i u Hajduk vratio tek 1971. godine, kad mu je bio trener vratara:

„Prije šesnaest godina, kada sam ja otišao, bili smo prvaci, kad sam ponovo došao, ponovo smo bili prvaci.“

U toj šampionskoj momčadi kapetan je bio Dragan Holcer:

„To je bilo prvenstvo 1971. godine. Kad smo se vratili iz Beograda, doček je bio, mogu reći, fenomenalan, fantastičan doček. Nismo mogli pristati u luci koliko je svijeta bilo. Ali to u Splitu traje jedan dan i jednu noć, a onda sutra ako nisi više taj koji si bio, nema te nigdje.“

Holcer je kao reprezentativac Jugoslavije 1967. godine u Split došao iz Niša. Jesu li mu zamjerili tamošnji navijači Radničkog, Zvezde ili Partizana? Kako su ga dočekivali kad bi gostovao s Hajdukom?

„Nisu me nikad nazivali niti izdajicom, niti, što Beara govori, ,kupljenim mesom‘ i tako dalje.“

Da li ste se možda bojali da će Niko Kranjčar doživljavati scene koje je doživljavao Beara u Splitu prije pedeset godina?

„Mislim da hoće u Zagrebu. Međutim, ja mislim da je Niko pametan momak i da će to sve uspjeti stoički izdržati i da će se orijentirati i koncentrirati samo na ono što najbolje zna, a to je nogomet.“

Je li to prokleta sudbina nogometnih profesionalaca, a i drugih sportaša, da se publika identificira s njima, i kad oni po zovu posla i po zovu drugih okolnosti napuštaju klub, da od idola budu srozani na grubu riječ – izdajice?

„To je publika. Njoj ja uopće ne bih zamjerio, zamjeram samo ekstremima.“

Radi te žestoke publike, ali i radi sebe, Beara nikad u Splitu nije branio u Zvezdinom dresu:

„Ljudi misle da ja nisam hajdukovac. Ja sam hajdukovac veći od onih što se tuku u prsi pa kažu – mi smo hajdukovci, mi smo ovakvi, mi smo onakvi…“

I Holcer je, kao i Beara, igrao u Njemačkoj, a onda se skrasio u Splitu:

„Mene je srce ipak vuklo na jug.“

Odete li danas u Niš?

„Nisam bio od početka rata, ali nadam se da ću uskoro otići.“

Vladimir Beara ne održava veze sa Zvezdom, ali Zvezda je s njim:

„Čestitke uvijek dobivam, redovito. Ali ja ne odgovaram.“

Bitna je razlika između Holcera i Beare. Dok mlađi Holcer nema baš mnogo za čim žaliti za propuštenim u karijeri u materijalnom pogledu, dotle je Beari – kad su novci u pitanju – žao što se nije rodio dvadeset godina kasnije:

„Kad Kahn može dobiti 250 miliona, onda bih ja trebao dobiti pola milijarde. A meni bi bilo dosta i milion.“

Beara je imao i bogatu trenersku karijeru:

„Ovu reprezentaciju Kameruna ja sam stvarao.“

Veliki Vladimir je svoj sportski vijek, i svoje drame, opisao u knjizi za koju traži izdavača. Danas mu je jedina veza s nogometom staro društvo iz Hajduka:

„Odemo kod mene na selo malo zapjevati, pojesti, na čist zrak. Kad je dobro pojest i popit, svi dođu, tako da ih nije teško skupiti, samo to treba organizirati.“

Holcer je danas potpredsjednik Pionirskog kluba „Dalmatinac“. I on i Beara su puni uspomena na uspjehe, ali i na neuspjehe. Vladimir Beara se sjeća olimpijskog finala u Helsinkiju:

„Da smo malo zapeli protiv Mađara, mogli smo i Mađare tući. One velike Mađare.“

Holceru je žao što Hajduk svojevremeno nije napravio više u Europi:

„Nekako smo doma bili jaki, ali kad smo izašli vani, već u Austriji, kad smo prešli ondašnju jugoslavensku granicu, bilo je sve gotovo. Valjda malo i neiskustva, malo i sudci, malo i peha, malo svega, a kad se sve to skupi, vani smo malo napravili koliko smo mogli.“

Sve vrijeme ste bili velika zvijezda u Splitu. Šta to znači biti zvijezda u Splitu?

„Ništa. Danas jesi, sutra nisi. Ali moram reći da Splićani poštuju, ali ne obadaju.“
XS
SM
MD
LG