Dostupni linkovi

logo-print

Da li su Crnogorci lijeni?


Neko jednom reče da lijenost nije ništa drugo do navika da se odmarate prije nego što ste se umorili. Opšta mjesa kao što je ono da su Crnogori lijeni, teško je egzaktnim metodama i dokazati i opovrći. Glumici Dubravki Vukotić – Drakić veoma smetaju te priče i smatra ih recidivom iz vremena bivše SFRJ:

“To mi je uvijek nekako bilo ono iz viceva, nikako vicevi iz života. Znate ona standardna priča da su Crnogorci samo ratovali, pa ratovali, a da nijesu radili, nego su harali, otimali, krali, pa od toga porodicu prehranjivali. Ja ovo što znam iz priče moralo se raditi. To su sve užasno teški fizički poslovi”.

Direktor crnogorskog Zavoda za zapošljavanje Branimir Bojanić:

“Bojim se svakoj naciji koja nema vic o sebi”.

Bojanić, takođe, smatra da su stari Crnogorci morali biti izuzetno vrijedni da bi preživjeli u surovim uslovima:

“Što se poslije dešavao, znam, da su majke slale djecu u školu riječima: “Uči sine, da ne bi radio”.

Zvanična stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori je oko 22%. Branimir Bojanić:

“Svi one poslove koji postoje, a koje bi obavljali naši ljudi, naši građani, stopa nezaposlenosti bi bila daleko niža. Međutim, imamo situaciju da oni to neće. Obavljaju to ljudi koji dođu van Crne Gore. Prošle godine smo imali trideset hiljada nerezidenata koji su nam obavili posao u komunalnom sektoru, turističkom sektoru, poljoprivrednom sektoru i imamo na evidenciji oko dvadeset hiljada lica bez kvalifikacija koji ne idu da rade te poslove”.

RSE: Da li to znači da su Crnogorci selektivni kada je u pitanju posao?

BOJANIĆ: Jesu. I to im omogućava Ustav. U Ustavu se kaže da svako ima pravo na zaposlenje, a u drugom stavu tog istog člana stoji: “Svako ima pravo da bira posao”. Dakle, oni se više drže ovog drugog stava nego ovog prvog.

Savo Rašović, profesor na crnogorskom Univerzitetu i kolumnista dnevnika “Vijesti”, poznat po rafiniranim zapažanjima o crnogorskom mentalitetu, nikada, kaže u stilu pravog Crnogorca uostalom, ne bi priznao neku manu. Međutim, kao intelektualac smatra da je relevantan stav drugih o nama:

“Za vašu emisiju mogu da ispričam današnji svoj dijalog sa jednom svojom koleginicom koja je došla iz Rusije i vidjela kako je njen komšija očistio vjetrobransko staklo, očisti i stakla i vrata koja mu omogućavaju da uđe u kola, ali nije očistio sedamdesetak santimetara snijega na krovu svoga automobila”.

Rašović je mnogo godina proveo van Crne Gore i puno puta je imao priliku da čuje neki vic na račun crnogorske liijenosti:

“Ali meni je daleko važnije na svim tim mojim putovanjima bilo poznanstvo sa mnogim Crnogorcima kojima se ja ponosim kao svojim sunarodnicima, jer to su sve ljudi koje karakteriše jedna osobina koja se danas na moderan način zove adaptibilnost i koji se u toj sredini probijaju prvenstveno svojom stručnošću i svojom vrednoćom. Zašto to ne potvrđuju možda ovdje u ovom našem malom prostoru, to je već neko pitanje na koje ja ne bih umio da vam odgovorim”.

RSE: Što je to što je dovelo do toga da dobijemo takvu etiketu?

RAŠOVIĆ: Kako bih mogao na to pitanje da Vam odgovorim? Ako ja svoje novinske tekstove najčešće diktiram svojoj ženi zavaljen u fotelju.

Ispravno ili ne, tek priče o lijenosti uvijek su se nekako doživljavale isključivo na račun muške populacije u Crnoj Gori. Nada Drobnjak, šef Vladine Kancelarije za ravnopravnost polova, kaže da sva istraživanja govore da su polovi u ovoj Republici najmanje ravnopravni upravo u sferi privatnog, zbog podjele na muške i ženske poslove:

“Još uvijek se na pravi način ne vrijednuje ženski rad u kući. S ponosom kažem, naučila sam sebe da ponekad ja odmaram, a gledam muškarca kako čisti šporet, ne onako sjajno kako bih ja, ali šporet bude na kraju čist”.

Za prošlogodišnji Osmi mart, Kancelarije je članovima Vlade, mada ne samo njima, poklonila ceger. Kakva je bila reakcija:

“Pozitivni komentari i na račun akcije, ali ja ni jednog člana Vlade s tim cegerom u gradu nijesam vidjela”.

Mnogi smatraju da su muškarci Crnogorci lijeni ženskom krivicom. U porodici Dubravke Vukotić bile su tri sestre i brat. Kako je to izgledalo na planu kućnih obaveza:

“Podrazumijevalo se da ćemo mi da postavimo jelo, sklonimo, operemo suđe. U Crnoj Gori su više žene krive za takvo ponašanje, nego muškarci. Jer, žena uvijek kaže: “A, pušti, to je ženski posao. Nemoj to”. I ta podjela na muške i ženske poslove nije iz muških glava, Bogomi, nego iz ženskih”.

Šta Crnogorci i Crnogorke o svemu tome misle?

RSE: Je su li Crnogorci lijeni?

CRNOGORKA 1: Crnogorci možda i jesu, ali Crnogorke su vrijedne. Najbolje žene na svijet.

CRNOGORAC 1: Ja mislim da su Crnogorci lijeni samo u Crnoj Gori, a da su van Crne Gore veoma vrijedni i ljudi stranci koji dođu u Crnu Goru i oni postanu lijeni.

CRNOGORKA 2: Žene su im zamjenici za posao.

CRNOGORAC 2: To je možda namaknuto u bivšoj Jugoslaviji. Možda zato što smo bili tako mali, pa su nas dovoljno pazili svi ostali, tako da nijesmo imali toliko potrebe da radimo baš te fizičke posove, a dovoljno smo inteligentni da umijiemo da uspijemo svuda u svijetu, tako da nas vazda zadese neke šahovske pozicije.
XS
SM
MD
LG