Dostupni linkovi

logo-print

Povratnici – regionalni problem


Procjenjuje se da je u regiji oko 300 000 osoba sa statusom izbjeglice, dok je broj onih koji su taj status izgubili znatno veći. Potrebu rješavanja njihovih osnovnih prava na međudržavnom nivou potvrđuje i ovaj primjer koji uznosi Petar Đodan, predsjednik Udruženja izbjeglih Srba iz Hrvatske koji su utočište našli u BiH:

“Mi smo državljani Hrvatske o kojima Hrvatska veoma malo brine, a isto tako mi smo izbjeglice u BiH, gdje se i taj status ukida i gdje bismo trebali biti azilanti. E sad, ne znam kolika će biti briga o azilantima - o izbjeglicama je bila dosta skromna.”

BiH, Hrvatska i Državna zajednica Srbija i Crna Gora, potpisivanjem Deklaracije o zajedničkom rješavanju izbjegličke problematike, obavezale su se, između ostalog, da se do kraja 2006. godine omogući povratak svima koji to žele. Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Mirsad Kebo, razloge za takvu odluku, objašnjava ovako:

“U desetoj smo godini od potpisivanja općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, a još uvijek je značajan dio neriješenih posljedica ratnog sukoba u regionu, tj. pitanja povratka izbjeglih i raseljenih osoba, i da je praktički otpočela trka sa vremenom i konačno se moraju iznaći trajna rješenja za izbjegle i raseljene osobe. Svi skupa smo se saglasili da je krajnje vrijeme da se zatvori ova teška postkonfliktna stranica u regionu i da se svi skupa okrenemo održivosti, jačanju ekonomije i sveukupnom razvitku.”

Prva podrška zajedničkom rješavanju izbjegličke problematike stigla je danas iz međunarodnih organizacija, a prenosi je Elvira Bayrasli, portparol misije OSCE-a u BiH:

“Šefovi Evropske komisije, OSCE-a i UNHCR-a ponavljaju svoju podršku vladama BiH, Hrvatske i Srbije i Crne Gore u njihovim naporima za omogućavanje povrataka izbjeglica u regionu, čime bi ispunuli preuzete obaveze. Deklaracija, koju su potpisali ministri tri države, je korak u pravom smjeru. Ona dozvoljava da se postigne zajednički dogovor o tome kako riješiti probleme koji se odnose na povratak izbjeglih.”

Deklaracija o saradnji u povratku izbjeglica ili njihovoj repatrijaciji je, prije svega, dokument političke volje zemalja u regionu, a prema mišljenju Rasima Ljajića, ministra za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore, prevazilazi značaj izbjegličke problematike, jer dokument “predstavlja doprinos procesu normalizacije odnosa između ove tri države. Ona predstavlja doprinos stabilizaciji političkih prilika u regionu i verujem da doprinosi ukupnom procesu pomirenja među narodima i državama ovog prostora. Mi želimo da u jednom partnerskom odnosu rešavamo probleme izbeglica u ove tri države, da zajedničkim projektima animiramo međunarodne donatore da pomognu ovaj proces. Srbija i Crna Gora imaju poseban interes da rešavaju izbegličko pitanje na adekvatan način. Mi smo jedna od država sa najvećim procentom izbeglica interno raseljenih lica. U Crnoj Gori 4,5 posto ukupne populacije čine zapravo izbeglice ili raseljena lica. U Srbiji, po posljednjem popisu, odnosno registraciji, 140 hiljada je izbeglica i preko 200 hiljada interno raseljenih. Naš je interes da u saradnji sa druge dve države rešavamo problem izbeglica kao najugroženije kategorije stanovništva, verujem u sve tri zemlje.”

Predstavnik hrvatske vlade, ministar Božidar Kalmeta, također smatra da je Deklaracija politička platforma koja upućuje na to kako riješiti zajednički problem tri zemlje:

“Deset godina nakon rata naša odgovornost da jedno osjetljivo, humano pitanje izbjeglica riješimo tako da poštujemo pravo pojedinca i istodobno da dooprinesemo stabilizaciji ovog dijela Evrope. Rokovi predviđeni ovom deklaracijom podudraju se i s rokovima koje ima hrvatska vlada, a rješavanje ovog pitanja je od osobite važnosti i na putu u Evropsku uniju i uoči početka pregovora koje Hrvatska ima, kao što vam je poznato, u ožujku. Sve tri zemlje nastavljaju sa vlastitim programom zbrinjavanja izbjeglih i raseljenih osoba, uz potrebnu usku suradnju i koordinaciju, jer ćemo tako i probleme u svakom slučaju brže i kvalitetenije riješiti.”

Međudržavna deklaracija ima dva dijela, a o njima govori bh. ministar Mirsad Kebo:

“Prvi dio je preambula koja praktički naglašava važnost rješavanja predmetnih pitanja u regionu i koja je potvrda opredijeljenosti poštivanja međunarodnih konvencija. Drugi dio govori o obavezama i odgovornostima vlasti u našim zemljama, ali i međunarodnih institucija. Deklaracija propisuje i obavezu izrade mape puta, koja će se spojiti u jedinstven plan djelovanja u procesu rješavanja izbjegličko - raseljeničkih pitanja.”

Deklaracija potvrđuje pravo izbjeglica da biraju - povratak ili lokalnu integraciju. A vlade zemalja u regionu imaju obavezu da olakšaju realizaciju svake pojedinačne odluke.
XS
SM
MD
LG