Vecina promatraca se slaze da je pristupni govor americkog predsjednika bio odlucan, ali da nije dovoljno odrazio prave namjere njegove administracije na vanjskopolitickom planu.
"Politika je Sjedinjenih Drzava da traze i podrzavaju nastanak i razvoj demokratskih pokreta i institucija u svakoj naciji i kulturi, a ciji je krajnji cilj okoncati tiraniju u svijetu. Taj se cilj ne moze postici iskljucivo oruzjem, iako cemo, ako zatreba sebe i nase prijatelje, braniti i silom oruzja," objavio je George W. Bush.
Podrska demokraciji i slobodi kao krajnjim ciljevima nije u govoru dodatno obrazlozena, pa je ostalo nejasno na koji to nacin administracija namjerava pomoci narodima koji pate pod tiranijama, kao i to na koje se narode misli.
Za Nathana Browna, strucnjaka pri washingtonskoj Carnegie zakladi za medjunarodni mir, to nije iznenadjujuce. Predsjednicki inauguracijski govori, prigodnog su karaktera, lijepo sroceni i za cilj imaju naznaciti opce ciljeve politike za koju se svaki predsjednik zalaze. Vrlo konkretni politicki koraci i mjere, obicno se najavljuju u tradicionalnim govorima o stanju drzave i nacije, pa nema sumnje da ce predsjednik Bush upravo to uciniti kada se 2. februara obrati zastupnicima u oba doma Kongresa, kaze Brown:
"Inauguracijski govori ne sluze za objavu konkretnih politickih koraka ili zakonskih prijedoga vec vise na vizije, obicno slobode i demokracije.
Istup predsjednika Busha zanimljiv je iz drugog razloga. Naime, predsjednik Jimmy Carter se svojevremeno vrlo agresivno zalagao za globalnu promociju ljudskih prava i za jacanje veza s drugim zemljama, zbog cega su ga americki konzervativci tada ostro kritizirali. Sad imamo konzervativnog predsjednika koji se takodjer zalaze za sirenje demokracije, ali se nije u tom poslu spreman osloniti na tradicionalne americke prijatelje u svijetu, pa cak ni na poslovne partnere, poput Egipcana ili Saudijaca", kaze Nathan Brown iz Carnegie zaklade.
Upravo ta cinjenica posebno zabrinjava Murhafa Jouejatija, analiticara u washingtonskom Institutu za Bliski istok. On tvrdi da narodi u tom dijelu svijeta s podozrenjem gledaju na americka zalaganja za sirenje slobode jer Washington provodi selektivnu politiku u toj oblasti:
"Mislim da ljudi sirom svijeta, i posebno na Bliskom istoku, ne uzimaju ove americke objave za ozbiljno. Zar ce zbog krsenja ljudskih prava Palestinaca na okupiranim teritorijama Bush uvesti sankcije protiv Izraela? Sve dok zbog krsenja ljudskih prava americki neprijatelji budu kaznjavani, a prijatelji ostavljani na miru, americka ce se vanjska politika u svijetu dozivljavati kao politika dvostrukih standarda," kaze Jouejati.
"Politika je Sjedinjenih Drzava da traze i podrzavaju nastanak i razvoj demokratskih pokreta i institucija u svakoj naciji i kulturi, a ciji je krajnji cilj okoncati tiraniju u svijetu. Taj se cilj ne moze postici iskljucivo oruzjem, iako cemo, ako zatreba sebe i nase prijatelje, braniti i silom oruzja," objavio je George W. Bush.
Podrska demokraciji i slobodi kao krajnjim ciljevima nije u govoru dodatno obrazlozena, pa je ostalo nejasno na koji to nacin administracija namjerava pomoci narodima koji pate pod tiranijama, kao i to na koje se narode misli.
Za Nathana Browna, strucnjaka pri washingtonskoj Carnegie zakladi za medjunarodni mir, to nije iznenadjujuce. Predsjednicki inauguracijski govori, prigodnog su karaktera, lijepo sroceni i za cilj imaju naznaciti opce ciljeve politike za koju se svaki predsjednik zalaze. Vrlo konkretni politicki koraci i mjere, obicno se najavljuju u tradicionalnim govorima o stanju drzave i nacije, pa nema sumnje da ce predsjednik Bush upravo to uciniti kada se 2. februara obrati zastupnicima u oba doma Kongresa, kaze Brown:
"Inauguracijski govori ne sluze za objavu konkretnih politickih koraka ili zakonskih prijedoga vec vise na vizije, obicno slobode i demokracije.
Istup predsjednika Busha zanimljiv je iz drugog razloga. Naime, predsjednik Jimmy Carter se svojevremeno vrlo agresivno zalagao za globalnu promociju ljudskih prava i za jacanje veza s drugim zemljama, zbog cega su ga americki konzervativci tada ostro kritizirali. Sad imamo konzervativnog predsjednika koji se takodjer zalaze za sirenje demokracije, ali se nije u tom poslu spreman osloniti na tradicionalne americke prijatelje u svijetu, pa cak ni na poslovne partnere, poput Egipcana ili Saudijaca", kaze Nathan Brown iz Carnegie zaklade.
Upravo ta cinjenica posebno zabrinjava Murhafa Jouejatija, analiticara u washingtonskom Institutu za Bliski istok. On tvrdi da narodi u tom dijelu svijeta s podozrenjem gledaju na americka zalaganja za sirenje slobode jer Washington provodi selektivnu politiku u toj oblasti:
"Mislim da ljudi sirom svijeta, i posebno na Bliskom istoku, ne uzimaju ove americke objave za ozbiljno. Zar ce zbog krsenja ljudskih prava Palestinaca na okupiranim teritorijama Bush uvesti sankcije protiv Izraela? Sve dok zbog krsenja ljudskih prava americki neprijatelji budu kaznjavani, a prijatelji ostavljani na miru, americka ce se vanjska politika u svijetu dozivljavati kao politika dvostrukih standarda," kaze Jouejati.
