Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Mirsad Kebo, tokom susreta u Banja Luci sa entitetskim ministrima za izbjegla i raseljena lica istakao je potrebu obezbjeđivanja boljih životnih uslova za povratnike.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine ima indicija da je u prošlosti bilo zloupotrebe sredstava namijenjenih izbjeglicama, te je sada stvorilo mehanizme zaštite, prije svih, dobru bazu podataka, pa se to u budućnosti neće dešavati, izjavio je ministar Mirsad Kebo. S obzirom da se proces povratka u Bosnu i Hercegovinu neće okončati 2006. godine, kako je to bilo predviđeno, neophodna je bolja kontrola trošenja sredstava, ističe ministar Kebo:
''Sada smo stvorili jednu bazu podataka koja nam omogućuje da identifikujemo i provjerimo svakog koji koristi pomoć za rekonstrukciju kuća. Uputili smo javni poziv svim izbjeglicama da se registruju u državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Svi podaci onih koji zatraže pomoć, iz opštine se šalju u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice gdje se provjeravaju u našoj bazi podataka.''
Multietničke komisije formirane su u svim opštinskim skupštinama i vijećima. Svaki građanin povratnik ima pravo provjere ko je dobio donaciju:
''Građani imaju pravo da kontrolišu dodijeljenu pomoć i da stave primjedbu. Svaki povratnik ima pravo u pravnom postupku da se žali zašto nije uzet u obzir i može da ukaže na eventualnu nepravilnost. To su vrlo precizni kriteriji koji su ugrađeni u zakone. Oni se moraju poštovati. Jedan dio tih mjera je nametnuo visoki predstavnik u Federalnom ministarstvu kada je 2002. godine uočeno nenamjensko trošenje 14 miliona maraka.''
Gotovo nevjerovatan je podatak da niko u državi ne može precizno odgovoriti koliko je donacija namijenjeno povratnicima i za rekonstrukciju ušlo u Bosnu i Hercegovinu. Ministar Kebo tu činjenicu pravda podatkom da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice postoji od 2000. godine, dok je najznačajniji dio donatorskih sredstava plasiran od 1996. godine:
''Mogu se vrlo precizno utvrditi sredstva koja su izdvojena iz budžeta. Za to postoje izvještaji i revizije. Što se tiče donatorskih sredstava ne postoje, na žalost, podatci, samo procjene. Donatori svoja sredstva nisu uplaćivali domaćim organima vlasti. Oni su ulagali u Bosnu i Hercegovinu birajući organizacije koje će vršiti implementaciju. Našli smo neke slučajeve gdje su ljudi koristili po više donacija.''
Prve slučajeve nenamjenskog trošenja donatorskih sredstava ispituje Tužilaštvo u Tuzli, a odnosi se na područje Srebrenice. Taj potez Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice odobrava:
''Tužilaštvo u Tuzli vrši pred istražne radnje vezane za trošenje donacija u Srebrenici. Uvijek podržavam institucije koje se brinu o zakonitosti i koje se bore protiv korupcije. Postoji osnovana sumnja da je bilo neracionalnog korištenja, da ima kuća koje se ne koriste, da ima kuća koje su iznad izbjegličkog standarda.''
Evropska banka prihvatila je projekt Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine za rješavanje izbjegličke problematike i odobrila 24 miliona maraka, od čega je 16 miliona kredit, a osam miliona učešće u domaćim fondovima. Trenutno se na računu Fonda za povratak nalazi oko sedam miliona maraka. Nakon što Federalno ministarstvo za izbjeglice u narednom periodu izdvoji još 3,35 miliona maraka, biće to dobar osnov za rješavanje povratničke problematike i stvaranje uslova za održiv povratak. Taj novac će dobiti samo oni povratnici kojima je istinski potreban.
* * * * *
I federalni ministar za izbjegla i raseljena lica, Edin Mušić, smatra da povratak neće biti završen do kraja 2006. godine. Dodaje kako će sve biti mnogo jasnije nakon što se završi proces ponovne registracije izbjeglih i raseljenih:
''Od 1. novembra u Republici Srpskoj, a od 15. decembra u Federaciji krenuli smo u jedan proces reregistracije. To je proces koji treba da utvrdi pravu sliku potreba i stanja u ovoj problematici i mi njime koordiniramo. On je različit od kantona do kantona, od općine do općine. Sve pripreme su urađene i on teče svojom dinamikom. Ovaj proces će najbolje pokazati sve parametre. Ako se uzme u obzir da analizom statističkih podataka imamo potrebu za obnavljanjem ili rekonstrukcijom još nekoliko desetina hiljada stambenih jedinica, onda smatram da su ova sredstva, koja se na neki način obezbjeđuju od strane domaćih institucija na svim nivoima, nedovoljna da bi proces bio okončan do kraja 2006. godine. Mislim da Bosna i Hercegovina treba naći način kako da u ovom kratkom vremenu obezbjedi veća sredstva koja bi ovaj proces privela kraju kako bi Aneks 7 bio završen. Federalna Vlada ipak svo vrijeme izdvaja najznačajnija sredstva od Dejtona pa na ovamo. Sva sredstva kojim ona raspolaže u jednoj godini ne bi bila dovoljna da se izvrši rekonstrukcija dvije ulice u gradu Mostaru. Da bi se obnovile ulice Šantićeva i Bulevar, sva sredstva kojima raspolažemo ne bi bila dovoljna da se to završi. Možete zamisliti kolika su sredstva potrebna da bi se mogla usmjeriti na čitav prostor Bosne i Hercegovine. Ovo ministarstvo je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice uradilo jedan program na realnim osnovama koji bi bio tretiran do kraja 2006. godine. U njemu smo na realnim osnovama predvidjeli određena izdvajanja na svim nivoima: i državnom i entitetskim i kantonalnim i Brčko Distrikta i međunarodnih implementing organizacija. Za obnovu oko 15 hiljada stambenih jedinica u dvije naredne godine, 2005. i 2006., potrebno je oko 296 miliona maraka. To su ogromna sredstva koja su prema sadašnjim izdvajanjima vrlo realna. Iako sam optimista, vjerujem da ćemo u naredne dvije godine uspjeti obnoviti od 15 do 20 hiljada stambenih jedinica. Sve što bude preko toga, dobro je.''
* * * * *
Nastavljamo s objavljivanjem Izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini o povratku i obnovi u 2004. godini. Sagovornik je izvršni direktor ovog komiteta, Muhamed Džemidžić.
Ostvarivanje imovinskih zakona, odnosno rješavanje zahtjeva za povrat stanova, je pri kraju. Praktično su ostali još samo sporni slučajevi. Kako tu činjenicu komentariše Helsinški komitet?
''Prije svega treba biti pošten pa reći da je povratak imovine tekao pod jednim žestokim, ali apsolutno zakašnjelim pritiskom međunarodne zajednice. To što su ljudima vraćeni stanovi ili kuće nikako ne znači da su stvoreni uslovi da se ti ljudi zaista mogu vratiti i živjeti normalno. Ogroman broj vraćenih stanova i kuća je u takvom stanju koji ne omogućava normalan život. Većina ih je razrušena. Većina je bez električne energije. U mnogim mjestima nisu izgrađeni putevi. U situaciji kada su kuće rekonstruisane i opremljene, ljudi se vraćaju u uslove u kojima nemaju nikakvu socijalnu ili ekonomsku mogućnost da nastave da žive. U Kozarac se vratilo u svoje predratne kuće i stanove 15 hiljada ljudi, a nemaju zdravstvenu ustanovu. Imaju jednog ljekara opšte prakse, a za sve ostalo moraju da putuju do Banja Luke, Prijedora ili Sanskog Mosta. Posebno se porodice sa djecom, kojih na žalost ima mali broj, teško odlučuju da se vrate u takve uslove. Loše ekonomske prilike važe i za one koji se nisu pomjerali. Posla je sve manje. Kada zvaničnici govore o tom problemu, onda im je na prvom mjestu stvaranje uslova za održiv povratak. Ne znam koji bi smo primjer mogli istači, osim što međunarodna zajednica ne koordinira akcijama i sa nekim usklađenim vlastitim planovima ne pomože poljoprivredu. To nikako ne liči na ono što je domaća vlast obećala kada je tokom 2003. godine preuzela svu odgovornost za dalju provedbu Aneksa 7.''
Tu su i drugi problemi koji povratnike navode da razmišljaju o ponovnom odlasku – na primjer: visoke takse za razne potvrde, komplikovane procedure za pribavljanje određenih dokumenata, još uvijek nije riješena isplata penzija za povratnike, zdravstvena zaštita je također problematična.
''Povratnici su suočeni sa jednim neravnopravnim odnosom kada se nađu pred opštinskim šalterom u potrazi za bilo kojom vrstom potvrde, dokumenta ili dozvole. Još uvijek je prisutna opstrukcija povratka, posebno kada su u pitanju lokalne vlasti koje za svoj rad i za opstruiranje procesa ne dobijaju nikakve sankcije niti upustva viših nivoa vlasti. Rekao bih čak da se i visoki predstavnik bavi samo vrhovima struktura u Bosni i Hercegovini. Mislim da su veći problemi u lokalnoj zajednici jer tamo građani rješavaju svoje probleme. Mogu da čekaju i po dvije ili tri godine da im se priključi električna energija, dvije godine da dobiju telefonsku liniju koju su prije rata imali.''
Tu je i ključni problem za veliki broj ljudi, a to je što su njihovi domovi razrušeni u tolikoj mjeri da u njima ne mogu stanovati. Sami ih ne mogu obnoviti, a međunarodna zajednica se povlači kao donator.
''Međunarodna zajednica je i zvanično obaveze oko obnove i povratka na neki način prebacila na domaće strukture vlasti. Poznato je da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine još u novembru 2003. godine usvojila Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o izbjeglicama i raseljenim osobama. Tim Zakonom je trebao biti formiran jedinstven Fonda za povratak iz kojeg bi se koordinirano finansirali, prije svega, prioriteti. Bila bi objedinjena sva sredstva koja su namijenjena za obnovu. Na žalost, taj fond još uvijek nije zaživio, a bila je obaveza da se tokom 2004. godine osjete efekti tog fonda. Ministarstvo za raseljena i izbjegla lica računa da bi u narednom periodu trebalo obnoviti nekih 50 hiljada stambenih jedinica. Njihove su procjene da za taj posao treba obezbjediti oko 900 miliona konvertibilnih maraka. U ovom trenutku, na žalost, tog novca nema ni u naznakama. To je razlog što u narednom periodu sa ovakvim odnosom prema nečemu što jeste jedan od ključnih faktora za opstanak onakve Bosne i Hercegovine kakva je bila i kakva bi trebala biti, ne treba očekivati da će ući u Evropsku uniju. Sigurno je i to jedan od razloga što ćemo na pridruženje vjerovatno sačekati još najmanje desetak godina.''
Još uvijek je veliki broj ljudi u nečemu što zaista zaslužuje naziv - Tamna mrlja na savjesti Bosne i Hercegovine, ali i međunarodne zajednice. To su kolektivni izbjeglički centri.
''Da. Tokom 2004. godine bila je obaveza da se svi kolektivni centri raspuste i da se nađe odgovarajući smještaj za ljude, ukoliko nisu u mogućnosti da se vrate na svoje predratne adrese, ili to ne žele, što je njihovo pravo. Na žalost, to se nije desilo. Vlast nije ispunila svoje obaveze i na području Federacije još uvijek egzistiraju 33 kolektivna centra, devet kolektivnih naselja i tri tranzitna centra. Riječ je o 6549 lica. To je 2288 porodica. Da bi se riješio taj problem potrebno je 40 miliona maraka. Ni ovih 40 miliona maraka nema. Sada je vrijeme kada se usvajaju budžeti. Po onome što je nagovješteno i u Vladi Federacije i u Vladi Republike Srpske, ta sredstva nisu obezbjeđena. I dalje to ostaje deklarativno kao zadatak i obaveza. Trudićemo se, ali ćemo vjerovatno na kraju 2005. godine konstatovati kako deset godina nakon završetka rata nismo uspjeli da smjestimo one koji su najugroženiji u Bosni i Hercegovini. Sredstva koja je međunarodna zajednica uložila da bi Aneks 7 tekao nekim bržim tokom, da bi se ljudima obezbijedili uslovi za život, premašuju računice koje se mogu izvesti da bi se ustanovilo koliko su koštali dosadašnji koraci koji su napravljeni. Vlast će se ove godine više baviti time. Formirana je komisija da ispita gdje su otišla sva sredstva namijenjena povratku. Tokom godine nije izašla sa podacima i nalazima, mada se u javnosti govori da je tu bilo i kriminala i pljačke i raznih vrsta zloupotreba, ali, na žalost, javnost nije upoznata sa imenima i prezimenima onih koji su to radili, sa institucijama koje su to radile. O nekim sankcijama da i ne govorim.''
I Komisija koja ima zadatak da ispita gdje i kako su utrošena sredstva namijenjena povratku i obnovi, našla se pred zidom jer mnogi od traženih podataka njoj su nedostupni.
''Treba znati da više od hiljadu ljudi prima mjesečno platu ili nadoknadu za rad oko izbjeglih i raseljenih. Hiljadu ljudi mjesečno ima u prosjeku 1000 KM. Pomnožite to sa 12 mjeseci u toku godine, pa sve to sa devet. Doći ćete do brojki od kojih bi mogla biti izgrađena komplet Srebrenica od temelja do nečega što možda i nije imala prije rata.''
* * * * *
Poslanici Predstavničkog doma federalnog Parlamenta odložili su raspravu o Prijedlogu Zakona o povratu, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je urađeno nakon pisma što ga je Ured visokog predstavnika dostavio Vladi i Parlamentu, sa zahtjevom da se ova tačka skine sa dnevnog reda. Taj postupak Ured visokog predstavnika je obrazložio time što se na državnom nivou očekuje formiranje komisije koja bi se bavila rješavanjem kompletne stambene problematike ali i restitucije. Usvajanje ovih preporuka s velikim negodovanjem su dočekali predstavnici sindikata i boračkih udruženja, a posebno kompanije ''BH Steel'' iz Zenice. Oni su, naime, očekivali da će stanovi u njihovom vlasništvu, za koje nije podnesen zahtjev za povrat, konačno biti vraćeni firmi kako bi se riješilo stambeno pitanje oko 800 radnika.
Na računu Fonda za povratak trenutno se nalazi sedam miliona KM, a sredstva će biti uložena u rekonstrukciju kuća u 30 bosansko-hercegovačkih opština. To su : Goražde, Jezero, Krupa na Uni, Sapna, Istočni Mostar, Kasindo, Doboj Istok, Ribnik, Rogatica, Ustiprača, Doboj, Teslić, Lukavac, Bužim, Ustikolina, Srebrenica, Domaljevac, Kotor Varoš, Kostajnica, Istočni Drvar, Vlasenica, Milići, Visoko, Foča, Bihać i Doboj Jug.
Na Općinskom sudu u Trstu prije nekoliko dana nastavljen je postupak koji protiv Nove Ljubljanske banke vode štediše iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zbog neisplaćenih deviznih štednih uloga koji s kamatama iznose oko 10 miliona eura. Međutim, ni na ovom ročištu nije se došlo do rješenja. Kako su javili slovenski mediji, novo ročište određeno je za 5. april. Poznato je od ranije da predstavnici Nove Ljubljanske banke tvrde da oni nisu nasljednici ''stare'' Ljubljanske banke, već da je riječ o novoj banci koju je osnovao slovenski Parlament Ustavnim zakonom 1994. godine.
Od 20. do 25. aprila u Sarajevu će biti održan Međunarodni sajam knjiga. Poznato je da veliki broj bosansko-hercegovačkih pisaca stvara i objavljuje knjige izvan Bosne i Hercegovine, te da se o književnom stvaralaštvu pisaca iz dijaspore ne zna dovoljno. Stoga, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kao pokrovitelj, planira da zakupi prostor na ovom sajmu, na kojem bi se isključivo predstavili bosansko-hercegovački pisci iz dijaspore. Ministarstvo poziva zainteresovane pisce i izdavače bosansko-hercegovačke dijaspore da se najkasnije do 20. februara ove godine jave sa osnovnim podacima o sebi i svom stvaralaštvu. Ukoliko bi do 20. februara bila pokazana dovoljna zainteresovanost pisaca, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice bi u saradnji sa organizatorima sajma, piscima i izdavačima iz dijaspore izradilo program predstavljanja stvaralaštva bosansko-hercegovačkih pisaca koji se nalaze izvan zemlje na sajmu knjiga. Zainteresovani se mogu javiti na adresu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Sektor za iseljeništvo, Sarajevo, Trg Bosne i Hercegovine broj 1, ili na boj telefona, odnosno faksa: + 387 33 206 669.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine ima indicija da je u prošlosti bilo zloupotrebe sredstava namijenjenih izbjeglicama, te je sada stvorilo mehanizme zaštite, prije svih, dobru bazu podataka, pa se to u budućnosti neće dešavati, izjavio je ministar Mirsad Kebo. S obzirom da se proces povratka u Bosnu i Hercegovinu neće okončati 2006. godine, kako je to bilo predviđeno, neophodna je bolja kontrola trošenja sredstava, ističe ministar Kebo:
''Sada smo stvorili jednu bazu podataka koja nam omogućuje da identifikujemo i provjerimo svakog koji koristi pomoć za rekonstrukciju kuća. Uputili smo javni poziv svim izbjeglicama da se registruju u državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Svi podaci onih koji zatraže pomoć, iz opštine se šalju u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice gdje se provjeravaju u našoj bazi podataka.''
Multietničke komisije formirane su u svim opštinskim skupštinama i vijećima. Svaki građanin povratnik ima pravo provjere ko je dobio donaciju:
''Građani imaju pravo da kontrolišu dodijeljenu pomoć i da stave primjedbu. Svaki povratnik ima pravo u pravnom postupku da se žali zašto nije uzet u obzir i može da ukaže na eventualnu nepravilnost. To su vrlo precizni kriteriji koji su ugrađeni u zakone. Oni se moraju poštovati. Jedan dio tih mjera je nametnuo visoki predstavnik u Federalnom ministarstvu kada je 2002. godine uočeno nenamjensko trošenje 14 miliona maraka.''
Gotovo nevjerovatan je podatak da niko u državi ne može precizno odgovoriti koliko je donacija namijenjeno povratnicima i za rekonstrukciju ušlo u Bosnu i Hercegovinu. Ministar Kebo tu činjenicu pravda podatkom da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice postoji od 2000. godine, dok je najznačajniji dio donatorskih sredstava plasiran od 1996. godine:
''Mogu se vrlo precizno utvrditi sredstva koja su izdvojena iz budžeta. Za to postoje izvještaji i revizije. Što se tiče donatorskih sredstava ne postoje, na žalost, podatci, samo procjene. Donatori svoja sredstva nisu uplaćivali domaćim organima vlasti. Oni su ulagali u Bosnu i Hercegovinu birajući organizacije koje će vršiti implementaciju. Našli smo neke slučajeve gdje su ljudi koristili po više donacija.''
Prve slučajeve nenamjenskog trošenja donatorskih sredstava ispituje Tužilaštvo u Tuzli, a odnosi se na područje Srebrenice. Taj potez Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice odobrava:
''Tužilaštvo u Tuzli vrši pred istražne radnje vezane za trošenje donacija u Srebrenici. Uvijek podržavam institucije koje se brinu o zakonitosti i koje se bore protiv korupcije. Postoji osnovana sumnja da je bilo neracionalnog korištenja, da ima kuća koje se ne koriste, da ima kuća koje su iznad izbjegličkog standarda.''
Evropska banka prihvatila je projekt Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine za rješavanje izbjegličke problematike i odobrila 24 miliona maraka, od čega je 16 miliona kredit, a osam miliona učešće u domaćim fondovima. Trenutno se na računu Fonda za povratak nalazi oko sedam miliona maraka. Nakon što Federalno ministarstvo za izbjeglice u narednom periodu izdvoji još 3,35 miliona maraka, biće to dobar osnov za rješavanje povratničke problematike i stvaranje uslova za održiv povratak. Taj novac će dobiti samo oni povratnici kojima je istinski potreban.
* * * * *
I federalni ministar za izbjegla i raseljena lica, Edin Mušić, smatra da povratak neće biti završen do kraja 2006. godine. Dodaje kako će sve biti mnogo jasnije nakon što se završi proces ponovne registracije izbjeglih i raseljenih:
''Od 1. novembra u Republici Srpskoj, a od 15. decembra u Federaciji krenuli smo u jedan proces reregistracije. To je proces koji treba da utvrdi pravu sliku potreba i stanja u ovoj problematici i mi njime koordiniramo. On je različit od kantona do kantona, od općine do općine. Sve pripreme su urađene i on teče svojom dinamikom. Ovaj proces će najbolje pokazati sve parametre. Ako se uzme u obzir da analizom statističkih podataka imamo potrebu za obnavljanjem ili rekonstrukcijom još nekoliko desetina hiljada stambenih jedinica, onda smatram da su ova sredstva, koja se na neki način obezbjeđuju od strane domaćih institucija na svim nivoima, nedovoljna da bi proces bio okončan do kraja 2006. godine. Mislim da Bosna i Hercegovina treba naći način kako da u ovom kratkom vremenu obezbjedi veća sredstva koja bi ovaj proces privela kraju kako bi Aneks 7 bio završen. Federalna Vlada ipak svo vrijeme izdvaja najznačajnija sredstva od Dejtona pa na ovamo. Sva sredstva kojim ona raspolaže u jednoj godini ne bi bila dovoljna da se izvrši rekonstrukcija dvije ulice u gradu Mostaru. Da bi se obnovile ulice Šantićeva i Bulevar, sva sredstva kojima raspolažemo ne bi bila dovoljna da se to završi. Možete zamisliti kolika su sredstva potrebna da bi se mogla usmjeriti na čitav prostor Bosne i Hercegovine. Ovo ministarstvo je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice uradilo jedan program na realnim osnovama koji bi bio tretiran do kraja 2006. godine. U njemu smo na realnim osnovama predvidjeli određena izdvajanja na svim nivoima: i državnom i entitetskim i kantonalnim i Brčko Distrikta i međunarodnih implementing organizacija. Za obnovu oko 15 hiljada stambenih jedinica u dvije naredne godine, 2005. i 2006., potrebno je oko 296 miliona maraka. To su ogromna sredstva koja su prema sadašnjim izdvajanjima vrlo realna. Iako sam optimista, vjerujem da ćemo u naredne dvije godine uspjeti obnoviti od 15 do 20 hiljada stambenih jedinica. Sve što bude preko toga, dobro je.''
* * * * *
Nastavljamo s objavljivanjem Izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini o povratku i obnovi u 2004. godini. Sagovornik je izvršni direktor ovog komiteta, Muhamed Džemidžić.
Ostvarivanje imovinskih zakona, odnosno rješavanje zahtjeva za povrat stanova, je pri kraju. Praktično su ostali još samo sporni slučajevi. Kako tu činjenicu komentariše Helsinški komitet?
''Prije svega treba biti pošten pa reći da je povratak imovine tekao pod jednim žestokim, ali apsolutno zakašnjelim pritiskom međunarodne zajednice. To što su ljudima vraćeni stanovi ili kuće nikako ne znači da su stvoreni uslovi da se ti ljudi zaista mogu vratiti i živjeti normalno. Ogroman broj vraćenih stanova i kuća je u takvom stanju koji ne omogućava normalan život. Većina ih je razrušena. Većina je bez električne energije. U mnogim mjestima nisu izgrađeni putevi. U situaciji kada su kuće rekonstruisane i opremljene, ljudi se vraćaju u uslove u kojima nemaju nikakvu socijalnu ili ekonomsku mogućnost da nastave da žive. U Kozarac se vratilo u svoje predratne kuće i stanove 15 hiljada ljudi, a nemaju zdravstvenu ustanovu. Imaju jednog ljekara opšte prakse, a za sve ostalo moraju da putuju do Banja Luke, Prijedora ili Sanskog Mosta. Posebno se porodice sa djecom, kojih na žalost ima mali broj, teško odlučuju da se vrate u takve uslove. Loše ekonomske prilike važe i za one koji se nisu pomjerali. Posla je sve manje. Kada zvaničnici govore o tom problemu, onda im je na prvom mjestu stvaranje uslova za održiv povratak. Ne znam koji bi smo primjer mogli istači, osim što međunarodna zajednica ne koordinira akcijama i sa nekim usklađenim vlastitim planovima ne pomože poljoprivredu. To nikako ne liči na ono što je domaća vlast obećala kada je tokom 2003. godine preuzela svu odgovornost za dalju provedbu Aneksa 7.''
Tu su i drugi problemi koji povratnike navode da razmišljaju o ponovnom odlasku – na primjer: visoke takse za razne potvrde, komplikovane procedure za pribavljanje određenih dokumenata, još uvijek nije riješena isplata penzija za povratnike, zdravstvena zaštita je također problematična.
''Povratnici su suočeni sa jednim neravnopravnim odnosom kada se nađu pred opštinskim šalterom u potrazi za bilo kojom vrstom potvrde, dokumenta ili dozvole. Još uvijek je prisutna opstrukcija povratka, posebno kada su u pitanju lokalne vlasti koje za svoj rad i za opstruiranje procesa ne dobijaju nikakve sankcije niti upustva viših nivoa vlasti. Rekao bih čak da se i visoki predstavnik bavi samo vrhovima struktura u Bosni i Hercegovini. Mislim da su veći problemi u lokalnoj zajednici jer tamo građani rješavaju svoje probleme. Mogu da čekaju i po dvije ili tri godine da im se priključi električna energija, dvije godine da dobiju telefonsku liniju koju su prije rata imali.''
Tu je i ključni problem za veliki broj ljudi, a to je što su njihovi domovi razrušeni u tolikoj mjeri da u njima ne mogu stanovati. Sami ih ne mogu obnoviti, a međunarodna zajednica se povlači kao donator.
''Međunarodna zajednica je i zvanično obaveze oko obnove i povratka na neki način prebacila na domaće strukture vlasti. Poznato je da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine još u novembru 2003. godine usvojila Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o izbjeglicama i raseljenim osobama. Tim Zakonom je trebao biti formiran jedinstven Fonda za povratak iz kojeg bi se koordinirano finansirali, prije svega, prioriteti. Bila bi objedinjena sva sredstva koja su namijenjena za obnovu. Na žalost, taj fond još uvijek nije zaživio, a bila je obaveza da se tokom 2004. godine osjete efekti tog fonda. Ministarstvo za raseljena i izbjegla lica računa da bi u narednom periodu trebalo obnoviti nekih 50 hiljada stambenih jedinica. Njihove su procjene da za taj posao treba obezbjediti oko 900 miliona konvertibilnih maraka. U ovom trenutku, na žalost, tog novca nema ni u naznakama. To je razlog što u narednom periodu sa ovakvim odnosom prema nečemu što jeste jedan od ključnih faktora za opstanak onakve Bosne i Hercegovine kakva je bila i kakva bi trebala biti, ne treba očekivati da će ući u Evropsku uniju. Sigurno je i to jedan od razloga što ćemo na pridruženje vjerovatno sačekati još najmanje desetak godina.''
Još uvijek je veliki broj ljudi u nečemu što zaista zaslužuje naziv - Tamna mrlja na savjesti Bosne i Hercegovine, ali i međunarodne zajednice. To su kolektivni izbjeglički centri.
''Da. Tokom 2004. godine bila je obaveza da se svi kolektivni centri raspuste i da se nađe odgovarajući smještaj za ljude, ukoliko nisu u mogućnosti da se vrate na svoje predratne adrese, ili to ne žele, što je njihovo pravo. Na žalost, to se nije desilo. Vlast nije ispunila svoje obaveze i na području Federacije još uvijek egzistiraju 33 kolektivna centra, devet kolektivnih naselja i tri tranzitna centra. Riječ je o 6549 lica. To je 2288 porodica. Da bi se riješio taj problem potrebno je 40 miliona maraka. Ni ovih 40 miliona maraka nema. Sada je vrijeme kada se usvajaju budžeti. Po onome što je nagovješteno i u Vladi Federacije i u Vladi Republike Srpske, ta sredstva nisu obezbjeđena. I dalje to ostaje deklarativno kao zadatak i obaveza. Trudićemo se, ali ćemo vjerovatno na kraju 2005. godine konstatovati kako deset godina nakon završetka rata nismo uspjeli da smjestimo one koji su najugroženiji u Bosni i Hercegovini. Sredstva koja je međunarodna zajednica uložila da bi Aneks 7 tekao nekim bržim tokom, da bi se ljudima obezbijedili uslovi za život, premašuju računice koje se mogu izvesti da bi se ustanovilo koliko su koštali dosadašnji koraci koji su napravljeni. Vlast će se ove godine više baviti time. Formirana je komisija da ispita gdje su otišla sva sredstva namijenjena povratku. Tokom godine nije izašla sa podacima i nalazima, mada se u javnosti govori da je tu bilo i kriminala i pljačke i raznih vrsta zloupotreba, ali, na žalost, javnost nije upoznata sa imenima i prezimenima onih koji su to radili, sa institucijama koje su to radile. O nekim sankcijama da i ne govorim.''
I Komisija koja ima zadatak da ispita gdje i kako su utrošena sredstva namijenjena povratku i obnovi, našla se pred zidom jer mnogi od traženih podataka njoj su nedostupni.
''Treba znati da više od hiljadu ljudi prima mjesečno platu ili nadoknadu za rad oko izbjeglih i raseljenih. Hiljadu ljudi mjesečno ima u prosjeku 1000 KM. Pomnožite to sa 12 mjeseci u toku godine, pa sve to sa devet. Doći ćete do brojki od kojih bi mogla biti izgrađena komplet Srebrenica od temelja do nečega što možda i nije imala prije rata.''
* * * * *
Poslanici Predstavničkog doma federalnog Parlamenta odložili su raspravu o Prijedlogu Zakona o povratu, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je urađeno nakon pisma što ga je Ured visokog predstavnika dostavio Vladi i Parlamentu, sa zahtjevom da se ova tačka skine sa dnevnog reda. Taj postupak Ured visokog predstavnika je obrazložio time što se na državnom nivou očekuje formiranje komisije koja bi se bavila rješavanjem kompletne stambene problematike ali i restitucije. Usvajanje ovih preporuka s velikim negodovanjem su dočekali predstavnici sindikata i boračkih udruženja, a posebno kompanije ''BH Steel'' iz Zenice. Oni su, naime, očekivali da će stanovi u njihovom vlasništvu, za koje nije podnesen zahtjev za povrat, konačno biti vraćeni firmi kako bi se riješilo stambeno pitanje oko 800 radnika.
Na računu Fonda za povratak trenutno se nalazi sedam miliona KM, a sredstva će biti uložena u rekonstrukciju kuća u 30 bosansko-hercegovačkih opština. To su : Goražde, Jezero, Krupa na Uni, Sapna, Istočni Mostar, Kasindo, Doboj Istok, Ribnik, Rogatica, Ustiprača, Doboj, Teslić, Lukavac, Bužim, Ustikolina, Srebrenica, Domaljevac, Kotor Varoš, Kostajnica, Istočni Drvar, Vlasenica, Milići, Visoko, Foča, Bihać i Doboj Jug.
Na Općinskom sudu u Trstu prije nekoliko dana nastavljen je postupak koji protiv Nove Ljubljanske banke vode štediše iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zbog neisplaćenih deviznih štednih uloga koji s kamatama iznose oko 10 miliona eura. Međutim, ni na ovom ročištu nije se došlo do rješenja. Kako su javili slovenski mediji, novo ročište određeno je za 5. april. Poznato je od ranije da predstavnici Nove Ljubljanske banke tvrde da oni nisu nasljednici ''stare'' Ljubljanske banke, već da je riječ o novoj banci koju je osnovao slovenski Parlament Ustavnim zakonom 1994. godine.
Od 20. do 25. aprila u Sarajevu će biti održan Međunarodni sajam knjiga. Poznato je da veliki broj bosansko-hercegovačkih pisaca stvara i objavljuje knjige izvan Bosne i Hercegovine, te da se o književnom stvaralaštvu pisaca iz dijaspore ne zna dovoljno. Stoga, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kao pokrovitelj, planira da zakupi prostor na ovom sajmu, na kojem bi se isključivo predstavili bosansko-hercegovački pisci iz dijaspore. Ministarstvo poziva zainteresovane pisce i izdavače bosansko-hercegovačke dijaspore da se najkasnije do 20. februara ove godine jave sa osnovnim podacima o sebi i svom stvaralaštvu. Ukoliko bi do 20. februara bila pokazana dovoljna zainteresovanost pisaca, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice bi u saradnji sa organizatorima sajma, piscima i izdavačima iz dijaspore izradilo program predstavljanja stvaralaštva bosansko-hercegovačkih pisaca koji se nalaze izvan zemlje na sajmu knjiga. Zainteresovani se mogu javiti na adresu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Sektor za iseljeništvo, Sarajevo, Trg Bosne i Hercegovine broj 1, ili na boj telefona, odnosno faksa: + 387 33 206 669.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba