Dostupni linkovi

logo-print

BiH – pehlivan na konopcu


BiH se godinama nalazi u krizi, tako da je to stanje gotovo postalo normalno, a politička elita svih poslijeratnih godina nema viziju vođenja zemlje, navodi analitičar iz Banje Luke, Tanja Topić:

“Iz godine u godinu nama se situacija pogoršava. Politička situacija nije u potpunosti stabilna, jer mi nakon deset godina jednostvano tražimo, i neminovno je, prisustvo međunarodne zajednice, što je tragično za jednu zemlju koja treba da se razvija prema demokratskim standardima i jednu zemlju koja teži da postane jednog dana, ali naravno u dalekoj perspektivi, članica Evropske unije. Ekonomska i socijalna situacija je sve teža. Zapravo, naša politička elita se bavi samo sa sobom, bavi se svojim ličnim ambicijama, željama i nastojanjima, pri čemu izostaje svaka vizija izvođenja društva iz jednog bezdana i ćorsokaka u kojem se nalazi.”

Na trenutnu krizu vlasti u BiH ne treba gledati s većom dozom zabrinutosti nego na cjelokupnu situaciju, mišljenja je i profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić:

“Kriza je fenomen koji odgovara ovim političkim filozofijama i zapravo one krizu vještački produciraju svaki put kad osjete da su moguće, ili da predstoje pozitivni društveni procesi, projiciraju, dakle, krizu kao neku formu zadržanja status kvoa, kojim se sve ono što je ratom postignuto, što je Dejtonskim sporazumom i formalno-pravno utvrđeno, sankcionirano, zadrže koliko je moguće duže. Drugim riječima, nacionalistički politički projekti krizu produciraju, krizu planiraju i krizom pokušavaju zadržati status kvo.”

Cijeli sistem je u pat poziciji, iz koje političari ili ne znaju ili neće da izađu, mišljenja je Esad Bajtal, analitičar iz Sarajeva. Potezi domaćih političara, smatra on, navode na zaključak kako oni i ne žele izlazak iz sadašnje situacije:

“Zato što imaju neku svoju matematiku i neki svoj politikantski kalkul koji ih tjera da stvari drže na način na koji ih drže. Očito da su interesi onih koji su, dakle individualni, personalni i lični, stavljeni daleko iznad onoga što bi se zvalo patriotizmom i što bi se zvalo ozbiljnim vođenjem politike u BiH i oko BiH. Jer bosanska kriza nije nikad samo bosanska, ona svoje korijene ima i lijevo i desno, i zapadno i istočno od sebe same.”

Bh. društvo je zapalo u moralnu krizu, pa zalaganje za reforme najčešće nije iskreno, smatra Bajtal:

“Kako se reformirati ako uporno stojite na ukopanim pozicijama? Kako se reformirati i kakvi su to reformatori koji ne napuštaju logiku 1992. godine? Ova zemlja je gladna, ova zemlja je bolesna, ova zemlja je nezaposlena, dakle, ona tavori na dnu Evrope i na dnu civilizacije - što je još žalosnije. Dakle, jedna stara civilizacija BiH stropoštala se u ambis, evropski ambis, iznad koga je davno bila vrlo visoko.”

Ako se, uslovno kazano, građanski blok bh. društva ne probudi i ne trgne, može se desiti da stanje koje su proizveli nacionalisti i koje se krizama produžava, postane stil života, upozorava profesor Slavo Kukić:

“Ja zato osobno mislim da će se u ovoj godini stvari koje su ključne za dalji razvoj BiH dogoditi - ili će se građanski blok definitivno organizirati i nastupiti organizirano, uz sve razlike koje u njemu postoje, ili će nacionalisti, metaforički predstavljeni u tri vodeće nacionalističke političke partije, definitivno pobijediti. A onda, bojim se da BiH ima sve pretpostavke da ne bude ni hrvatska, ni srpska, ni bošnjačka, nego da će biti u situaciji demografskog i svakog drugog pražnjenja.”

Što se građana tiče, onih koji će najviše ispaštati posljedice krize vlasti u BiH, kod njih su evidentni apatija i nezainteresovanost. Tanja Topić:

“Ja često kažem da se naša javnost ponaša tako kao da se sve to dešava nekom drugom, a ne nama samima. Jednostavno, nedostaje ta kritična masa koja bi ispoljila bilo kakvu rekaciju s obzirom kako se ponašaju i politički lideri i s obzirom u kakvoj situaciji živimo. S druge strane, naši građani su pritisnuti borbom za golu egzistenciju.”

Šta i kako dalje? Profesor sarajevskog univerziteta Zdravko Grebo smatra da rješenje nije na vidiku, a cijela situacija ga asocira na plesača po žici:

“BiH je i do sada hodala kao pehlivan na konopcu, ostajala sklepana prvenstveno zahvaljujući prisustvu međunarodnih vojnih, policijskih i civilnih snaga ovdje, da bi se ovako lako kockalo sa sudbinom te zemlje. Približavajući se desetoj godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma, u ovoj zemlji nijedna stvar nije krenula u dobrom pravcu. I ako je dodatno pogoršavate, ili makar testirate na ovako sitnim pitanjima, mislim da uopšte nije bezazlena stvar."
XS
SM
MD
LG