Dostupni linkovi

logo-print

Za ljubav i za šverc potrebno je makar dvoje


Možda je tek slučajnost, ali baš uoči dvogodišnjice formiranja crnogorske Vlade iz susjedne Italije stigla je poruka neprijatne sadržine. Vrhovni sud Italije uskratio je crnogorskom premijeru Đukanoviću pravo na imunitet koji uživaju predsjednici vlada suverenih država.

Tom odlukom italijanski sud je ponovo aktivirao proces koji još od 2001.godine italijansko tužilaštvo pokretalo, dovodeći u vezu Đukanovića sa švercom cigareta, pranjem novca i mafijaškim udruživanjem. U mjesecima koji slijede italijanski tužioci imaće zadatak da konačno dokažu osnovanost sumnji protiv Đukanovića. Do sada je bilo isuviše nagađanja i špekulisanja optužbama.

Crnogorskom premijeru biće još teže. Moraće opet da prolazi kroz golgotu sumnjičenja, ne samo na italijanskom sudu, već i ovdje u političkoj areni. Nije se, međutim, dogodio neki preokret. Ne treba biti bogzna kakav ekspert da bi se otkrilo ono što ovdje svi odavno znaju. Crna Gora nije nezavisna, a Đukanović nije premijer suverene države. Doduše, bacanje ljage samo na crnogorskog premijera ne spada u vrh političke korektnosti. I za šverc, baš kao i za ljubav, potrebno je makar dvoje. Nije se iz Crne Gore moglo švercovati, a da mnogi u Italiji nijesu to odobravali ili organizovali. Zato mora da čudi da, osim sitnih, lokalnih mafioza, italijansko tužilaštvo ne tereti nijedno značajno ime ni iz italijanskog establišmenta, niti iz kruga evropskih distributera. Sve to, naravno, ne amnestira Đukanovića ni ljude oko njega. Crnogorski premijer mora dokazati svoju nevinost, ako želi imati političku budućnost.

Ali, to je samo jedan sloj priče, onaj koji govori o ličnoj sudbini crnogorskog premijera. Zagrebe li se ispod toga, odluka italijanskih sudaca ima i vrlo čitljive političke poruke. Pokazalo se da Evropa, o kojoj ovdje mnogi sanjaju skoro dvije decenije, nije ni tako čedna, ni tako naivna kao što je ponekad ličilo gledano iz ovdašnjeg balkanskog blata. Nije slučajnost da se italijansko pravosuđe redovito ''budi'' baš kada i priča o crnogorskom referendumu. Nije nemarnost Suda da italijanski novinari saznaju za presudu prije napuljskih tužilaca ili crnogorskih osumnjičenih. Nije tek propust Interpola što niko danas ne optužuje ni Tiranu, ni Atinu, iako uveliko rade reeksport sa Italijom, isti onaj koji je i Podgorica svojevremeno obavljala. Odluka italijanskog suda je nešto više. Vruća poruka da Crna Gora, ukoliko nije nezavisna, može da služi samo kao ''moneta za podkusurivanje'', bilo da se zadovolje srpski imperijalni interesi, ili da se privremeno Kosovo drži u pat poziciji. Sasvim je svejedno koji su motivi. Najlakše je trgovati Crnom Gorom koja nije definisana kao država.

Istovremeno, otkriva se još jedna istina. Nezavisnost neće doći sama od sebe. Ona mora biti izvojevana kroz fer političku borbu, uz potragu za unutrašnjim konsenzusom. U suprotnom, uvijek će se javljati neki novi sudovi ili neke nove Solane da ospore legitimno pravo na referendum, navodno, zbog viših interesa stabilnosti u regionu.

I kada se sve to posloži, onda ispada drugačije nego na prvi pogled. Odluka Vrhovnog suda Italije je ustvari dobra vijest i za Crnu Goru i za samog Đukanovića. Ukoliko je crnogorski premijer nevin, sada ima priliku da to i dokaže. Ukoliko Crna Gora želi nezavisnost, jedini ispravni put je referendum. Sve ostalo, paradržava stvorena Beogradskim sporazumom ili neki drugi oblik zajednice koji će biti plod političkih ucjena, samo je gubljenje vremena i posljednje crnogorske šanse.
XS
SM
MD
LG