Dostupni linkovi

logo-print

Evropska komisija i dalje vrlo aktivna na problemima povratka


Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je Prijedlog Zakona o raseljenim osobama i povratnicima u Federaciji BiH. Zakon je potpuno usaglašen s državnim zakonom, a njime su regulirana sva pitanja vezana za povratak. Novina u zakonu je da će povratnik i nakon šest mjeseci dobijati pomoć ukoliko mu u tom vremenu nije obnovljena stambena jedinica. Zakon o raseljenim osobama i povratnicima u Federaciji BiH predviđa produženje povratničkog statusa za sve one kojima nije obnovljena kuća ili stan.

Dvanaest bosanskohercegovačkih opština objavilo je javne pozive izbjeglicama i raseljenim osobama u Bosni i Hercegovini da se prijave za pomoć u rekonstrukciji stambenih jedinica u okviru druge faze projekta „Sutra“, kojeg implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija. Kako je saopćeno, općine Maglaj, Šamac, Bosanski Novi, Brčko, Velika Kladuša, Drvar, Bosanska Krupa, Ključ, Vareš, Derventa, Mostar i Jajce su u dnevnim novinama objavile javne pozive koji su otvoreni do 15. februara ove godine. Općine su odabrane u skladu sa metodologijom prioritetnih potreba za povratak u Bosnu i Hercegovinu, koju je razvila i usvojila Državna komisija za izbjeglice i raseljene osobe.

Na području općine Maglaj u okviru projekta „Sutra“ biće sanirano 45 u ratu uništenih kuća. Projekat „Sutra“ finansiraju Evropska komisija, Razvojni program Ujedinjenih naroda, resorna entitetska ministarstva, Distrikt Brčko, kao i domaći donatori, čiji doprinos treba da udvostruči ukupnu vrijednost projekta. Općina Maglaj uputila je javni poziv izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i povratnicima da se prijave za dodjelu pomoći i povratak na područje te općine. Od 1996. godine do danas na području maglajske općine sanirano je blizu tri hiljade porušenih objekata, dok na obnovu čeka još oko hiljadu srušenih kuća.

Ministar za izbjeglice i raseljena lica u Vladi Republike Srpske, Jasmin Samardžić, izjavio je da je u Republici Srpskoj do sada registrovano 12 hiljada raseljenih i hiljadu i po izbjeglih lica. Samardžić je također izjavio da se u akciji ponovne registracije izbjeglica, koja je u toku, očekuje da bude evidentirano oko 30 hiljada raseljenih i izbjeglih lica. Istakavši da će to biti znatno manji broj u odnosu na raniji popis, Samardžić je dodao da rok za završetak popisa, 15. februar, neće biti produžavan.

Oko 160 povratnika u opštinu Drvar ponovo je u posljednjih godinu dana napustilo rodni kraj i vratilo se u mjesta u koja su izbjegli 1995. godine, rekao je Mile Marčeta, predsjednik Udruženja „Održiv povratak“. Prema njegovim riječima, razloge ponovnom izbjeglištvu treba tražiti u nemogućnosti regulisanja radnog statusa na osnovu odredbi federalnog Zakona o radu. Marčeta napominje da se na području opštine Drvar vratilo nešto više od osam hiljada lica, koja žive u velikom siromaštvu i bijedi:

„Malo je učinjeno na njihovoj ponovnoj integraciji u lokalnu zajednicu, a zaposleno ih je oko 250. Osim toga, mnogi objekti još nisu sanirani, a više od 30 odsto stanovništva nema električnu energiju. To sve onemogućava one koji bi željeli da život nastave tamo gdje im je nasilno prekinut prije gotovo deset godina i da se u još većem broju vrate na svoja ognjišta“, rekao je Marčeta.

Misija OSCE u Bosni i Hercegovini započela je distribuciju vodiča za povratnike u Hrvatsku, koji je pripremila Misija u Zagrebu. Brošura objašnjava prava bivših nosilaca stanarskog prava na stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj, zatim na povrat privatne imovine, odštetu zbog uništavanja imovine i nadoknadu korištenja privatne imovine, a tretira i pitanja koja se tiču penzija, kao i statusna prava stranaca, odnosno dobivanja državljanstva po skraćenoj proceduri. Kako je saopćeno, Misija OSCE u Bosni i Hercegovini raspolaže sa šest hiljada primjeraka ovih brošura, koje će biti distribuirane u područja gdje je ova populacija zastupljena. Također, zainteresiranim građanima brošure će biti dostupne i u odsjecima Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, UNHCR-u, centrima za pravnu pomoć, te udruženjima građana.

* * * * *

Naš pravni savjetnik Milan Račić iz podgoričke Kancelarije Američkog komiteta za izbjeglice, govori o ugovorima kojim se reguliše doživotno izdržavanje:

Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primalac izdržavanja da se poslije njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da primaoca izdržavanja, kao naknadu za to, izdržava, da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti sahrani.

Predmet ugovora o doživotnom izdržavanju mogu biti samo stvari ili prava primaoca izdržavanja koja postoje u trenutku zaključivanja ugovora.
Obaveza izdržavanja naročito obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odjeće, obuće, odgovarajuću njegu u bolesti i starosti, troškove liječenja i davanja za svakodnevne uobičajene potrebe, s tim da se ugovorom o doživotnom izdržavanju mogu predvidjeti i druge obaveze davaoca izdržavanja.
Ugovor o doživotnom izdržavanju obavezno se zaključuje u pismenoj formi i mora biti ovjeren od strane sudije. Sudija je dužan da ugovor pročita strankama prije overe i da primaoca izdržavanja naročito upozori na to da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u njegovu zaostavštinu i da se tom imovinom ne mogu namiriti nužni nasljednici.

Doživotno izdržavanje može biti ugovoreno i u korist trećeg lica. U tom slučaju davalac izdržavanja stiče svojinu na predmetima ugovora u trenutku smrti njegovog saugovarača, ako ugovorom nije određeno da svojina prelazi u trenutku smrti trećeg lica. Obaveza izdržavanja traje do smrti trećeg lica.
Davalac izdržavanja može svoje pravo iz ugovora o doživotnom izdržavanju da obezbijedi upisom u javnu knjigu. Isto pravo poslije smrti saugovarača davaoca izdržavanja ima i treće lice u čiju korist je izdržavanje ugovoreno.
Primalac izdržavanja ne može svoja potraživanja iz ugovora o doživotnom izdržavanju da prenese na drugo lice, jer je riječ o potraživanjima ličnog karaktera.

Ugovor o doživotnom izdržavanju može da bude raskinut:
a) sporazumno, uz primjenu odredaba Zakona o obligacionim odnosima;
b) zbog neispunjenja obaveze jedne strane;
c) zbog poremećenih odnosa;
d) zbog promijenjenih okolnosti.

Sud će na zahtjev jedne od ugovornih strana raskinuti ugovor, ako utvrdi da su međusobni odnosi između ugovornih strana, iz bilo kojeg uzroka toliko poremećeni da su postali nepodnošljivi. Kada sud raskine ugovor, primalac izdržavanja je dužan dati davaocu izdržavanja naknadu za primljena davanja i usluge. Ako je do raskida došlo zbog krivice jedne strane, druga strana ima pravo na pravičnu naknadu.

Tokom trajanja ugovora o doživotnom izdržavanju može doći do takve promjene okolnosti da ispunjenje ugovora postane znatno otežano. U takvom slučaju sud može, na zahtjev jedne ili druge ugovorne strane, da raskine ugovor ili odnose između primaoca i davaoca izdržavanja iznova uredi.

Ako davalac izdržavanja umre tokom trajanja ugovora o doživotnom izdržavanju, njegove obaveze iz ugovora prelaze na njegovog bračnog druga i potomke koji su pozvani na naslijeđe, pod uslovom da oni pristanu na preuzimanje obaveza davaoca izdržavanja. U slučaju da bračni drug i potomci davaoca izdržavanja ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida i oni ne mogu da zahtijevaju naknadu za izdržavanje koje je davao do svoje smrti davalac izdržavanja.

* * * * *

U Tuzlanskom kantonu je saopšteno da je revizija korištenja stanova građenih za prognana i raseljena lica pokazala zloupotrebe.

Revizija je otkrila da 118 stanova koristi domicilno stanovništvo, navodno socijalni slučajevi, a sve po odlukama opštinskih vlasti. Ministar za povratak i obnovu Sead Mujanović kaže kako razumije tu vrstu problema:

„Međutim, ove kuće nisu građene za tu namjenu i za tu namjenu se ne mogu koristiti, sve dok na području kantona boravi veliki broj izbjeglih i raseljenih lica. Naravno, kad prestane potreba, odnosno kad ne bude bilo potencijalnih korisnika iz reda izbjeglih i raseljenih lica, onda će vjerojatno te kuće biti stavljene na raspolaganje općinama i mjesnim zajednicama na čijoj su teritoriji građene.“

Revizija je također otkrila da 110 stanova koriste izbjegla i prognana lica koja su izgubila taj status, jer su kroz različite projekte njihove kuće popravljene, čime su stekli uslove za povratak. Ministar Mujanović kaže da su sticajem okolnosti korisnici tih stanova iz kategorije boračkih porodica, koje na ovo Ministarstvo vrše pritisak, kao i Ministarstvo za boračka pitanja:

„Mi smo uradili reviziju i mi zakon moramo sprovoditi. Znači lica koja ne trebaju da budu tu, neće biti tu.“

Revizija je otkrila i da su 43 stana iz holandske donacije potpuno prazna, a nalaze se, uslovno rečeno, na neatraktivnim lokacijama, a u Tuzlanskom kantonu još je 43 hiljade izbjeglih i prognanih.

* * * * *

Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica Vlade Federacije BiH godinu 2004. ocjenjuje kao stabilnu ili onu u kojoj su ispunjeni planirani zadaci, ali i oni koji su preostali iz prethodnih godina. Kao najznačajniji urađeni posao, ministar Edin Mušić navodi pomoć za rekonstrukciju stambenog fonda:

„U okviru plana povratka i repatrijacije koji je usvojen na federalnoj Vladi i odluke o novčanoj podršci tom planu, mi smo u 2004. godini uspjeli da direktnom podrškom pomognemo više od hiljadu i petsto korisnika, znači hiljadu i petsto porodica na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine, u okviru projekata rekonstrukcije objekata. Jedan dio projekata je još u toku. Znači sama tehnologija rada koju mi primjenjujemo ne kaže da je onog trenutka kada mi pomažemo porodici završen njihov povratak, međutim to je tehnološki tako. U određenom vremenu oni rekonstruišu svoj objekat ili mi to činimo i na taj način stvaramo uslove za njihov povratak. U 2004. godini smo nastojali jednim novim pristupom da praktično tražimo na terenu, znači na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine, porodice koje su se vratile nekoliko godina ranije i koje su čitavo vrijeme očekivale da će ih neko naći i da će im pružiti podršku u rekonstrukciji objekata. I vjerujte da smo nailazili na jako teške i potresne situacije, gdje su ljudi živjeli po nekoliko godina u malim kolibicama, sklepanim od dasaka i oblijepljenim nekim najlonom. Tako da nam je to bio jedan od prioriteta u 2004. godini i smatram da smo i na tom planu jako puno uradili, jer smo po nekakvim našim analizama oko dvije stotine takvih porodica, stvarnih povratnika, riješili tih njihovih neuslovnih objekata. U oblasti rekonstrukcije smo u 2004. godini dodatno unaprijedili saradnju sa kantonima, odnosno kantonalnim ministarstvima koja se bave istom ovom problematikom, i na taj način smo išli koordinirano i zajednički prema rješavanju ovih pitanja.“

U prošloj godini je, kako ocjenjuje ministar Edin Mušić, Ministarstvo nastojalo učvrstiti pozitivne razloge za ostanak u mjestima povratka, odnosno spriječiti ponovni odlazak onih koji su se jednom vratili:

„U tom smislu smo podržali nekoliko stotina projekata u oblasti održivog povratka. Posebno mislim na jednu kvalitetno odrađenu proljetnu sjetvu, gdje smo povratnike u ruralna područja pomogli u sjemenskom i sadnom materijalu. U 2004. godini smo dodatno podržali zasađivanje skoro dvije stotine hiljada sadnica voća. Zatim smo podržali, kako sam kazao, nekoliko stotina projekata od poljoprivredne proizvodnje, pružili smo podršku u poljoprivrednoj mehanizaciji, plastenicima i tako dalje. Zatim smo pružili podršku u malim, zanatskim, proizvodno-uslužnim djelatnostima, koji su više tipični za urbani dio povratnika. I već imamo na desetine takvih sadržaja širom Bosne i Hercegovine koji zapošljavaju povratnike, stvaraju neke nove vrijednosti i čini mi se da je to jedan kurs koji će ovo Ministarstvo imati i u narednom periodu.“

Humanitarni rad je također jedna od značajnijih oblasti kojim se bavilo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica:

„Mi smo također Ministarstvo koje tijesno sarađuje sa humanitarnim organizacijama, odnosno udruženjima i fondacijama koji se bave raznim vidovima pomoći građanima. Ono što je sigurno, to je da je ta pomoć svake godine sve manja. To s jedne strane pokazuje da se unutar Bosne i Hercegovine stvara ambijent u kome su i potrebe za humanitarnom pomoći nešto manje. Međutim, ta humanitarna pomoć je i dalje jako izražena, odnosno jako prisutna i ovo Ministarstvo je i u tom segmentu vrlo pažljivo, vrlo kvalitetno i tijesno sarađivalo sa mnogim humanitarnim organizacijama koje su pomagale povratnicima i raseljenim licima.“

Kolektivni centri, kako riješiti stambeni problem onih koji još uvijek tamo žive:

„Mi smo 2003. godine analizirali stanje u svim kolektivnim centrima koje smo imali i koje imamo na prostoru Federacije BiH i vrlo temeljito smo prišli rješavanju tog problema, s namjerom da ih što prije ugasimo. Veliki broj tih kolektivnih centara je riješen ili je priveden konačnom rješavanju. Znači ostalo je još vrlo malo posla da bi mnogi od tih centara u potpunosti bili zatvoreni. Ohrabrujuće u rješavanju ove problematike je i to što su stvorene sve pretpostavke da oni vrlo intenzivno budu tretirani u 2005. godini, iz razloga što su se obezbijedila kreditna sredstva Razvojne banke Vijeća Evrope, namijenjena isključivo za tu oblast.“

Umjesto rezimea aktivnosti u 2004. godini, naš sagovornik, ministar za izbjegla i raseljena lica Vlade Federacije BiH, Edin Mušić, kaže:

„Da rezimiram, teško je naći elemente koji bi čovjeku davali za pravo da se hvali učinjenim poslom. Međutim, mi u okviru svojih ingerencija, svojih mogućnosti, svojih finansijskih sredstava, onih koje Vlada Federacije BiH da kao kontribuciju i transfer za podršku povratku, nastojimo da ih na najkvalitetniji i najracionalniji način, u skladu sa zakonom, usmjerimo prema onima koji od nas to očekuju. Međutim, generalno, smatram da su sredstva za ovu problematiku nedovoljna i da treba tražiti modele i formule kako bi se u jednom kratkom periodu, znači negdje zaključno do kraja 2006. godine, ta sredstva iznašla, povećala i na neki način ova problematika privela kraju. Ukratko, čini mi se da smo s onim s čime smo raspolagali zapravo učinili maksimum. Naravno ne sami. Mi smo samo jedan segment na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine koji se bavi ovom problematikom. Tu bih prije svega istakao jako dobar i jako kvalitetan rad većine kantonalnih ministarstava, odnosno pristupa kantonalnih vlada ovoj problematici. I u tom dijelu našeg učešća, učešća ovog Ministarstva u rješavanju ove problematike, čini mi se da uvijek pokušavamo da izvučemo maksimum.“

Planovi za 2005. godinu:

„Mi smo već kao prioritet postavili kolektivne centre i mislim da ćemo istrajati da taj proces završimo. To će biti osnovna stvar. Ono što će također biti prioritet i na čemu ću ja istrajavati, to su ovi projekti održivog povratka. Jednostavno mi se čini da je to nešto što je u ovom trenutku jako bitno. Proces reintegracije tih građana u lokalnu zajednicu ne teče baš pravom dinamikom, ljudi se ne zapošljavaju, imamo neuređenu oblast školstva, zdravstvene zaštite, penzijskog osiguranja. Ove reforme koje teku na nivou Bosne i Hercegovine sigurno će u ovoj fazi poduprijeti naša nastojanja da pitanje održivog povratka bude što kvalitetnije rješavano. Uglavnom, prioriteti na kojima ćemo istrajavati su da jednostavno nastavimo ,čupati‘ one povratnike koji su stvarni povratnici, koji žive u nedostojnim uslovima, da ih pronalazimo, dakle ljude koji možda nisu u stanju ni da dođu da konkurišu na nekakve javne pozive za rekonstrukciju i obnovu, da ih pronalazimo na neki način na terenu i da pokušavamo riješiti njihovu situaciju. To će sigurno biti jedan od naših prioriteta, jer mi želimo i kao institucija na neki način da dodatno stabiliziramo ovu problematiku. Nastavljamo i s rekonstrukcijom i s projektima održivog povratka, ali opet kažem, prioritet će nam biti dalje unapređenje saradnje sa svim ostalim nivoima vlasti ili onim nivoima koji se bave ovom problematikom, i državnim i kantonalnim i općinskim. Neophodno je unaprijediti saradnju sa međunarodnim organizacijama kao što su UNHCR, OHR i ostali koji se na neki način bave ovim pitanjima. Dalje, unaprijediti saradnju sa humanitarnim organizacijama, odnosno udruženjima građana i fondacijama koje na neki način također podržavaju ovu oblast, i na taj način stvoriti jedan pristup koji je, po meni, jedini moguć i na neki način realno optimističan na prostoru Bosne i Hercegovine. Ono što posebno raduje, to je da je Evropska komisija i dalje vrlo aktivna i vrlo prisutna u rješavanju ove problematike. U posljednje vrijeme je potpisan jako veliki broj nekakvih ugovora o odobravanju sredstava za određena područja, koja u ovoj čitavoj mreži na neki način upotpunjuju i pomažu povratak i pomažu građanima, pomažu ustvari reintegraciji Bosne i Hercegovine. Smatram da je proces povratka i pitanja Aneksa VII najjača pitanja po elementu reintegracije Bosne i Hercegovine. Znači, bez Aneksa VII, bez jednog kvalitetnog pristupa u njegovom rješavanju i njegovom završavanju, nećemo imati situaciju u kojoj ćemo moći kazati – Bosna i Hercegovina je reintegrisana.
XS
SM
MD
LG