Dostupni linkovi

logo-print

Edo i dalje živi


Slikarski aktivan do posljednjeg trenutka, Edo Murtić još je u listopadu došao iz bolnice na otvaranje svoje retrospektivne izložbe u Beču. Ljetos je u Vrsaru slikao energijom koja mu je bila svojstvena. Književnik Bora Ćosić:

„Edo je za mene i dalje živ. On je jedan gorostasni umetnik i slikar koji je eto tokom leta naslikao jednu takvu količinu ogromnih platna. Sad mi se čini da ta platna mogu da predstavljaju jedan čitav horizont kroz koji mi možemo da prolazimo i da ga vidimo. To je možda neko nebo koje stoji iznad nas. Tako su ta platna meni i prezentirana. On ih je vadio jedno po jedino i to je bio jedan od najlepših trenutaka vrsarskog meseca avgusta, kada sam to imao sreću da vidim.“

Don Branko Sbutega, župnik iz Kotora o Edi Murtiću kaže:

„Teško je evocirati sjećanja u trenutku kad prijatelj postaje sjećanje, onda je to taj moment u kojem su samo emocije. U svakom slučaju mogu da kažem da sam imao jedan raskošan neobičan i nestandardan prijateljski odnos sa Edom, čovjekom kojeg sam odmah prepoznao, ne samo kao velikog umjetnika, jer to sam znao i prije nego što sam ga osobno upoznao, nego i kao čovjeka koji je nosio jednu od onih titanskih energija i onih raskoši o onaj joie de vivre, radost života koja nije uvijek svojstvena svakom umjetniku. On je zaista spadao u ljude kojima je epikurejsko osjećanje života bilo imanentno. To se vidi na njegovim slikama, to se vidi u njegovom djelu i to se vidjelo u njegovom životu.“

Savjetnica za kulturu hrvatskog predsjednika Maja Razović Kocijan:

„Edo Murtić bio je doista više od velikog slikara. Svi koji su imali tu privilegiju da su ga poznavali, podjednako su uživali u njegovom djelu, kao i u druženju, u beskonačnim razgovorima, nerijetko polemičnim, u njegovoj nevjerojatnoj ljubavi prema životu, koju je evo do samog kraja iskazivao. Slobodno se može reći da bez Ede Murtića povijest Hrvatske i bivše jugoslavenske ne samo likovne umjetnosti ne bi bila ista. Naime, ne treba zaboraviti, koliko god to danas bilo nepopularno, da je Edo s istom hrabrošću s kojom je iz ateljea zagrebačke Akademije negdje 1943. godine otišao u partizane, boriti se protiv fašizma, samo nekoliko godina kasnije, iako je u to vrijeme bio sastavni dio kulturnog komunističkog establišmenta, bio je jedan od onih rijetkih umjetnika koji su obranili domaću umjetnost od socrealističke dogme. I kasnije se Edo nikada nije libio progovarati o temama o kojima je bilo najbolje šutjeti.“

Edo Murtić na svjetskoj slikarskoj sceni bio je prisutan više od pola stoljeća. Njegova djela nalaze se u svim najrelevantnijim svjetskim kolekcijama. Posljednjih godina je izlagao u Dubrovniku. Galeristica Jelena Pače:

„Toliku slikarsku snagu je imao u sebi da to nije bilo za vjerovati. Nekad bi došli ljudi i rekli – ma daj, on ima oko sebe studente, to oni mu pomažu. To je bilo strašno smiješno, jer kad si ga upoznao, onda si vidio da on ne može ruku držati mirno. bilo gdje kad smo sjedIli, u restoranu, negdje na kavi, bilo gdje, on bi uzeo kemijsku i crtao na računu, na tavajulu… Onda bi se čekalo hoće li to ostati, ali kad bi on primijetio da netko to hoće uzeti, onda bi to bacio, nije dozvoljavao. Ali je slikao iz duše.„

Sam Edo Murtić za naš program 11. lipnja ove godine je rekao:

„Za mene postoji jedino pravo mjerilo kod umjetnika, a to je gdje mu se nalaze djela, u kojim muzejima, u kojim galerijama, u koliko galerija u svijetu, ali muzeja, ne nekakvih malih, privatnih. I onda o tome možemo razgovarati.“

Praznina odlaskom Ede Murtića bit će nenadoknadiva.
XS
SM
MD
LG