Dostupni linkovi

logo-print

Stigla Nova godina, niko nema para


“Kaže ona pjesma: viju, viju pahulje, mraz po staklu šara, stiže Nova godina, niko nema para...”

Dok brojimo posljednje sate 2004. godine, u većem dijelu BiH kao i da nema pretprazničkog raspoloženja. Redovi u prehrambenim prodavaonicama svjedoče da će najveći broj građana Novu dočekati u kućnom ozračju, sa obitelji, rodbinom i prijateljima. Jer, opća besparica, prosvjedi radnika, umirovljenika i borba za ljudska prava, što je obilježilo godinu na isteku, želi se što prije zaboraviti:

“Novu godinu ću dočekati kod kuće, pošto smatram da su decembar i januar najskuplji mjeseci.”

“Društvo i kuća, i nema dalje nigdje.”

“Lijepa domaća radinost.”

“Nema kuda, nema se para. Mogu slaviti bogati, a mi bijeda - ništa.”

Godina 2004. nema se po čemu pamtiti, kažu mnogi:

“Bez posla i bez ostaloga.”

“Možda po tome što sve više naroda ide odavdje.”

“Ne znam. Ni po čem dobrom.”

Uz proslave u domu, neki Bosanci i Hercegovci proveselit će se u kavanama, restoranima, hotelima, ili na otvorenome - na gradskim trgovima, a neki su otputovali vani - svatko sukladno dubini džepa. No, veseli bosanski duh pokazuje da se može ponekada izdići iz tmurne i sive svakodnevice. Primjer iz Banje Luke, zabilježen tijekom dana na gradskoj tržnici, gdje su lokalni trgovci, žaleći se da narod ne kupuje, ipak imali snage za kolo:

“Opa, ožeži... nema sirotinja para, sve su velikani pokupili koji sjede u foteljama.”

A političari i ove godine bh. narodu uputili su brojne čestitke - jedni su zaželjeli građanima da sve probleme, koji su ih do sad jako opterećivali i koji su proizvod onoga što je radila izvršna i zakonodavna vlast u BiH, manje osjećaju u svojoj svakodnevici. Mnogi političari nisu mogli odoljeti da uz čestitke ne pomenu pitanja koja već dulje vrijeme zamaraju građane. Tako je predsjednik RS-a, Dragan Čavić, naveo, koristeći se metaforom zajedničke kuće, da ona ne treba biti tijesna a čeljad bijesna, te da krov mora da bude dovoljno velik i jak da zaštiti svaki njen dio, a temelji dovoljno snažni da se svaki član tog domaćinstva osjeća zaštićeno i komotno. “Bez RS-a ta zajednička kuća, koja se zove BiH, ne može da postoji”, naveo je Čavić.

Čelnici Federacije, uz čestitke, napominju da su se obvezali na izgradnju demokratskog društva i pravno uređenje države, te da vjeruju da će razumijevanjem, tolerancijom i nadasve zajedničkim i predanim radom savladati probleme i nedoumice koje stoje pred BiH.

A Visoki predstavnik, Pedi Ešdaun, upućujući poruku i jednim i drugim i trećim, ocjenjuje kako će, nakon započetih i provedenih reformi u 2004. godini, 2005. biti godina povijesnih prilika i velikih izazova. Ešdaun je pozvao Srbe da više vjeruju u BiH, Hrvatima je poručio da se ne brinu za očuvanje identiteta, a Bošnjacima da više moraju prihvatati kompromise.

A što u 2005. očekuju građani BiH:

“Slabe su promjene danas.”

“Nadam se nečemu.”

“Da će penzionerima vratiti ono što duguju.”

“Od nove 2005. godine očekujem da ću napokon naći neki posao, da ću moći normalno raditi i živjeti.”

“Ja bih da budu svi sretni.”

“Očekujem da su ljudi bolji, da su pozitivniji.”

* * * * *

U BiH 2004. godinu građani ispraćaju u znaku razočarenja zbog mnogih neučinjenih stvari koje bi ovu zemlju približile Evropi. A zbog besparice, Novu će dočekati uglavnom kod kuće.


2004. godinu u BiH, ljudi će, kažu, pamtiti po mnogo političkih obećanja, malo novca u džepovima, po propalim obećanjima o velikim koracima ka Evropskoj uniji i propalom prijemu zemlje u Partnerstvo za mir. Bila je to godina i novih ekshumacija žrtava ratnih zločina i još jedna godina u kojoj od hapšenja najtraženijih ratnih zločinaca nije bilo ništa.

Poučeni iskustvom, neki i u Novoj godini prognoziraju:

“U ovoj Novoj godini ne očekujem ništa bolje, samo može biti gore - i ništa, ništa dobrog.”

Optimizma, ipak, ima:

“Pa, očekujem u svakom slučaju, ja sam optimista, da će biti bolje.”

“Nadati se boljem.”

“Očekujem bolje svima, pa i sebi.”

U Novoj godini građani BiH jedni drugima žele:

“Želim da se ova omladina pozapošljava, da se otvore fabrike i industrija i da bude svakome dobro.”

“Više zaposlenja, manje korupcije, bolji život finansijski.”

“Najbitnije, zdravlje i veselje.”

Novaca je u 2004. bilo malo, pa će zato i doček 2005. za većinu izgledati ovako:

“Kućna atmosfera, fino, žena. I šta ćeš? Dobro je.”

“Nigdje. U kući. U kući ćemo za Novu godinu s porodicom.”

“Kući, sa društvom svojim.”

“Planiram ima već sedmica dana. S rođacima ću slaviti.”

“S drugaricama, bezveze, u kući.”

“Kod kuće. Nigdje. Gdje ću na drugom mjestu?”

“Kod kuće, kućna radinost.”

“Para nemam, žena ne da. Eto, šta ću, kud ću?”

Oko novca vrti se i glavna želja:

“Da malo manje radimo, a da imamo više novaca.”
XS
SM
MD
LG