Dostupni linkovi

logo-print

Preko Ljubljane ili Varšave?


Trebaju li u ime Hrvatske sa Evropom pregovarati ljudi iz državne uprave ili eksperti izrasli iz privatnog sektora, kako sugerira primjerice aktualni ministar vanjskih poslova Miomir Žužul? Hrvatska već ima eksperte iz sustava državne uprave, kaže za Radio Slobodna Evropa donedavni nacionalni koordinator za NATO u Ministarstvu vanskih poslova, a sada vanjskopolitički savjetnik Ivice Račana, Zoran Milanović:

„Neki ljudi su opsjednuti privatnim i posebnim interesima, a u biti politike bi trebao biti javni interes. Dakle, većinu kadrova, profila koje vidimo na čelu pregovaračkih skupina kao ljudi oko kojih bi se okupljao pregovarački tim, mi već imamo ili u državnoj upravi, jer su ti ljudi sustavno školovani za evropska pitanja i zadnjih godina radili na tome, i na fakultetima, u okviru sveučilišta.“

Da Žužulove sugestije ipak neće biti prihvaćene, dokazuje i činjenica da su među tri dosada poznate osobe na čelu desetak pregovaračkih timova upravo osobe koje su formirane unutar sustava državne uprave, kao primjerice aktualna pomoćnica ministrice evropskih integracija Tamara Obradović, ili pak bivša i sadašnja pomoćnica ministra financija Martina Dalić, koju neki nazivaju HDZ-ovim kadrom, ali nitko joj ne osporava osposobljenost i profesionalnost. Eksperti iz privatnog sektora uključit će se kada bude trebalo, predviđa Milanović:

„Sve ono što je izvan toga je područje subsektorskih, specijalističkih pitanja i takvi ljudi, koji danas možda rade za privatne korporacije, prema potrebi će se, u nekakvoj simbiozi javnih i posebnih privatnih interesa, uključivati u pregovarački proces i tako bi to trebalo izgledati. Dakle, nije sporan pregovarački tim, nisu sporna imena, postoji dovoljan broj školovanih i dovoljno iskusnih ljudi u hrvatskoj državi.

Naravno, i Hrvatskoj prijeti opasnost politizacije kreiranja pregovaračkih timova, koja je najoštrije došla do izražaja u slučaju Poljske. Tamo su se pregovarački timovi mijenjali od izbora do izbora, odnosno istim tempom kako su se mijenjale vlade. Rezultat, pregovaranje je teklo sporo i loše. Suprotan primjer je susjedna Slovenija, gdje je jedan te isti pregovarački tim vodio posao od početka do kraja, neovisno o smjenama u slovenskoj politici. Za razliku od poljskog slučaja, slovenski se pregovarači nisu osjećali kao padobranci, već kao ribe u vodi, pa su uspjeli slovensku prilagodbu evropskim standardima dogovoriti na što bezbolniji način. Kada se u vrlo bliskoj budućnosti sazna sva imena čelnih hrvatskih pregovarača, znat će se kojim je putem prema Evropi krenuo službeni Zagreb. Da li preko Ljubljane, ili vrlo zaobilazno, preko Varšave.
XS
SM
MD
LG