Zakon o izjednačavanju prava partizana i četnika, koji je prije dva dana usvojila Skupština Srbije, uznemirio je BiH. Prije svega borce.
Jure Galić, predsjednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata:
“ Prvo, mi to osuđujemo. Mi to ne prihvatamo. Jer, izjednačavati partizane i četnike je, ustvari, afirmisati četništvo. Pogotovu u današnje vrijeme, u ovoj Evropi i u ovome svijetu koji se smatra antifašističkim. Drugo, sam taj čin, sam taj postupak, sam taj odnos podsticajno djeluje danas, u današnje vrijeme na širenje četništva. To je, inače, degradacija čitavog antifašističkog fronta, ne samo partizana.”
Blagoje Gajić, borac iz Prijedora:
“To može biti samo zakon sramote. Kakvi četnici! Četnici su bili sluge okupatora. Pa kakva je to spomenica? Spomenicu mogu imati samo borci koji su se borili za slobodu svog naroda. Ići i marširati i odgovoriti svima onima koji su sarađivali s okupatorom da se ne mogu nikako usporediti sa borcima narodnooslobodilačke borbe.”
Osim emocija, zakon izaziva pitanje kakve bi posljedice njegovo donošenje moglo imati u BiH. Univerzitetski profesor Zdravko Grebo:
“Naravno, ništa se nije desilo u Srbiji što nije imalo direktan odraz i u RS-u. Slično, kao što se nije ništa desilo u Republici Hrvatskoj, a da nam Ivić Pašalić nije donio radosnu vijest da jednostvano treba fotokopirati iste mjere u tobože postojećoj, ali itekako postojećoj Herceg Bosni. Prema tome, reperkusija će biti i vjerovatno će pozivom na presedan sličan prijedlog biti vrlo brzo na dnevnom redu Skupštine RS-a. Međutim, ne treba se tome previše čuditi. Pamćenje je kratko, a i zaborav je naš brz. A u ovom, da budem pristojan kad ga tako zovem, nedavno okončanom ratu smo imali bratstvo po oružju na skoro istoj osnovi. Predsjednik Socijalističke partije Srbije nije uopšte krzmao da bude vrhovni komandant raznih paravojnih formacija koje su neskriveno baštinili četničku tradiciju. Slične stvari su se događale i u Hrvatskoj, u nešto izmijenjenom obliku. A i u BiH, sa malim zatvaranjem očiju pred nečim što bismo zvali opasnost od vjerskog terorizma, koji je zarad kratkotrajne koristi, dakle u oružanim sukobima, izazvao i čitav niz problema. Prema tome, očigledno prisustvujemo početku jednog novog procesa, koji će izazvati dosta, dosta tektonskih poremećaja, naravno i u nama susjednim državama, a bogami i u ovoj državi u kojoj živimo.”
Tihomir Gligorić, poslanik Socijalističke partije RS-a, u državnom parlamentu:
“Kad sam bio ministar rada svojevremeno i boračkih pitanja u RS-u, prije nego što sam došao bio je zakon o pravima boraca, ratnih vojnih invalida i civilnih žrtava rata i da je tada isto bila kategorija četnici. I, naravno, potrudio sam se, a Skupština je to prihvatila mada nije bilo lako, da sam riječ četnici izbrisao iz zakona o pravima boraca i, eto, uspio sam znači da dobijem podršku, a da baš te četnike na način kako je to eksplicitno bilo u zakonu izbrišem. To je bilo 2000. godine.”
Jure Galić, predsjednik boraca:
“To podsticajno djeluje, jer nisu kod nas baš sad, u ovom vremenu, male te snage četničke. Srebrenica je njihov djelo. Sarajevo, blokada Sarajeva i ove ogromne žrtve u Sarajevu - to je njihovo djelo. Prijedor je njihovo djelo. To itekako podsticajno djeluje da se i dalje stvaraju ravnogorski četnički pokreti.”
Poslanik u federalnom parlamentu, Damir Mašić:
“Ova sramna odluka je samo nastavak niza postupaka koji na ovim prostorima veličaju fašizam, nacizam i nacionalizam. Također, spomenik četničkom vojvodi, donedavno smješten u Brčkom, pa izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, koji se diči svojim četničkim porijeklom, i ova najnovija skupština Srbije - samo su pokazatelji kuda ovaj region, ove retrogradne nacionalističko-fašističke snage, žele da vode.”
Srbijanski ili, kako ga već zovu, Draškovićev zakon, u BiH je najviše pogodio borce antifašiste. Oni smatraju da će riječi osude stići i od njihovih saveznika iz Drugog svjetskog rata. I pitaju se: ako Vuk ne mijenja ćud, gdje se to sakrila demokratska i evropska Srbija?
Jure Galić, predsjednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata:
“ Prvo, mi to osuđujemo. Mi to ne prihvatamo. Jer, izjednačavati partizane i četnike je, ustvari, afirmisati četništvo. Pogotovu u današnje vrijeme, u ovoj Evropi i u ovome svijetu koji se smatra antifašističkim. Drugo, sam taj čin, sam taj postupak, sam taj odnos podsticajno djeluje danas, u današnje vrijeme na širenje četništva. To je, inače, degradacija čitavog antifašističkog fronta, ne samo partizana.”
Blagoje Gajić, borac iz Prijedora:
“To može biti samo zakon sramote. Kakvi četnici! Četnici su bili sluge okupatora. Pa kakva je to spomenica? Spomenicu mogu imati samo borci koji su se borili za slobodu svog naroda. Ići i marširati i odgovoriti svima onima koji su sarađivali s okupatorom da se ne mogu nikako usporediti sa borcima narodnooslobodilačke borbe.”
Osim emocija, zakon izaziva pitanje kakve bi posljedice njegovo donošenje moglo imati u BiH. Univerzitetski profesor Zdravko Grebo:
“Naravno, ništa se nije desilo u Srbiji što nije imalo direktan odraz i u RS-u. Slično, kao što se nije ništa desilo u Republici Hrvatskoj, a da nam Ivić Pašalić nije donio radosnu vijest da jednostvano treba fotokopirati iste mjere u tobože postojećoj, ali itekako postojećoj Herceg Bosni. Prema tome, reperkusija će biti i vjerovatno će pozivom na presedan sličan prijedlog biti vrlo brzo na dnevnom redu Skupštine RS-a. Međutim, ne treba se tome previše čuditi. Pamćenje je kratko, a i zaborav je naš brz. A u ovom, da budem pristojan kad ga tako zovem, nedavno okončanom ratu smo imali bratstvo po oružju na skoro istoj osnovi. Predsjednik Socijalističke partije Srbije nije uopšte krzmao da bude vrhovni komandant raznih paravojnih formacija koje su neskriveno baštinili četničku tradiciju. Slične stvari su se događale i u Hrvatskoj, u nešto izmijenjenom obliku. A i u BiH, sa malim zatvaranjem očiju pred nečim što bismo zvali opasnost od vjerskog terorizma, koji je zarad kratkotrajne koristi, dakle u oružanim sukobima, izazvao i čitav niz problema. Prema tome, očigledno prisustvujemo početku jednog novog procesa, koji će izazvati dosta, dosta tektonskih poremećaja, naravno i u nama susjednim državama, a bogami i u ovoj državi u kojoj živimo.”
Tihomir Gligorić, poslanik Socijalističke partije RS-a, u državnom parlamentu:
“Kad sam bio ministar rada svojevremeno i boračkih pitanja u RS-u, prije nego što sam došao bio je zakon o pravima boraca, ratnih vojnih invalida i civilnih žrtava rata i da je tada isto bila kategorija četnici. I, naravno, potrudio sam se, a Skupština je to prihvatila mada nije bilo lako, da sam riječ četnici izbrisao iz zakona o pravima boraca i, eto, uspio sam znači da dobijem podršku, a da baš te četnike na način kako je to eksplicitno bilo u zakonu izbrišem. To je bilo 2000. godine.”
Jure Galić, predsjednik boraca:
“To podsticajno djeluje, jer nisu kod nas baš sad, u ovom vremenu, male te snage četničke. Srebrenica je njihov djelo. Sarajevo, blokada Sarajeva i ove ogromne žrtve u Sarajevu - to je njihovo djelo. Prijedor je njihovo djelo. To itekako podsticajno djeluje da se i dalje stvaraju ravnogorski četnički pokreti.”
Poslanik u federalnom parlamentu, Damir Mašić:
“Ova sramna odluka je samo nastavak niza postupaka koji na ovim prostorima veličaju fašizam, nacizam i nacionalizam. Također, spomenik četničkom vojvodi, donedavno smješten u Brčkom, pa izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, koji se diči svojim četničkim porijeklom, i ova najnovija skupština Srbije - samo su pokazatelji kuda ovaj region, ove retrogradne nacionalističko-fašističke snage, žele da vode.”
Srbijanski ili, kako ga već zovu, Draškovićev zakon, u BiH je najviše pogodio borce antifašiste. Oni smatraju da će riječi osude stići i od njihovih saveznika iz Drugog svjetskog rata. I pitaju se: ako Vuk ne mijenja ćud, gdje se to sakrila demokratska i evropska Srbija?
