Dostupni linkovi

logo-print

Ključni problem nedostatak novca


„Od 220 hiljada Hrvata, koliko je bilo prije rata na prostoru Republike Srpske, sada ih ima oko 12 hiljada i taj broj se, nažalost, godinama ne povećava.“ Ovo je izjavio banjalučki biskup Franjo Komarica, ocijenivši da vlastima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, te međunarodne zajednice ne može biti svejedno gdje je više od 200 hiljada prijeratnih Hrvata s prostora Republike Srpske.

Evo kako izgleda povratak Hrvata u dobojsku opštinu. U Prisadama, pet kilometara od grada, Stipo i Kata Grgić od proljeća 2001. godine žive u mraku u obnovljenoj kući u koju je prvo stigla telefonska veza. Struja, ko zna kad će. Bračni par Grgić kaže:

„Došli smo tu žena, sin i ja. Sin je otišao u Albihovce, nije mogao sa djetetom biti ovdje jer nema struje. Projekt su napravili, ali nema para da se realizira.“

Dobojski župnik Josip Senjak:

„Čini mi se da bi se to možda moglo svesti u jednu-dvije rečenice: to je nedostatak volje da se nešto konačno učini za istinski i pravi povratak Hrvata katolika, ali i svih drugih ljudi na ovo područje.“

Načelnik opštine Obren Petrović poručuje izbjeglicama da se vrate. Inače u ovu opštinu za sada se vraća više Bošnjaka:

„Stvoreni su preduslovi da se svi mogu da vrate. Sigurno da je otežan održivi povratak. Otežan je u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i opštini Doboj. Pozivam sve građane, a posebno Hrvate, da se vrate. Zajednički ćemo raditi na tome da dobiju što veća donatorska sredstva.“

Vlada Srednjobosanskog kantona je kasnila sa usvajanjem budžeta za ovu godinu, što je imalo posljedicu na pomjeranje projekata za obnovu. Međutim, nadležno Ministarstvo je raspisalo konkurs za izbor korisnika za donacije. U toku je podjela materijala za 360 kuća. Ministar prostornog uređenja, obnove i povratka, Tonči Bavarka, ističe da je još uvijek 11 hiljada objekata koji čekaju obnovu:

„Ako nastavimo ovim tempom obnavljati kuće, gospodarstva i sve ostalo, trebat će nam praktično dvadesetak godina. Sigurno da su sredstva kojima sada raspolažemo nedostatna. Također je potrebna jedna šira, sveobuhvatnija akcija. Na tu temu smo razgovarali na jednom od sastanaka o izbjeglim i raseljenim osobama nedavno u Fojnici. Sigurno da bez jedne sveobuhvatne, zajedničke akcije Federalnog i Državnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica i našeg Ministarstva za obnovu, nećemo imati učinka onakvog kakav bismo imali da se dogovaramo i kakav bismo imali da se akcija obnove i povratka dogovarala od samog početka.“

Ključni problem je nedostatak novca:

„Mi smo jednostavno u ovom trenutku određeni da se ponašamo po principu – koliko novaca, toliko i obnove. Sredstava za obnovu iz federalnog proračuna je vrlo malo. Proračunska sredstava se krešu na svim razinama, dakle svake godine će ih biti sve manje i manje. Mi smo za 2005. godinu odredili nekih tri i po miliona maraka iz proračunskih sredstava Kantona Srednja Bosna i očekujemo da bismo mogli u sljedećoj 2005. godini obnoviti negdje do petsto objekata. Sigurno da imamo i namjeru da zajedno sa Federalnim ministarstvom uspostavimo kontakte i veze, da bismo u tim nekim kontaktima i relacijama obnovili još toliko kuća. Dakle, za sljedeću godinu od prilike planiramo nekih osamsto do tisuću objekata. Uz to bi trebala ići i neka sitna infrastruktura.“

Brčko Distrikt je prije godinu dana okončao implementaciju imovinskih zakona, ali su problemi ostali, kaže Enes Šerifović, pomoćnik u vladinom odjelu za izbjeglice i stambenu problematiku:

„Mi i dalje imamo na prostoru Brčko Distrikta raseljena lica koja koriste alternativni smještaj. Radi se o 637 porodica. Imamo slučajeva da nam građani daju pogrešne informacije da im imovina na prostoru Federacije još uvijek nije vraćena, s ciljem produženja prava boravka u alternativnom smještaju.“

* * * * *

Predstavljamo nevladinu organizaciju „Vaša prava“, koja građanima pruža besplatnu pravnu pomoć. Govori glavni pravnik ove organizacije, Nedžmija Kukričar:

KUKRIČAR: Udruženje „Vaša prava“ je lokalno, nevladino i neprofitno udruženje, koje je inkorporiralo rad, mandat i ciljeve prijašnjih centara za pravnu i informativnu pomoć u Bosni i Hercegovini, koje je organizirao UNHCR. Udruženje danas broji oko osamdeset zaposlenih osoba, uključujući pravnike, advokate, informativne službenike i drugo operativno osoblje.

Organizirano je kao Mreža od 15 kancelarija za pravnu pomoć sa više od 60 mobilnih timova. Udruženje „Vaša prava“ je jedan od najvažnijih izvora besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini i jedna od najvećih nevladinih organizacija u regiji.

Udruženje pruža pomoć ugroženim kategorijama stanovništva u svim pitanjima građanskog prava i uprave. Sveobuhvatna besplatna pravna pomoć se daje u vezi s povratkom, uključujući povrat imovine, diskriminaciju, radno pravo, obrazovanje, penziono i zdravstveno osiguranje, kao i druga prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i drugim međunarodnim instrumentima.

„Vaša prava“ pružaju besplatnu pravnu pomoć korisnicima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine kroz rad u kancelarijama i na terenu. Pomoć se pruža čak i onim korisnicima koji su locirani na udaljenim područjima i prihvatnim centrima putem rada mobilnih timova. Fleksibilna organizaciona struktura kancelarija i mobilnih timova osigurava da Udruženje pomoć pruži onima koji je najviše trebaju. U korisnike usluga Udruženja spadaju: izbjeglice, raseljena lica u Bosni i Hercegovini, povratnici, ugroženo stanovništvo, azilanti i slično. Pomoć se pruža i drugim posebno ugroženim osobama, kao što su žrtve trgovine ljudima. Pravno osoblje je aktivno uključeno u pogledu pravnih pitanja koja se tiču prekograničnih povrataka iz i u Bosnu i Hercegovinu. Mreža promovira vladavinu zakona pomažući korisnicima da ostvare prava.

U dosadašnjem radu pravnici „Vaših prava“ pružili su pravnu pomoć za više od 310 hiljada korisnika.

Nadalje, pravnici i advokati Udruženja su na svim nivoima uključeni u javna zagovaranja o poštivanju ljudskih prava. Ova uloga je krucijalna za razvoj civilnog društva u Bosni i Hercegovini, te predstavlja primjer ostalim pružateljima pravnih usluga u široj regiji.

Važno je istaći da su „Vaša prava“ sa Ministarstvom sigurnosti Bosne i Hercegovine potpisala protokol o saradnji sa Udruženjem „Vaša prava“, a vezano za rješavanje slučajeva azila i žrtava trgovine ljudima, što je jedan veoma značajan primjer saradnje vlade i nevladinog sektora. Moram još istaći, kada su u pitanju žrtve trgovine ljudima, da se protokol za sada odnosi samo na pružanje pravne pomoći žrtvama trgovine koji su strani državljani.

RSE: Kako se finansira Vaša organizacija?

KUKRIČAR: Principijelni donator Udruženja „Vaša prava“ je UNHCR, a također su za sada sredstva obezbijeđena i od donatora IRIS/USAID, Soroš i Švedski helsinški komitet, a u planu je također nekoliko projekata sa drugim donatorima.

RSE: Da li se oni koji žele koristiti Vašu besplatnu pravnu pomoć moraju najavljivati ili su im vrata Vaših kancelarija uvijek otvorena?

KUKRIČAR: Vrata naših kancelarija su uvijek otvorena, pogotovo za one kategorije korisnika koji nam se prvi put javljaju. Imamo 15 kancelarija, kao što sam rekla na početku. Glavna kancelarija nalazi se u Sarajevu, na Marindvoru, ulica Dolina broj 9. Također se mogu javiti na broj telefona: 033 260 360 ili 260 370. Prepuštamo našim korisnicima da odluče da li će se prvo najaviti ili direktno doći kod nas, sigurno neće biti vraćeni. Radno vrijeme s korisnicima je od 8:30 do 15:00 sati. Tako da u tom periodu kad god došli, dobro došli.

RFE : U toku je registracija izbjeglih i raseljenih u oba entiteta i Distriktu Brčko. Šta je najvažnije za naše slušaoce?

KUKRIČAR: Informacija koja je po meni jako bitna, to je da pozovem sva raseljena i izbjegla lica da svakako izvrše reregistraciju. Naime, reregistracija u Republici Srpskoj počela je još 1. novembra i trajala je do 31. novembra, znači u tom prvom roku, međutim produžena je do 15. februara 2005. godine. Reregistracija se vrši u ministarstvima za izbjegla i raseljena lica. Svi oni koji imaju status raseljene osobe odnosno izbjeglice treba da se ponovo reregistruju, jer će u suprotnom doći u situaciju da izgube sva prava koja im po tom statusu pripadaju, između ostalog recimo i pravo na zdravstvenu zaštitu koje je izuzetno bitno, onda recimo pravo na smještaj i tako dalje. Znači prije svega ističem izuzetan značaj reregistracije. Drugo, moram istaći da je 15. decembra reregistracija raseljenih osoba i izbjeglica krenula i na području Federacije Bosne i Hercegovine, a istovremeno i na području Brčko Distrikta i trajaće sve do 15. februara naredne godine.

Nedžmiju Kukričar smo zamolili da odgovori na nekoliko vaših pitanja, poštovani slušaoci:

PITANJE: Naša slušateljka iz Brčko Distrikta piše: „Vratila sam se u svoju kuću 2002. godine, kuća je upropaštena i opustošena. Međutim, postoji problem zbog kojeg mi je život onemogućen. Naime, dvojica komšija su sagradila u mom dvorištu šupu i u njoj je ostao moj šaht za vodu. Prvo mi nisu htjeli dati ključ, a sad su presjekli cijev za dovod vode u moju kuću, tako da vode nemam. Kuća je sagrađena 1956. godine. Žalila sam se Urbanističko građevinskoj inspekciji, Komunalnoj inspekciji i Službi za vodovod, ali problem nije riješen. Šta da radim?“

ODGOVOR: Slušateljica mora zaštiti svoje vlasništvo. Zaštita posjeda je uslovljena tužbom koja se mora podnijeti u roku od 30 dana, ali pošto slušateljica navodi da je vlasnik te imovine, može podnijeti vlasničku tužbu za zaštitu svog vlasništva koja nema zastare. Za to je nadležan sud u Brčko Distriktu, gdje se imovina nalazi. Obraćala se Urbanističko građevinskoj inspekciji, Komunalnoj inspekciji i Službi za vodovod, međutim kako je u pitanju privatni posjed, oni se neće uplitati u odnose koji nisu od javnog interesa. Znači, to je privatna imovina i slušateljica to mora riješiti vlasničkom tužbom kod nadležnog suda.

PITANJE: Naš slušalac, porijeklom iz Dervente, sada se nalazi u Češkoj: „Imao sam zemlju i kuću, po pola sa bratom. Sve što je moje, uvedeno je u posjedovni list, koji sam uzeo u Derventi ovog ljeta. Sada je cijela strana moje imovine zauzeta, a došao je čovjek kojeg uopšte ne poznajem, ozidao potkrovlje i stavio novi krov. Također, na našoj zemlji ,salio betonski zid‘, na moju garažu stavio nova vrata i zaključao. Saznao sam da mu je moj brat prodao svoj dio. Ja za svoj dio imam urednu dokumentaciju, posjedovne listove i tako dalje. Međutim, meni je onemogućen pristup imovini. Šta da radim?“

ODGOVOR: Slušalac posjeduje urednu dokumentaciju. I njemu mogu posavjetovati isto što i prethodnoj slušateljici iz Brčko Distrikta, dakle da ustane tužbom. S obzirom da se u ovom slučaju radi o imovini jedan kroz dva, slušatelj je imao mogućnost i pravo preče kupnje, tako da on može ustati tužbom za poništenje tog ugovora o kupoprodaji, jer je njegov brat bio u obavezi najprije njemu da ponudi svoj dio na prodaju i tek ukoliko on odbije, mogao je ponuditi trećem licu. Ne znam da li je to brat učinio ili nije, ali iz rečenice gdje on kaže: „Saznao sam da mu je moj brat prodao svoj dio“, mogu zaključiti odnosno pretpostaviti da mu brat nije ponudio prodaju svog dijela prije nego trećem licu. Dakle, on može ustati tužbom za utvrđenje prava vlasništva i poništenje tog ugovora o kupoprodaji. Za našeg slušatelja je također bitno da li je podnio zahtjev za povrat te svoje imovine. Ukoliko jeste, jako je bitno da uz tužbu priloži i rješenje o povratu, odnosno odluku Komisije za izbjeglice i raseljena lica (CRPC), kao i zapisnik o uvođenju u posjed. Uz sve to naravno urednu dokumentaciju koja ne smije biti starija od šest mjeseci, ZK izvedke, posjedovne listove, skicu…

PITANJE: M.S. Sarajevo: „Korisnik moga stana tokom ratnih godina je napravio dug za električnu energiju u iznosu od preko dvije hiljade konvertibilnih maraka. Kad sam ja uselila u stan, prije četiri godine, Elektrodistribucija mi je pravila problem u smislu da ja moram naći tog čovjeka da on plati dug, pa da ću onda tek dobiti struju. Nekako sam, uz hiljadu muka, taj problem riješila. Međutim, dvije godine kasnije, 2002. godine, stiglo je rješenje Opštinskog suda u Sarajevu, koje je glasilo na moje i ime bespravnog korisnika moga stana, da moramo platiti dug za struju. Čudi me da Sud vezuje moje ime sa imenom osobe koja je stanovala u mom stanu i iz njega sve odnijela.
Uložila sam žalbu Kantonalnom sudu, ali odgovora još uvijek nema.
Jako sam zabrinuta kako će se riješiti taj slučaj i zanima me zašto iz Kantonalnog suda pune dvije godine nema nikakvog rješenja? Nemam broja pod kojim je primljena žalba i ne znam postoji li način da provjerim u kojoj je fazi njeno rješavanje?“

ODGOVOR: Jako je teško odgovoriti na ovakva pitanja bez dokumentacije pred sobom. S obzirom da je slušateljica iz Sarajeva, voljela bih da nas posjeti u našoj Glavnoj kancelariji, kako bismo napravili uvid u tu dokumentaciju i dali joj precizan odgovor. Ono što mogu reći na osnovu ovih podataka koje trenutno imam, to je da ona ne može da odgovara za onaj dio duga koji nije napravila. Dakle, može da ogovara samo za onaj dio duga koji je napravila od uvođenja u posjed. Dokaz je naravno zapisnik o uvođenju u posjed i potvrda, koju će ona uzeti iz Uprave za stambena pitanja, da nije boravila u tom stanu u vrijeme kada je dug napravljen i prema tome nema odgovornosti prema Elektrodistribuciji. Vidim da je žalba uložena, ali ne znam šta je u žalbi uvedeno. Bilo bi dobro da se navede sve ovo što sam sad rekla i da se dostavi dokaz. Po Zakonu o obligacionim odnosima sva potraživanja koja se tiču komunalnih usluga zastarijevaju u roku od godinu dana. Dakle, ukoliko se radi o potražnji vraćanja duga iz perioda poslije proteka od jedne godine, to je zastario dug. Znači i to je trebalo da se istakne u žalbi. Mislim da će ta žalba biti pozitivno riješena. Što se tiče toga da se žalba nalazi na Kantonalnom sudu već dvije godine, moram reći, a pri tome ne želim pravdati kantonalne sudove, da je jako mali broj sudija, a veliki broj predmeta koje kantonalni sudovi moraju riješiti. Međutim, gospođa nam se može obratiti, donijeti nam tu žalbu koju je napisala, pa da na osnovu te žalbe uradimo neku urgenciju prema Kantonalnom sudu, u kojoj ćemo tražiti da nam dostave informaciju o tome dokle se stiglo s rješavanjem njene žalbe ili je možda već riješena.

PITANJE: „Vlasnik stana, odnosno preduzeće mog muža, koji je bio nosilac stanarskog prava na stanu u kojem ja živim posljednjih 15 godina, nije odobrilo otkup stana zato što nisam nikada ,prevela‘ stan na sebe. Kako bih mogla otkupiti stan, podnijela sam tužbu sudu protiv preduzeća, dakle protiv vlasnika stana. Međutim, kasnije sam saznala da i u slučaju ako ovaj spor dobijem, moram platiti sudske troškove, koji mogu biti jako visoki. Da li je to tačno? U kojem slučaju se plaćaju sudski troškovi, a u kojim bih mogla biti oslobođena?“

ODGOVOR: Što se tiče sudskih troškova, plaća se tri posto od vrijednosti spora. Ne znam koja je vrijednost spora navedena. Ali znači od te vrijednosti koja je navedena u tužbi se plaća tri posto, što su sudske takse. Druga vrsta troškova koje bi ona platila i koje ne može izbjeći, to su troškovi za usluge advokata. I još jedna vrsta sudskih troškova koje se ne mogu izbjeći su troškovi za sudsko vještačenje. Ukoliko sudski vještak mora izaći na teren, od toga šta treba da vještači zavisi i vrijednost tih sudskih troškova. Tih troškova se znači ne može osloboditi, ali se može osloboditi sudske takse. Ukoliko živi od skromne penzije svog supruga – pretpostavljam da je suprug umro, jer je ona naslijedila stanarsko pravo – može podnijeti zahtjev ili prijedlog za oslobađanje od sudskih troškova, uz koji će priložiti dokaze o svom imovnom stanju. Jedan od tih dokaza jeste posljednji ček penzije, na osnovu kojeg će se ustanoviti visina te penzije. Ukoliko bi plaćanje sudskih troškova ugrozilo neophodne i nužne potrebe, i njene i njene porodice, onda bi je sud oslobodio plaćanja tih troškova. Ukoliko ne živi sama, već i s drugim članovima porodice, koji su radno sposobni, a nezaposleni, onda bi bilo dobro da i za te članove porodice dostavi uvjerenje da se nalaze na birou. Znači uz sve te dokaze i prijedlog sudu, mogla bi se osloboditi plaćanja sudske takse. Znači samo sudske takse.

PITANJE: Zajedno sa suprugom, dok smo živjeli u bračnoj zajednici, izgradila sam sprat na kući njegovih roditelja. Tu smo živjeli skoro 10 godina, imamo dvoje djece. Ja sam se sa suprugom razvela i sada sam praktično na ulici. Da li bih mogla, izvođenjem svjedoka na sudu, ili na neki drugi način dokazati da u tom spratu kuće postoji dio mog novca ili drugog angažovanja (fizičkog rada)? I taj sprat, kao i cijela kuća ,vode se‘ na mog bivšeg svekra. Ja naime drugih dokaza nemam. Šta mi preporučujete?“

ODGOVOR: Bez predočene dokumentacije je jako teško dati detaljan savjet i uputiti stranku. Ali ono što mogu reći na osnovu ovih informacija jeste da će biti jako teško dokazati njeno učešće, s obzirom da se imovina vodi na svekra. Ona bi morala da dokaže da je za ovaj period od deset godina, dok je živjela sa suprugom, u toj bračnoj zajednici doprinijela izgradnji tog sprata, za koji smatra da joj pripada koliko i njenom suprugu. Vidim iz pitanja da je ona ulagala dio novca. Ako je to činila recimo kroz kredite, izuzetno dobar dokaz bi joj bio period kad je podigla taj kredit, jer su to najčešće namjenski krediti za stambenu izgradnju. To bi joj dakle bio izuzetno dobar dokaz da je na taj način učestvovala u izgradnji tog sprata i naravno svjedoci koji bi potvrdili da je u tom periodu, znači dok je trajala bračna zajednica, trajala i izgradnja tog dijela kuće na koji ona polaže određena prava. Dobro bi bilo da se kao svjedoci, pored komšija i tako dalje, pozovu i majstori koji su radili, ukoliko je ona s njima ostala u kontaktu, ukoliko ih poznaje, ili već firma koja je izvodila građevinske radove, jer bi to bio baš uvjerljiv dokaz da su ti ljudi u tom periodu, dok je trajala bračna zajednica, gradili taj sprat kuće i da je ona učestvovala u izgradnji. Kažem, bilo bi dobro da pred sobom imamo dokumentaciju da bih joj mogli dati precizniji odgovor. Ali u svakom slučaju, njeno je pravo da ide sa tužbom za diobu bračne tečevine, a teret dokazivanja je kompletno na tužitelju. Znači ukoliko se ona pojavljuje kao tužitelj, onda je sav teret dokazivanja na njoj. Tako da će biti jako teško, ali ukoliko ima dobre dokaze i dobre svjedoke, onda može u to krenuti. A sigurno bi joj trebala i stručna pomoć, upravo zbog kompletnog tereta dokazivanja na tužitelju.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG