Dostupni linkovi

Bijelo Polje primjer tolerancije


Približno jednak broj pravoslavaca i muslimana u Bijelom Polju prednost je pri upoznavanja neophodnosti tolerancije, makar što je kroz istoriju tog grada i onu bližu, dosta sasvim suprotnih primjera. U istoj toj istoriji sasvim je izvjesno nikada neće biti zabilježeno da su danas u Bijelom Polju u gradskim picerijama sasvim jasno i u meniima precizirane pica sa i bez svinjskog mesa. ''I više od dokaza tolerancije je različitost i kultura ishrane je to što se i ''jedinice'' i ''dvojke'', kako se popularno zovu, pripremaju sa jednako ljubavi'', kaže Nada Marsenić, pica majstor u piceriji ''Rojal'':

''Ovo je lokal otvoren za sve goste. Svi su nam gosti jednako mili. Za sve se jednako hrana sprema po porudžbini, zavisi od gosta šta zahtjeva. Prolazi koliko ''jedinica'' , toliko i ''dvojki''. Bila ''jedinica'', bila ''dvojka'' sa ljubavlju se pice prave''.

A da tolerancija, osim što ulazi na usta na njih i izlazi, kao, uostalom i netolerancija primjer su i novinari, od kojih su neki pokalazi zavidnu sposobnost radikalne transformacije, ipak, na bolje, smatra Murat Ćovović, urednik bijelopoljskog časopisa ''Mozaik'':

''Tolerancija u novinarstvu je od posebnog značaja, jer se ona iz medija prenosi na narod. Nijesmo, naravno, zaboravili ni vrijeme kada je nedostajala medijima. Nadajmo se, ipak, da je to nedavno bio ozbiljan nauk''.

RSE: Je li Bijelo Polje zaslužilo nagradu ''Najtolerantniji grad u Crnoj Gori''?

''Mislim da Bijelom Polju to pripada i zbog multietničkog sastava. Vrlo je moguće da je i to imalo uticaja''.

RSE: ''Bratstvo-jedinstvo'' ili tolerancija?

''Ne zaboravljam ono ''bratstvo-jedinstvo'' imam nostalgiju i osjećam žal za tim vremenima''.

Sin najpoznatijeg bijelopoljskog guslara Avda Međedovića, ''balkanskog Homera'', kako ga neki u literaturi nazivaju, Zaim Međedović rođen je prije osamdeset godina upravo u vrijeme kada se dogodio progon i progrom šakovićkih muslimana. Zaim je danas srećan što je Bijelo Polje dobilo laskavo zvanje najtolerantnijeg grada u Crnoj Gori:

''Ono ''bratstvo i jedinstvo'' među narod kad je Tito bio, niti je bilo, niti će biti. Od devedesetih godina kada se desilo, to je sve napravilo nekol'ko ljudi koji su poveli taj narod nevaljanim putom, ratom, paljenjem, žarenjem. Kaljavijeg rata nije bilo''.

RSE: Bijelo Polje dobi nagradu ''Najtolerantniji grad u Crnoj Gori''.

''Bogu fala kad je sad slobodan čo'ek. Kad ne sluša one rafale kako pucaju u pola noći, kako se budu ljudi iz postelja i očekuju koji će ga jadi naći. Iako imamo oskudice, zlatno nam je kad smo slobodni''.

''Doprinos toleranciji dali su i bijelopoljski tamburaši'', kaže skromno Slavko Vojnović, čiji orkestar već decenijama gaji multikulturalnost:

''Baš mi je drago što je Bijelo Polje dobilo tu pohvalu o toleranciji. A, vjerujem, da je dosta i zaslužilo. Neću da se hvalim na račun bijelopoljskih tamburaša, ali mogu da vam kažem da smo mi dosta pripomogli, no se kod nas pjevaju i srpske i muslimanske, svaka se pjeva, ali ja do sad nikad nijesam mogao da osjetim da to nekoga u društvu tangira. To se nije gledalo uopšte. Pjesma bijelopoljskih temburaša je cijenjena i na kaseti. Ovo je naša zajednička pjesma:

''Sjela Hajra kraj bunara,
veze jorgan od behara''...
XS
SM
MD
LG