Na petnaestom kilometru od Nikšića prema Plužinama u mjesto Šipačno živi porodica Dragoja i Slavice Radović. Ono što ovu porodicu čini neobičnom za naše uslove je njena brojnost. U staroj kući, u osamdesetak kvadrata, živi dvanaest članova najbrojnije nikšićke familije. ''Živimo kao podstanari u kući rođaka, a jedini izvor prihoda nam je zarada od prodaje mlijeka'', kaže glava porodice Dragoje Radović. Trenutno Radovići imaju pet muznih krava. ''Zavisno od godišnjeg doba prodajom mlijeka možemo zaraditi između stotinu i tri stotine eura'', kaže Dragoje i dodaje da je to malo za dvanaestočlanu porodicu. U više navrata Radovići su tražili od Centra za socijalni rad u Nikšiću da im pruže bilo kakvu materijalnu pomoć, ali su uvijek dobijali negativan odgovor:
''Ispitivanje je bilo kao da sam bio na optuženičku klupu. Tako je bilo ispitivanje. I, odjednom je rekla: ''Pa, što ste ih stvarali? Zašto ste ih rađali?'' Ja nijesam znao šta na to da odgovorim. Napuštio sam odma'. Žalio sam se Ministarstvu. Dobio sam poslije dva mjeseca isto rješenje kao što sam dobio odavde. Isto sve i obrazloženje''.
Koje je obrazloženje zašto ne možete dobiti socijalnu pomoć?
''U obrazloženju stoji kako imam pet krava, petoro junadi, pet svinja, dva konja, da živim s majkom, da imamo kuću, da čak proizvodim i povrće. Dočim od toga je, bogomi, vrlo slabo i ja sam u ovoj žalbi naveo sve što imam, šta posijem. Da li su mi potvrde iz škole za pet đaka, je vjerovatno, da je ova sekretarica računala da, pošto nas ima, primamo materijalnu.Kada ih je supruga donijela, ona ih je demonstrativno izjurila iz kancelarije''.
Djeca Dragoja i Slavice Radović su uzrasta od deset mjeseci do četrnaest godina. Šest je djevojčica, a šest dječaka:
Da li je bilo ikakve pomoći kada se kupuju knjige, kada se treba opremiti pet đaka. Znamo koliko košta opremanje jednog đaka u školu?
''Što se tiče pomoći nikakve pomoći nije bilo do sada. Nikad nikakve pomoći nioklen nije bilo''.
Stub svake porodice je žena. Kako na stanje u svojoj porodici gleda Slavica Radović:
''Bogomi, vrlo teško. 'Oće da se opreme u školu, 'oće da im se spremi, da se operu. Dosta posla imam''.
Koliko, na primjer, treba Vama hljebova dnevno za svu porodicu?
''Treba po tri, četiri 'ljeba i to da su malo više''.
Vi to sami pečete?
''Sami, mada mi pomažu dvije starije šćerke. One pola poslova urade''.
Jeste li Vi planirali ovakvu porodicu. Jeste li mislili da ćete imati toliko djece?
''Pa, nijesam. Nijesam to mislila. Ali, eto tako. Ne znam ni ja: Samo kad su zdravo i ja sam zadovoljna. Jeste da ima posla, ali sve će se to izdržati''.
Planirate li možda još djece ili to zavisi od muža?
''Ne ja više. Završeno je sad ovo''.
I pored brojnih problema Dragoje i Savica su optimisti i ističu da su mir i sloga najvažnij za jednu porodicu:
''Znate kako kaže ona stara izreka, stari ljudi su to rekli: ''Kuća nije tijesna, đe čeljad nijesu bijesna''.
''Ispitivanje je bilo kao da sam bio na optuženičku klupu. Tako je bilo ispitivanje. I, odjednom je rekla: ''Pa, što ste ih stvarali? Zašto ste ih rađali?'' Ja nijesam znao šta na to da odgovorim. Napuštio sam odma'. Žalio sam se Ministarstvu. Dobio sam poslije dva mjeseca isto rješenje kao što sam dobio odavde. Isto sve i obrazloženje''.
Koje je obrazloženje zašto ne možete dobiti socijalnu pomoć?
''U obrazloženju stoji kako imam pet krava, petoro junadi, pet svinja, dva konja, da živim s majkom, da imamo kuću, da čak proizvodim i povrće. Dočim od toga je, bogomi, vrlo slabo i ja sam u ovoj žalbi naveo sve što imam, šta posijem. Da li su mi potvrde iz škole za pet đaka, je vjerovatno, da je ova sekretarica računala da, pošto nas ima, primamo materijalnu.Kada ih je supruga donijela, ona ih je demonstrativno izjurila iz kancelarije''.
Djeca Dragoja i Slavice Radović su uzrasta od deset mjeseci do četrnaest godina. Šest je djevojčica, a šest dječaka:
Da li je bilo ikakve pomoći kada se kupuju knjige, kada se treba opremiti pet đaka. Znamo koliko košta opremanje jednog đaka u školu?
''Što se tiče pomoći nikakve pomoći nije bilo do sada. Nikad nikakve pomoći nioklen nije bilo''.
Stub svake porodice je žena. Kako na stanje u svojoj porodici gleda Slavica Radović:
''Bogomi, vrlo teško. 'Oće da se opreme u školu, 'oće da im se spremi, da se operu. Dosta posla imam''.
Koliko, na primjer, treba Vama hljebova dnevno za svu porodicu?
''Treba po tri, četiri 'ljeba i to da su malo više''.
Vi to sami pečete?
''Sami, mada mi pomažu dvije starije šćerke. One pola poslova urade''.
Jeste li Vi planirali ovakvu porodicu. Jeste li mislili da ćete imati toliko djece?
''Pa, nijesam. Nijesam to mislila. Ali, eto tako. Ne znam ni ja: Samo kad su zdravo i ja sam zadovoljna. Jeste da ima posla, ali sve će se to izdržati''.
Planirate li možda još djece ili to zavisi od muža?
''Ne ja više. Završeno je sad ovo''.
I pored brojnih problema Dragoje i Savica su optimisti i ističu da su mir i sloga najvažnij za jednu porodicu:
''Znate kako kaže ona stara izreka, stari ljudi su to rekli: ''Kuća nije tijesna, đe čeljad nijesu bijesna''.
