U ovogodišnjem izvještaju o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma BiH se nalazi na 81., od 104 mjesta, po indeksu potencijala za rast, a na 85. mjestu je po indeksu poslovne konkurentnosti. I bez obzira što se nalazi na tako niskoj poziciji, za Bosnu i Hercegovinu, smatraju ekonomisti, pozitivan je iskorak i to što se ove godine prvi put uopće i našla u izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma. Uz to, BiH je svrstana u region istočne Evrope, koji je peti po konkurentnosti regiona planete, a ne u region jugoistočne Evrope, koji je negdje ispred dijela Afrike.
U ekonomskom odjelu Ureda visokog predstavnika, koji prati razvoj konkurentnosti, smatraju da je BiH mogla biti i bolje rangirana. Zamjenik Visokog predstavnika, Donald Hejs:
“Kad je u pitanju poslovno okruženje BiH se nalazi tek ispred Gruzije, u tehnologiji je ispred Ukrajine. Kad su u pitanju javne institucije čak je iza Etiopije, a kad se radi o ekonomskom okruženju BiH je iza Kenije. Sve sam ove zemlje posjetio i ako je ovo istina onda ste u nevolji. Ali, ipak, mislim da je situacija malo bolja nego što je prikazano.”
Svjetski ekonomski forum u nekim je pokazateljima, kao što su makroekonomski, Bosnu i Hercegovinu bolje rangirao od, recimo, Srbije i Crne Gore ili Makedonije. U drugim, kao što je razvijenost infrastrukture, situacija mnogo lošija, ističe profesor Ekonomskog fakulteta Sarajevo Zlatko Lagumdžija:
“Razlika između Hrvatske i BiH je 1,1 poen na skali do 7, od 7 mogućih. Razlika između nas i Hrvatske je 1,1, a razlika između nas i Čada, koji je dno planetarno infrastrukturno, je 0,8. Dakle, veća je razlika između nas i Hrvatske nego nas i Čada.”
Uz nerazvijenost infrastrukture, posebno puteva, BiH loše stoji u pogledu primjene novih tehnologija, zaštite okoliša, vladinih napora da smanji siromaštvo. Konkurentnost firmi posebno je loša, a siva ekonomija, umjesto da pada, u porastu je, priznaje i predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Adnan Terzić:
“Udio sive ekonomije u BiH od oko 36 posto GDP-a jedan je od najvećih u regiji, a i šire. Veličina sive ekonomije sve negativnije utiče na razvoj poduzetništva. Prema podacima Evropske banke za obnovu i razvoj nalazimo se na dnu ljestvice zemalja po broju privrednih subjekata na hiljadu stanovnika, što je jedna od najsumornijih slika naše konkurentnosti.”
Terzić podsjeća da je na poboljšanju uslova poslovanja učinjeno dosta toga, pa će, recimo, iduće godine u BiH trebati samo deset dana za registraciju firme. Sama preduzeća, međutim, ne čine mnogo da poboljšaju svoju konkurentnost, naglašava Zlatko Lagumdžija:
“Priča i poticaj, koji nam dolaze iz poslovnog svijeta, da država treba da bude bolja pa će oni biti izvanredni, ustvari ovdje govori da dražava, kakva god da je, je ipak po ovim performansama nažalost bolja nego što su firme. Prevedeno na naš jezik, najveći broj naših firmi, kad bismo ih prenijeli iz ovog okruženja u neko drugo okruženje za koje se tvrdi da je uređeno, tamo ne bi uspjele da funkcioniraju.”
Koliko je teško postići konkurentnost govori podatak da za dostizanje međunarodne konkurentne sposobnosti jednom preduzeću koje ima novca za razvoj trebaju godine, upozorava akademik Božidar Matić:
“Kad nije novac prepreka, evo koliko godina treba da se postigne međunarodna konkurentna sposobnost: u automobilima, koji nisu neka visoka tehnologija, šest godina, u medijima osam, u osiguranju šest, u telekomunikaciji deset, u zdravstvenoj zaštiti dvanaest, u energetici devet, u bankarstvu sedam i u proizvodnji papira dvanaest.”
Već početkom naredne godine Vijeće ministara BiH najavljuje formiranje vijeća za unapređenje konkurentnosti, koje bi se bavilo poboljšanjem konkurentnosti, a krajnji cilj je ispunjenje kopenhagenških kriterija za članstvo u Evropskoj uniji.
U ekonomskom odjelu Ureda visokog predstavnika, koji prati razvoj konkurentnosti, smatraju da je BiH mogla biti i bolje rangirana. Zamjenik Visokog predstavnika, Donald Hejs:
“Kad je u pitanju poslovno okruženje BiH se nalazi tek ispred Gruzije, u tehnologiji je ispred Ukrajine. Kad su u pitanju javne institucije čak je iza Etiopije, a kad se radi o ekonomskom okruženju BiH je iza Kenije. Sve sam ove zemlje posjetio i ako je ovo istina onda ste u nevolji. Ali, ipak, mislim da je situacija malo bolja nego što je prikazano.”
Svjetski ekonomski forum u nekim je pokazateljima, kao što su makroekonomski, Bosnu i Hercegovinu bolje rangirao od, recimo, Srbije i Crne Gore ili Makedonije. U drugim, kao što je razvijenost infrastrukture, situacija mnogo lošija, ističe profesor Ekonomskog fakulteta Sarajevo Zlatko Lagumdžija:
“Razlika između Hrvatske i BiH je 1,1 poen na skali do 7, od 7 mogućih. Razlika između nas i Hrvatske je 1,1, a razlika između nas i Čada, koji je dno planetarno infrastrukturno, je 0,8. Dakle, veća je razlika između nas i Hrvatske nego nas i Čada.”
Uz nerazvijenost infrastrukture, posebno puteva, BiH loše stoji u pogledu primjene novih tehnologija, zaštite okoliša, vladinih napora da smanji siromaštvo. Konkurentnost firmi posebno je loša, a siva ekonomija, umjesto da pada, u porastu je, priznaje i predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Adnan Terzić:
“Udio sive ekonomije u BiH od oko 36 posto GDP-a jedan je od najvećih u regiji, a i šire. Veličina sive ekonomije sve negativnije utiče na razvoj poduzetništva. Prema podacima Evropske banke za obnovu i razvoj nalazimo se na dnu ljestvice zemalja po broju privrednih subjekata na hiljadu stanovnika, što je jedna od najsumornijih slika naše konkurentnosti.”
Terzić podsjeća da je na poboljšanju uslova poslovanja učinjeno dosta toga, pa će, recimo, iduće godine u BiH trebati samo deset dana za registraciju firme. Sama preduzeća, međutim, ne čine mnogo da poboljšaju svoju konkurentnost, naglašava Zlatko Lagumdžija:
“Priča i poticaj, koji nam dolaze iz poslovnog svijeta, da država treba da bude bolja pa će oni biti izvanredni, ustvari ovdje govori da dražava, kakva god da je, je ipak po ovim performansama nažalost bolja nego što su firme. Prevedeno na naš jezik, najveći broj naših firmi, kad bismo ih prenijeli iz ovog okruženja u neko drugo okruženje za koje se tvrdi da je uređeno, tamo ne bi uspjele da funkcioniraju.”
Koliko je teško postići konkurentnost govori podatak da za dostizanje međunarodne konkurentne sposobnosti jednom preduzeću koje ima novca za razvoj trebaju godine, upozorava akademik Božidar Matić:
“Kad nije novac prepreka, evo koliko godina treba da se postigne međunarodna konkurentna sposobnost: u automobilima, koji nisu neka visoka tehnologija, šest godina, u medijima osam, u osiguranju šest, u telekomunikaciji deset, u zdravstvenoj zaštiti dvanaest, u energetici devet, u bankarstvu sedam i u proizvodnji papira dvanaest.”
Već početkom naredne godine Vijeće ministara BiH najavljuje formiranje vijeća za unapređenje konkurentnosti, koje bi se bavilo poboljšanjem konkurentnosti, a krajnji cilj je ispunjenje kopenhagenških kriterija za članstvo u Evropskoj uniji.
