Dostupni linkovi

logo-print

Crnogorski "kulturni masakr"


''U Crnoj Gori postoji jedan jedini bioskop'', rekao je za naš radio Radosav Cico Popović, direktor podgoričkog kina ''Kultura'' i predsjednik Udruženja prikazivača filmova, dodajući da postoji još izvjestan broj institucija kulture koje sporadično prikazuju filmove. U sastavu kina ''Kultura'' radi i cafe-bioskop sa sto sjedišta, koji radi svakodnevno cijele godine i hercegnovski koji nastoji da makar jednom predstavom dnevno održava isti tempo. Da bi slikovitije ilustrovao rezultate piraterije, Popović je, izražavajući se filmskom terminologijom, rekao da se situacija u kojoj se nalaze prikazivači filmova u Crnoj Gori može uporediti najprije s hororom:

''Poslije rata ili '50-ih, '60-ih godina Crna Gora je imala dvadesetšest bioskopa i to je trajalo sve do '85. Danas smo eldorado za rezanje kompakt diskova. Crna Gora i Srbija je sa Kosovom i Metohijom na pravi eldorado. Niđe u svijetu takvo rezanje filmova i takva krađa, koristim baš tako jedan prizeman termin, nema u svijetu''.

''Broj video i DVD klubova je u Crnoj Gori nepoznat, ali se zato zna tačan broj gledalaca filmova u podgoričkom bioskopu kojih bude svega petnaestak i to na premijerama'', kaže Radosav Popović, direktor kina ''Kultura'' i predsjednik Udruženja prikazivača filmova. Ukazujući na nedostatak državnog interesa da se ova oblast uredi, Popović naglašava da se, uprkos stalnim najavama o eventualnom usvajanju Zakona o zaštiti autorskih prava, u praksi ništa ne radi, iako bi, prema njegovoj procjeni, bilo veoma jednostavno riješiti se piraterije:

''To je jedan kulturni masakr od filmova i vrlo brzo, na žalost vrlo brzo, ovo što kažem znam iz pouzdanih izvora, prvi udar od Amerike i od ''mejdžorsa'' upravo će biti na filmu. Ostaćemo bez filmova. Mi se ne okrećemo na tu pirateriju koja je toliko uzela maha na našim prostorima da je to stvarno katastrofa''.

U video i DVD klubovima se na pomen piraterije uglavnom samo osmjehuju i sliježu ramenima, ali zato rado govore o ponudi i filmovima koji su najtraženiji:

''Po žanrovima to su domaći filmovi, trileri, komedije i crtani''.

RSE: A po naslovima?

''Po naslovima imamo od domaćih filmova ''Pljačka Trećeg Rajha'', od crtanih imamo ''Priču o ajkulama'' ovaj najnoviji, onda imamo ''Vrata na podu'', ''Osveta mafije''... To su ti trileri koji su aktuelni''.

RSE: Koliko Vam brzo stižu filmovi u odnosu na njihovo prikazivanje u svjetskim bioskopima?

''Možda poslje mjesec dana, mjesec i po, ako ne i ranije''.

Branko Baletić, filmski reditelj i direktor podgoričkog Kulturno-informativnog centra ''Budo Tomović'', razmatrajući posljedice dugogodišnjeg zapuštanja piraterije, kaže da se ceh plaća stanjem bioskopa koji su pred zatvaranjem, sve manjim mogućnostima za obezbjeđivanje novih, stranih filmova i gubitkom publike koja za sitan novac može upravo te najnovije filmove gledati u svojim kućama na piratskim izdanjima. Baletić, takođe, kaže da se stalno najavljuje usvajanje zakonske regulative koja uređuje ovu oblast, međutim, naglašava da postoje drugi važniji problemi od samog zakona:

''Naš stari problem je neprimenjivanje propisa. Čini mi se da je mentalni problem piraterije mnogo važniji nego zakonodavni. Dakle, da stvarno znamo kakva je to šteta za društvo, za sve nas. Patriotski šljam je pre desetak godina nametnuo da se mi zapravo piraterijom obrušimo na naše neprijatelje, zapad i tako dalje. Tada je cvetala piraterija. Taj je stav ostao i do dan danas uvrežen kod mnogih ljudi da je to nešto što nama uopšte ne škodi, a škodi našim neprijateljima''.

Branko Baletić je govoreci o posljedicama piraterije odgovorio i na pitanje kada će snimiti novi dugometražni igrani film:

''Ja bih se rado nasmejao na to pitanje, ali ne mogu od muke. Nema šanse. Za ozbiljne reditelje, za ljude koji stvarno žele da prave autorske filmove šanse su minimalne. Kinematografije nema bez želje i odluke društva, u ovom slučaju vlasti, da ona postoji. Filmadžije su uvek spremne da rade, ali, ako društvo ne želi kinematografiju, nje nema. Kada se kod nas promenom svakog ministra kulture menja i koncept delovanja u kinematografiji, tu je jasno koliko je to na duge staze, koliko je zapravo sati.''

O pogubnim posljedicama filmske piraterije i stavljanju komfora ispred potrebe za umjetnošću, govore građani Podgorice:

RSE: Kako gledaš filmove? Na video kasetama ili ideš u bioskop?

''Video kasete, DVD... Ja nemam želju nešto, niko ne ide, malo ljudi ide više tamo. Tako da gledam kući, sa društvom. Najviše zbog toga''.

''Išao bih, ali radi se i nemam vremena. Išlo mi je društvo. Zvali su mene. Nikad nijesam imao od toga interesa da idem tamo i nešto pogledam. Uzimam video kasete. Imam DVD, pa nekako slobodnije je u kući i udobnije. Ležiš, uživaš i gledaš, a tamo ti je sve gužva''.

''Volim da odgledam na velikom platnu da pogledam film. TV film je TV film, a za filmsko platno pravljen film je ipak doživljaj koji mora u tom ambijentu da se doživi. Išao bih vrlo rado u bioskop, ali je u tako lošem stanju da ne idem''.
XS
SM
MD
LG