Dostupni linkovi

Ukrajina – vrh ledenog brijega


Za nas program govori Fedor Lukianov, odgovorni urednik casopisa ”Rusija u globalnom kontekstu”.

“Strateski okvir je drugaciji, ali ne sasvim. Smatram da se radi u neku ruku o nastavku hladnoratovskih razmirica. Razlog sto se Rusija aktivno ukljucila u dogadjaje u Ukrajini je taj sto Putin smatra da su sa geopolitickog stanovista izbori u toj zemlji veoma znacajni. Dolaskom na vlast Putin je objavio da Rusija nema ambicija da bude globalna sila, ali je upozorio da je prostor bivseg Sovjetskog saveza sfera legitimnog interesa Moskve i da Rusija zeli da ima svoju rijec u postsovjetskim drzavama. Lani je rusko rukovodstvo shvatilo da taj uticaj nestaje.

Pocelo je u Moldaviji, gdje Moskva nije uspjela da prisili domace lidere da prihvate mirovni plan Rusije. Zatim je smijenjena vlast u Gruziji, sto u Rusija nije primljeno sa odobravanjem, zatim je dosao slucaj Bjelorusije. Lukasenku je u Moskvi ljetos receno da mora izbjeci referendum o daljem ostanku na vlasti. On je to sasvim ignorisao i najzad tu je Ukrajina koju Pitin smatra odlucujucom u borbi za ruski uticaj.”

Samo prije dvije godine odnosi Rusije i Evropske unije bili su na stazi uspona.Vladimir Putin je u zapadnim prestonicama smatran perdvodnikom nove generacije ruskih lidera, a trans-atlanske razmirice oko Iraka cak su potstakle teorije o osovini Pariz-Berlin –Moskva kao protivtezi americkom unilateralizmu. Niz dogadjaja doprinio je spoznaji da Rusija i Evropska unija u mnogo cemu predstavljauju svijet za sebe sa malo dodirnih tacaka. Andrej Pjontkovski politicki ekspert iz Moske istice:

“Mislim da dogadjaji u Ukrajini nisu razlog za hladjenje odnosa Rusije i Evropske unije vec simptom hladjenja Moskve prema Uniji. Niko u ruskoj birokratiji vise ne govori o integraciji u Evropu. Ta je ideja bila popularna prije dvije godine, sada domaci politicari naglasavaju da Rusija ima drugaciji sistem vrijednosti i da je ona evro-azijska sila. O integraciji u Evropsku uniju vise se ne goviri ni kao o krajnjem cilju.”

Roberto Menoti ekspert u rimskoj kancelariji Instituta Aspen smatra da je ukrajinska kriza do kraja ogolila probleme u odnosima Rusije i Evropske unije. Ovaj strucnjak identifikuje i krivicu Brisela za najnovije zahladjenje.

“U krajnje sintetizovanoj formi receno, sustinski problem je u tome sto se Evropska unija sa svim specijalnim partnerima, a Rusija je svakako jedan od njih, ponasa tako da insistira i primjenjuje pritisak i to kako se ispostavlja na kraju krajeva i na unutrasnjim pitanjima tih zemalja. Unija nastoji da nametne rigorozne uslove u interesu specijalnih odnosa. Ne radi se samo o problemima demokratije, slobode medija ili ekonomiji vec o pitanjima dobrog upravljanja. Za rezime poput Putinovog to je naravno problem.”

Mnogi analiticari uocavaju da su razlike izmedju Brisela i Moskve pojacane prosirenjem Evropske unije na zemlje koje je Rusija koliko juce smatrala svojim neprikosnovenim domenom. Odnosi izmedju su prekonoci dobili naglasenu geostratesku dimenziju. Andrej Pjontkovski politicki analiticar iz Moskve ne dijeli ovakvo misljenje.

“Ne smatram da je prosirenje Unije bilo stvarni razlog pogorsanja odnosa Rusije i 25-orice. Glavni razlog je evolucija politicke filozofije u Rusiji pod putinizmom, napustanje evropskih demokratskih opcija i vracanje sovjetskom totalitarnom modelu, to je kljucni razlog krize u odnosima Rusije i Evropske unije.”

Feodor Lukianov u slicnom tonu razloge zahladjenja odnosa na relaciji Moskva –Brisel nalazi prije svega na strani Rusije.

“Mislim da je ocigledno da se Rusija i Evropska unija krecu u sasvim suprotnom pravcu. Smatram da dolazi vrijeme veoma hladnih odnosa zbog sukoba interesa u postsovjetskim drzavama. Objektivna potreba saradnje prije svega u sektoru energie ce medjutim prisiliti obje strane da nastoje upostaviti novi, mnogo pragmaticniji model saradnje koji se ne zasniva na ideji o zajednickim vrijednostima vec na cistoj racunici.”

Moze li Evropska unija stati u odbranu temeljnih principa demokratije i nemijesanja u unutrasnje stvari drugih zemalja, a da ne rizikuje dalje pogorsanje odnosa sa tako znacajnim partnerom kao sto je Rusija?

“ Da, Evropska unija i Rusija prihvataju isti istem vrijednosti kada se radi o demokratiji, vladavini prava i privrzeni su razvoju strateskog partnerstva. To znaci da to moraju biti odnosi zrelih partnera, da se moze razgovarati o razlikama i da se kad god je moguce doci do zajednickog stava.”

Ovo je ocjena Kamerona Frejzera, Direktor centra za evropske studije u Briselu. On smatra pretjeranim ocjene da je doslo do krize u odnosima i da to potvrdjue novembarski Samit Putina sa Evropskim liderima u Hagu.”Ukrajinska kriza nije zasjenila sastanak u Holandiji, jer su ucesnici posvetili odgovarajucu paznju i ostalim pitanjima rusko –evropskih odnosa” naglasava Frejzer.

Analiticari su saglasni da su 25-orica do sada jedinstveno odgovorili na ukrajinsku krizu. Postoji li opasnost da zbog specijalnih veza Putina sa Gerhardom Srederom, Silvijem Berluskonijem i jos nekim liderima najvaznijih evropskih drzava I8 zbog vaznosti Rusije dodje do soliranja? Roberto Menoti analiticar u Institutu ASPEN u Rimu:

“Rekao bih da kada je rijec o politici i diplomatij, da su rizici prilicno ograniceni. Cini mi se da je u odnosima sa Rusijom, te pitanjima centralne i istocne Evrope kao i dijelom Kavkaza, Evropa prilicno jednistvena. Ova pitanja svaka od clanica Unije smatra isuvise vaznim i kompleksnim da bi se mogla rjesavati pojedinacnim i ad hok angazmanom. Paradokslano je da sa Rusijom u ekonomskoj sferi ima vise rizika da evropske zemlje preduzimaju pojedinacne korake. Neke od njih kao Njemacka i Italija imaju velike investicije u Rusiji. Otuda industrije ili pojedine kompanije podsticu svoje vlade da ih podrze kada se nadju u ambijentu u kome su kao u Rusiji ulaganja rizicna.”

Ako mnogi u Rusiji strahuju od sirenja Unije i ako Unija sa svoje strane zazire od erozije demokratskih standarda i zanemarivanja ljudskih prava u Rusiji, prijeti li ipak pogorsanje odnosa ili su zajednicki interesi u ekonomiji i borbi protiv terorizma dovoljan zalog saradnje. Kameron Frejzer iz briselskog Centra za evropsku politiku procjenjuje:

“Ne smatram da prijeti pogorsanje odnosa, jer ima previse zajednickih interesa. Prosirena Evropska unija je najveci trgovinski partner Rusije. Ova zemlja je pak najveci snabdjevac Unije kada je rijec o energiji. Na kocki su dakle ogromni ekonomski interesi i to ce biti stabilizirajuci faktor odnosa.”

Andrej Pjontkovski analiticar iz Moskve ne dijeli ovakav optimizam.

“Rusija ce se pod Putinom vise naginjati nedemokratskom rezimu na unutrasnjem planu sto ce se na medjunarodnom neizbjezno odraziti kroz hladnije cak i neprijateljsko ponasanje ne samo prema Evropskoj uniji vec i Zapadu u cjelini.”

Nedavno su zvanicnici u Moskvi ponovili”njet” ponudama iz Brisela da se Rusija ukljuci u program Novog sussjedstva kojim se garantuju mnoge benificije rezervisane za punopravne clanice Evropske unije. Andrej Lukianov objasnjava razloge ruskog odbijanja:

“Rusija bi zeljela ravnopravno partnerstvo sa Evropskom unijom. Mislim da u sadasnjoj situaciji to nije moguce. Ne vjerujem da bi ubuduce mogao funkcionisati program Novog susjedstva ili nesto slicno tome. Ti odnosi mogli bi vise biti nalik onima koji su postojali u Sovjetskom Savezu krajem 80-tih, izmedju SSSR-a i Evropske zajednice. Ti odnosi zasnivali su se na velikoj ekonomskoj saradnji, ali nisu imali nista sa zajednickim vrijednostima.”
XS
SM
MD
LG