Dostupni linkovi

Pokušan atentat na Borisa Tadića


Beogradska štampa piše da je BMW iz obezbeđenja predsednika primetio da crni audi prati predsedničku kolonu od Ulice kneza Miloša i da je napadač pokušao da preseče kolonu i udari u Tadićev automobil kod Topčiderske zvezde. Vozač BMW-a je naglo skrenuo i sudario se s audijem, koji je potom uspeo da pobegne u nepoznatom pravcu, navodi štampa.

Do ovoga trenutka nema zvaničnih informacija od policije, dakle ni posle sedamnaest sati od događaja. Javnosti je dostupno samo kratko saopštenje iz predsednikovog Kabineta. Naš radio sazanje da u policiji šef javne bezbednosti general Miroslav Milošević daje izjavu, ali samo za državnu televiziju.

Predsednik Srbije Boris Tadić u prostorijama Demokratske stranke, na pres konferenciji koja je ranije bila zakazana, rekao je novinarima:

„Nemam nikakvu informaciju MUP-a vezanu za sinoćnji događaj. Prosto želim da kažem da ova situacija zahteva ozbiljnost. Nema razloga za dramatizovanje situacije, ali ima razloga za ozbiljnost, jer se država nalazi u velikim problemima i neophodno je da sve njene institucije rade svoj posao u punim kapacitetima i sa punom ozbiljnošću. To važi za Vladu, to važi za predsednika, to važi i za Skupštinu i za svakog pojedinačnog čoveka. To važi i za svakog funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova i ja očekujem izveštaj u narednom periodu. Prošlo je ne znam koliko već sati, nikakav izveštaj nisam dobio. Ovo nije prvi put da nisam dobio nikakav izveštaj i nadam se da će i ova situacija makar ažurirati rad državnih institucija. Kao i svaki normalan čovek, uvek i pre svega brinem o bezbednosti svoje porodice, ali ovo je rizik posla. Da se razumemo, svako ko se bavi politikom preuzima određeni rizik na sebe. Svako ko se bavi politikom u Srbiji preuzima još veći rizik nego što je to uobičajeno u drugim društvima. I vi svi to znate, znali su i građani ove zemlje, da ne podsjećam na za nas kao stranku i nas kao prijatelje i nas kao rođake i nas kao ljude tragične događaje od pre samo godinu dana. Nadam se da nije potrebno da se uvek iznova podsećamo na to. Ali istovremeno bi bilo užasno ružno kad bih ja sada kao predsednik Srbije i Demokratske stranke posle ovog incidenta manipulisao sa svim što se desilo i s onim što se dešavalo pre godinu dana. Ovo traži ozbiljnu policijsku istragu, ozbiljnost svih institucija i ponašanje, kao i u svakoj ozbiljnoj zemlji. Način na koji se mi ponašamo kao država danas u svim ovim događajima definiše i naš status u međunarodnoj zajednici. Ako se država ponaša neozbiljno, zašto bi svet imao bolje mišljenje o nama nego što mi imamo sami o sebi. Vrlo jednostavno.“

S obzirom da se u poslednje vrijeme sve više potencira pitanje saradnje s Haškim tribunalom, koje podrazumeva i hapšenje optuženih, da li tu vidite nekakvu vezu s tim?

„Sve komentare dajem tek kad se završi istraga.“

Predsednik Srbije nastavio je danas da obavlja svoje dužnosti po ranije utvrđenom rasporedu, uprkos napadu na njegovo vozilo. Tadić se jutros već sastao sa ministrom odbrane Velike Britanije Džefrijem Hunom.

* * * * *

U Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, Radiju Slobodna Evropa je rečeno da bi saopštenje policije povodom atentata moglo da se očekuje uskoro, ali do ovog trenutka policija se nije oglasila.

Istovremeno, u pokušaju da dobijemo nešto više informacija, kontaktirali smo kabinet i ministra policije Dragana Jočića, kao i načelnika Resora javne bezbednosti Miroslava Miloševića, ali nam je rečeno da se obojica nalaze van zgrade MUP-a. U kabinetu Miroslava Miloševića, također nam je rečeno da bi eventualno kasnije mogli da stupimo u kontakt sa načelnikom Resora javne bezbednosti.

U isčekivanju bilo kakve zvanične reakcije iz policije povodom atentata na predsednika Srbije, Borisa Tadića, pokušali smo da nešto više detalja o čitavom slučaju saznamo od generalnog inspektora MUP-a Srbije Vladimira Božovića:

BOŽOVIĆ: Morao bih prvo malo s tim da se upoznam.

RSE: Da se upoznate? Pa ja verujem da ste se upoznali.

BOŽOVIĆ: Nisam detaljnije. Upoznao sam se kao i vi.

RSE: Recite mi samo je li istraga u toku?

BOŽOVIĆ: Ne znam. Ja ne preduzimam nikakvu istragu, ja ne vodim istragu. Ne znam da li je istraga u toku. To morate zvati tamo ministra i nadležne službe koje se time bave.

Dragan Šutanovac član odbora za bezbednost Skupštine Srbije i funkcioner Demokratske Stranke Srbije, za naš program je jutros rekao:

„Ja sam došao par sati nakon tog incidenta. Imajući u vidu i znajući kako je izgledala situacija kada je izvršen pokušaj atentata na pokojnog premijera Đinđića, ovo je, po meni, ozbiljna stvar, ali zaista ne bih hteo da prejudiciram kakve su bile namere. Sačekaćemo saopštenje policije i da li su našli vozilo koje je atakovalo na predsednikovo.“

Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Havijer Solana izrazio je podršku predsjedniku Srbije Borisu Tadiću nakon sinoćnjeg napada u centru Beograda. Akteri tog napada djeluju protiv interesa Srbije i srpskog naroda u Evropi, ističe Solana u izjavi objavljenoj u Briselu.

Ovog popodneva, tokom boravaka u Pančevu, ministar odbrane Srbije i Crne Gore Prvoslav Davinić odbio je da komentariše jučerašnji pokušaj atentata na predsednika Srbije:

„Nemam nikakav komentar na to što se sinoć desilo, jer je ovde sad u poseti ministar odbrane Velike Britanije i fokusirani smo na to. Moraćete da pitate Kancelariju predsednika Srbije. Ima li nekih drugih pitanja?“

Davinićev gost, ministar odbrane Velike Britanije Džefri Hun, u Pančevu je ponovio da saradnja sa Haškim tribunalom za sve zemlje regiona nema alternativu i da, ukoliko se računa na pomoć Zapada, Karadžić i Mladić iduće godine na godišnjicu zločina u Srebrenici moraju biti u Hagu:

„Naglasio bih da je neophodna saradnja sa Međunarodnim tribunalom da bi se nastavila podrška međunarodne zajednice. Kada se taj problem reši, neće biti granica podrški koju će Srbija i Crna Gora moći da očekuju i da dobiju. Sledeće godine će biti deseta godišnjica od događaja u Srebrenici i ono što želimo je da vidimo su Karadžić i Mladić u Hagu. To je od vitalnog značaja za dalju saradnju.“

* * * * *

U nedostatku bilo kakvih konkretnih informacija, analitičari napad na Tadića vezuju za antihaški lobi u Srbiji. Zato podsećamo šta je juče Boris Tadić rekao o saradnji sa Hagom:

„Mi moramo da se ponašamo po principima koji su proklamovani od strane sveta, a ti principi su saradnja sa Haškim tribunalom. Ako ne sarađujemo s Haškim tribunalom, smanjuju se kapaciteti da rešavamo problem Kosova i Metohije. I zato sa Haškim tribunalom moramo da sarađujemo u punoj meri. Oni koji govore da ne moramo, čine to samo iz političkih razloga, i oni znaju da moramo. Ako imaju iole političke mudrosti i znanja, znaju da moramo da sarađujemo sa Haškim tribunalom, kao što to zna i naš narod. Pitanje je da li smo mi zadovoljni zbog toga. To je potpuno drugo pitanje. Međutim, to nije na dnevnom redu, na dnevnom redu je da li moramo ili ne moramo i to moramo da odredimo kao narod.“

Jučer su sa raznih mesta upućene poruke u vezi sa neophodnom saradnjom sa Haškim tribunalom. Premijer Srbije Vojislav Koštunica:

„Očekujem dosta rezultata u periodu koji će doći. To je međunarodna obaveza, nikakvih dilema u tom pogledu nema, ona mora biti ispunjena u celosti, ali ono što važi za život svakog pojedinca, važi i za celo jedno društvo. Postoje mnoge stvari koje mi želimo, ne danas, nego jučer, ali ne možemo ih odmah postići. Saradnja sa Hagom predstavlja našu međunarodnu obavezu, mi ćemo tu obavezu ispuniti i siguran sam da će se rezultati već polako početi da pokazuju.“

Upitan da li će biti direktnih hapšenja optuženih pred Haškim tribunalom za ratne zločine, premijer Koštunica je rekao:

„Radi se o jednom procesu, taj proces ne daje rezultata čak i tamo gde postoji jedna vlast mnogo moćnija i jača od svake nacionalne vlasti, a to je vlast NATO-a ili SFOR-a u Bosni i Hercegovini.“

* * * * *

Podgorički list „Dan“ je objavio da je i predsednik državne zajednice Svetozar Marović dobio pismene pretnje ubistvom zbog saradnje sa Hagom. A tačno pre sedam dana ambasador Srbije i Crne Gore u Beču, Mihajlo Kovač, obavestio je javnost da je na faks ambasade stigla preteča poruka izvesne „Srpske patriotske organizacije“, koja je uputila pretnju smrću Borisu Tadiću i Vuku Draškovicu zbog njihovog zlaganja da se uhapse i izruče optuženi u Hagu. U poruci je pisalo i da će, ako ne odustanu od tog zahteva, oni proći kaoa Zoran Đinđić. Evo šta je tada rekao Mihajlo Kovač:

„Pismo je stiglo na faks ambasade u ponedeljak u prepodnevnim časovima i mi smo, naravno, po službenoj dužnosti i po savesti o tome odmah obavestili naše Ministarstvo u Beogradu, a ovdašnjim organima prosledili informaciju o tome i kopiju toga faksa, s očekivanjem da će oni preduzeti neophodne radnje. O rezultatima istrage, o nekim tragovima i nagoveštajima nije moje da sada govorim, neka to rade organi koji su za to nadležni.“

* * * * *

Jelena Milić, iz Foruma za međunarodne odnose, komentarisala je prve dosupne vesti o napadu na Tadića:

MILIĆ: To je jedno vrlo kompleksno pitanje i teško je odgovarati na njega u trenutku kad još nemamo nikakve detaljnije informacije oko incidenta koji se desio jučer i kada posle više od mesec i po dana nemamo jasne informacije o tome šta se ustvari desilo u Topčideru i kada vidimo kako ide suđenje za ubistvo premijera Đinđića. Ali u svakom slučaju, ovo što se desilo predsedniku Tadiću, kao i preteća pisma koje je dobio premijer Marović, to su vrlo nemili događaji, ali to ni na koji način ne bi smelo da zaustavlja ionako već usporeno ispunjavanje obaveza prema Haškom tribunalu. Štaviše, oni kada su se nominovali za pozicije nosilaca vlasti, morali su da znaju šta ih čeka, kolika je ozbiljnost i dubina problema i koliko je važno da se ti zadaci privođenja pravdi osumnjičenih za ratne zločine obave na dubinski i na suštinski način. Problem u Srbiji jeste što, na žalost, ni šira javnost, ni politička elita neće da shvati da se ovakvi incidenti sve učestalije i dešavaju upravo u trenutcima kad je sprega ratnih zločinaca i organizovanih kriminalaca, a koji dobijaju podršku iz određenih, vrlo uticajnih centara u našoj zemlji, koji formiraju, na žalost, javnu svest u pogrešnom pravcu, poput crkve i Akademije i nacionalističkih elita kad im daju političku podršku. Imate zemlje u kojima se šalju kontradiktorne poruke onima koji su osumnjičeni za ratne zločine da imaju VIP status pred domaćim i stranim pravosuđem. To su šizofrene situacije koje onda jednostavno i domaću javnost zbunjuju. Da bi se uopšte mogla realizovati saradnja sa Haškim tribunalom, ne zbog kredita, ne zbog međunarodnih obaveza, ne zbog demonstracije političke mudrosti da bi se zemlja provela u evroatlantske integracije, već zbog žrtvi, zbog pravde i zbog budućih naših generacija kojima ne smijemo da ostavimo u teret tu kolektivnu odgovornost, ustvari ovde jeste na kraju krajeva reč o kolektivnoj odgovornosti. Mi moramo da preduzmemo oštre i energične mere, ali ne samo kao političari, već i kao šira javnost. Pre svega potrebno je napraviti atmosferu javne podrške obračuna s ratnim kriminalom, sličnu onoj koju je imala recimo prethodna Vlada kada se u operaciji „Sablja“ obračunavala sa organizovanim kriminalom. Znači, potrebno je javno reći da nije u pitanju saradnja i potreba saradnje samo da bi se ispunile obaveze koje međunarodna zajednica, već i neke moralne obaveze treba da se ispune, obaveze prema pravdi.

RSE: Koliko je jak taj antihaški lobi i da li to znači da nikakav udarac tom antihaškom lobiju nije zadat od ubistva Zorana Đinđića do danas?

MILIĆ: Problem je u tome što je antihaški lobi i ubio Zorana Đinđića. To su prirodni partneri, jedna sprega. Znači drugi korak koji treba učiniti, pored davanja javne podrške ljudima koji su spremni da udare na njega, jeste da se izvrše neophodne personalne promene. Apsolutno su rehabilitovani ljudi na čelu vojske i policije koji su jednostavno u vreme kada su se dešavali ratni zločini u regionu bili visoki zvaničnici vojske i policije, za koje se zna da su učestvovale kao institucije u oružanim sukobima i u ratnim zločinima počinjenim u regionu. Ne možete imati komadanta žandarmerije Borivoja Tešića koji je za vrijeme zločina u Vukovaru bio komadant armijske brigade. Ne možete imati ministra za dijasporu Vojislava Vukčevića koji je bio na sednici Vlade Republike Srpske Krajine i koji je odlučio da se bolesnici iz Ovčare streljaju. To su strašne stvari. Ne možete imati načelnika Generalštaba koji je bio i visoki vojni funkcioner kad je ubijen premijer Đinđić, a koji je pre toga tražio da se premijer Đinđić hapsi.

* * * * *

Beogradski kriminolog Bogoljub Milosavljević kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa da pretnje „antihaškog lobija“ treba ozbiljno shvatiti, kao i da se donekle može povući paralela između onoga što se u javnom životu Srbije dešavalo pred ubistvo premijera Đinđića i danas:

„Na žalost, tu snagu ,antihaškog lobija‘ ne bi smeli da podcenjujemo. Tu se ne radi o jednom malom broju ljudi, ja mislim da se tu radi o onoj drugoj Srbiji, dakle radi se o ogomnom broju ljudi koji imaju drugačije mišljenje o Hagu i o mnogim stvarima koje su nam se desile u prošloj deceniji. Ovde je, na žalost, bilo izvesnih verbalnih obračuna i nekakvih poziva, ne bih rekao na atentat, nego nekih poziva koji su bili za smenu Borisa Tadića i koji su bili veoma usmereni, da kažem, na neke njegove političke poteze, pre svega u vezi s onim što je on govorio o potrebi saradnje sa Hagom i naravno kada se radi o učešću Srba sa Kosova na izborima. Ja ne znam da li se one baš mogu porediti sa onim što je prethodilo atentatu na premijera Đinđića, ali očigledno je u tim izjavama pređena neka granica reda i pristojnosti i nekakve tolerancije u onome što zovemo demokratijom.“

Predsednik političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović je upozorio javnost da ovakvi događaji jasno pokazuju da još uvek postoje snage koje žele da zaustave demokratski proces u Srbiji:

„Sve ovo što se sinoć dogodilo spada u već viđen scenario. Sve počinje prvo prostaklukom. Saopštenje Demokratske stranke Srbije kojim se na ružan način kvalifikuje predsednik je prilog tom prostakluku. Takav prostakluk je bio poznat u scenarijima koje su socijalisti i radikali sprovodili petnaest godina. Iza tog nasilja sledi fizičko nasilje. Mi smo to gledali u Parlamentu kako se obračunavaju sa opozicionim poslanicima i svima ostalima. Posle fizičkog nasilja otvoren je put i za konačne likvidacije. Želim da upozorim javnost da ne držimo glavu u pesku, da znamo da imamo vrlo opasne neprijatelje u ovoj zemlji, neprijatelje demokratije, slobode, reda i rekao bih neprijatelje života. Moramo svi da budemo oprezni i bez ikakve dramatizacije da sačekamo te događaje. Ali ono što se dogodilo, svakog ko pamti mora ozbiljno da uzbudi i da mobiliše javnost da istrajava na odbrani slobode i prava u ovoj zemlji.“

U Skupštini Srbije različita reagovanja političkih partija na sinoćnji napad na automobil predsednika Srbije Borisa Tadića, mada je bilo i onih koji o tome nisu želeli da govore.

Šef poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije, Miloš Aligrudić, nije želeo da razgovara sa novinarima, rekavši da danas nema nikakve komentare. A pojedini poslanici iz Demokratske stranke Srbije su u nezvaničnim razgovorima sa novinarima rekli da se posle slučaja kod hale Limes, odnosno neuspelog atentata na premijera Đinđića, ne usuđuju da kažu bilo šta o sinoćnjem događaju. G-17 plus očekuje da policija hitno pruži obaveštenje o istrazi, izjavio je Miloljub Albijanić, šef poslaničke grupe:

„Da vidimo šta se stvarno desilo, ko je odgovoran za to što se dogodilo i da li je počinilac uhvaćen. Drugo, potrebno je takođe ispitati i kako se snalazilo obezbeđenje u tom trenutku, potrebno je zaštiti instituciju, zaštititi čoveka. Taj događaj stvarno je neprimeren i očekujemo od državnih organa da deluju.“

Tomislav Nikolić, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, kaže da se ne usuđuje da kaže da nije bio atentat, ali i da nema dokaza da kaže da jeste. Nikolić smatra da je MUP dužan da odmah obavesti javnost o tome šta se desilo, ali i da takvo objašnjenje treba da da i predsednik Srbije Boris Tadić:

„Neke stvari mi tu deluju neozbiljno. Na primer da se obezbeđenje juri s jednim autom celom Ulicom kneza Miloša do Topčiderske zvezde, a da ne obaveste svojom radio-vezom pripadnike policije da to spreče. Da zapamte samo dva broja. Što ne nađe neke koji pamte više brojeva. Ali opet, i sa ta prva dva broja, ako je tačno, nema mnogo tih automobila u Beogradu, valjda su videli koji je model. Mislim da nam tu duguje izjavu i Boris Tadić. Prvo on da da izjavu da li je to bio pokušaj atentata ili ima veoma nemirno obezbeđenje. I drugo, previše iritiraju ljude, vozikaju se po Beogradu. Šta se on noću u devet sati vozi po Beogradu, što ne sedi kući kao čovek.“

Bilo je sumnji i kad je bio pokušaj atentata na Đinđića kod Limesa…

„Jeste, ali je bilo sumnji i kad je na Dušana Mihajlovića izvršen atentat. Sećate li se toga. Svega je bilo u Beogradu.“

* * * * *

Najnovija vest koju smo dobili: govoreći za Radio-televiziju Srbije, načelnik Javne bezbednosti MUP-a Srbije Miroslav Milošević potvrdio je da je nepoznati vozač u Audiju 80, registarskih tablica: BG sa prvim brojem 5, sinoć izazvao, kako je Milošević rekao, „incident sa vozilom u koloni, u kojoj je bio predsednik Srbije Boris Tadić“. Sledi deo Miloševićevog izlaganja:

„Odmah su preduzete opsežne mere, blokade i pretrage terena, zaustavljanja i kontrole svih vozila tipa Audi 80, kako na teritoriji grada Beograda, tako i na izlaznim putevima iz Beograda prema drugim gradovima – Niš, Novi Sad, Pančevo, Zrenjanin, Čačak, Valjevo i Kragujevac. A također su potrage i provere takvih vozila vršene i na teritorijama svih gradova u blizini Beograda, a kasnije u toku noći i šire. Ostvaren je kontakt sa pripadnicima potivterorističkog odreda Vojske Srbije i Crne Gore ,Kobre‘ , koji vrše neposredno obezbeđenje predsednika Republike, kojima je sugerisano pojačano obezbeđenje predsednika, što su oni i preduzeli. A u širem prstenu obezbeđenje su pojačali i pripadnici ovog Ministarstva. Za vozača Audija 80 dat je opis da se radi o muškarcu starosti između trideset i pet i četrdeset godina, srednje telesne konstitucije, sa bradom i brkovima. Urađeni su i listinzi svih tipova vozila Audi 80 crne boje beogradske registracije sa početnim brojem pet. Takvih vozila u evidenciji ima devedeset i vrše se intenzivne provere tih vozila. Pretpostavlja se da pomenuto vozilo Audi 80 ima oštećenja na levoj bočnoj strani. Mole se eventualni očevici događaja, kao i svi građani koji imaju određenih saznanja u vezi pomenutog događaja da se jave operativnom centru ovog Ministarstva.“

* * * * *

Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije saopštilo je popodne da intenzivno radi na identifikaciji vozača i pronalaženju vozila koje je sinoć došlo u kontakt sa automobilom u pratnji predsednika Tadića


Prema navodima policije, sinoć oko 21.30 na skveru Topčiderska zvezda vozilu makre BMW koje je bilo u pratnji predsednika Srbije Borisa Tadića na začelju kolone približio se automobil marke audi 80 beogradske registracije sa prvom cifrom 5, ne poštujući prvenstvo prolaza kolone iako je bio upozoren svetlosnom i zvučnom signalizacijom. Vozač automobila BMW iz pratnje predsednika reagujući skrenuo je udesno i došlo je do kontakta dva automobila, naveo je MUP u saopštenju. Načelnik Resora javne bezbednosti MUP Srbije Miroslav Milošević u izjavi Radio-televiziji Srbije kazao je da su odmah po saznanju za ovaj događaj blokirane sve odgovarajuće saobraćajnice u Beogradu i izvršena kontrola svih vozila marke audi 80 na teritoriji Beograda i na izlaznim putevima iz grada. Milošević je takođe rekao da je ostvaren kontakt sa pripadnicima protivterorističke jedinice Vojske Srbije i Crne Gore “Kobre” koji su neposredno obezbeđenje predsednika Republike i kojima je sugerisano pojačano obezbeđenje, te da su u širem prstenu obezbeđenja pojačali i pripadnici MUP i dodao:

“Za vozača audija 80 dat je opis da se radi o muškarcu starosti između 35 i 40 godina, srednje telesne konstitucije, sa bradom i brkovima.”

Prema rečima očevica čitavog ovog događaja sa kojim je Radio Slobodna Evropa bio u kontaktu, audi 80 je u filmskoj jurnjavi još od zgrade Kanadske ambasade u ulici Kneza Miloša pokušavao da preseče kolonu automobila u kojoj se nalazio Tadić, povremeno prelazeći i u traku koja je određena za kretanje vozila iz suprotnog smera. Predsednik Srbije Boris Tadić nije želeo da komentariše napad na vozilo u kome se nalazio dok ne dobije izveštaj Ministarstva unutrašnjih poslova o tom događaju.

“Želim da kažem da ova situacija zahteva ozbiljnost. Nema razloga za dramatizovanje situacije ali ima razloga za ozbiljnost, jer država se nalazi u velikim problemima i neophodno je da sve njene institucije rade svoj posao u punim kapacitetima sa punom ozbiljnošću. To važi za Vladu, to važi za predsednika, to važi i za Skupštinu, za svakog pojedinačnog čoveka. To važi i za svakog funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova i ja očekujem izveštaj u narednom periodu. Prošlo je ne znam koliko sati već, nikakav izveštaj nisam dobio.”

Predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović kaže da sve što se dogodilo spada u već viđeni scenario.

“Sve počinje prvo prostaklukom. Saopštenje Demokratske stranke Srbije u kojem se na ružan način kvalifikuje predsednik je prilog tom prostakluku. Takav prostakluk je poznat bio u scenarijima koje su socijalisti i radikali sprovodili 15 godina. Iza tog nasilja sledi fizičko nasilje. Posle fizičkog nasilja otvoren je put I za konačnu likvidaciju.”

S druge strane, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić pozvao je predsednika Srbije da se izjasni da li je na njega pokušan atentat i dodao:

“Iritiraju ljude, vozikaju se po Beogradu. Šta se on noću u devet sati vozi po Beogradu, što ne sedi kući kao čovek.”

Generalni sekretar Socijalističke partije Srbije Zoran Anđelković zapitao je zašto Tadićevo obezbeđenje nije pucalo na audi 80, kao i gde je Tadić bio u to vreme:

“Bitno je, uvek je bitno gde predsednik ide. Šta ja znam, možda je bio nervozan, bio na nekom sastanku pre toga pa bio nervozan, pa onda može lakše da previđa. Meni dosta liči na to da je moguće da je bilo previđanja.”

* * * * *

Svi politički atentati posle 5. oktobra

Članovi zemunskog kriminalnog klana i neki pripadnici Jedince za specijalne operacije nameravali su 16. februara 2003. godine da izvedu atentat na tadašnjeg srpskog premijera Zorana Đinđića, ali su odustali u poslednjem trenutku. Prema optužnici, oni su naoružani ručnim bacačima tipa zolja i kalašnjikovima kolonama automobila u kojoj se nalazio Đinđić čekali na uzvišenju kod Belog Potoka nadomak Beograda u trenutku kada se premijer varaćao sa Kopaonika. Međutim, svoju nameru su odložili za kasnije jer su sa Đinđićem putovali njegovi žena i deca. Novi pokušaj ubistva premijera dogodio se samo pet dana kasnije. Dejan Milenković zvani Bagzi, član zemunskog klana, 21. februara 2003. na autoputu u Novom Beogradu kod sportske hale Beogradska arena kamionom je presekao put koloni vozila u kojoj se nalazio Zoran Đinđić, išavši na službeni put u Banjaluku. Članovi zemunske grupe i neki pripadnici JSO čekali su u blizini naoružani zoljama i automatskim puškama da se kolona zaustavi, ali nisu izveli atentat jer je premijerovo obezbeđenje pretreslo i legitimisalo Milenkovića i ostavilo ga saobraćajnoj policiji. Posle ovog događaja, Zoran Đinđić je izjavio:

“Ja sam možda naivno pomislio da nije moguće da se posle 5. oktobra ponavlja scenario Ibarske magistrale i da nije valjda da je sad neko krenuo na autoputu da vrši atentat. I nisam mogao da verujem da je to taj scenario, ali sada kad vidim učesnike i vidim okolnosti, ne isključujem tu mogućnost.”

Dejan Milenković Bagzi tada je pritvoren, ali je odlukom Četvrtog opštinskog suda posle samo tri dana pušten na slobodu. Tom odlukom bio je šokiran ministar pravde Vladan Batić.

“Neki ljudi umišljaju ovde da su božji apostoli i da niko ne sme da uperi prstom u njih. Ma svaki dan ću da ih kritikujem ako prave gluposti, jer kap je prelila čašu, a narod se smeje u Srbiji.”

Zoran Đinđić ubijen je 12. marta 2003. oko podneva u trenutku kada je dolazio na posao u zgradu Vlade Srbije. Prema optužnici, na njega je sa prozora obližnje zgrade iz snajpera pucao Zvezdan Jovanović, tadašnji zamenik komandanta JSO. Atentat su organizovali, kako se navodi u optužnici, Milorad Ulemek Legija, nekadašnji komandant JSO i vođe zemunskog klana Dušan Spasojević i Mile Luković zvani Kum. Obojica su ubijeni u pokušaju hapšenja tokom vanrednog stanja, dok se Ulemek kasnije predao i čeka presudu Specijalnog suda.

Posle petooktobarskih promena pokušan je i atentat na ministra policije Dušana Mihajlovića, pucano je na vozača šefa DB Gorana Petrovića, a desila su se i ubistva policajaca koji su bili na visokim dužnostima. Jedanaestog avgusta 2001. ubijen je bivši visoki službenik Državne bezbednosti Momir Gavrilović u trenutku kada se vraćao sa razgovora iz Kabineta predsednika Vojislava Koštunice. Nekadašnji šef beogradske policije Boško Buha ubijen je 10. juna 2002. za šta je optužena takozvana Makina grupa, za koju je policija u oktobru iste godine saopštila da planira ubistvo političara. Nedavno je sud članove Makine grupe oslobodio svih optužbi.

Tačno pre sedam dana ambasador Srbije i Crne Gore u Beču Mihajilo Kovač obavestio je javnost da je na faks Ambasade stigla preteća poruka izvesne srpske patriotske organizacije koja je uputila pretnju smrću predsedniku Srbije Borisu Tadiću i šefu diplomatije Vuku Draškoviću zbog njihovog zalaganja da se izruče haški optuženici. Kovač kaže da u poruci stoji da će ukoliko ne odustanu od tog zahteva i oni proći kao Zoran Đinđić.

“Mi smo, naravno, odmah obavestili naše Ministarstvo u Beogradu, a prosledili ovdašnjim organima informaciju o tome sa očekivanjem da će oni preduzeti neophodne radnje.”

U utorak 30. novembra 2004. u Beogradu je pokušan atentat na Borisa Tadića.
XS
SM
MD
LG