Dostupni linkovi

logo-print

Hljeba bez motike


Interesovanje nezaposlenih Bijelopoljaca, kakvo još nije zabilježeno, izazvalo je otvaranje nove benzijske pumpe i dvadesetak slobodnih radnih mjesta u njoj. Ljubav prema poslu punjača goriva ili veoma ilustrativan opis stanja društva tek više stotina Bijelopoljaca konkurisalo je za ta radna mjesta. Na pumpi nezvanično, jer je to poslovna tajna,govore o samo njih petstotina prijavljenih. A, zašto ih je toliko, kanditati za radno mjesto radnika na benzijskoj pumpi kažu:

''Šta znam, to može svako da odgovori. Znači, socijalni grad, vjerovatno, socijalna zemlja. To je to. Bio sam treći dan. Tristaosamdesetšesti. Sedmog dana je bilo hiljadu ljudi''.

''Zbog čega? Pa, zbog novca. To je jedini plaćen posao''.

RSE: Toliko mnogo ljudi, a toliko malo mjesta. Što to znači?

''Što znači! Znači da nema posla. Znači da nema novca, pa je frka svima''.

''Znači da smo u velikoj krizi, društvenoj krizi''.

RSE: Ko će dobiti posao na pumpi?

''Ja mislim ko ima vezu jaku''.

Lokalna samouprava se, naravno, ne bavi preprodajom goriva. Ali, ipak, u kabinetu predsjednika Opštine Tarzana Miloševića bilo je dosta gužve. Kaže on:

''Ja sam svima koji su došli kod mene rekao da neću intervenisati ni za koga. Znate zbog čega! Zato što do tih pet-šeststotina ljudi, ako se trideset primi, na mene će se naljutiti petstosedamdeset''.

A što je to toliko atraktivno u njegovom poslu, pitali smo i starog radnika na staroj benzijskoj pumpi:

''Imamo dosta posla. Non stop se sipa. Veliki je grad, dosta auta ima. Vazda smo bili dobri i poslovali dobro. Ništa pretežno tu ne postoji, osim plate''.

U Birou rada direktor Miško Vojnović objašnjava:

''Za ta radna mjesta prijavilo se mnogo više nego ranije. Sa nekog sociološkog aspekta gledano sama ta radna mjesta i poslodavac da su atraktivni. Znamo da su tamo dosta dobre plate i, vjerujte, ovdje je toliko intervencija bilo, a mi kao Zavod više nemamo nikakve ingerencije''.

Bijelopoljci na drugoj strani neće ''hljeba sa motikom''. Direktor Biroa rada u Bijelom Polju Miško Vojnović:

''To ja znam iz iskustva ovdje i za neka lakša radna mjesta, gdje se plaćalo dosta, nijesmo mogli da obezbijedimo radnu snagu za, recimo, danas platu od dvjestopedeset do tristo eura nijesmo mogli da obezbijedimo tristo ljudi na čišćenju nekih površina''.

To potvrđuje i gradonačelnik Milošević:

''Ja bih to posmatrao sa dva aspekta. Želja za poslom, za golom egzistencijom da konkurišu, to je jedan aspekt i drugi aspekt, oni vide kroz rad na pumpi dobru šansu za dobrim ličnim dohotkom, istovremeno za malo lakšim poslom. Istovremeno na drugoj strani imamo značajan dio radnih mjesta za koja čak nemamo ni dovoljan broj ljudi koji će da se javi da radi na tim poslovima''.

Možda zvuči nerealno, ali svakako je i atraktivno. Dvijehiljade ljudi i:

''Svi na jednoj pumpi. Fantastično. To bi bilo fenomenalno. Riješilo bi se socijalno pitanje''.

O snu stotuna Bijelopoljaca koji će trajati do okončanja konkursa i koji bi da rade na benzijskoj pumpi može se pričati i pjesmom:

''...Benzijske pumpe, na svakom drumu...''.

''Mnogo mi se sviđa da budem pumpadžija''.

''...Benzijske pumpe, na svakom drumu...''.

''Previše pumpadžija''.

''...Benzijske pumpe......''.

Dok se očekuje odgovor na pitanje ko su srećni dobitnici radnog mjesta radnika na benzijskoj pumpi, veoma je bitno zainteresovati poslodavca:

''Jedno od pitanja bilo je: ''Zašto bi baš volio da se baviš tim poslom, što te privlači''? Odgovor je bio: ''Zato što volim taj posao''.

''Mislim da je to velika ljubav prema nafti, jer dolje do Lima može se naći nafta''.

''Pa, ljubav prema nafti''.
XS
SM
MD
LG