Izvještaj predsjednika Tribunala Generalnoj skupštini UN-a sadržavao je više puta ponovljeno upozorenje na finansijske teškoće u kojima se u posljednje vrijeme našao ovaj sud. Pozdravaljajući Rusiju kao posljednju zemlju koja je uplatila svoj dio za finansiranje Tribunala, Meron je kazao da je mnogo više onih država koji ne ispunjavaju svoje obaveze.
MERON: Mi se konstantno trudimo da povećamo našu efikasnost, te da smanjimo troškove, ali da to ne utiče na kvalitet našeg posla. Pojačali smo pritisak na zemlje bivše Jugoslavije da uhapse optužene osobe koje su i dalje u bijegu. Vrijedi zabilježiti potez Srbije koja je izručila Ljubišu Bearu, koji je optužen za zločine u Srebrenici. Ipak, raste naša zabrinutost zbog budžetskih teškoća, specijalno dok su još uvijek u bijegu brojni optuženici visokog ranga. Zato pozivam sve zemlje-članice Generalne skupštine da nas podrže, kako bi smo ispunili našu misiju privođenja pravdi odgovornih za zločine koji su devastirali Balkan i uništili stotine hiljada života, što će odlučujuće doprinijeti procesu pomirenja naroda u bivšoj Jugoslaviji.
RSE: Meron je kazao da Tribunal radi vrlo efikasno i u dvije smjene, te da je u proteklih godinu dana vođeno 35 procesa, da je izrečeno 11 presuda, a Apelaciono vijeće je riješilo rekordnih 17 žalbi. Takođe, Pravila o postupku i dokazima se neprekidno unapređuju kako bi se Tribunal usredsrijedio na najvažnije slučajeve, dok bi oni srednjeg i nižeg nivoa trebali biti prepušteni nacionalnim pravosuđima na Balkanu.
MERON: Stalni suci Tribunala su usvojili amandman na Pravilo 11bis, koji regulira prebacivanje procesa nacionalnim pravosuđima, na kojima će optuženima biti pravično suđeno i gdje je isključena mogućnost izricanja smrtne kazne. Ranije, ovo pravilo se odnosilo na nacionalne jurisdikcije na čijim teritorijama je zločin počinjen ili je optuženi uhapšen, ali je pravilo sad prošireno na sve nacionalne jurisdikcije koje mogu garantirati pošteno suđenje. U ovom momentu pred sucima Tribunala je više prijedloga Tužilaštva da se predmeti srednjeg i nižeg ranga prepuste pravosuđima BiH, Hrvatske i Srbije i Crne Gore.
Jedno od ovih pravosuđa – to sa zadovoljstvom konstatiram – vrlo je blizu zadovoljavanja kriterija o mogućnosti preuzimanja naših predmeta. U saradnji sa Uredom visokog predstavnika u BiH, angažirani smo na stvaranju specijalnog odjeljenja za ratne zločine pri Sudu BiH. Devet radnih grupa je pri kraju posla pripremanja ovog suda za preuzimanje prvih slučajeva iz Haaga. Vlasti BiH očekuju da će Odjeljenje za ratne zločine već u januaru 2005. moći preuzeti prve predmete od Tribunala.
RSE: Za prve dvije godine rada odjeljenja Suda BiH za ratne zločine međunarodna zajednica je obećala pomoć od 16 miliona eura, kazao je predsjednik Tribunala, koji je – što je bilo neizbježno – dao i ocjenu saradnje balkanskih zemalja sa Tribunalom.
MERON: Naši napori da sarađujemo sa državama bivše Jugoslavije imaju različite rezultate. Saradnja Federacije BiH je dobra, ali ona Republike Srpske i dalje je nedovoljna. To se posebno odnosi na pitanje bjegunaca od pravde i pristupa ratnoj dokumentaciji. Dalje, uz izuzetak slučaja Beara, saradnja Srbije i Crne Gore sa Tribunalom i dalje je doslovno nepostojeća, bilo da je riječ o nehapšenju optuženika koji su u bijegu, bilo našeg pristupa dokazima. Takođe, iako je saradnja hrvatskih vlasti sa Tribunalom značajno uznapredovala, od njih očekujemo da maksimalno pojačaju napore kako bi se Gotovina našao u Haagu.
RSE: Problemi sa finansiranjem Tribunala svakog dana otežavaju rad ovog suda. Generalni sekretar UN-a je u maju ove godine zarznuo sve nove troškove Tribunala, pa čak i one koji se odnose na zapošljavanje novih ljudi. Ovakve restriktivne mjere – kaže Meron – dovele su do toga da je preko sto zaposlenih već otišlo iz Tribunala.
MERON: Unatoč značajnim finansijskim teškoćama, mi u Tribunalu se trudimo da budemo na liniji strategije za okončanje mandata ovog suda. Međutim, ponoviću poziv svim državama da daju svoj pun doprinos djelovanju Tribunala. Teško je odrediti cijenu međunarodne pravde, a pravda za bivšu Jugoslaviju nikako ne može biti “jeftina”. Podsjećam da je 20 optuženika i dalje u bijegu, a među njima su Karadžić, Mladić i Gotovina. Njihova lažna nada da će u bijegu dočekati okončanje mandata Tribunala dovodi u opasnost međunarodnu pravdu.
Mnogo sam puta dosad rekao, ponoviću i ovaj put: povijesna misija Tribunala neće biti ispunjena sve dok optuženi najvišeg nivoa ne budu suočeni sa pravdom.
MERON: Mi se konstantno trudimo da povećamo našu efikasnost, te da smanjimo troškove, ali da to ne utiče na kvalitet našeg posla. Pojačali smo pritisak na zemlje bivše Jugoslavije da uhapse optužene osobe koje su i dalje u bijegu. Vrijedi zabilježiti potez Srbije koja je izručila Ljubišu Bearu, koji je optužen za zločine u Srebrenici. Ipak, raste naša zabrinutost zbog budžetskih teškoća, specijalno dok su još uvijek u bijegu brojni optuženici visokog ranga. Zato pozivam sve zemlje-članice Generalne skupštine da nas podrže, kako bi smo ispunili našu misiju privođenja pravdi odgovornih za zločine koji su devastirali Balkan i uništili stotine hiljada života, što će odlučujuće doprinijeti procesu pomirenja naroda u bivšoj Jugoslaviji.
RSE: Meron je kazao da Tribunal radi vrlo efikasno i u dvije smjene, te da je u proteklih godinu dana vođeno 35 procesa, da je izrečeno 11 presuda, a Apelaciono vijeće je riješilo rekordnih 17 žalbi. Takođe, Pravila o postupku i dokazima se neprekidno unapređuju kako bi se Tribunal usredsrijedio na najvažnije slučajeve, dok bi oni srednjeg i nižeg nivoa trebali biti prepušteni nacionalnim pravosuđima na Balkanu.
MERON: Stalni suci Tribunala su usvojili amandman na Pravilo 11bis, koji regulira prebacivanje procesa nacionalnim pravosuđima, na kojima će optuženima biti pravično suđeno i gdje je isključena mogućnost izricanja smrtne kazne. Ranije, ovo pravilo se odnosilo na nacionalne jurisdikcije na čijim teritorijama je zločin počinjen ili je optuženi uhapšen, ali je pravilo sad prošireno na sve nacionalne jurisdikcije koje mogu garantirati pošteno suđenje. U ovom momentu pred sucima Tribunala je više prijedloga Tužilaštva da se predmeti srednjeg i nižeg ranga prepuste pravosuđima BiH, Hrvatske i Srbije i Crne Gore.
Jedno od ovih pravosuđa – to sa zadovoljstvom konstatiram – vrlo je blizu zadovoljavanja kriterija o mogućnosti preuzimanja naših predmeta. U saradnji sa Uredom visokog predstavnika u BiH, angažirani smo na stvaranju specijalnog odjeljenja za ratne zločine pri Sudu BiH. Devet radnih grupa je pri kraju posla pripremanja ovog suda za preuzimanje prvih slučajeva iz Haaga. Vlasti BiH očekuju da će Odjeljenje za ratne zločine već u januaru 2005. moći preuzeti prve predmete od Tribunala.
RSE: Za prve dvije godine rada odjeljenja Suda BiH za ratne zločine međunarodna zajednica je obećala pomoć od 16 miliona eura, kazao je predsjednik Tribunala, koji je – što je bilo neizbježno – dao i ocjenu saradnje balkanskih zemalja sa Tribunalom.
MERON: Naši napori da sarađujemo sa državama bivše Jugoslavije imaju različite rezultate. Saradnja Federacije BiH je dobra, ali ona Republike Srpske i dalje je nedovoljna. To se posebno odnosi na pitanje bjegunaca od pravde i pristupa ratnoj dokumentaciji. Dalje, uz izuzetak slučaja Beara, saradnja Srbije i Crne Gore sa Tribunalom i dalje je doslovno nepostojeća, bilo da je riječ o nehapšenju optuženika koji su u bijegu, bilo našeg pristupa dokazima. Takođe, iako je saradnja hrvatskih vlasti sa Tribunalom značajno uznapredovala, od njih očekujemo da maksimalno pojačaju napore kako bi se Gotovina našao u Haagu.
RSE: Problemi sa finansiranjem Tribunala svakog dana otežavaju rad ovog suda. Generalni sekretar UN-a je u maju ove godine zarznuo sve nove troškove Tribunala, pa čak i one koji se odnose na zapošljavanje novih ljudi. Ovakve restriktivne mjere – kaže Meron – dovele su do toga da je preko sto zaposlenih već otišlo iz Tribunala.
MERON: Unatoč značajnim finansijskim teškoćama, mi u Tribunalu se trudimo da budemo na liniji strategije za okončanje mandata ovog suda. Međutim, ponoviću poziv svim državama da daju svoj pun doprinos djelovanju Tribunala. Teško je odrediti cijenu međunarodne pravde, a pravda za bivšu Jugoslaviju nikako ne može biti “jeftina”. Podsjećam da je 20 optuženika i dalje u bijegu, a među njima su Karadžić, Mladić i Gotovina. Njihova lažna nada da će u bijegu dočekati okončanje mandata Tribunala dovodi u opasnost međunarodnu pravdu.
Mnogo sam puta dosad rekao, ponoviću i ovaj put: povijesna misija Tribunala neće biti ispunjena sve dok optuženi najvišeg nivoa ne budu suočeni sa pravdom.
