Dostupni linkovi

Kragujevački porno-skandal između medija i pravosuđa


RSE: Sa nama je gospodja Bojka Petković, pedagog u Centru za socijalni rad u Kragujevcu. Pridružiće nam se i pomoćnik glavnog urednika dnevnog lista „Kurir“, kolega Sveta Marjanović. Podsetićemo vas na ono što se dogadjalo u Kragujevcu i što je podiglu veliku prašinu.

„Scene iz filma dvoje maloletnih ljubavnika, koje su dospele u udarne televiziske termine, i na naslovne strane novina, izazvale su žestoke reakcije nastavnika i pravosudnih organa, ali gradjanima ni do danas nije objašnjeno kako je taj video zapis dospeo u javnost. U nedostatku tih dokaza, novinari su i ovoga puta proglašeni za dežurne krivce, a Mila Froku, sudija za maloletnike Opštinskog suda u Kragujevcu, optužila je medije za kršenje osnovnih prava deteta.

FROKU: Primer nesavesnog postupanja medija u smislu kršenja prava deteta na privatnost, slučaj je objavljivanja fotografije polu nage devojčice koja je poslužila i u pornografske svrhe, uz navodjenje i imena maloletnice, što predstavlja čak i krivično delo. Očigledno da novinari nisu poštovali ni novinarski kodeks, ukoliko nisu bili upoznati sa krivičnim propisima i sa Konvencijom o pravima deteta. Na taj način su upravo zaplašili gradjane, a maloletnicima su naneli nenadoknadivu štetu.

RSE: Gordana Josić, novinar „Nezavisne svetlosti“ i veroučitelj u Drugoj kragujevačkoj gimnaziji, kaže za da je volšebni izlazak filma u javnost izazvao veliku uznemirenost medju srednjoškolcima, tim pre što su u njemu prepoznali svoje vršnjake.

JOSIĆ: Moram da priznam da su djaci dosta uznemireni ovim što se dogodilo, jer nisu pripremljeni na reakciju javnosti koja je usledila posle objavljivanja ovog video snimka. Reakcija je bila uopšte neprimerena, a pogotovu njihovom uzrastu, jer oni ne znaju u adolescentskom dobu da postoji toliko rdjavih svari oko njih. Jednostavno su nepripremljeni.

RSE: Sudija Frokus kaže da su policija i mediji pogrešno tretirali taj slučaj; prvo kao pornografiju, a onda kao prostituciju, mada je od početka bilo jasno da se radi o zloupotrebi zaljubljenog para srednjoškolaca.

FROKUS: U prvom slučaju o maloletnici, čiji se video snimak pojavio na udarnim vestima, zatim fotografija u novinama uz navodjenje i imena maloletnice, koja je čak proglašena maloletnom prostitutkom. Navedeno je čak da je u Kragujevcu otkrivena maloletnička prostitucija, čime je ne samo prekršen zakon, već je to van zdrave pameti. Da li je moguće da seksualni čin dvoje mladih, zaljubljenih ljudi, bude proglašen maloletničkom prostitucijom?

RSE: Za razliku od sudije Froku, Gordana Josić smatra da su novinari korektno odradili taj posao, i da bi pravosudni organi trebali ozbiljnije da se pozabave načinom na koji je film dospeo u javnost, a ne pisanjem novinara. Slaže se sa ocenom da je u delu javnosti taj slučaj pogrešno protumačen ali da to treba pripisati lokalnim predrasudama, a ne novinarima.

JOSIĆ: Mislim da je ovo predimenzioniran problem, i da prostitucije i pornografije po školama nema. Ja kao profesor nemam utisak da se to u školama dešava, naprotiv, mislim da je ovo što se dogodilo posledica odnosa adolescenata prema seksualnosti, jednostavno, njihove dezorijentacije u vezi sa tim pitanjima, i neke vrste iskušenja koji, pogotovu za mladi uzrast znači seksualni život.

RSE: Zabeležili smo šta i o svemu tome misle Kragujevčani, pre svega oni koji imaju decu u tom uzrastu.

Ja mislim da je sve ovo povezano sa predhodnim slučajem poznate pevačice. Mislim da to nije bilo u redu, treba kazniti te ljude koji su predali disk a onda i sve ostale. Svaka čast novinarima i oni treba da rade svoj posao, ali ovo mislim da nije moralo“.

„Svakako da u ovom slučaju ima preterivanja i predimenzioniranja problema. Na osnovu onog što se moglo saznati, ovaj problem generalno ne postoji u kragujevačkim školama“.

„Čini mi se da su to mediji dograbili kao senzacionu informaciju. Dali je to baš tako trebalo obraditi, to je sad pitanje. Mislim da je to tema o kojoj bi trebalo da se govori“.

„Mi smo zganuti s obzirom da nas mediji stalno zasipaju sličnim fotografijama, medjutim, pomenulo se i ime, što je stvarno nedopustivo, grad je mali, svi znaju o kome se radi, tako da deca uopšte nisu zaštićena“.

RSE: Kragujevački slučaj poslužio je kao povod za otvaranje mnogih tabu tema o kojima se ovde nezvanično mnogo priča, a zvanično uporno ćuti. Od slobodnog emitovanja porno filmova na kablovskoj televiziji, i nekažnjene prodaje porno časopisa najmladjoj populaciji, pa do vaspitne uloge škola i preventivnog delovanja policije i socijalnih ustanova na polju maloletničke delikvencije.

* * * * *

RSE: Gospodja Vojka Petrović je pedagog u Centru za socijalni rad u Kragujevcu. Koja je vaša ocena i da li su mediji u ovoj priči zaista preterali?

PETKOVIĆ: Rekla bih da Kragujevac ovu vest primio ni bolje ni gore od neke druge sredine ili neki drugi grad. Ovo govorim na osnovu diskusija i razgovora u krugu mojih kolega i prijatelja, i razmišljanja nekih naših profesionalnih i ličnih. Šta ustvari o tome misle mladi, zašto to rade? Volela bih da večeras neko od mladih bude prisutan, nadam se da ćete organizovati i takve naše susrete. Volela bih da čujem šta oni misle, šta smo im mi drugo ponudili kao odrasli i vaspitači, roditelji, pedagozi? Koliko smo se potrudili da im približimo i pružimo neka saznanja o pomenutoj pojavi? Koliko mladi imaju uvid na ovom uzrasnom dobu u svoje ponašanje? Koliko su oni (kako ih mi zovemo) istraživači u malom, koliko im nudimo neke sadržaje koji im nisu potpuno objašnjeni, u smislu dali ima ili nema opasnosti, dali to treba probati ili ne i dali treba ići ili ne u egzibicionizam? U ovom uzrastu njihova interesovanja su takva kakva su, a to je u stvari to životno doba i sazrevanje njihovo, koje mi moramo, kao pedagozi u prvom redu i kao roditelji, razumemo, podržimo i pomognemo da to bezbolno prodje. U ovom uzrastu su interesovanja za seks povećana i treba im izaći u susret, kao što je i rekla gospodja profesor i novinar „Nezavisne svetlosti“, Gordana Josić. Znalački, na pravi način, sa puno razumevanja za sva njihova interesovanja, od strane ljudi koji se profesionalno bave ovim stvarima, i na kraju mislim da je to njihovo lično pravo kako će to regulisati i kako će funkcionisati u toj sferi. Ne treba od toga praviti senzaciju, uvek sam za to da se deci pomogne.

RSE: Mislite da su mediji u ovom slučaju dali više prostora nego što je bilo potrebno, iako je ceo Kragujevac o tome pričao i pre nego što je to i osvanulo u novinama ?

PETKOVIĆ: Sa aspekta pedagogije i psihologije mislim da se srećemo sa sistemom gde je sve roba, sve ima svoju cenu, pa tu mediji polako, ali sigurno, bar tako ja i moje kolege to vidimo, vaspitavaju neukus, nekulturu, osrednjost rekla bih baš sa odredjenim ciljem, a to je da na duži vremenski period obezbedjuju potrošače za svoju osrednju ili sumnjivu robu. Ne mogu da kažem da to svi rade, ali postoje lokalne, regionalne stanice koje, kako smo već čuli, emituju takve stvari, postoji poplava raznih tabloida. Sve to zna da zagolica dečije interesovanje, ne bih da se krivica na medije na takav način iznosi, ali ih netreba ni abolirati dobrog učešća u svemu ovome i situacija kada se znatiželja kod maloletnika pomalo zagolica, i dobije i želja i potreba da se možda nešto tako proba.

RSE: Sveta Marjanović, pomoćnik glavnog urednika dnevnog lista „Kurir“. Vaš list je doneo na naslovnoj strani dve ili tri fotografije iz ovog problematičnog privatnog filma iz Kragujevca. Koji je bio vaš motiv da date toliko prostora onome što je ipak, lokalni incident?

MARJANOVIĆ: Jeste, to lokalni incident, ali kada smo tog dana kada smo birali koju ćemo temu da stavimo, to nam se nekako činilo najzanimljivijim. Pogotovu što malo ljudi koji se bavi ovom pričom uopšte ne govori o tekstu koji je objavljen uz te fotografije, gde se na jedan krajnje ozbiljan i alarmantan način govori o tom dogadjaj koji se desio u Kragujevcu. Nije to ništa novo, jer je već 400-1000 kopija podeljeno u Kragujevcu. Već svi znaju o čemu se radi, naročito što je dan pre toga državna televizija emitovala delove tog, da kažem, pornića, tako da smo se mi samo nakačili na temu. Imali smo čak i sagovornike: ministra školstva Vuksanovića, ministra policije Jočića, direktora kragujevačke Druge gimnazije Vlatka Manojlovića. Zašto smo to stavili na naslovnu stranu: bio je to izbor izmedju najinteresantnijih tema tog dana.

RSE: Dali ste na kolegiumu tog dana uzeli u obzir član 111a Krivičnog zakona?

MARJANOVIĆ: Ne

RSE: Taj član podrazumeva strogu zabranu promovisanja porno materijala sa licima mladjim od 18 godina.

MARJANOVIĆ: Ako pogledate ove fotografije, one se ne mogu podvesti pod porno materijal.

RSE: U pitanju deca čija se prava mogu smatrati ugroženim ukoliko se ovakvi snimci publikuju.

MARIJANOVIĆ: Taj materijal je već publikovan, i neznam da li bi bilo bolje da smo to prećutali ili da smo to stavili na naslovnu stranu da bi smo pokazali da se to dešava u Srbiji, u Kragujevcu. Da smo prećutali, i to sklonili, ništa ne bismo dobili, a ovim smo ukazali na tu pojavu u Srbiji.Verovatno Kragujevac nije jedini grad gde se takve svari dešavaju.

RSE: Predlažem vam da čujemo majora Milenu Živanović, šef Odseka za suzbijanje seksualnih delikata, i ona tvrdi da mediji koji su publikovali ove snimke iz filma koji je uradjen u Kragujevcu, uključujući i „Kurir“, treba krivično da odgovaraju.

ŽIVANOVIĆ: Od aprila prošle godine postoji krivično delo 111a, i to je iskorištavanje maloletnih lica za pornografiju. Tu stoji: „ko napravi i prezentira, proda“, znači direktno prikazivanje pornografskog filma ili pornografskih fotografija maloletnih lica, znači svih lica ispod 18 godina. To ne bi bilo krivično delo samo ukoliko su ove osobe punoletne, mladić i decojka koje sam videla. U tom kontekstu treba da pričamo o iskorišćavanju maloletnih lica za pornografiju i tu bi neko trebalo da reaguje, jer je to krivično delo koje se goni po krivičnoj dužnosti.

RSE: Kakve su po zakonu predvidjene sankcije za to delo?

ŽIVANOVIĆ: Do pet godina zatvora.

RSE: Oni se brane iz pozicije da su zapravo publikovali samo ono o čemu je ceo Kragujevac pričao. Može li se to braniti sa te pozicije?

ŽIVANOVIĆ: Ne, ceo grad je pričao, ali je cela naša zemlja to videla tek pošto je to objavljeno u javnosti. Ne može se pričati o dečijoj pornografiji, odnosno prostituciji, bacajući teret na decu, i pokazivajući pornografske materijale.

RSE: Imate li vi informacije dali se po tom pitanju nešto preduzelo, hoće li se to naći pred sudom?

ŽIVANOVIĆ: Ne, nemam informaciju, ali bi to moglo po službenoj dužnosti tužilaštvo da preduzme.

RSE: Sveto dali se iko od nadležnih zainteresovao za ovaj slučaj od kada ste preneli priču u „Kuriru“?

MARJANOVIĆ: Ne, za sada ne.

RSE: Očekujete li tako nešto.

MARJANOVIĆ: Pravo da vam kažem, ne bi me čudilo da neko podnese krivičnu prijavu. Nemam ništa protiv, to je ipak priča koja se ne može raspraviti na radiju, nego jedino na sudu. Ali ja i dalje da nismo pogrešili jer je više od hiljadu kopija podeljeno po Kragujevcu, i to je videlo mnogo više ljudi nego ono što je „Kurir“ objavio.

RSE: Gospodjo Petković, vi ste malo pre pominjali koji bi razlozi mogli ovakve popularnosti publikovanja ovakvih stvari. Da li je Kragujevac po nečemu specifičan, dali u tom gradu vlada veće interesovanje? Podsećam na stalne teze koje vladaju kada govorimo o tom gradu: kao o jednom prilično siromašnom, možda o jednom od najsiromašnijih delova Srbije.

PETKOVIĆ: Evo konkretno: vodim ekipu, koordinator sam u timu za maloletničku delikvenciju, i po mojim saznanjima, Kragujevac nije nešto posebno. Kragujevac jeste specifična sredina po onom što kažu: materijalna beda, a ja bih uz to dodala i duhovnu bedu. Duhovna beda nije vezana za siromaštvo grada u materijalnom pogledu, nego za siromaštvo osećaja i potrebe, lične, roditeljske, potrebe sredine, da se deci približi, kulturološki dogadjaj, da mu se formira osećaj za lepom stvari, za lepom knjigom, lepim sadržajem i kvalitetnim situacijama, u kojima će aktivno učestvovati. U tome vidim grešku medija da to ne formiraju, da su sve (ne svi, ogradjujem se) pretvorili u jeftinu robu, sve je za prodaju, i sve je na prodaju. Ne bih mogla da govorim o saznanju, ni službenom ni ličnom, niti sam imala prilike da vidim te fotografije, kako ljudi iz „Kurira“ tvrde, da je to kružilo Kragujevcom. To do mojih ruku i do ruku mojih kolega, ni u Savetovalištu, ni u Centru za socijalni rad, nije dolazilo. Preko medija smo i mi o tome saznali. Znači Kragujevac jeste specifična sredina, u smislu da se osiromašilo, ali nije sve u novcu.

RSE: Kragujevac je ipak mali grad, i ovo je puklo kao bomba, metaforično govoreći, kada je objavljeno na Radio televiziji Srbije, a ne samo u dnevnim listovima. Možemo li mi da naslutimo kakve posledice trpe ovo dvoje mladih ljudi, koji su, da kažem, „zvezde“ ovog filma?

PETKOVIĆ: Možemo, trpi se naravno mnogo. Verovatno se to sada gleda i sa njihovog aspekta, drugim očima, tu ima i osećaja stida i potištenosti, i osećaja krivice, svega onoga što je ta pompa u gradu, i kroz medije koji su ovo objavili, nametnula deci. Verovatno da tu ima sada i nekih pozitivnih pomaka, da su spremni na bliži kontakt sa roditeljima u prvom redu, jer ja u porodici gledam zdravu snagu, onda i svi mi ostali smo obavezni da deci pružimo pomoć. Nadam se da će prevazići neku uzrasnu radoznalost, koju su tako manifestovali kako su manifestovali, ali je ovaj model malo preuzet od nekih tabloida. Vraćam se opet na medije, nemožemo ih abolirati, ne od krivice nego od učešća u svemu tome, i to bih rekla negativnog učešća. Ako je porodica funkcionalna, opet ne možemo to da vežemo isključivo za Kragujevac kao grad u kome veliki broj ljudi ne radi, pa onda u potrazi za zaradom i preživljavanjem, mnogo odsustvuje iz kuće. Ipak je ovo uzrast starijih maloletnika kada to prisustvo roditelja nije tako neophodno, kada imaju već formirane, moralne, radne i higienske navike i ne može se tražiti greška u odsustvu roditelja. Oni su sada u socijalizaciji, u procesu prilagodjavanja sredinskim uslovima življenja, i u primanju nekih informacija iz sredine koje im mi nudimo. Trebalo bi da se pitamo šta smo im ponudili, zašto smo im dozvolili da negativne junake uzimaju kao primer, da smatraju da je sve u novcu do koga se može doći na lak način, bez rada, i da bez truda da dolaze do zadovoljenja, novčanih, seksualnih i drugih potreba.

RSE: Sveto, navodite kako niste imali u vidu članstvo 111a, a dali ste imali u vidu posledice koje ovo dvoje mladih ljudi može da trpi?

MARJANOVIĆ: Hteo bih da se vratim na ono kako gospodja Petković ne veruje da postoji hiljadu kopija u Kragujevcu. Ipak je to mali grad, i to su nama ispričali učenici koji idu u tu školu.

RSE: To nije pouzdan izvor, može to biti i njihova pretpostavka.

MARJANOVIĆ: Može biti i pretpostavka, ali može biti i istina, to je sad stvar nagadjanja. Imate primer i na RTS-u, gde jedan klinac kaže: „ma nema toga ko taj film nije video“. Drugo, ima još jedna interesantna stvar, niko od kragujevačkih nastavnika nije razgovarao sa decom o ovom pitanju, što je neverovatno. Mislim da gospodja Petković greši: klinci od 17-18 godina znaju mnogo više nego što mi možemo da zamislimo.

RSE: Da li ste vi imali u vidu šta sve ti ljudi mogu pretrpeti. U nekim novinama su se čak pojavila i imena ovo dvoje ljudi koji su akteri priče. Kako im je kada sutra odu u školu?

MARJANOVIĆ: Nije naša krivica i nije naša dužnost da razmišljamo o njima, oni su trebali sami da razmišljaju o tome. Oni ipak nisu klinci, to su momak i devojka koji imaju 17, blizu 18 godina.

RSE: Da li imaju 18, 28, 38 godina manje je bitno, s obzirom da su ti snimci publikovani bez njihove dozvole. To je ključno pitanje. Ukoliko je „Kurir“ imao ambicije da objavi njihovu priču, zašto je to bilo neophodno objavljivati i fotografije?

MARJANOVIĆ: Mi nismo televizija ili radio, mi moramo da ilustrujemo podatke.

RSE: Ali ovde se radi o pravima deteta, koja su zakonom prilično striktno formulisana.

MARJANOVIĆ: Može da se gleda i na taj način, ali nama nije bila namera da kršimo ničija prava, bilo kog deteta u Srbiji, nego jednostavno samo da pokažemo činjenicu da to postoji u Kragujevcu, i da to svi znaju, i da to nije nikakva tajna. Mogu pred tim ili da zatvorim oči ili da priznam da to tako jeste: postoje u Kragujevcu ti pornići koji kruže gradom. Ako to nije novinska priča, onda se ja ne razumem u medije.

RSE: Kako bi ste vi reagovali kada bi se vam neko blizak pojavio u takvom jednom filmu koji luta po Internetu?

MARIJANOVIĆ: Prvo što bi ga pitao bi bilo dali je normalan da snimi takav film? To je prvo pitanje koje treba da se postavi.

RSE: Mislite da je to loše? Nerazumem.

MARIJANOVIĆ: Ko se bude odlučio za tako nešto, on mora da računa, kao što je i Severina morala da računa, koju sam već pominjao u ovom slučaju. Ona je morala da računa sa tim da kad snimi takav film i ako je dosla do takve pozicije.

RSE: Na šta je morala da računa, da neko to može da ukrade i publikuje?
Na šta je ovo dvoje ljudi trebalo da računa: da će to možda neko ukrasti i pustiti na internet, a „Kurir“ objaviti.

MARIJANOVIĆ: Naravno.

RSE: Veoma je rizično živeti danas u Srbiji. U svakom slučaju nije „Kurir“ jedini akter ove priče, tu je i nacionalna televizija koja je takodje objavila prilog i pustila deo iz ovog snimka. Razgovaramo tim povodom sa glavnim i odgovornim urednikom informativnog programa RTS-a Gordanom Sušom.

RSE: Kako gledate na ocene da je RTS, emitovanjem odlomka iz tog filma koji se pojavio u Kragujevcu, prekšila zakon, konkretno član 111a.

SUŠA: Apsolutno ne mislim da smo prekršili zakon, a neki kažu da smo prekršili etički kodeks. Mi niti smo pokazali lica, niti naveli imena. Drugo, skrenblovali smo snimak, stavili smo kockice na snimak, i faktički videla se samo jedna stražnjica u tanga gaćicama. Ako to neko smatra pornografijom, ja to nesmatram. Mi smo bili vrlo precizni u oceni toga, jer je to bio privatan snimak, koji je neko zloupotrebio. Začudjujuća je činjenica da je taj snimak na CD-u distribuiran, i našao se na školskim kompjuterima u školskim programima. Čak i devojka sa kojom smo razgovarali rekla je da tu devojku poznaje, prema tome to je bila javna tajna u Kragujevcu. Znači, mi smo samo ukazali na jednu pojavu, i to je sve, i ništa više od toga.

RSE: Upravo u tom kontekstu su se čule i ocene koliko je nacionalna televizija doprinela svim tim nagadjanjima u Kragujevcu, pošto su sad upravo zna ko su akteri te drame.

SUŠA: Zna se ko su akteri, ali je za mene mnogo licemernija činjenica iz saopštenja nastavničkog veća, u kome se kaže da se time ruši ugled škole, što nam naravno nije bilo uopšte namera. To se sve dešava u nedelji kada šef policije, i kada novi ministar prosvete govore o vrlo neprijatnim pojavama koje su prisutne u mnogim školama. Naglašavam, reč je o starijim maloletnicima, to nije osnovna škola. U tom saopštenju, izmedju ostalog, direktor konstatuje kako je nedopustivo da je naša ekipa razgovarala sa učenicima - bez odobrenja. Zar to nije cinizam? Svi znaju o tome, samo oni neznaju, a zabrinuti su za ugled, i istovremeno smatraju da treba da se dobije dopuštenje od direktora da bi učenici govorili o tim temama. Ne znam koji je to vek.

RSE: Kada se govori o odgovornosti medija po ovom pitanju, u ovoj sredini je često prepričavano ono što se dogodilo u Hrvatskoj kada se pojavio čuveni Severinin snimak. Tamo su novinarske organizacije raspravljale da li to treba objaviti pre nego što je zaista objavljeno.

SUŠA: U slučaju Severine, te dve stvari nemogu uopšte na isti način da se mere. Ovde nije bio otkriven identitet aktera jedne intimne priče. Ovde je intimnu priču zloupotrebio neko treći, i to distribuirao po Kragujevcu, narezao na diskove i delio, i to je, koliko sam obaveštena, treća verzija te priče. Tamo je isto reč o intimnoj priči, ali poznate javne ličnosti, ne bih to uopšte htela na isti način da merim.

RSE: Bila je to glavni i odgovorni urednik informativnog programa RTS-a Gordana Suša. Sveto, pozvaću se na vaše iskustvo rada u dnevnim novinama i rada sa ljudima i kolegama koji prate konkretno ovakve priče. Da li je zaista medju mladima, uopšte u Srbiji, popularno snimati seksualni čin?

MARJANOVIĆ: Očigledno da jeste, jer nam se sutradan posle objavljenja ovog snimka javilo desetak ljudi koji su nam nudili svoje porno snimke koje su radili sa svojim drugaricama.

RSE: Šta ste im odgovorili? To ipak nećete publikovati?

MARJANOVIĆ: Normalno da ne. Svako ima meru, imamo i mi meru, ma šta vi mislili o nama.

RSE: Nije pitanje šta ja mislim o „Kuriru“, samo želim da mi objasnite. Zašto ne publikovati nekog ko se javio i nudi materijal, a publikovali ste nekog ko nije dao dozvolu?

MARJANOVIĆ: Uopšte nije u pitanju publikovanje materijala ili ne. Taj materijal je postojao, i ponavljam, bio poznat je u celom Kragujevcu, mi nismo odkrili ništa novo, ni „Kurir“, ni RTS, nego smo samo ukazali da u Kragujevcu postoje pornići čiji su glavni akteri gimnazijalci, i da se oni dele po gradu. Ništa više, i ništa manje.

RSE: Osvrnuo bih se na još jednu tezu, na koju su ukazale Gordana Suša i gospodja Petković. One su podsetile na ono što je prošle sedmice rekao i ministar prosvete Slobodan Vuksanović, tvrdeći da se deca u školama u Srbiji sve češće odaju prostituciji.

MARJANOVIĆ: Tu imate i citat ministra policije Jočića, koji kaže da je prošle godine zabeležen 31 slučaj maloletničke prostitucije, dok je ove godine u istom vremenskom periodu zabeležen 21 slučaj prostitucije u kome su učenici bili maloletnici i tako dalje.

RSE: Kasnije ćemo čuti i gospodju majora Milanu Živanović, koja je podredjena ministru Jočiću, i koja tvrdi da se o dečijoj prostituciji ne može govoriti u ovim kategorijama, jer deca nisu ta koja organizuju prostituciju, već ih neko organizuje. Pitao bih vas gospodjo Petković, da i je to vaš utisak, kada je konketno reč o školama u Kragujevcu?

PETKOVIĆ: Jako sam iznenadjena, pažljivo slušam. Apsolutno postoji zamena teza, jedna sveopšta odbrana svojih senzacionalističkih tekstova, fotografija, opet vezano za novac. Ne mogu da shvatim da se to na ovakav način brani. To je neko snimio, to je više presnimavano, to se ovako ili onako radilo.

RSE: U slučaju RTS-a teško da se može raći da je u pitanju novac, oni zavise od budžeta.

PETKOVIĆ: Da li je ceo grad ovakav da li su sve škole ovakve, da li svi snimaju porniće, i da li se sve dogadja tako kako vi to sada tvrdite?

MARJANOVIĆ: Ko to tvrdi, mi to uopšte ne tvrdimo.

PETKOVIĆ: Šta vi upravo govorite oko teksta koji ste objavili? Fotografije valjda nisu sporne, znam da ste ih dali četiri, a šta u tekstu imate pozitivno?

MARJANOVIĆ: Pitao sam dali ste pročitali teks i šta vama smeta u tom tekstu?

PETKOVIĆ: Pitam šta je to u tom tekstu?

MARIJANOVIĆ: Ja pitam vas, šta je sporno u tekstu?

PETKOVIĆ: Ja bih vama pitanjem takodje odgovorila. Šta je to što u tom tekstu ima pozitivno, poučno i dobro. Koju dobru nameru taj vaš tekst iskazuje?

RSE: Ne može, gospodjo Petrović, svaki tekst u principu imati pozitivnu poruku ukoliko se govori o odredjenim pojavama. Zato vas pitam kakvu pozitivnu poruku ste vi iz teksta o Kragujevcu u „Kuriru“ očekivali?

PETKOVIĆ: Iz „Kurira“ ne očekujem nikakvu poruku.

RSE: A generalno, ukoliko bi se tekst o ovom što se u Kragujevcu desilo bilo gde objavio: šta bi ste vi očekivali da se tu pojavi?

PETKOVIĆ: Možda eventualno ukazivanje na negativnu pojavu, otvaranje očiju svih nas da vidimo neke stvari koje smo možda znali ili nism znali. Ali opet pozivam sve da se deci pruži pomo, i da se porodicama pruži pomoć da shvate neke stvari. To sto se pojava kao pojava iznela, nemam ništa protiv, ali ne na ovakav način.

MARJANOVIĆ: A na kakav način treba izneti tu pojavu ako ne na ovakav: bez ikakvih komentara?

PETKOVIĆ: Sa takvim fotografijama?!

RSE: Gospodja Petković aludira na to da nije trebalo objaviti fotografije na kojima bi bilo lako prepoznati aktere cele priče.

MARJANOVIĆ: Uopšte se na fotografijama ne prepoznaju akteri cele priče, uzmite i pogledajte fotografije ponovo. Imam ih ispred sebe i ni na jednoj fotografiji se neprepoznaju akteri ove priče.

RSE: Sveto, moram da pitam, možemo li reći da po ovom pitanju više niko nije siguran u Srbiji kada je o „Kuriru“ reč.

MARJANOVIĆ: Normalno.

RSE: Znači svako može osvanuti na naslovnoj strani novina u ovakvoj situaciji, pa čak i vi?

MARIJANOVIĆ: Moguće je, sve je moguće.

PETKOVIĆ: Izvinite, hoćete li da kažete da je taj tabloid, otprilike neka naša savest u budućnosti?

MARJANOVIĆ: Mi uopšte ne pretentujemo da budemo savest budućnosti, nego radimo svoj posao, a to je da informišemo ljude o stvarima koje se dešavaju u Srbiji. Ništa više i ništa manje, samo to, i ništa drugo. Ima ljudi koji su plaćeni da budu savest ove zemlje, mi za to na kraju krajeva nismo ni plaćeni.

PETKOVIĆ: Ne znam da se savest plaća.

MARJANOVIĆ: Postoje verovatno institucije u Srbiji koje trebaju da budu savest ove zemlje. Slažete se sa mnom?

PETKOVIĆ: Pa, po malo.

MARJANOVIĆ: Drago mi je da se bar u nečemu slažemo.

RSE: Vidite da i ovako suprotstavljena mišljenja mogu na kraju diskusije da se saglase.

* * * * *

RSE: Karijera Majkla Džeksona ne blista kao nekada, ali je i dalje zvezda novina, tabloida, i svake druge štampe, i one ozbiljne. Naravno, zbog vesti o njegovim navodnim pedofilnim sklonostim. U Bloku za mlade govorimo o dečijoj pornografiji i prostituciji, i uopšte o pravima maloletnika i raznim zloupotrebama. Majkl Džekson je optužen zbog seksualne zloupotreba dece, taj slučaj je uzdrmao Ameriku i u priličnoj meri je podelio. Američka javnost u 54% slučajeva smatra da su optužbe protiv Džeksona osnovane, dok ostali ističu da su neargumentovane.

Pop pevač Majkl Džekson optužen je zaseksualno zlostavljanje deteta mlađeg od 14 godina. Devet tačakaoptužnice tereti Džeksona za seksualno zlostavljanje - sedam zabludne radnje sa detetom mlađim od 14 godina i dve za davanje opojnog sredstva. Reč je o dečaku koji je u vreme inkriminisane radnje pre dve godine imao 12 godina, i koji je oboleo od raka. Prema navodima optužnice dečak koje se u sudskim spisima vodi pod imenom Džon Doe, provodio je noći u Džeksonovoj spavaćoj sobi na njegovom imanju "Nedođija" u Kaliforniji. Na prvom pojaviljivanju pred sudom u gradu Santa Marija novembra prošle godine, Džekson je odbacio optužbe kao "veliku laž". "Majkl nikada ne bi povredio dete. Te uvredljive i potpuno neosnovane optužbe pokazaće se na sudu kao pogrešne", rekao je njegov portparol Bakerman. Džeksonov advokat Mark Geragos rekao je
da tužioci žele njegov novac. Privremeno je pušten iz zatvora u Santa Barbari u Kaliforniji uz kauciju od 3 miliona dolara. Prethodno je policija raspisala poternicu za njim s obzirom da ga tokom racije nije pronašla na njegovom imanju. Džekson se potom predao i američke TV stanice su ga prikazale obučenog u crno odelo i sa lisicama na rukama u trenutku dok ga je nekoliko policajaca u civilu sprovodilo u zgradu zatvora.

Zamenik tužioca Gordon Očinklous izjavio je nakon jednog od sudskih pretresa u julu ove godine pre glavnog procesa zakazanog za januar 2005. da je Džekson zapravo sam sebe optužio. Naime, u dokumentarnom filmu "Živeti sa Majklom Džeksonom", poznati pevač je izjavio da nema ničega lošeg u tome što dečaci spavaju u njegovom krevetu. Prikazan je i ovaj dečak, zbog kojeg će kasnije biti podignuta optužnica. Film je emitovna početkom 2003 godine najpre na BBC. Po rečima zamenika tužioca, Džekson je nakon toga upao u kriznu fazu i zapravo u tom periodu je počinio najveći deo inkriminisanih radnji za koje ga tereti tužilaštvo. Očinklous ističe da je tada Džekson dao dečaku i njegovoj porodici luksuzne poklone, vodio ih na egzotična putovanja i nakon toga ih je ubedio da dođu na njegov ranč u "Nedođiji" gde je trebalo da snime novi film u cilju pobijanja izjava iz prethodnog, originalnog. Objasnio je dečakovoj majci da su ona i njena porodica u opasnosti i da treba da sarađuju. Istovremeno, od nje je zatraženo da potpiše ovlašćenje kojim odobrava podizanje optužnice protiv BBC. Dečak i njegov brat su narednih noći spavali u Džeksonovom krevetu, a prema tvrdnji porodice njihovo kretanje je bilo ograničeno i telefonski razgovori prisluškivani. Porodica je u jednom trenutku napustila ranč, ali nakon toga nije mogla da kontaktira decu. To joj je bilo omogućeno tek nakon što je stigla vest da im je deda na samrti, ali je i tada jedan od dečaka bio zadržan. Džekson i njegovi advokati odbacuju ove tvrdnje kao neosnovane.

Džef Donaka, policijski detektiv iz Judžina u Oregonu, zadužen za borbu protiv zlostavljanja dece, kaže za naš program da je mnogo toga nejasno u slučaju ne Majkla Džeksona: "Mnogi se u Americi pitaju zašto je dečak spavao sa njim u njegovom krevetu. Nije baš uobičajeno da neko spava u krevetu sa dečakom od 10-12 godina. S obzirom da je reč o poznatoj ličnosti kao što je Majkl Džekson, onda je razumljivo što su ga dečakovi roditelji tužili iako možda ništa nije učinio, osim što je dečak ležao u njegovom krevetu. Dodatni problem po Džeksona je što to nije prvi slučaj da ga neko tuži za seksualno zlostavljanje dece," ističe Donaka.

Na čelu istražnog tima je Tom Snedon, koji je i pre deset godina istraživao slične optužbe protiv Džeksona. On je tada demantovao sve tvrdnje, ali je navodnoj žrtvi ipak isplatio odštetu od nekoliko miliona dolara pa je to, kako se pretpostavlja jedan od razloga zašto je porodica zlostavljanog dečaka odustala od daljeg suđenja. U ovom slučaju, procenjuje se da porodica neće pristati da zbog para povuče tužbu. Zanimljivo je i da li će se na predstojećem suđenju pojaviti kao svedok dečak iz prethodnog slučaja, koji sada ima više od 20 godina. Pop star tvrdi da tužilac Snedon želi da mu se sada osveti, jer tokom prethodnog suđenja nije uspeo da dokaže njegovu krivicu. Poznata glumica Elizabet Tejlor oglasila se nakon dužeg izbivanja iz javnosti da Majkl nije kriv i da se nada da će biti oslobođen. Oni su već duže vreme bliski prijatelji. 1991. godine na imanju Majkla Džeksona priređena je svadbena ceremonija kada se Elizabet Tejlor venčala sa graditeljem Larijem Fortenskim. Javno mnjenje u Americi je u priličnoj meri podeljeno oko procesa protiv Majkla Džeksona. Naime, 54 odsto ispitanika smatra da je optužnica utemeljena. Ostali ističu da je neosnovana. U slučaju da bude proglašen krivim Džeksonu preti višegodisnja zatvorska kazna.

Inače, razni oblici zanemarivanja pa i zloupotrebe dece su sve rasprostranjeniji. Bet Frerking, direktor Kejzi novinarskog centra za decu i porodicu na Univerzitetu Merilend kaže za Radio Slobodna Evropa da je 2002 godine istraživano oko 3,2 miliona slučajeva maltretiranja ili nemara prema deci. Od toga je u 896 hiljada predmeta utvrđeno da su deca zaista bila zloupotrebljavana na različite načine.

"Ovaj problem poprima sve ozbiljnije razmere jer je u 90-tim godinama istraživano 36 slučajeva zloupotrebe dece na hiljadu, danas je indeks 44, mada se taj rast može pripisati i većoj spremnosti ljudi da govore o tome i sposobnosti da se lakše identifikuju decu koja su maltretirana.

U 60 odsto slučajeva od ovih skoro 900 hiljada radi se o zanemarivanju dece, dakle u kući, nemaju dovoljno hrane. Znači u pitanju je uglavnom siromaštvo. U oko 20 odsto predmeta reč je o fizičkom maltretiranju. Šamaranje, prebijanje, uključujući i prelome kostiju. U deset odsto slučajeva radi se o seksualnom zlostavljanju. Sedam odsto dece je maltretirano emocionalno. Generalno govoreći najčešće su u pitanju veoma mala deca, 10 odsto ih je mlađe od godinu dana. Kada je reč o deci manjeg uzrasta najčešće ih seksualno iskorišćava majka. Kako odrastaju kao najčešći počinioci javljaju se otac, rođaci, očuh," ističe Bet Frerking.

Sličan je i stav Džefa Donake, policijskog detektiva u Judžinu, u Oregonu: "U najvećem broju slučajeva decu zloupotrebljavaju osobe koje oni zapravo znaju od ranije. U pitanju su pre svega rođaci ili novi majčini partneri koji zloupotrebljavaju njenu decu iz prethodnog braka, pre svega devojčice, mada ima primera da su i dečaci iskorišćavani. Žene obično ne znaju mnogo o pravoj prirodi svojih novih partnera i zato se dešavaju takve stvari. Nažalost, većinu slučajeva zloupotrebe dece teško je otkriti jer uglavnom ostaju u okviru porodice koja nije spremna da o tome govori.

Različiti su motivi onih koji zloupotreblajvaju decu. Neki od njih i sami su bili iskorišćavani dok su bili deca. Bilo je više slučajeva u kojima su bili involvirani sveštenici. Ne znam šta ih na to nagoni, ali to se može tumačiti i njihovom obavezom da se prema crkvenim kanonima uzdržavaju od seksa a realnost je sasvim drugačija. Seksualnost je bitna odrednica ljudske prirode. Dakle, i sveštenici traže neku vrstu ventila, a s obzirom da su sve vreme okruženi dečacima koji se spremaju da se zarede, iskušenje je tim veće. Nastavnici u školama su takođe po ceo dan okruženi decom," zaključuje detektiv Džef Donaka.

* * * * *

RSE: Toliko o američkom iskustvu, a sada i o crnogorskom. U ovoj republici ne postoje podaci o dečijoj prostituciji ili pornografiji, te se o ovim slučajevima može informisati jedino posredno, preko organizacija koje se bave njihovim zbrinjavanjem, kada uspeju da ih otrgnu od „poslodavaca“ koji ih prisiljavaju na prostituciju. Razgovarali smo sa Ljiljanom Rajičević, upravnicom „Sigurne ženske kuće“ iz Podgorice, kroz koju su prošle mnoge maloletnice, najčešće žrtve trafinkinga.

RSE: Kakvi su podaci u Crnoj Gori kada je u pitanju dječija prostitucija?

RAJIČEVIĆ: Najnovija brojka je da je 61 osoba bila u skloništu, prvenstveno kao žrtve trafikinga, medjutim, i sve su se one bavile prostitucijom. Velika većina od njih bile su maloljetnice, znači ispod 18 godina. Najmladja žrtva imala je 13 godina, koje je napunila kod nas. Sve su su se one bavile prostitucijom, ali veza izmedju prostitucije i trafikinga je toliko mala i negde nevidljiva.

RSE: Dali je maloljetnička prostitucija prinudna?

RAJIČEVIĆ: Uvijek je prinudna, jer mnoga djeca koja su bila žrtve trafikinga ili prostitucije, bili su beskućnici, ili su poticali iz porodica koje žive u veoma lošim ekonomskim uslovima. Meta trgovaca su najčešće maloljetne osobe koje pokušavaju da pronadju izlaz iz te loše ekonomske situacije, bilo obezbedjivanjem sopstvene egzistencije, ili čak brigom o čitavoj porodici. Nijedna devojčica se nije bavila dobrovoljno prostitucijom, one su najčešće bivale zavedene obećanjima o dobrom poslu, bezbrižnom životu. I to najčešće od strane poznanika, njima bliskih ljudi kojima su one vjerovale. Imali smo još jednu novu situaciju: da muškarci koji su učestvovali u seks turizmu (bilo je šest takvih devojčica koje s pričale da su bile u raznim zemljama prije nego što su došle kod nas), kažu da su imale susrete sa muškarcima koji traže sve mladje i mladje djevojke, i to traže djevice jer vjeruju da na taj način mogu izbeći infekciju HIV virusom, ili da čak seksualnim odnosom sa devicom mogu biti izlečeni od side.

RSE: U slučajevima o kojima ste govorili, da li se većinom radi o djevojkama, djevojčicama koje su iz drugih zemalja, a ne iz Crne Gore?

RAJIČEVIĆ: Imali smo jednu Romkinju koja je prošla jedno takvo iskustvo. Inače su bile, uglavnom, iz drugih zemalja, a dve su bile i iz Srbije. Sada se javlja novi vid prostitucije sa djevojčicama: snimanje porno filmova, slike golih devojčica na Internetu. Imali smo telefonski poziv od dvije devojke koje nisu znale kako da se zaštite, jer su njihove slike, gde su bile poluobnažene, došle na Internet bez njihovog znanja. Kasnije su te cure bile ucjenjivane da će njihovi roditelji saznati gde se njihove slike nalaze, i da one moraju da budu poslušne. U pitanju je bilo prenošenje i distribucija droge, ali smo te slučajeve prijavili policiji.

RSE: Koji je bio najdrastičniji primer vaše štićenice koja je uspela da dodje do „Sigurne ženske kuće“.

RAJIČEVIĆ: Sinoć sam dobila poziv da odem kod tužioca u vezi slučaja od pre dvije godine, koji se obnavlja. Kod čoveka kome se sudi pronadjeno je nekoliko stranih državljanki, od toga su dvije bile djevojčice: jedna je imala 13,5, a druga 14,5 godina. Djevojčica od 13,5 godina prošla je užasnu golgotu: sa hepetitisom C, sa jednom dugom i teškom operacijom koju je ona ovde morala da ima, njen životni vjek je uveliko skraćen. Djevojčica je, posle mesec dana boravka u skloništu, počela da pokazuje znake koje imaju devojčice tog uzrasta: da posmatra iza kapije dječake i djevojčice koji se igraju, i posle dva mjeseca je izašla ispred kapije i počela sa njima da se igra. Medjutim, uveče kada legne u kreve, iz te sobe se dugo čuo plač, jecaj, to su ona ranjiva dječija lica koja vas najčešće potaknu da razmišljate: koji je zlotvor mogao ovo da uradi jednoj ovakvoj djevojčici. Mi smo jedno vreme bili u kontaktu sa njom, ali sada ne znamo šta se sa njom dešava i da li je našla negde sreću, medjutim, ona je zauvijek obilježila naše sklonište.

* * * * *

RSE: Nastavljamo priču na istu temu o iskustvima iz Beograda. Razgovarao sam sa šefom Odseka za suzbijanje seksualnih delikata, u Odeljenju za krvne i seksualne delikte Sekretarijata unutrašnjih poslova u Beogradu, majorom Milenom Živanović.

RSE: Koliko se vi često u Beogradu susrećete sa slučajem dečije pornografije?

ŽIVANOVIĆ: Imali smo slučajeva gde su nam dolazili ljudi i donosili časopise, u kojima su, očigledno bila deca. Mi tada još nismo imali mogućnost da gonimo počinioce po službenoj dužnosti, jer nije postojao sadašnji član zakona, samo je postojao za navodjenje na prostituciju i podvodjenje, to je bio član Krivičnog zakona po kome je mogao neko da se goni. Bilo je potrebno da se zakonski reguliše, naročito vezano za Internet pornografiju, koja svuda u okruženju postoji. Čitala sam u novinama da je u Zagrebu otkrivena, a na B92 je bio i film koji je Interpol radio u više zemalja. Sigurno je da ona postoji i kod nas, čak sam i imala informacije, ljudi su ukazivali, medjutim, dok zakon nije postojao to nije moglo da se goni. Sada u okviru borbe protiv organizovanog kriminala postoji Odsek koji će se baviti i ovim članovima 111a i 111b – trgovinom ljudima preko granica svih zemalja.

RSE: Kakvo imate iskustvo, ko su ljudi koji bave organizacijom i pripremom produkcije dečije pornografije?

ŽIVANOVIĆ: Imali smo slučaj gde nam je dojavljeno kako jedan čovek u Beogradu okuplja maloletna lica i pravi pornografske filmove, našli smo ga i napisali krivičnu prijavu, i to je prva prijava koju smo za takvo delo napisali. U pitanju su bili brat i sestra, koji su korišteni kao porno glumci, oba deteta bila su mladja od 14 godina. Taj čovek je priveden istražnom sudiji i bio mu je odredjen pritvor, i ne znamo kakav je bio dalji ishod. Naravno da za tako nešto treba goniti punoletna lica koja iskorišćavaju decu, njihovu bedu, nemaštinu, dosta je i dece izbeglica koja nemaju materijalnih sredstava, a dosta je dece i bez nadzora.

RSE: Da li su, u ovom slučaju, to dvoje dece bili u kategoriji dece bez nadzora?

ŽIVANOVIĆ: Da, deca su poznata od ranije, otac im je alkoholičar. Nije to šablon, ali su takva deca pogodnija za trgovinu ljudima, za manipulaciju, jer nemaju odgovarajuće porodično vaspitanje, kad se oba roditelja ne brinu o tome. Čak se ta devojčica pojavljivala kod nas u Odseku kao žrtva zlostavljanja od strane nekog iz porodice.

RSE: Ministar prosvete Slobodan Vuksanović šokirao je javnost tezom da se deca u školama sve više odaju prostituciji. Dali je to i vaš utisak?

ŽIVANOVIĆ: Ne, ne možemo o deci pričati kao o odraslim osobama, čak iako i ima toga. Čula sam od nekoliko psihologa koji kažu da deca mogu da upražnjavaju seksualnu aktivnosti, ali to nije prostitucija, jer mi u tom slučaju možemo samo da govorimo o zloupotrebi i manipulaciji dece. Zakon je odredio da oni nisu krivično odgovorni, ako se radi o deci u osnovnoj školi, oni su krivično neodgovorni do 14 godina, dok se u srednjoj školi opet radi o nekoj manipulaciji odraslih. Ne možemo da se ponašamo prema maloletnim osobama kao da su zrele i mogu slobodno da odlučuju. Mislim da ne bi trebalo iskorištavati pojedinačne slučajeve kako bi se od toga pravila afera.

RSE: Kada govorimo o seksualnim deliktima kojima se vi bavite u Odseku, i kada govorimo o deliktima maloletnih lica, sa kakvim slučajevima se vi najčešće susrećete?

ŽIVANOVIĆ: Naš odsek se prvenstveno bavi pronalaženjem nepoznatih počinilaca krivičnih dela iz oblasti seksualnih delikata. Najčešće se dešava da kad maloletnici to čine to bude posle neke „žurke“. Desi se da više njih imaju seksualni odnos uz upotrebu sile, pretnje, ucene, a to se smatra kao teško krivično delo. Takve svari se dešavaju, ali maloletnici se ne bave ne organizovanjem. Ako imamo pornografiju i ako imamo prostituciju, za to je odgovorna odrasla osoba koja iskorišćava tu decu. Mi na taj način treba da govorimo o deci, jer sva deca imaju ista prava, i žrtve i izvršioci, pa ako nemaju 14 godina oni su potpuno jednaki, moramo ih zaštititi kako ih ne bismo stigmatizovali.

RSE: Ako vas dobro shvatam, vi se ne srećete preterano često sa tim slučajevima, zloupotrebe maloletnika u Beogradu u svrhe prostitucije?

ŽIVANOVIĆ: Kad god se susretnem sa nečim takvim, to nije prostitucija, to je krivično delo obljube ili protivprirodni blud nad licem koje nije navršilo 14 godina. Ako dete nema 14 godina, a bavi se prostitucijom, mi ne možemo njega da kažnjavamo, niti da ga stigmatizujemo. Mi ćemo protiv osobe koja je to omogućila, naročito ako je punoletna, ili ako je maloletna ali je krivično odgovorna jer ima preko 14 godina, napisati krivičnu prijavu za seksualno zlostavljanje te osobe. I to čak i da je to obavljeno i uz njenu saglasnost, jer se to ne tretira ozbiljno, pošto je za sud ta osoba krivično neodovorna. U zakonu postoji stav da „ko izvrši obljubu sa licem koje nije navršilo 14 godina, kazniće se zatvorom do tri godine“. Znači, dobrovoljnost osobe koja nema 14 godina je kažnjiva čak iako slaže da je starija, pa dovede u zabludu onog ko ima sa njom dobrovoljni odnos. Osoba može da pristane i kaže da, recimo ima 18 godina, ali ako roditelji ili staralac prijave, ili sama maloletna osoba prijavi da je imala seksualni odnos, može se pokrenuti postupak za seksualni odnos sa osobom mladjom od 14 godina.

RSE: Zašto onda nismo svedoci da se to tako često dogadja?

ŽIVANOVIĆ: Mala deca su nepouzdani svedoci, pošto ne percipiraju kao odrasli. Drugačije vide, brže zaboravljaju, i sramota ih je da to kažu. Ukoliko nemaju podšku roditelja, deca to ni ne kažu, tako da mi o tome ne znamo. Kod seksualnih delikata nemamo krivično delo dok se ne prijavi, i zato je najbolje, za one koji to rade, da to drže u tajnosti, dok se za to ne zna, onda i nema krivične odgovornosti.

RSE: Šta možete da kažete o posledicama kod osoba koje su žrtve takvih dela?

ŽIVANOVIĆ: Svi koji su žrtve seksualnih delikata imaju odredjene psihičke traume, i ukoliko se sa njima radi, njima se povećavaju šanse da budu normalne osobe kasnije kad odrastu. Često se dešava da deca koja su žrtve seksualnog nasilja (a to nam statistika i pokazuje) budu nasilnici kasnije ili postaju lakše mete za nasilnike. Po nekoj statistici, devojke koje su u odraslom dobu silovane od nepoznatog izvršioca, u razgovoru se saznaje da su bile seksualno zlostavljene kao deca, i da to, naravno, nisu nikom kazale. Odrasla osoba uvek može da zaplaši dete, na razne načine da mu pripreti kako bi ono ćutalo. Dok dete ćuti, nemamo krivično delo, a kad to dete ispriča, odrasla osoba se brani da ono to izmišlja, da to nije tačno, da je on uticajan, dobro vaspitan, porodičan čovek, i često i ima svoju porodicu.

RSE: Znači šablon: u životu je potpuno normalna osoba i normalno se ponaša.

ŽIVANOVIĆ: Imali smo priliku da uhapsimo pedofila, čoveka koji se seksualno uzbudjuje na decu, i samo decu koristi kao seksualni objekat. Posle hapšenja su dolazile su komšije i podpisivale peticiju da smo pogrešili, da je on dobar komšija, fini deka, ima porodicu.

RSE: Kako je završio taj čovek?

ŽIVANOVIĆ: Bio je u zatvoru, dobio je pet godina, i izašao je.

RSE: Mislite da je to adekvatna kazna?

ŽIVANOVIĆ: Najblaže krivično delo iz naše oblasti su bludne radnje, i za njih je predvidjena kazna do tri godine. Ukoliko ima neko drugo krivično delo, recimo protivprirodni blud (oralni ili analni seksualni odnos), onda je kazna predvidjena na najmanje godinu dana po sadašnjem zakonu. Tada, kada je taj čovek osudjen, je bila presdvidjena kazna do tri godina, a za prirodni blud bila je od jedne do deset godina. Bludne radnje su i razna pipkanja male dece sa seksualnim atributima, po genitalijama, ili zahtevanje od dece da dodiruju njegov polni organ, i da mu vrše masturbaciju ili ako dodje do oralnog seksa to je već krivično delo gde je automatski veća kazna i mogućnost da dobije veću kaznu. Kada je taj čovek dobio tu kaznu mi smo bili zadovoljni.

RSE: Imate li informaciju o tom detetu koje je bilo seksualno zlostavljano, kako je danas?

ŽIVANOVIĆ: Dobro je. Imam odličnu saradnju sa žrtvama i one mi u glavnom javljaju kako to prodje na sudu. Sad imamo i mrežu poverenja sa nevladinim organizacijama, što je mnogo bolje za žrtve. Ta devojčica i njena majka se meni i danas javljaju, ona je sada srednjoškolka, dobar je djak. Mislim da i kad jednom detetu pomognemo, mnogo smo uradili, jer smo pomogli celoj njegovoj budućoj porodici.
XS
SM
MD
LG