Dostupni linkovi

logo-print

Akcija hercegovačke policije protiv trgovine ljudima


Kako je za naš radio potvrdio Srećko Bošnjak, glasnogovornik MUP-a, radi se o 11 osoba stranih državljanki koje nelegalno borave na području Hercegovine:

“Sve su iz zemalja našeg okruženja, otprilike, a nisu naše državljanke. Jedna je bila državljanka BiH.”

Akcija MUP-a dio je pojačanih mjera koje policija hercegovačko-neretvanskog kantona provodi nakon smrti Ukrajinke Olene Popik, čija je sudbina u proteklih sedam dana glavna vijest ovdašnjih medija, ali i panike koja vlada u Hercegovini. U nevladinoj organizaciji La strada, koja se bavi zaštitom žena žrtava trgovine, ističu kako slučaj Popikove u BiH nije rijetkost. Za naš radio govori Zinaida Sakić, članica La strade:

“Bilo je tu hepatitisa c i nekih drugih oblika spolno prenosivih bolesti, što je sasvim normalno kada uzmete u obzir da jedna djevojka koja je žrtva trgovine nema čak pravo birati svoju mušteriju, a ne da bi imala, recimo, pravo na zaštitu.”

Odmah što stignu u BiH u potrazi za boljom zaradom i lažnim obećanjima, djevojke postanu žrtve trgovine ljudima i bivaju preprodavane i po nekoliko puta, zbog čega postaju i potencijalni nositelji najtežih zaraznih bolesti:

“Ja mislim zaista, na osnovu naših iskustava, za sve te djevojke da njihova putešestvija su i duga i slične su priče jedna drugoj, iako opet svaka za se, na određen način, je specifična. Dakle, na njihovom putu ka boljoj zaradi, ka zapadnim zemljama mnogo njih, tako da kažem, zaglavi u BiH. Neću reći da je normalno, ali nije začuđujuće da u zemlji u kojoj boravi toliki broj stranih vojnika i raznih ostalih inozemnih djelatnika se pojave i noćni klubovi i da se tu nude seksualne usluge.”

A da se radi o unosnom biznisu, Sakić navodi cifre o 200 hiljada konvertibilnih maraka, koliko samozvane gazde mogu zaraditi na jednoj djevojci mjesečno. Ipak, ono što zabrinjava u posljednje vrijeme jeste i veliki broj domaćih djevojaka koje postaju žrtve trgovine ne samo u BiH. U trag ovim djevojkama se teško ulazi, jer se seksualno iskorištavanje ne obavlja više u ugostiteljskim objektimam nego u privatnim stanovima, dodaje Fatima Hajdarević, pravni savjetnik:

“Kao što znate, mi svi čitamo razne oglase gdje se mladim djevojkama nude poslovi čuvanja djece u inostranstvu, posao manekenke, atraktivnih konobarica itd. I onda mi kažemo koji su modusi i načini kako te djevojke da izbjegnu takve zamke i da ne budu žrtve. Nama nikada niko nije rekao šta se dešava s našim mladim djevojkama koje dolaze u inostranstvo, a mi imamo indicija da su i one postale, dosta njih, i žrtve - samo šute o tome.”

Osim pojačane aktivnosti kontrole granice od strane Državne granične službe, ugostiteljskih i drugih objekata od strane policije, posebnu ulogu u razbijanju lanca trgovine ljudima imaju pravosudni organi. Ipak, kako dodaje Hajdarević, bh. pravosuđe još uvijek nije spremno na problematiku trafikinga:

“Ured je Tužilaštva BiH zadužen za ovaj proces pokretanja krivičnog procesa, znači prevencije i zaštite žrtava trafikinga i protiv trafikera. Međutim, do sada u sudu imamo samo dva slučaju da su okončana.”

Također, kako kaže Hajdarević, iako je BiH dobila Zakon o strancima na razini države, zbog nedostatka novca ovim se problemom bave i dalje kantonalni i entitetski uredi, najčešće bez koordinacije i razmjene podataka. Zbog toga je bilo i moguće da Ukrajinka Olena Popik bude protjerana iz Zenice, ali ostane u BiH, i da se jednostavno preseli u Mostar. Slučaj Olene Popik otvara u Mostaru i još jedno pitanje - pitanje morala i dvoličnosti. Naime, iako je Olena Popik bila javna tajna o kojoj se šaputalo, slučaj nikada nije prijavljen u policiji, jer kao što je to običaj u Mostaru reći, radi se o nečijim tuđim poslovima.
XS
SM
MD
LG