Dostupni linkovi

logo-print

Srebreničani ne vjeruju praznim riječima


Prvo javno izvinjenje Vlade RS-a za zločin počinjen u Srebrenici različito se doživljava u BiH. Međutim, prevladava stav da pokajanje neće značiti ništa bez hapšenja počinilaca stravičnog ubijanja ljudi. Bez imena krivaca ne prihvatamo izvinjenje, poručile su i članice udruženja Žene Srebrenice, koje su i danas, kao i svakog 11. u mjesecu, mirnim protestima ulicama Tuzle tražile istinu o najmilijima. Hajra Ćatić:

“Mi tražimo da se pohapse ratni zločinci, jer i bez izvještaja oni znaju koji su to činili tamo zločine, i trebaju da ih pohapse. A izvinjenje nama njihovo ne treba.”

Izvještaj o tome šta se desilo u Srebrenici ljeta 1995. i izvinjenje RS-a neće vratiti mrtve, ali će vratiti povjerenje živima, ističe fra Marko Oršolić, direktor Multireligijskog i kulturnog centra u Sarajevu:

“To je doprinos pobjede istine na ovom području, istine koja je došla ovaj puta sa strane koja je za to indirektno i najodgovornija. Izvinjenje je isto velika stvar, jer izvinjenje je ipak čin, na neki način, i kajanja i traženja da se stvari promijene. Ovo što neki oko toga izvještaja sad pokušavaju politički da mešetare to uopće nije dobro.”

Institut za izvještavanje o ratu i miru pozdravlja izvještaj i izvinjenje Vlade RS-a, naglašava Nerma Jelačić, iz ureda u Sarajevu:

“Izvinjenje Vlade RS-a porodicama žrtava srebreničke tragedije je dobro došlo, ali se također nadamo da će sada preći sa riječi na djela. Dakle, očekujemo da će Vlada RS-a učiniti sve što je u njenoj moći da dovede one koji su odgovorni za zločine u Srebrenici pred lice pravde.”

Iako mali, to je ipak korak u dobrom smjeru, ocjenjuje Jakob Finci, predsjednik udruženja građana Istina i pomirenje:

“Možda je puno lakše dati izjavu nego učiniti nešto na terenu, ali vjerujem da će se nakon ovih riječi desiti i neka djela i da će, evo, nakon devet godina i Vlada RS-a pristupiti hapšenju optuženih za ratne zločine, bez obzira da li se radi samo o zločinima učinjenim u Srebrenici ili i ostalim ratnim zločinima.”

Bez obzira koliko je bolno saznanje o razmjerama počinjenog zločina, smatra predsjednik Skupštine RS-a, Dušan Stojičić, bitno je da se naglasi kako su zločin vršili pojedinci, koji za to moraju odgovarati:

“Princip indivdualne odgovornosti je princip Dejtonskog mirovnog sporazuma i svako ko je počinio zločin mora da se suoči i sa posljedicama onoga što je činio i radio. A ja vjerujem, nadam se i očekujem da je ovo jedna prelomna tačka od koje ipak krećemo u jednom pozitivnom smjeru kad je riječ o tom bolnom, bolnom pitanju koje opterećuje ovu zemlju i, po mom dubokom uvjerenju, predstavlja jednu od kočnica jačanja povjerenja i jačanja nekih procesa, bez kojih je budućnost ove zemlje veoma upitna.”

Jedan od prvih povratnika u Srebrenicu, Hakija Meholjić, postavlja pitanje koliko je iskreno izvinjenje Vlade RS-a:

“Ako je ono istinsko, ima neke šanse o pomirenju i vraćanju međusobnog povjerenja i suživota, iako ja sumnjam da je to iskreno, jer ipak djelima bi trebali više pokazati. Mislim da se Srebrenica i danas ubija, pogotovo od strane Vlade RS-a i ne dokazuje to ničim da ima nekog pokajanja.”

Jakob Finci smatra da je istina o Srebrenici ukazala na potrebu formiranja komisije za istinu i pomirenje na nivou BiH:

“Sad već imamo inicijative za formiranje komisije za istinu o Sarajevu, o Foči, o Prijedoru, o Višegradu. Mislim da od takvih malih krpica nećemo imati velikog uspjeha, nego da je puno efikasnije ako formiramo komisiju koja će na raznim mjestima u BiH raditi, ali koja će pokriti kompletan period rata, pa možda čak i jedan mali preiod prije, i na taj način dati nam sliku naše prošlosti u jednom objektivnom svjetlu.”

Među brojnim reakcijama na izvinjenje Vlade RS-a i izvještaj o događajima u Srebrenici poseban značaj ima ocjena šefova misija Evropske unije u BiH, koji smatraju da izvještaj o Srebrenici predstavlja početak šireg procesa istine i pomirenja u BiH.
XS
SM
MD
LG