Dostupni linkovi

logo-print

Dva miliona propalih godina radnog staža


Procjenjuje se da je najmanje jedna četvrtina radno sposobnog stanovništva BiH do 1990. godine radila u Hrvatskoj. Tokom ratnih godina, a najviše do 1993. ali i kasnije, do 1995. godine, bez posla je u ovoj državi ostalo oko 100 00 radnika porijeklom iz BiH. Jedan od njih, Meho Vatreš, kaže:

“Moja firma zadnja, od koje sam dobio otkaz je Enikon, radila je oko energije i konstrukcija. Posljednje radilište nam je bilo Kutina, kemijska tvornica. Tu sam proveo zadnjih osam godina, do momenta slanja na čekanje. Mislim, primijetio sam odmah da u to vrijeme je HDZ uzeo vlast i da je to bilo taktički - uput na čekanje.”

Postoji sumnja da su radnici, mahom Bošnjaci i Srbi, namjerno ostavljeni bez posla, o čemu su obimnu dokumentaciju predočili Helsinškom komitetu za ljudska prava BiH. Član Upravnog odbora, Sinan Alić, kaže:

“I po tom osnovu, očigledno, Tuđmanova Hrvatska pokušala je da očisti svoje prostore. Dakle, ljudi su bili na godišnjem odmoru, ili dobiju rješenje za godišnji odmor, a kada se vrate tamo ih čeka rješenje za otkaz. Da se oni nisu organizovali, vjerovatno država to ne bi ni primijetila.”

Radnici koji su izgubili pravo na rad, ali i sva druga koja proističu iz tog prava, osnovali su udrženje sa sjedištem u Jelahu kod Tešnja. Predsjednik udruženja, Ramiz Mervan, smatra da radnici iz BiH s pravom očekuju rješenje problema jer su u Hrvatskoj ostavili mladost, a kroz doprinose i veliki novac:

“Sad kad smo osjetili tovar tih godina i teškog rada, mi smo jednostavno s torbama s kojim smo otišli i vraćeni nazad. Republika Hrvatska stvarno se nekorektno ponijela prema ovim ljudima, jer ti ljudi su radili i gradili u Republici Hrvatskoj, zadužili je na svaki način, jer njihov doprinos je ogroman u izgradnji Republike Hrvatske.”

Jedini do sada koji su imali osjećaj za probleme radnika otpuštenih u Hrvatskoj je federalni parlament. Predsjednik Komisije za ljudska prava, Mirsad Hasanić, koji je predložio da se na narednoj sjednici Predstavničkog doma razmatra problem ovih radnika, i danas je bio na sastanku s članovima udruženja UGOR.
On očekuje kako će Parlament usvojiti mjere za rješavanje problema otpuštenih radnika:

“One su uglavnom usmjerene prema tome da Parlament svu problematiku, koja je tu zaista izuzetno velika, pretoči u određene zaključke, koje šalje kao incijativu Vijeću ministara, da bi Vijeće ministara istupilo prema Republici Hrvatskoj, jer tu treba jedan međudržavni ugovor, na prvom mjestu, a onda da se mijenja dosadašnji ugovor o socijalnoj zaštiti, koji ne ide u prilog ovim radnicima, odnosno ne tretira uopšte njihovu problematiku koja je nastala od 1991. do 1993. A ovaj sadašnji ugovor o socijalnoj zaštiti tretira samo od 2001. pa dalje prema nama.”

Hasanić smatra kako je očito da su narušena osnovna, ali i stečena prava radnika:

“Kao što su neisplaćene plate, neisplaćeni regresi, neisplaćene njihove dionice, odnosno dionice neiskorištene, koje su oni dali kao svoj dio, tako da su tu dvojno oštećeni: izgubili su pravo na rad, osnovno ljudsko pravo, i to na jedan vrlo grub način, nezakonit po tadašnjim zakonima Hrvatske; a s druge strane, izgubili su ono svoje što su imali. Recimo, ima radnika koji po 20 plata nisu uzeli, zadnjih, koje su bile tada već zarađene. Zaista je veliki poblem i bit će to teško sa Republikom Hrvatskom regulisati.”

Najviše je onih koji smatraju da se problem može riješiti jedino na međudržavnom nivou, pa tako i članovi udruženja UGOR. Meho Vatreš:

“Naš je cilj da izdignemo na državni nivo ovaj naš slučaj, jer se radi o cifri od 80 do 100 hiljada, puta prosjek 20 godina, to su velike godine uloženog radnog staža u državi Hrvatskoj. To je katastrofalno za nas. To su, manje-više, ljudi između 50 i 60 godina. Nisi stekao uvjete za penziju, naravno nemaš 65 godina starosti, a da se vraćaš na teret matičnoj državi, iz koje si otišao i koja, po meni, nema neke obaveze, ja nisam nikada nijednog dana radio u BiH.”

Za vrijeme nedavne posjete parlamentarne delegacije Hrvatske Sarajevu, između ostalog, novinari su pitali i za ovaj problem. Tada je rečeno kako su ljudi ostajali bez posla neovisno o svojoj pripadnosti, jer je došlo do gašenje firmi i gubljenja tržišta. Ljudi koji su izgubili posao, ističe Ramiz Mervan, ne gube nadu:

“Očekujemo isto tako od organa Republike Hrvatske da će oni uvidjeti naš doprinos, pravilno ge vrednovati i učiniti sve da do nekakvog dogovora dođe i da će Republika Hrvatska, poštujući svoje vlastite tadašnje zakone, pravilnim i poštenim vrednovanjem doprinosa ovih ljudi ispraviti učinjenu nepravdu, jer ta nepravda je stvarno teška.”

Godinama su ovi ljudi bili sami sa svojim problemom. Za njih je tračak nade to što je pitanje pokrenuto na Parlamentu Federacije i, kako kažu, neće dozvoliti da na tome ostane. Borba za osnovna prava nema granica i bit će korištena sva raspoloživa sredstva, stav je članova udruženja UGOR.
XS
SM
MD
LG